|
Slušam Sparklehorse WONDERFUL LIFE, nekako me čini zadovoljenim
u plimi bezbrižne melankolije ovog i svakog drugog Ljeta:teško je opisati taj osjećaj, uživanje u onom što nam iz ruku izmiče, kao neki savršeni flert koji se nikad neće ovaplotiti u grijehu dva oznojena uda-Ljeto me čini tako duboko radosnim i nesrećnim u isti mah,daje mi toliko toka na površini i uznemiruje me gorko u utrobe dubini...Ljeto je valjda samo za zaljubljene stvoreno, ni plejbojima ne prija,pretpostavljam,onaj feeling ledenog daha za vratom nakon višetrukog orgazma kao tapšanje Smrti po ramenu, neodgodivo pomračenje raspoloženja,niko ne zna zbog čega... Ali u onim svijetlim momentima,lijepo mi je kao u zagrljaju gole drage, plivam svaki dne,krvotok mi se bistri,uživam u nekim vrlim koncertima,mahom ozbiljne muzike,sem toga Stonsi ostaju u sjećanju,kao i TESLA skoro isto toliko genijalnog Pandura,o kom sam,onomad,o kako dobro pisao...Ne pišem ništa, čitam samo probrane časopise-UNCUT,INERVIEW,KLIK,HEAVY METAL;GAMEPLAY,- nekako sam angažovan na nekoliko polja i bolje zarađujem,ali utisak je da nešto fali,NEKO bolje reći...Sa 32. dišem punim plućima,ali mi više plezir sam po sebi nije dovoljan,i neke žene više ne mogu smislit, i iako ne znam šta tačno želim,ZNAM TAČNO ŠTA NE ŽELIM,jebat ga, možda kad bi bilo više jebanja,ne bih ovoliko ni filozofirao... Trenutno sam u fazi bližeg upoznavanja jedne superženedjevojčice, ako opravda moje projekcije i sva očekivanja,biće to kosmička energija...samo da ne bude elegija docnije,kako to već obično biva... Slušam i ST. VINCENT Marry Me(predivan,naslov govori koliko sensualan ,album), Dean & Britta - Back Numbers,Josh Rittera,Keren ANN,Nik Drejka,Bat For Lashes, THE BIRD AND THE BEE(a solo album Inare George obavezno negdje iskopajte)... Son Volt SEARCH,novi WILCO,a nedavno otkrih DEtroit Cobras! Idem,plaža plače za mnom,žudim da razbistrim moje uskomešano srce, ako je ikako moguće....... |
|
Šta ima? Odlučih da natjeram sebe opet da pišem,pomalo. Svidjelo mi se ovo prethodno,kao neki spomenar o ključnim događajima važnog dijela moga života...Neki su me postovi ponovo vratili u prošlost,stilizovanu naravno... Odo da gvirnem ko je još tu od starih poznanika,pa se vraćam ovih dana! |
|
Kažu 128. post da je najkritičniji,nešto kao sedma godina braka, ili 11. dan seksa bez prestanka(šala mala:-)... Eto mene opet u eteru,nešto sam bio malaksao...umom,a puno bješe i posla i nešto mnogo malo vremena za pisanje, a nisam stigao ni postove tuđe pregledati,sram me bilo. Nego šta slušate,jeste li čuli novi,briljantni album Sparklehorse savršenog naslova DREAMT FOR LIGHT YEARS IN THE BELLY OF THE MOUNTAIN...ili možda novog M.Warda-kako je dobar, kakav melanholični up tempo slatkiš,idealan za ovo doba godine... Neki dne,u pauzi između slušanja nekoliko friških albuma(FRATELLIS razbijaju!!!) napravih jednu od boljih svojih polusatnih emisija(istina ova epizoda trajaše 20,al masnih 20 minuta!),koja govori,gle čuda, o seksu. Teza je u osnovi bila Zašto ne volimo da pričamo o seksu,treba li uopšte o njemu pričati,je li dasa precijenjen(ha,muškog je roda!), koliko je naša civilizacija opterećena seksom,i slične seksualije... Čini mi se bješe malo duha i humora,kao finog začina,makar sam se trudio, gomilica sagovornika,iako sam se namučio dok sam ih pohvatao sve...no, vrijedilo je. Šta taj seks,jel bi se moglo bez njega...mislim,kao...i kolko dugo. U suštini,kod mene ima mnogo meandriranja,fluktuacije,često nejebice...koja me više i ne opterećuje.Muškarac se nekako navikne na odsustvo seksa,nakon nekog vremena,al to itekako nadoknadi čim se ukaže zgodna prilika.moja prilika je nešto baš komplikovana ...ja sam se,blago meni, već nekoliko puta razilazio i mirio sa (bivšom) djevojkom, koja je k tome stotine kilometara away(ahead?),no to je druga,duga, priča. Nego nešto razmišljam,ima masa slučajeva,gdje bračni drugovi postanu drugari,pa seksa i nema više kao nekada,često uopšte...nedostaje. Ironije li sudbine,većinom seksualno se spojimo,al ta nam spona onda postane preteška il prečesta obaveza pa je redovno preskačemo. Pa nam posle nedostaje,pa ga tražimo kojekude,neki i svude... samo ne u sopstvenom krevetu. Kad malo bolje razmislim,meni je dobro i ovako,par puta u par mjeseci,a ponekad se postaram i samo o sebi,kad već niko drugi neće ;-) |
|
Kada razmišljam o konobarima prvi izraz koji mi pada na pamet je MRCINE,
divan starinski sleng koji savršeno opisuje njihova najčešće napuhana,istrenirana tijela,praznoglavce u kolutovima bestidne drskosti i prištovima prljavih nakana,kojih se ne mogu okaniti ni kad su uhvaćeni na djelu:eto neko veče promiče jedno ni po čemu posebno veče,jedna djevojka pije martini bjanko,ja pak pivo po mjeri,ceh je već par puta isti(5,5 eura) ali pošto smo promijenili rejon,istog fuckin jebenog lokala u kom nikad ružnijih faca više na jednom mjestu(al moram ispoštovat mladu rodicu), naplaćuje nam mrgud 6 ovlaš-malo tiše to izgovara-i odnosi 10,naravno eura.ž Lik se ne pojavljuje desetak minuta sa kusurom,već sam nervozan,rođaka časti turu, ona je zabrinuta.Vučem frajera za kragnu i on se NARAVNO iznenadi i KAO samo treba da usitni,donosi 3,5 posle par minuta i progovara NEMAM TI JA VIŠE... Pa šta čovjek da učini hajvanu,već da ga objesi! Ali kakva je to samo bezobrazna gestikulacija,odsustvo bilo kakvog stila,šarma, kakva prepotentna samouvjerenost brava koji dere sve oko sebe bez pardona,bez milosti.Valjalo bi ga stući motikama,u nekoliko navrata,i očitati lekciju finog ponašanja,ali i to bi bilo uzalud-konjušar je to,al ne bečke škole,kara nas sve u šesnaest, bez izvinjenja,poput mnogih kolega. ZVIJERI,zvijeri su to,kao kakve hijene koje se obrušavaju na plijen,otvorenih usta i iskolačenih očiju,grubo i osorno,prgavo i prostački,fukara. Navodim tek primjer al skoro svaki put je ista priča u diskotekama i prepunim klubovima,ovdje u crnoj Crnoj Gori,gdje mušterijama gori pod nogama-svaki put uzimaju bez pitanja,i to ne 50 centi već euro,dva-KAO DA SE TO PODRAZUMIJEVA. I izgledaju nedodirljivi,nepobjedivi,sve ih je više i sve su više nadrkani,ako i s mukom vratite SVOJ novac,nikakva je to satisfakcija,jer nije stvar u parama,već u stavu-dajem bakšiš kad želim(vrlo često) i koliki želim,al što je previše previše je-jesmo li stvarno ovce za šišanje,već toliko puta šišane?Jesmo li stoka za žigosanje,već žigosana? Ne kapiram ni logiku,da li biste poručili PONOVO od konobara koji vas je upravo zakinuo za 2 eura(što je skoro jedno piće)???? Nema tu inteligencije,samo bezobrazluka,luka i praziluka,i perverzne pohlepe za novcem,koji je tako jeftina stvar,naročito zarađena na tako prljav,nitkovski način. Ne bih da probam,hvala,niti bih obraza imao ikada... |
|
Nećete mi vjerovati koliko cura iz Zagreba sretoh na EXITu- čak tri,al to je itekako puno na metodi slučajnog uzorka tokom anketiranja 40 od 40 000 posjetilaca Petrovaradina(dnevno!)...bilo je stranaca odasvud a najsimpatičniji mi je bio dečko iz Čikaga,crn kao gar(aža u Bronksu),ništa ga nismo razumjeli,te ni preveli u montaži (reportaža je u pitanju)... Egzit dakako nije samo vrhunska muzička trpeza servirana na sada već prevelikom broju bina,od gitara do hipa hopa do regea do etna do elektronike, nego je čudesan izlet u jedan drugačiji svijet u kom su ljudi nasmijani(mlađahni i zreliji),puni neke neobjašnjive energije i želje za životom,kreativnošću,druženjem,zabavom. Fun indeed,but fundamental,što bi rekli Pet Shop Boys, jedne od zvijezda,beskrajno vizuelno impresivnog nastupa i savršenog glasa Nil Tenanta.A ako je neko još dobro pjevao onda je to sada već stari heroj svih senzibilnih adolescenata, dječaka i djevojčica,uključujući i ovog autora-Morrissey. Moz je moguće razočarao mnoge koji su žudili za THE SMITHS klasicima,al nekoliko nam je i priuštio,uključujuću uvodnu HOW SOON IS NOW,a nikad,NIKAD nije prekasno vidjeti genija.... i vjerovatno najvećeg pop pjesnika ikada! Njegov glas zreo je poput sazrele lubenice,slasne i prvoklasne, njegov nastup i dalje šarmantan,iako mi je malko i smiješan, gledan kroz oko kamere..valda jer ostario je... A i razočarao je jer nije davao intervjue i ne samoi to nego je ,na neki čudan način, potpuno postao otuđen od one prvoBITNE prirodnosti i OBIČNOSTI iz osamdesetih-on danas insistira da se vozi u limuzini sa zatamnjenim staklima i NE ŽELI da dođe u dodir sa svojim obožavaocima,od kojih ga mnogi smatraju svojim,NEOBIČNO dragocjenim,prijateljem...tako paradoklsalno,zar ne? S druge strane(balade),oduševio me je Aleks Kapranos,i ostali momci iz FRANZ FERDINANDa,ne samo eksplozivnom,esencijalnom,energičnom tačnije furioznom svirkom,nego i svojim cool stavom...ugodno su i POTPUNO opušteno proćaskali sa obožavateljkama,što smo iskoristili kao TV ekipa i postavili mu par pitanja na koja je tako rado,učtivo i uslužno dogovorio i nije nam bilo ni zeru žao što ih čekali sat vremena na ulazu,iaz scene. Potvrdio je moje riječi da je bend njegove drage dragane,Eleonor(kojoj je posvetio pjesmu i na albumu i na novosadskom,antologijskom,koncertu), FIERY FURNACES veliki, veliki bend (za mene trenutno možda i najveći na planeti). Bili Ajdol je iznenadio sve pa i samog sebe-taj rockandroll freak nije mogao vjerovati što mu se događa,na licu mu se čitao izraz prezadovoljnog geaka koji je ovacije pošteno zaradio,a šta tek reći za njegovog monstruozno maestralnog gitaristu Stiv Stivensona...obojica pak vjerovatno nikad u životu nisu svirala pred većim brojem fanova(oko 25 ooo,na MAIN STAGE-u), to jest siguran sam makar ne u poslednjih 20 godina... Masimo je bio tako dobro raspoložen,Rambo Amadeus takođe, makedonska alternativna scena je daleko najjača,ako mene pitate, u cijeloj Istočnoj Evropi(preporuka naročita za BLAH BLAH BLAH), a The Cardigans moguće najveće razočarenje Exita uopšte- uživo zvuče skroz bezveze(mada,da budem objektivan,imali su peh da im je ozvučenje prslo),a poželio bih im da se što prije raspadnu-tako smoreno i nervozno su djelovali na konferenciji za štampu(a i Nina nije TOLIKO slatka riba,budimo iskreni, ili su mi jednostavno slađi oni njihovi prvi albumi,zaključno sa FIRST BAND ON THE MOON)... Legendaran provod,povratak,itekako moćan,kultnih THE CULT,Morrrisssey na pedesetak metara dalje(što me je malko ometalo da se uživim u stihove, briljantne i besprekorno razgovijetne),FF furije(jedaN OD NAJBOLJIH GITARSKIH BENDOVA TRENUTKA),slatka mala Mia,pametnica i zavodnica,preslatke EXIT TEAM djevojke,skupo piće i hrana te novinari tretirani kao vaškice,eto po čemu ću pamtiti EXIT 06,a ako niste bili propustili ste više nego što se da zamisliti,zavirite zato na PLAYLOUDER ,ti su ih fini Britanci pratili,a još su mi neki simpa momci iz Londona kazali da je EXIT bolji od svih britanskih festivala zajedno(dakako,itekako pretjeruju,iako bi bilo lijepo vjerovati u to) jer -je ljepše vrijeme -je pozitivnija atmosfera -jer je prostor idealan -jer su djevojke ljepše(e to teško da su pretjerali)... Ništa onda,vidimo se sledeće godine... |
|
Očekivao sam da će Najdžel,na svom šestom nastupu u Beogradu, da me iznenadi svojom pojavom i svirkom,ali neočekivano, njegova interpretacija se kretala u granicama očekivanog- izuzetnog performansa,sve sa neočekivanim duhovitim verbalnim dosjetkama između numera...za dušu svakog iole neuštogljenog slušaoca... Kenedi,naime,uopšte nije u toj mjeri ekstravagantan i začudan,čudesan jeste itekako,ali i precizan,posvećen i potpuno OZBILJAN tijekom interpretacije ozbiljne muzike. U pauzama je beskrajno šarmantan showmen,humoru sklon i zezanju dječačkom i neodoljivom.Njegova duhovitost je neupitna i nipošto nije neprimjerena uštogljenoj ozbiljnoj muzici već je naprotiv približava mlađoj populaciji i modernom konzumentu iole inteligentnog i otvorenog duha. Duh je ono sto čini Najdžela tako dragocjenim, a duša naprosto oduševljava. Nakon što je perfekno odsvirao manje poznate poljske romantične kompozitore Mlinarskog i Karlovica,i otkrio nam NEVJEROVATNO zanosnu,dirljivu muziku pa se ,zanesen,poigrao sa mađarskim, srpskim i irskim folklorom,tek na kraju koncerta otkrivši svoju nepojamnu virtuoznost,pozvao je sve prisutne,oko 5ooo dusa,u džez klub u kom će posle nastupati,besplatno,za svoju dušu. I zaista,nije mu bilo ispod časti da svira sa mladim beogradskim klincima, pred nekih pedesetak TAKO VAŽNIH fanova, da improvizuje na elektrificiranoj violini i ,onda kada solira, uznosi moderne džez standarde u nespoznatljive visine...nisu ga dakako mogli pratiti,ali on nije namjerno išao predaleko,ako me razumijete,on je jednostavno svirao i uživao svirajući,i pijuckajući pivo,zezajuci se- POTPUNO OPERISAN OD EGA. Neočekivano od vjerojavatno najboljeg violiniste današnjice,zar ne? Ego je,priznaćete(ajde,budimo iskreni),taj kamen spoticanja mnogih izuzetnih umjetnika koji izgube dodir sa svarnošću,i umisle da su nedodirlljivi,što ih ,najčesće ,docnije,diskvalifikuje i u samom, samozaljubljenom muzičkom izrazu. Najdžel Kenedi je pak,potpuno poseban,baš kao oni najveći, spreman da svo svoje znanje i genijalnost podijeli,beskrajno uživajuci u - Muzici. Ako se osvrnemo oko sebe,lako cemo uočiti bezbrojne,bezvrijedne,budale koje,zbog Ega,ponižavaju sebe i druge,nikad pravilno vagajuci suštastveno i beznačajno... Lekcija kojoj me je Najdžel naučio jedna je od najvrednijih u mom životu,i mogu samo da se trudim da i dalje tučem mnogoglave aždaje sopstvenoga Ega, u nadi da ću istrajati u borbi koja me čini čovjekom dostojnim osmijeha ,zagrljaja, treptaja duše jednog istinski vanzemaljskog maestra,ne samo Najdžela, neopterećenog ovozemaljskim prizemnim plitkostima duha,sputanog i skvrčenog. A to je tako jebeno teško,priznajem... |
|
RAGLED NICA IZ ZAGREBA Zagreb znači nisam te takvim zamišljao mnogo si mi slađi druže neg što priče kruže i poveliki-mal se ne izgubih u tvojim sokacima otmjene su ti geste i poravnati reveri nema sumnje paziš na stajling kao fina mala mamina maza(može joj se) čak su i tramvaji ti plavi stilizovani svaka čast na učtivosti al ponekad poželi(m) avanturu neočekivanost očekivano podsječaš me na nekoliko gradova-od AustroUgara puno tragova ima neke pitomosti u tebi kao u Novom Sadu kao u usamljenom vinogradu(vinogradu?) vinom ljupkosti me nudiš ne odolijevam na dan si moguće ljepši no na godinu al takve su i neke žene to ti je što ti je nemaš zašto da stidiš se Evo pjesmice u kojoj ne sumiram sva svoja iskustva jer, priznajem, bilo je uzbudljivo tih dva dne ON THE ROAD, posebice na kolodvorima zagrebačkim,dok sam nekim matematickim proračunima pokuđavao utvrditi kako da se vratim kući.Dobro de vratio sam se,al nakon peripetije... Počelo je zvucima glavnih džada grada, probudih se u hostelu i hop-bijah sred centra samoga,iznenadi me kišica(ona uvijek iznenadi), stajao sam u ulici Petrinjskoj,skriven u nekom ulazu i posmatrao prolaznike kako hitaju na posao,opušteno, nemah nikakvih obaveza,nisam žurio,samo sam zurio...ž Baterijama mi bješe prazna,kretoh da pronadjem po knjizarama -nije mi se dalo po buticima- nekog ko ima Sony Ericson(kod mene je k700i) al sam se silno namučio,ljubazne prodavačice nudile su mi baterije Nokie i Simensa, nikada prave baterije-ni riječi-kada zatreba,što me natjera da odem u THE FIRMU i zamolim za uslugu...Pomogao mi je službenik T_Coma tako što mi pripuni baterijicu i omogući da pronadjem broj par persona: al eto nove komplikacije-Bućimir radi po cijeli dan i nije bio u prilici da pauzira, al zato sretoh se s Celeste na Britanskom trgu i raspričasmo se. Prepoznala me je odmah,ne znam samo kako,ja nemam baš osjećaj da pamtim lica a fora je što ona nikad nije vidjela moju fotografiju... Bilo je ugodno i nisam imao osjećaj da se srećem sa strancem-to je bilo moje prvo sretanje na slijepo(ne samo s blogerima)...Pošto pomenusmo Klovićeve dvore,produzih uspinjačom,požurih da pogledam Van Goga i majstore haške školice... Kortasar se ne bi oduševio al ja se nisam pokajao,pogled odozgo predočio mi je veličinu Zagreba,po slatkom,tada već sunčanom danu... izložba me nije oborila s nogu al nije ni da nisam uživao,neki su majstori malo veći majstori u odnosu na neke druge majstore,o majstorstvu ne treba trošiti riječi,par slika Van Goga i nisu bile meni najfascinantnije sve u svemu ljupka tura,fine,šutljive hostese i neki delikatni osjećaj posebnosti u tim precizno osvjetljenim prostorijama,punim krava,pašnjaka i uopšte- pejzaža (ne žalim sto sam se tako dugo zadržao)... Napolju me jačina Sunca iznenadi,Sunce zna tako ponekad da pobenavi,prošetao sam duž ulice Ilice,obišao par radnji i uputio se na,najprije autobusku stanicu. Nisam više imao dovoljno love za avion,50 eura tek,računah dovoljno za povratak... (Rekoh li da Zaljubih se u plave tramvaje:najljepši su na svijetu,za mene koji svijet nisam obišao) Na stanici me dočeka surprise-zakasnio sam,sledeći bus gre tek za 4 ure. Bilo je nekoliko varijanti:da odem vozom do Splita,pa iz Splita busom,da idem za Novi Sad il Beograd direktno pa otuda(sutra,nakon odmora u stanu) avionom do Tivta(snašo bi se za lovu),al ništa se nije poklapalo,čak su vozovi vozili(vlakovi se poVLAČILI) do nekog mjesta pa se presjedalo u autobuse,nisam se htio drndati,a pošto nije bilo ni direktne linije do Beograda do uveče, prošetah se do onog podzemnog prolaza,do tržnog centra kraj autobuske... iznenadi me reporterka TV Znekim frfljavim pitanjem,uljudno odgovorih,bilo mi je žao što niko ne želi da joj pomogne anketicu da snimi(jadnica)... Klopa dobra je i skupa,čini mi se skuplja no u CG,jeo sam sam salatu od piletine i odmjeravao curice:slatke su zaista,ima neke damske odmjerenosti u njima,i nisu u toj mjeri uniformisane i prešminkane,kao Beogradjanke,šminkerke.Ali te koje su ISTE,IDENTICNE su na svim meridijanima, uvjerih se docnije na trgu Bana,gdje sam još malko gluvario čekajuci bezbrižno smiraj dana (umorih se,bolan, od razgledanja)... Kad je bus krenuo ka Dubrovniku,fascinirala me je činjenica da idemo preko Mostara (zar nema JEBENIH direktnih vožnji do Dubrovnika,ne kapiram-još uvijek!),naputaovao sam se i prešao mislim 8 graničnih prelaza (dok se drug Tito prevrtao u grobu-mauzoleju)... KONAČNO stigoh,prilično iscrpljen,u Budvu. Bilo je lijepo,šteta samo tolikih para pomislih,al FUCK THE MONEY kad avantura je uspjela:koncert za pamćenje,upoznavanje sa Sem Beam-om,razgledanje Zagreba, Van Gog in vivo,Celeste takodje,i thrill i feeling-skupilo se utisaka. A neki mi se prosto ne daju prepriča(va)ti,tako su intimni. |
|
Prijehavši u Zagreb,nisam naletio na
djevojku a bogme ni na taksi,na koji-tek sam to docnije spoznao i nije bilo moguće naletiti:stojim tako ko blesav na sred goleme raskrsnice,koliko sam ukapirao ispred dvorane Vatroslav Lisinski,i pizdim-jer sam izašao ranije iz busa koji vozi do autobuske,jer sam mislio da je autobuska daleko od centra,jer nisam platio 200 kuna za taksi od aerodroma do centra,jer sam platio 510 kuna za let od Dubrovnika do Zagreba,jer su me sazuli i ponizili carinici(sreća da mi čarape nisu bile pocijepane-obratite pažnju kad putujete avionom na prstiće na nogama) i povrh svega jer sam kasnio na KONCERT Iron and Wine/Calexico a Bućimir me čeka sa kartom na ulazu:dojavio sam da stižem oko 21 30 a sat je otkucavao 22 JEBENA časa A JA SAM USRED POSRANOG GRADA U KOM NE POZNAJEM NIKOGA I BATERIJA MI JE POTROŠENA JEBEM TI MOBILNI I SVE TI JEBEM trebalo bi otvorit radnjicu za iznajmljivanje punjača u svakom gradu i karti za snalaženje(dovoljno je da se jednom pregledaju!) i još hiljadu stvarčica za spontane tipove i njihove tripove(get it-Tripove:-). Kao što vidite,počelo je jebeno grozno,no u momentu kad sam ukapirao da postoji VELIKA šansa da prestojim cijeli koncert Iron and Wine i da je moguće da ni Bućimir ne ulazi jer treba da mi preda kartu poskočio sam i pretrčavao s lijeve na desnu stranu džade skoro iskačući pred vozila(koja naravno nisu bila taksi),presretoh par izgubljenih i jednog ljubaznog Zagrebčanina koji mi objasni da su taksi vozila samo na taksi stanicama,da ne krstare gradom kao po ostalim ex-jugoslovenskim prijestonicama:uputio me je na željezničku stanicu kud otrčah i začah naletih na taksistu koji nije znao gdje se nalazi klub PAUK(kao ni bilo ko od mojih iznenađenih sagovornika)pa smo izgubili još pet dragocjenih minuta prije nego smo krenuli u uopšte ne ludu vožnju:MOŽE MALO BRŽE MAJSTORE! Iskoprcah se ispred rampe,ulaz u studenjak šta li ,nepoznat teren,ništa strašno-CIJELI MI JE GRAD NEPOZNAT teren,nema frke.Neke me fine curice otpratiše do ulaza u Pauk a kad se nađoh kod žbuna presrete me jedan frajer i reče IMAŠ KARtu? Ne,drug je trebao biti tu,tražim ga...OK JE,DAJ 60 KUNA I JAVI SE ONOM DEČKU NA ULAZU,VIDIŠ ONOM ŠTO KLIMA GLAVOM! Aha vidim da hoćete da me zajebete momci al niste svjesni da sam se rodio u zajebanom gradu,u Meki i Medini ulične prevare-Sarajevu,pomislih u sebi i samo prođoh,bez osvrtanja-u tom je finta!-kraj prvog i kraj onog dugog ispred ulaza u uniformi...Poletio je za mnom a ja rekoh PA drug je platio i za mene! A TAKO ZNAČI,ladno me pustio,a onda sam vidio i zašto:nekoliko hiljada dobre čeljadi slušalo je Sam Beama i njegovu pratilju,nisam mogao povjerovat kolika muzikalna gomila...mojih mu 60,ili 120 kuna ne bi ništa značilo,specijalno. Čuo sam ukupno dvije i pol pjesme Sem Beama,ali vrijedilo je svake sekunde.Tokom zadnje me numere počela nervirati publika,odjednom,jer su se počeli komešati i brbljati ALI KROTIO IH JE,KROTIO IH je svojom savršenom naracijom i čudesnom gitarom moj heroj,kojeg mi je prošle godine otkrio Buć-njega pak nisam mogao naći,no way,učinilo mi se glupo da se tiskam ionako stisnut kroz zgusnutu masu,nije bio napolju,makar ga nisam prepoznao,ajd da poslušam(o) koncert pa će sve doći na svoje mjesto. Šmeknuo sam par slatkih,mladih djevojaka,valjda su bile neke mamine maze,Zagrebčanke,mnogo bjehu slatke-inače me zaprepasti kolike medene curice dođoše da slušaju ovako normalnu muziku...u Beogradu na primjer,naljepše i najzgodnije cure vise po splavovoma,slušajući,ili još grđe-pjevajući folk hitove njinih idola,narodnih pjevaljki. Tad je zapjevao narodni pjevač,meksički mislim,Salvador Duran,i svojom srčanošću osvojio je srca svih prisutnih,da ne spominjem usamljenu trubu na drugom kraju dvorane,koja je s leđa na leđa nam žmarke lijepila,čaroban uvod u marijači,tex-mex,country,rock i pop sound veličanstvenih Calexico koji su već prvom numerom zapalili masu no ne i mene,nekako su mi se prve tri numere učinile odveć domjerene,mekane,MOŽETE VI TO I BOLJE MOMCI pomislih,a onda su to i pokazali:dovoljno mi je bilo da čujem ambijental sa remek djela Hot Rail (skoro osmominutnu FADE)-kao preslikana sa albuma numera,savršena fluidnost i atmosfera kamerna,pred par hiljada duša-impresivno!Ako mene pitate Džoi Barns pjeva iznenađujuće dobro uživo a Konvertino je vjerovatno najveći živi bubnjar trenutno.Kako je taj frajer nosio ritam u zubima,svo vrijeme držeći konce u rukama,ajoj-mnogo sam se puta tokom koncerta fokusirao na njega i oduševljeno smješkao,ali budimo iskreni i svi ostali su briljirali,uključujući publiku.Što se mene tiče,antologijski koncert,a kad su na kraju izašli i Iron and Wine and Salvador Duran i Calexico(znao sam da će do toga doći,bilo bi glupo da nije) sve je bilo svejedno,sve je funkcionisalo perfektno.Šlag na tortu je bila GUERO CANELO,inače jedna od mojih najdražih Calexico pjesama,a počeli su je taman kad sam poželih da viknem da baš nju izvedu(ah telepatijo!)... Odavno ne vidjeh takvu interakciju slušalaca i svirača,pa ni tolike ovacije a jedan detalj sve mi otkri:krajičkom oka,popevši se na prstiće, primjetih kako Salvador nakon ko zna koliko biseva želi JOŠ JEDNOM DA SE POKLONI( VJEROVATNO I ZASVIRA),DŽOI GA TAPŠE PO LEĐIMA I ODVLAČI IZA BINE,ZNAJUĆI KAD JE PREVIŠE -i da sutra sviraju u Italiji,ne zaboravimo. Vrijedilo je,vrijedilo je svih 700 kuna koje sam potrošio do tog momenta,ne računajući kartu od 100 kuna,koje sam ostao dužan Bućimiru. Sačekao sam uredno kraj garderobe da SVI izađu,al ne vidjeh Buća,pa se bržebolje vratih da zemim par albuma, originalnih.Sve je bilo 100 kuna,i diskovi i ploče i majice:izabrao sam najprije remek djela OUR ENDLESS NUMBERED DAYS i WOMAN KING,možda najbolje albume prošlih par godina,pride zajedničku ploču svih Veličanstvenih,tri vinila dakle i dvije majice:žutu Woman King i zelenu Calexico Arizona sa zvjezdicom,sve skupa 500 kuna,al pošto su zvijezde te noći bile na mojoj strani(što i nisam na početku večeri primjetio) provukao sam se za 250,ni sam nisam mogo da vjerujem kasnije.Pošto sam stavio majice na rame cura mi ih očito nije ni naplatila,zaboravila je na njih dok je preračunavala kune u eure!To se naravno ne bi dogodilo da mi sve skupa nije uručio mladić kojeg je iznervirao neki domaćin što se cjenkao za jednu JEDINU majicu(na kraju mu nije dozvolio da je kupi ni po punoj cijeni-što nam samo govori koliko je koncert bio naelektrisan i filovan fantastičnim emotivnim ELEKTRICITETOM!!!!) I tako,s pločama pod miškom,majicama na ramenu i praznom baterijom mobitela,otidoh da potražim opet Buća ispred ulaza,ne naiđoh na njega već na Sema glavom i bradom(bradom pogotovo!).Potpisao mi se na IN THE REINS,reko sam mu da je koncert bio GREAT a kasnije sam se jeo što ne rekoh AMAZING,što ti je život:nikad pravih riječi u pravom momentu,i nikad baterija nije u funkciji kad baš treba (da je u funkciji). Ništa zato,idem ja sam malo da procunjam po Zagrebu,mada mi krivo bi što me Buć ne povede na neko dobro mjesto da klopamo i popijemo po koju,šta da vam pričam,jeo nisam ajeo se jesam maloprije... Naslijepo se ukrcah u neki bus,prema centru,pun Novosađana što stigoše na koncert,kladim se da je bilo i Beograđana,al nikog više iz Budve,to vam mogu jamčiti.Prošetao sam potom do LAGUNE gdje su me obavijstili da je prenoćište 700 kuna,a 520 najjeftinije u nekom ne tako dalekom hotelu.Hvala puno,odo ja malo progibat se još napolju,u tri sata sam posred Zagreba. Zanimljivo mi je bilo što me drotovi nisu zaustavljali,krstarili su u svojoj limuzini i kulirali a kad sam treći put nabasao na njih uputili su me na hostel u centru gradu,samo zato jer sam ih pitao za neki takav,omladinski smještaj.U Crnoj Gori bi vam pregledali sve isprave,ispitali vas detaljno i gnjavili 15 minuta najmanje,po pola noći iza ponoći ako se sami tako šetkate(i to mi se desilo,no to je duga,druga pričica)... Zaspah kao klada u hostelu koji nije loš uopšte,čista je posteljina i ima toplu vodu za umivanje,i umivaonik U SOBI,svaka čast,nisam žalio 175 kuna(kako se te kune lako troše,joj). Eto tako se završi moje prvo veče u Zagrebu,čije ću čari tek sutradan upoznati,no o tome ću vam sutra i pripovjedati -dok sada da se naspavam da mi se slegnu svi ti silni utisci. |
|
Stizem u Zagreb,odlucio sam.Poslednji me Calexico nije odusevio ali svejedno je sjajan, ali IRON AND WINE,e njih ne smijem propustiti. Idem na taj ,sva je prilika vrhunski, koncert, i po prvi put dolazim do Zagreba(prolazio sam kao mali kad smo isli na ekskurziju do Plitvica)... Nek mi neko javi koliko je karta i jel se moze uzeti preko neta,te koliko ispadne let od Dubrovnika do Zagreba grada,isplati li se.I,naravno,sto ne smijem u Zagrebu propustitit(jedno vece i jutro sledece).See ya! |
|
Problem je sledeće prirode:nije urođen,ne može se a može odstraniti,mogao bi se (daleko bilo) sahraniti,sve u svemu pošteno me namuči(o) , a svakim danom sve grđe je i grđe... Taj moj drug naime,prijatelj ajmo reći-a takvih je manje nego što mislite,što saznate kad više ne mislite već ih iskušate-taj moj frend ajmo reći,cinik je,šta drugo reći,sve mu smeta,sve ga nervira,prema svemu je sumnjičav-al i prema svakom.To je sve od nejebice,ja da vam kažem,a nije da sam nešto uslišavo prohtjeve tjelesine,u zadnje vrijeme-no to nije tema ovog posta. Moj dakle dilber,društvo što mi čini,i drugijem mojim drugarima vazda atmosferu zabiberi,vazda u provodu nas osujeti. Nije da u Budvi provoda ima van sezone-al ima brate izvan Budve,no nije on za đir,to mu dođe kao hir,iz djetinjstva, nigdje nije putovao,pa tako ni žene upoznavo,u životu se zajebavo,plesao il zablesio do sitnih jutarnjih sati u kakvoj prčvari-UČEĆI SE ŽIVOTU,i u isti razočaravajući... A dobar je čovjek,oće i da učini,al neće da se promijeni,neće da ubrza tempo,nego samo bi kafe po vascijeli dan ispijo,aj po danu al i u po noći,po kafeima a ne u separeima diskoteka il šta ti ja znam đe,niđe mu se ne ide gdje se masa tiska gdje se žene mrijeste ,al nije da pičku ne voli,ne no čezne za njome,sanja ju i povazdan djevojčice komentariše-nego ništa konkretno. Koči nas masa,al nam ga žao,ne bi ga šćeli iznevjeriti,ni samog doma ostaviti,valja i on svijeta da vidi,to malo što probere. Ne znam što bih s njime,dokurčio je i bogu i svima nama,no boga nema a mi smo počesto sa njijem,a sa tijem temperamentom bogumi,neće(mo)daleko dogurati. Mora da se mijenja,no mu je kasno,piči trideseta,šta da se radi, al ne (da mu se radi) o glavi,nije loš on karakterom velim vam,no je dusa naporan,zahtjevan,i ne mremo mu udovoljiti,a sve nas smori i uspori,ne zezamo se kad iziđemo,no nešto popijemo i izijemo,ništa više,ni šmeka ni špeka ženskoga osmijeha,nema ničega. Do kurca,i u pizdicu matericu,ne znam što bih, niti kako.... |
|
Evo danas gostovah kod jedne frendice u emisiji,
na televiziji.Tema bješe BITI SINGLE, idealna za raspričat se. E pa raspričasmo se, a najviše smo se sporili oko toga koliko se muškarci i žene razlikuju,kako posmatraju vezu,brak, et cetera. Mislim da je problem baš u tom otuđenju-svaki iole inteligentan muškarac može ukapirat kako žena razmišlja,i obratno. Zašto onda ne možemo,NE ŽELIMO da se uskladimo,e to je zagonetka. Žene inače doživljavam kao školjke:kada prevaziđete početnu prepreku-upoznavanje,a ako zadovoljite njen seksualni apetit i ina očekivanja Nje kao Žene-sva se vrata sama od sebe otvaraju: čarobna lepeza nezamislivih nijansi zaljubljene duše se rascvjeta, raskravi-ponudi na pladnju, na milost i nemilost. Ako samo prepoznate slast i uslišite strast i ostanete delikatni -jer su ranjive!-sve će vam biti dozvoljeno. A kada vam je sve dozvoljeno, nije vam više zanimljivo. Sem ako je TO druga polovina vašeg Srca,vaše (s)ličnosti. |
|
Na Festu06 prikazana su ukupno 73 filma, tokom 10 dana trajanja beogradskog filmskog festivala. Propustio sam 16 komada,2 projekcije sam napustio demonstrativno,odgledao 55 filmova. Je li vrijedilo?Bilo je predivno,da je samo bilo više pauza izmeđ filmova,i da sam snage imao više i više sna(priznajem kunjao sam tokom afričke verzije Karmen,prošlogodišnjeg berlinskog pobjednika i tijekom trajanja-kažu odličnog-holandskog kandidata za Oskara-SOMEONE ELSE'S HAPPINESS)! Pobjegao sam nakon pogledanih dvadesetak minuta odvratnog narkomanskog tripa meni tako dragog Terija Gilijema-TIDELAND je golo govno kažem vam,rađen bez budžeta,bez ideje,bez inventivnosti,bez mogućnosti da mašta se slavna Gilijemova isprsi-film naizgled o modernoj Alisi a u stvari o govnjivoj svakodnevnici djevojčice ćiji su ćalci džankiji-JEBENO NEPODNOŠLJIVO! LE FILMEUR,jedan od onih samosvjesnih dokumentaraca sa prljavim kadrovima snimljenim bez stila,ofrlje,nije bio moja šoljica čaja, takođe. Među šesnaest neviđenih bilo je nekoliko domaćih-preskočio sam ih jer će biti u bioskopskoj distribuciji:Što je muškarac bez brkova(odlično primljen kog beogradske publike),Oprosti za KUNG FU Sviličića, RUDARSKA OPERA Olega Novkovića,VUKOVAR-POSLJEDNJI REZ Janka Baljka a nisam pogledao ni izvikani,iz bunkera izvađeni film Jovana Jovanovića MLAD I ZDRAV KAO RUŽA,s legendarnim Draganom Nikolićem u glavnoj ulozi. Pogledao sam sledeće(ne navedenim redom): broken flowers don't come knocking the constant gardener ćudljivi oblak-tian bian yi duo yun crash mrs henderson presents walk the line capote a little trip to heaven good night and good luck jarhead tideland pakao-l'enfer brokeback mountain last days hidden free zone where the truth lies three burials of melquiades estrada 4 lovac-hunter a trip to kharabakh a kyrgyz summer gabrielle lemming prst sudbine- l'annulaire sledeći molim!-au suivant! svakodnevne ljubavi-les amants reguliers vezilje-brodeuses viva alžir-viva algeria johanna krišana-fallen bin jip aka 3-Iron smrt gospodina lazareskua-mortea domnului lazarescu sunce-solnze u postelji-en la cama be with me carmen idealan par-un couple parfait jedne noći-yek shab ledeni breg-l iceberg krv sangre sizif u njujorku-man push cart tuđa sreća-someone else s happiness zrno u uhu-mang zhong darwin's nightmare ljubav na granici our daily bread potpuna tišina-die grosse stille crossing the bridge-the sound of istanbul voljeno dijete-mitt elskede barn vrijeme za ljubav-three times zreli ljudi-dark horse, dakle ukupno 55 što izuzetnih što osrednjih što loših filmova,od kojih najmanje 37 ZAISTA su vrijedni iz estetskih ili drugih razloga(npr. morate vidjeti CRASH jer prikazuje kako ključa rasna netrpeljivost u Americi,melodramatično i tek djelimično uverljivo,ali zbog prepatetičnog kraja i poluuspjelih karakterizacija razočarava,i sasvim neopravdano dobija Oskara,u zaista jakoj,kvalitetnoj konkurenciji...) Pa,počnimo sa gomilicom pretendenata za Oskara koji su ga ispušili,a svi su redom bolji od pobjednika. Klunijev crno bijeli GOOD NIGHT AND GOOD LUCK među njima je najslabiji,jer u pitanju je politički pamflet i pola vijeka odocnjela borba protivu krivih Drina u Americi,koja je,i u ovom trenutku,sva je prilika, naj-NEdemokratskija zemlja na planeti. Suprotstavljanje voditelja tv stanice(igra ga izvrsno David Strathairn) Makartniju,progonitelju nepodobnih persona diljem velike,"obećane" zemlje pod optužbom da su komunisti ili njihovi simpatizeri ili da (sic!) čitaju socijalističke novine,slatko i stilizovano je snimljeno ,ali jednodimenzionalno,bez usložnjavanja karaktera i bilo kakve druge radnje il sukoba,u pozadini(tih političkih prepucavanja)... WALK THE LINE,CAPOTE i BROKEBACK MOUNTAIN redom su izuzetni filmovi,među najboljima na Festu 2006. Prosto je nevjerojatno da strasna,strašna,na prvi pogled nemoguća ljubav Džonija Keša i Džun Karter nije ranije prenešena na platno,toliko neviđene energije i tuge i zadovoljstava i čežnje i žudnje ima u ovom filmu.I Žoakin i Ris su fantastično odigrali naslovne uloge,dvoje tako važnih,američkih (sub)kulturnih ikona,čija su intimna stradanja reditelju Džejmsu Mengoldu zanimljivija od njihove muzičke ekstraordinarnosti.Muzika je fantazija,a posebno mi se dopalo što numere,stihovi dodatno pojašnjavaju karaktere,inteligentno upotpunjuju naraciju,proširuju emotivnu raskoš protagonista,i samog ovog iskreno dirljivog filma. Kako li tek poigrava se emocijama nevjerovatni CAPOTE!Negdje na sredini filma zapitao sam se je li moguće da sam se stavio u poziciju,u um hladnokrvnog ubice o kojem Capote piše knjigu,i sa kojim se najprije poigrava,pa potom saosjeća.Frapirajuće katarzično iskustvo i perfektno snimljeno remek djelo debitanta Beneta Milera(koji je hladnokrvno mogao dobiti Oskara za režiju,takođe)sa savršenim Filipom Sejmurom(jel stvarno Simur pravilno?) Hofmanom u ulozi feminiziranog,iritirajućeg, superinteligentnog,ciničnog,drskog i bezobzirnog glavnog junaka,koji se na kraju rasplače nad sudbinom surovog ubojice. Emotivni tobogan kojim se vozite dok gledate ovaj film toliko je originalno razuzdan da se ne sjećam da sam nešto slično ikada vidio, na filmu.A sve zahvaljujući tako kompleksnoj osobnosti autora dva tako kontradiktorna romana-Breakfast At Tiffany's i IN THE COLD BLOOD! Eng Li je zaslužio Oskara za režiju,još za film KLOPA PIĆE ČOVJEK ŽENA,a nije ni bilo teško slikati prekrasne idilične pejzaže planine Brokbek,na kojoj je začeta,sada već antologijska,romansa dva biseksualna kauboja xx vijeka.Džejk i Hit su superiorni u naslovnim rolama,muzika Santaolalle je zbilja perfektna,neočekivano svježa neokantri porcija,a sama priča i sudbina dva junaka emotivno dira, čak i ako niste gay,što je dokaz da je film zaista izuzetan.Ostavite predrasude kod kuće i pogledajte ovaj divan film,po mogućnosti s voljenom osobom,pa makar i istog pola :- Rejčel Vajs takođe Oskara zaslužila je (ispade jedino da je Crash nezasluženo trijumfovao!) za ulogu strasne novinarke koja se bori svim sredstvima za ono što zaista misli i osjeća,a tako djela i nakon udaje za britanskog,pasivnog diplomatu što ga tumači dirljivo melanholični,Ralf Fajns,dobroćudni i BRIŽNI BAŠTOVAN(konačno jedan savršen prevod tradicionalno nepismenih distributera). THE CONSTANT GARDENER tiče se spletki farmaceutskih korporacija koje koriste Afrikance za eksperimentisanje,istraživanje do kraja neotkrivenih učinaka lijekova,što glavna junakinja otkriva i pokušava razotkriti,no biva ubijena.Ukoliko mislite da je ovo spoiler,da sam vam uskratio zadovoljstvo gledanja filma-varate se,tek smrću supruge glavnog junaka stvari se mrse i film počinje.Nevolja je što je to greška u koracima,što je ta smrt prebrza i nedramatična,što je scenario plitak(što očekivati od predloška Le Karea,precijenjenog pisca političkih trilera?),što nas emotivno ne uzdrma-makar ne autora ovih redaka-te tako obećavajuća tematika vezana i za čovječanstvo i sitne ljudske kuražnosti ostaje nedovoljno razrađena,produbljena... Propuštena prilika za Meireljesa,autora nezaboravnog,brutalnog a poetičnog remek-djela CITY OF GOD. Oskara je ladno mogla dobiti Džudi Denč,za briljantnu ulogu GOSPOĐE HENDERSON(KOJA PREDSTAVLJA),bezobrazno bogate udovice,bezobraznice bez dlake na jeziku i energične žene koja se zaljubljuje u upravnika pozorišta-vodvilja(igra ga uobičajeno efektno Bob Hoskins),nakon što zajedno osnivaju pravi erotski kabare a la Mulen Ruž u srcu konzervativne Britanije,sred Londona,pred II svjetski rat.Spektakularno šarmantna,stoprocento britanska komedija sa ljupkom dozom erotike i privlačnosti za širu publiku,a bez da ijednog trenutka povlađuje nižerazrednom ukusu širokih narodnih masa.Stilski savršena,supersnimljena igrarija:Stiven Frirs se super zabavljao! Koliko su samo slični filmovi BROKEN FLOWERS i DON'T COME KNOCKING govori činjenica da su Džarmuš i Venders,ove godine,u Kanu,uvjeravali novinare kako su zamijenili scenarije i snimili film onoga drugoga.Oba filma govore o sredovječnim junacima,zasićenim raskalašnim životom i ženama,koji kreću u potragu za svojim odraslim sinovima,i sobom samima,oba junaka u jednom trenutku se nađu na raskrsnici(bukvalno i figurativno) i oba su spavala sa Džesikom Lang(sjajna i u jednom i drugom filmu,u dvjema različitim ulogama),a da ne naglašavam da su oba filma filovana vrhunskom muzikom što se i dalo očekivati od OBA reditelja,dva superiorna poznavaoca i ljubitelja rockandrolla. BROKEN FLOWERS je ipak kvalitetniji,Bil Mjurej od Sema Šeparda savršeniji u ulozi indisponiranog Don Žuana ne više u cvijetu mladosti.Niz izvanrednih sporednih uloga(mlogo zabavan komšo koga tumači Džefri Rajt i opet iznenađujuće dobra Šeron Stoun),mnoštvo slikovitih likova,epizoda za pamćenje(antologijska nagost ćerke jedne od bivših ljubavnica ostarjelog Don Huana) i jedan relativno uspješan,otvoren kraj. DON'T COME KNOCKING pak,kako reče jedan moj kolega,"lako iz arhetipa kliza u stereotip",i pun je nedovoljno osobenih likova i predvidljivih situacija,pa i replika,no ipak vrhunski snimljen,što drugo očekivati od maestra Wima Wendersa. Vim je oduševio Beograd,kao najznačajniji gost festivala,svojom mudrošču,blagošću,ljubaznošću,svojim velikim fotografijama američke pustinje(putovanja,pustinjski predjeli i dobra muzika su mu fascinacije!)...učinivši FEST06 zaista posebnim. Posebni su još neki autorski filmovi,koje,ako ikako/ikada budete u prilici,morate vidjeti. U svom remek-djelu ĆUTLJIVI OBLAK(Tian bian yi duo yun aka Wayward Cloud) režiser i scenarista Tsai Liang-Miang superiorno metaforično,u savršeno sklopljenom alegorijskom mikrokosmosu vrelih dana i hladnih lubenica,pripovjeda o brutalno ugušenoj ljubavi sirovom,neutaživom telesnom požudom:Miang Liang se poigrava mjuzikl intermecima,ubačenim u film bez dramaturškog osnova-no svaka je scena,svaki kadar na svom mjestu,perfekcionistički režiran,i zadivljuje koreografijom i opscenom duhovitošću... e da,i erotičnošcu pride. Priča o neostvarenoj ljubavi između porno glumca koji porniće snima u svom stanu i njegove komšinice koja radi u porno videoteci ekstravagantna je,potpuno originalna,azijski pomjerena i prosto vapi za (ponovnim) gledanjem.Neponovljivo iskustvo. Neponovljiv je i film južnokorejskog genija Kim Ki-duka,samoukog reditelja,montažera ,scenariste i šta sve ne, koji je svijetu već podario jedno remek djelo čudesnog naslova(i još čudesnije poetike) PROLJEĆE,LJETO,JESEN,ZIMA...I OPET PROLJEĆE. Nestvarno poetičan,magično stilizovan i po svemu poseban je i njegov film PROVALNIK(Bin jip aka 3-Iron) koji govori o ljubavi,duhovnosti,osveti,i opet ljubavi. Glavni junak je mladić koji se useljava u stanove čiji su vlasnici na godišnjem odmoru il dužem odsustvu ,popravljajući i pospremajući sve iza sebe,potom idući u novi,tuđi stan.U svom ga zatekne nekada manekenka a sada nesrećna supruga (muž je maltretira) pa njih dvoje kreću zajedno živjeti u tuđim domovima,ne bez posljedica. Priča se dalje dodatno usložnjava,na duhovnom,emotivnom i vizuelnom planu(koji je fascinirajući!). Genijalan,originalan,odmjeren,mudar i (pre)lijep film tokom kojeg usne se gledaocu neprestano smiješe-prosto je nemoguće ne uživati otvorenih usta,svim čulima,u nevjerici-u ovom zanosnom,suptilno snimljenom remek-djelu(opet azijske kinematografije). Zadivljujući je i PAKAO(L'ENFER),drugi film Danisa Tanovića,rađen po scenariju Kšištofa Kješlovskog i njegovog stalnog scenariste i imenjaka Pješčeviča.Sama činjenica da se mladi bosanski(sada već francuski) reditelj usudio i snimio film koji je planirao preminuli,veliki evropski režiser(autor čuvene trilogije TRI BOJE:BIJELO,PLAVO,CRVENO) zaslužuje poštovanje,no i mnogo više od toga. Film perfektne naracije,krasno komponovan,prekrasno snimljen (Vitorio Storaro se oduševio!),sa tragičnim sudbinama tri sestre nesretne u životu,u ljubavi-što je posljedica tragičnog nesporazuma u njinoj prošlosti...Neotkrivena filmska čarolija,sublimacija zanatskog savršenstva i na prvi pogled hladnog(a la Kješlovski?)tretiranja komplikovane emocionalne strukture:potpuno potcijenjen film(u Francuskoj iskritikovan),sa vjerujem najboljom ulogom predivne Emanuel Bear ikada...Respect! Zavodljivo stilizovan i autorski provokativan,takođe super snimljen je posljednji film Atoma Egojana sa nizom slatkih glumica i jebozovnih,za priču važnih scena.Erotika oduševljava ali i poigravanje sa percepcijom gledaoca,samim načinom pripovjedanja-kako film odmiče neprestano se nižu nove verzije jednog tragičnog ubistva,koje razokriva(ju) i karaktere dva šoumena umiješana u brojne perverzije pa i tu najveću-lišavanje života.Glumačka ekipa je vrhunska,fotografija fatalno prefinjena...no preokret na kraju ne baš preveć uvjerljiv(o čemu smo učili od Agate Kristi :-)... Nimalo prefinjen je rediteljski debi Tomi Li Džonsa u kome glumi i jednu od vodećih uloga,film zvučnog naziva Three Burials of Melquiades Estrada(TRI SAHRANE MELKIJADESA ESTRADE!).Nakon početnih poteškoća u praćenju nekoliko različitih narativnih planova i likova čije se sudbine,logično,docnije ukrštaju,ovaj izvanredan film se pretvara u putovanje ka imaginarnom meksičkom gradiću ka kome jašu,na konjima-pazite -jedan leš,njegov ubica i prijatelj ubijenog. Neponovljivo neovestern uživanje sve sa uskovitlanim,prenaglašenim emocijama,brutalnim scenama i bolno realnim epizodama koje onespokojavaju gledaoca. Čileanski reditelj Matijas Bize potpisuje film U POSTELJI(EN LA CAMA) čija se radnja događa u jednoj sobi,u jednoj postelji. Nakon što su vodili ljubav po prvi put,mladić i djevojka se upoznaju,zaljubljuju. Divna,inventivno snimljena, ni jednog trenutka dosadna,a tako jednostavna,priča čiji će vas kraj uzrujati,i natjerati na razmišljanje. U filmu Lovac(Hunter) nalazi se jedna od najpoetičnijih erotskih scena koju sam gledao ikada,morate vidjeti da biste povjerovali(asocijacija:Tatari,sa ili bez bifteka). Film je,nećete vjerovati,kazahstanski,režirao ga je Serik Aprimov,i jedan je od najljepše snimljenih -viđenih na ovom Festu,sa nizom neodoljivih kadrova-krajolika,kojilako nadmašuju i one s Brokbek planine. Sizif u Njujorku(Man Push Cart),tužna je storija o propalom iranskog pop staru koji preživljava u velegradu prodajući krofne i kafu,i svaku jutro,u cik zore,gura svoja pokretna kola-koja godinama otplaćuje.Dirljiv,tragičan film,pomalo pesimističan,snimljen bez suvišnog kadra,koji je tako dobro režirao Ramin Bahrani(takođe Iranac u Americi!) prikazavši nam svu surovost jednog od najljepših gradova svijeta. Sledeći molim!(Au suivant!) najduhovitiji je,najbrži,najslađi,najdraži film Festa 2006.-lagana francuska komedija sa stilom,sa šarmom,sa sjajnim glumcima i dijalozima,debitantski rad rediteljke Žan Biras koja je i sama birala glumce za reklamne spotove,što je i zanimanje zavodljive,usamljene žene koja traži ljubav svog života,i pronalazi je tamo gdje se najmanje nada. Idealan par(Un couple parfait) takođe je francuski film,ali vrlo mučan,sa čudnim,dugim kadrovima koji oslikavaju emotivnu prazninu glavnih protagonista-bračnog para koji je došao do kraja,do pred razvod.Ukoliko budete strpljivi i pažljivi gledaoci,bićete nagrađeni odličnim,neobičnim filmom o nepodnošljivoj težini ljubavi koja se nepovratno rastapa. PRELAZECI MOST-ZVUK ISTANBULA muzičko je putovanje kroz ulice i kaldrme tog multikulturalnog velegrada. Vjerovatno će vas lako zavesti duša velikog,muzikalnog grada, baš kao vodiča-pripovjedača Aleksandra Hacke-a(basistu uglednih a avangardnih Einsturzende Neubateun) -on se i sam,u nekoliko navrata,pridružuje umjetnicima koji,svirajući,vjenčavaju duhove Istoka i Zapada. Medu silnim,sočnim,na Zapadu neotkrivenim muzičarima možda najfascinantniji su Ceza-ultraubrzani Eminem iz Istanbula i njegova ništa manje nadarena (seksi) seka, Selim Sesler-porijeklom Rumun,virtuoz na violini, te pjevačica Aynar-čija senzibilna kurdska sevdalinka para srca kao svilenu dolamu... Iako su bili međ favoritima,razočarali su-no samo djelimično!-filmovi 4 Ilje Krzanovskog(rađen po scenariju književnika Vladimira Sorokina)koji ipočinje žestoko i razvija zaprepašćujuću,vrlo moguću alegoriju o posebnim naseljima u kojima žive četvorke,vještački uzgajani ljudi-nedje u sredini se zapetljava i rasplinjava ;a takođe i meksički-Krv(Sangre) možda i najboljeg režisera Amata Eskalantea koji prosto nije poentirao na kraju,pa njegov film tim neslavno propušta šansu da parira mnogim manje talentovanim,a izvikanim,kolegama. Najgori su,neočekivano,već kazah,TIDELAND,potom potpuno promašeni,"bolesno pretenciozni" trip Mihaela Hanekea SKRIVENO(Cache) koji kao govori o rasnim,nacionalnim netrpeljivostima u Francuskoj a u stvari ne govori ni o čemu. Iritantan,odvratan,dosadan,neinspirativan, film koji glumi da je film i da se bavi velikim temama. Zaobići u širokom luku baš kao i novu ekstravaganciju Gas Van Santa-talentovanog reditelja izgubljenog u nekom kutku sopstvenog mozga. Distorzirana poetičnost stvari koju svira glavni junak filma POSLEDNJI DANI(LAST DAYS)-autor muzike Thurston Moor!-u noći neposredno pre smrti,kontrast je itekako ružnoj slici Kurt Kobejna prikazanog doslovno kao idiota koji se skriva od sveta,tumarajući oko kolibice sred šumice i mrmljajuć nepovezane slogove sebi u bradu:reditelj nam na kraju završne špice otkriva da to zapravo i nije KK,i time dodatno diskvalifikuje svoj mučni,posve izlišni ego trip-zašto bi pobogu svijetu trebao film o poremećenoj pop zvijezdi neposredno prije samoubistva,koji ne govori ništa ni o karijeri tog nepoznatog pop stara niti o njemu samom,niti o životu među zvijezdama.Jebeno nepotrebno,baš kao i scena u kojoj nam biva prikazano,bez ikakvog razloga il povezanosti sa radnjom(koja je potpuno nepovezana shvatili ste)homoseksualno vatanje i ljubljenje dva sporedna lika. Jebi se ti malo negdje drugdje Gas Van Sante!!!! Tim bih,loše odglumljenim,izlivom bijesa završio ovaj kilometarski,nadam se upotrebljivi vodič kroz gomilu filmova koji tek kreću u bioskopske distribucije,i o kojima će tek pisati neki poznati filmski kritičari,ako već nisu. |
|
Čovjek Sjenka,autor kultne radio emisije
P.A.M.U.K.(Paralelni Muzički Kosmos) na čelo njegovog izbora(alternativnog ali izuzetnog) najboljih albuma 2005. stavio je SONS AND DAUGHTERS,čiji album nisam čuo,kao ni mnogohvaljeni FUNERAL,remek-djelo Arcade Fire, ili ILLINOIS Sufjana StevensaSufjana Stevensa,ni Rufusa,ni saradnju Iron and Wine i Calexico(obožavam oba!) a ni novi album najperspektivnijeg dua u univerzumu,po mom mišljenju-Fiery Furnaces. Uopšte,NEMOGUĆE je čuti svo to muzičko smeće,ljigavštine to jest sve te opčinjavajuće,osvježavajuće muzike diljem svijeta-produkcija je golema,toliko da kada po cio dne i noći parče samo bih muziku slušao,IPAK NE BIH išao ukorak sa svim tim specijalnim,specifičkim,manje il više relevantnim muzičkim čudima(dakle ne trendovima!). Uostalom,Čovjek Sjenka dobro primjećuje da tek nakon godinu ili dvije,docnije,u punoj mjeri spoznamo što je bilo vrijedno, presaberemo se i U MEĐUVREMENU otkrijemo neke nove muzičke,filmske(ljucke?) dragulje,draguljčiće... S tim u (s)vezi,očekujte poboljšanu listu u proljeće 2007., ako i dalje budem visio na Blogu... No,evo mogućeg poretka za proteklu,meni lično prilično uspješnu, milu,antologijsku 2005. godinu(što se tek djelimice odnosi na muzičku PROIZVODNJU!): NAJALBUMI,komada 20 Prije SVIH DRUGIH jedan EP,daklem album kratki, kojeg sam najčešće vrtio ove godine(naročito tokom ljeta i jeseni!) i koji je najbolje nešto što sam čuo posljednjih godina,dame i gospodo: IRON AND WINE WOMAN KING EP: najsuptilnija,najdražesnija kolekcija pjesama Sam Beama,najdirljivijeg pjevača/šaputača u kosmosu, raskošnija produkcijski a po rangu u ravni remek djela iz 2004. godine OUR ENDLESS NUMBERED DAYS Kate BushAERIAL:čarobna,još uvijek sensualna kućanica pronašla muzu (nakon DVANAEST godina!), muzika s druge strane Sna,remek djelo ako ste mu dorasli Franz Ferdinand YOU COULD HAVEIT SO MUCH BETTER: vjerovatno najbolji bend trenutka(uz Yo La Tengo i Calexico naravno) na vrhuncu kreativnosti,briljantan nasljednik veličanstvenog debija Josh RouseNASHVILLE:mekana,ljupka,šarmantna muzika kantautora čije vrijeme tek dolazi Anthony and the JohnsonsI AM A BIRD NOW:heruvima pjev, poezija drugojačijeg,kao neki moderni Farineli-pop kastrat Herbaliser TAKE LONDON:Neprocjenjiv melanž,neocjenjiva melasa hiphopa.funka,elektronike,soula,sinematicnih zvukova i pefektnih semplova Magic Numbers MAGIC NUMBERS:perfektan ton i produkcija,dah sedamdestetih, ekolicina savršenih Pjesama Rolling Stones A BIGGER BANG: veliki povratak uvijek dragih momaka(meni je i prošli album bio sjajan) koji su pronašli neku novu,FANTASTIČNU energičnost,niko ne zna kako (je moguće da starci tako dobro praše!) Neil Young PRAIRIE WIND:Prva pjesma sadrži najljepši stih godine,posljednja prelazi granicu patetike,preostale su emotivne na način čovjeka koji je život spoznao,i napisao neke od najljepših pjesam u istoriji popularne muzike Bruce Springsteen DEVIL AND DUST:nikad nisam zavolio Born to Run album niti fazon, ali ovdje će vas iskusni američki pripovjedač podsjetiti na Dilana,u nekoliko numera,što je sasvim dovoljan kompliment,i vjerovatno pravac u kom će se kretati Springstinova zrela kreacija National ALLIGATOR:UNCUT,enciklopedija rockandrolla smatra ih savršenim,možda i nisu ali su nezaobilazni na svakoj relevantnoj top listi Bright Eyes Bright Eyes I M WIDE AWAKE,IT S MORNING Conor Oberst je genije,vjerujte mi-taj mladić je budućnost rok kulture baš kao i ove godine posebno inspirisani Ryan Adams sa svojom zadivljujućom trilogijom the Cardigans SUPER EXTRA GRAVITY :specijalan album specijalnog benda koji se vraća u formu nakon dva precijenjena albumčića,Nina je NEVJEROVATNA M.I.A. Arular:Najslađa malena mačkica,tigrica (if you know what i mean ;-) čija će vas politički osvješćena melodična popara ...natjerati na ples Sleater-Kinney THE WOODS:najbolji ženski bend,najopasniji pjesme,čisti, oktanski rock and roll Editors The BACK ROOM-najdebi2005: savršeniji,kompleksniji INTERPOL (koji nikad nisam svario,nit zavolio) no ove jesam,jer imaju ZVUK,i pozivaju na Ples Spoon GIMME FICTION:neobično upečatljivo,bend koji morate otkriti da biste mu se divili ColomaDOVETAIL:najstilizovanije,najneočekivanije muzičko čedo godine,perfektni lako pamtljivi tekstovi i muzika budućnosti s aromom najfinijih parfema sedamdesetih/osamdesetih Buddy Guy BRING EM IN:neviđen bluz spektakl,tako svjež i furiozan album starog bluz majstora u novom,modernom ruhu(uz spektakularan izbor gostiju) NAJNUMERE,komada tuce Amerie:1 THING Tori Amos:SWEET THE STING Iron and Wine:Woman King Kate Bush:any,specially Somewhere in Between Herbaliser:LORD,LORD Magic Numbers:FOREVER LOST Josh Rouse:Winter in the Hamptons Anthony:any song Svadbas TREBLEBASS Franz Ferdinand fade together Franz Ferdinand walk away New Order Hey Now What You Doing New Order Working Overtime Queens of the Stone Age:You ve Got A Killer Scene There Vijest godine-Dejvid Bouvi glumi GENIJA Nikolu Teslu u filmu PRESTIGE Kristofera Nolana,nepogrešivog maestra s tri fascinantna filma(MEMENTO,INSOMNIA,BETMEN BEGINS) ŽUTI TITL by Velimir Grgić i Marko Mihalinec popkulturni je slatkiš godine,najčudnija,najzačudnija,najsmjelija i najsmješnija knjiga o filmu ikada(mada ko zna o čemu pišu Azijati ;-) Hronike Boba Dilana vrhunska su literatura,upravo ih čitam sa guštom,Dilanovo književno umijeće je nesumnjivo a njegovo oko oko sokolovo,ako se razumijete u muziku užitak je dvostruk,a dobijate pride i sociološko-kulturološki presjek šezdesetih(bjehu li to zaista nakreativnije,najuzbudlivije godine xx vijeka?) 2 najmaštovitija,extra čudna filma Brothers Grimm Keshern NAJFILMOVI,komada 6 HISTORY OF VIOLENCE Dejvida Kroneberga: savršeno zaokružena cjelina mučna i katarzična,jednog od najdarovitijih reditelja današnjice KISS KISS BANG BANG (uvodna špica remek djelo čistokrvno!) u režiji scenariste Šejn Bleka- najzabavniji film godine,glumci oduševljavaju, posveta Rejmondu Čendleru i parodija najdragocjenijeg žanra-subžanra,film noira KING KONG Pitera Džeksona,najuzbudljiviji film godine,ljubavna priča između džinovskog majmuna i glavne junakinje,i još makar dva filma u filmu,potpuno potcijenjeno Djelo Majstora koji je odsanjao svoj San(što li je sledeće?) ČARLI I FABRIKA ČOKOLADE Tim Bartonov čokoladni ringišpil BESKRAJNO DUHOVIT I MAŠTOVIT, dirljiv,džonidepovski neodoljiv--- popkulturnokompleksan i parodičan posebno u GENIJALNIM MUZIČKIM NUMERAMA,ipak previše prokapitalistički (što mu je i jedina mana) SIN CITY Frenk Milera ipak mislim više nego Roberta Rodrigeza, savršen spoj,SPEKTAKULARAN,stripa i film noira(ah taj noir!),brutalan i seksistički,ali JEBOZOVAN DO SRŽI a Miki Rurki u ulozi Života(i Smrti,hehe) Betmen Begins Kristofera Nolana-najbolji Betmen(bolji od Baronovih!) povratak na vrelo,na izvorište osvete,emocije,akcije, superioran,višeslojan Film faca godine FRENK MILER KLIK -najbolji štampani popkulturni magazin! UNCUT muzička Biblija(sorry MOJO !) Oskara zaslužio Edrijen Broudi za King rolu odnosno Miki Rurk(i) za Sin epizodu, neodoljiv i Robert Dauni Junior; Naomi u Kongu genijalna ali mi je mala Mišell iz Kiss Kiss Bang Bang srcu prirasla-moj tip,definitivno!-pa ću bit subjektivan.-))))))) 3 sexy bombe m(j)uze: MIA Brooke Velentine Maria Carey (puteno požudna,za blud stvorena,urkos MALKO nadutoj guzi) SEX NA EX:Rosarija Douson alias ROSARIO DAWSON Najgori koncert održaše nekada veliki, najprecjenjeniji na planeti-White Stripes(EXIT 05) a najbolji bjehu Mercury Rev vs Jon Spencer Jonathan Richman(sva tri u DOB) Datsuns Fatboy Slim(na Exitu oba) Najbolja tv emisija je GENIJALCI,stvarno su genijalni,a naj tv faca je Pjer Žardin. Što se tiče Davora Gobca nema se tu što dodati, ako ste gledali PO URE TORTURE u kojoj je gostovao,i Genijalce pomenute,morali ste ga zavoljeti.Pri tom,ne zaboravimo,njegov bend pravi sve bolju i bolju muziku,i ima nekoliko remek djela u diskografiji(meni najdraži je FANTAZMAGORIČNI album DEBAKL)... Joj što li sam sve još zaboravio, podsjetite me......................... |
|
Rezime izmakle godine,tako težak zadak,ali i sladak istovremeno. Upoznao najseksualnije stvorenje i vodio ljubav sa njom,na najljepši zamisliv način. U poslu uznapredovao,u neki drugi neku silnu lovu uložio,pa se pokajao. Sve u svemu,perfektno predjelo,savršen uvod u, reklo bi se odlučujuću,2006. Ima da me ima,ili da se pomirim sa sudbinom. Recimo da ću se teško pomiriti.Pa,vidjećemo... koliko daleko mogu dogurati. Odlučih eto da budem odlučniji, te da iscijedim sve kvalitete iz mesa i uma moga drenovine, i vice versa. Vidjeh najboljeg Betmena(BETMEN BEGINS) i najboljeg KING KONGa(Pitera Džeksona) ikada, jučer,u jednom danu. Ma šta vam govorili o novom Piterovom čudu morate ga lično doživjeti. Najuzbudljiviji film prošle godine,bez sumnje. Oba u prvih pet najboljih filmovima 2005. ima da uvrstim. Još samo malo se strpite da neke stavove učvrstim, pa eto mene sa svim tim silnim top listama najfilmova, albuma,ovoga i onoga. Otkriću vam da su GENIJALCI najbolja TV emisija,a Pjer naj faca. A medju najboljim su i Kate Bush,Rolling Stones,Bruce Springsteen,Nil Young...sve face dobro znane,, s novim zvučnim draguljima... Pozdrav iz Beograda,na zasluženom sam odmoru, gdje kupujem i što mi fali i što mi ne treba. Kad bi samo para bilo kolko poželimo................ GDJE BI BIO NAM KRAJ... |
|
Ne znam dal ste zamijetili,kako imamo običaj u tuđe korpe radoznalo pogledivati, sred samoposluge ili na putu domu s pijace, zavirivati pod miške i skoro refleksno zagledivati naslove presavijenih novina-a tek naslovne strane, ajoj,poslastice! Radoznalost,ljudska promišljenost, zavist,ljubomorstvo,spontanost opažanja, mahinalna reakcija,što li je to? Ne znam,znam samo kako sebe sama uhvatim na djelu,pa razmišljam dockan kolko nepristojan bijah, neučtiv... p.s. Ako vas baš zanima, ako baš ste tolko radoznali-zaljubljujem se u HOT HOT HEAT-ti su me rasvirani, plesni,melodični momci zaludili večeras,a slušam ih prvi put... ELEVATOR (is the revelator?) |
|
Po povratku iz Beograda,koji-poslednji Playboy je apsolutno u pravu-ponovo dobija obrise velegrada,posle desetak dne dnevne zbrke,slatkog gradskog ubrzanja,stanja omamljenosti mirisima i ukusima solidne(ima tu još mnogo da se postiže!)popkulturne ponude,iz koje izabrah nekoliko vrlih koncerata i filmova sjajnih,posle svega toga-Budva mi nekako izgleda previše mala:kao da se smanjila u međuvremenu,ili može biti ja da sam porastao. Može biti i da sam dorastao konačno seljenju,u kome život moj mi proteče,no ne i promače(nadam se)...Ponavljam,prerastao sam ovaj gradić,ovu iluziju zadovoljenja osnovnih životnih potreba-trebam nova uzbuđenja,nove strasti,nove hedonističke zalogaje,nove izazove na kraju krajeva.Izazvala me džungla na asfaltu,omamila me šiiiiiiiirina,bogatstvo velegrada-sutra Beograda,prekosutra možda Londona,ili(preko okeana)- Njujorka.Samo da se sredim još malo,prvenstveno finansijiski-a na vrlo dobrom sam putu- i eto mene u velikom gradu,pa šta bude... |
|
Posljednih desetak dana novembra,bjehu tako intezivni i uzbudljivi, da vam to ne mogu opisati.Ali evo nekoliko tek naznaka: u Velikoj Plani posjetih svoju Malu,a uzgred i tri sjajna koncerta, od kojih dva izvanredna,od kojih jedan briljirajući. Arto Lindzi je jedan pomalo smiješan,nasmiješen gospodin koji ne zna da svira(sam se tako svima hvali!),pa samo tako proizvodi buku,preko prekrasnih brazilskih melodija i harmonija,pjevajući glasom supersenzualnim,divotnim,prosto-naprosto izmaštanim u nekom boljem,čarobnijem univerzumu.A LITTLE BIT NOISE OVER OVERVELMING BEAUTY,eto kako bih ga opisao-bilo je momenata kada sam plakao od miline,ne lažem-oči su mi suzile,jer su mi se plućne maramice suzile,od ljepote Muzike...Možda zato ipak pretjerivao je junak naš krljajući,drndajući po svojoj gitari,pokušavajući oneobičiti do kakofonije,dekonstruisati ljepotu mahom braziliana kompozicija... Na korak do savršenstva,na prstohvat takoreći... Potom sam prisustvovao MTV ADRIA partiju,vrlo uspješnoj žurci tj. grupnom koncertu na kome su nastupile grupe iz Makedonije,Bosne i Hercegovine,Slovenije,Srbije i Crne Gore,i Hrvatske.Najlošije je prošao MANJiFIKO,publika ga nije prihvatila,suviše im se etno učinio njihov/njegov zvuk-a ja se sa tim a la GUČA trubačima oduševljavam jer ako ih ne shvatite ironično,u smješi sa svim tim tex-mex,funky,gipsy zvukovima,sa tim surf gitarama-onda zaista ništa ne kapirate.Ukapirali smo,moj pajtos i ja,kako Hrvati definitivno bolje sviraju,a Srbi intrigantnije ideje imaju.Dovoljno je bilo uporediti Beat Fleat(od kojih se sledećih dana živjet nije moglo u Begešu,s razlogom su ih forsirali na mnogijem radio stanicama,na zahtjev slušalaca) i Beogradski Sindikat,ultimativnu repersku uličnu komunu(među kojima ima i obrazovanih mladih ljudi!)koji s takvom strašću,s takvom energijom rokaju rime da ribe vlaže momentalno,mudo traže u blizini, u dubini duše ganute svom tom silnom muževnom muškošću(sic!) jebeno strašnih,gnjevnih(na sistem) mladića... Imadoh sreće,osvojih putovanje u Sloveniju,na Kranjsku Goru,na nekoliko dana,plaćen put i pride sto eurića(ah Slovenci vidi se da ste vazda bili kapitalisti a ne dilberi!)-a sve to u vrijeme skijaškog Svjetskog kupa,sve sa plaćenom ulaznicom :-))))))))))))))),a uručila mi ju je lično ona slatka debeljuca otkačena sa mTV ADRIA što stalno se smiješi nam u brke i viče JESAM JA SAM DEBELA PA ŠTA;JEBITE SE!!!Baš je me obradova(la)!!!!!! A još me više obradovaše,na svojstven način obradiše,alternativni američki afasionadosi,besprekorni,magični,milozvučni MERCURY REV.Održali su senzacionalan koncert u Domu Omladine,senzacijama zvučnim-i svjetlosnim-ispunivši srca par hiljada duša... Da ste makar vidjeli sva ta nasmiješena lica,nakon koncerta... Najprije,nemoguće je ne primjetiti savršenstvo svirke i čistoću zvuka Mercury Rev uživo-uživate na pravi način,kao da snimak neke perfektne snimke slušate,a istovremeno i gledate predragog(vidljivo oduševljenog feedbackom publike)Džonatana Donahjua,dok njegov mekani,kao pahuljica suptilni,čarobnjački glas slušate,i posmatrate vrlo uvježbane pokrete njegove,kao dio do detalja isplaniranog ALI MELODRAMATIČNO MUZIKALNO EMOTIVNOG šoua,sve sa super raspoloženim svim članovima ovog superbenda,i onim humanim,tako ljudskim porukama i sličicama na projekcijama iza svih pomenutih:putujuće,mada pojednostavljeno pozorište a la Bouvi sedamdesetih sa soundtrackom vašeg najfragilnijeg,najubavijeg,najsanjivijeg Sna... Sanjajte o tome,ako već niste,otvorenih očiju,Srca i ušiju: Blaženstvo sveobuzimajuće rockandroll nirvane,skoro, i bez sumnje najbolji koncert 2005 (sorry Spensere!!!)! |
|
Desilo mi se nešto što nisam očekivao,no koliko nam se često dešava ono očekivano, zapitajmo se... Nakon par godina zajedničkog ulaganja i konstruisanja projekta,mojim se poslovnim partnerima učinilo da mogu sami dalje. Rekli su mi da nisam dovoljno zainteresovan za projekat(u koji sam uložio par hiljada eura i nekolicinu kreativnih ideja i pride štogod), a u stvari se ispostavilo da nemaju u me povjerenja.Ne mogavši povjerovati,nisam želio nastaviti sarađivati sa osobama koje mi ne vjeruju(iako sam ja u njima vjerovao ,potpuno,makar do tog momenta)... Zanimljivo je da je riječ o personama koje privatno poznajem,i sa kojima se družim, pa pošto se i one sa mnom druže-poznaju me,poprilično... Do sada se nije desilo da sam nekog zajebao, u životu,il poslu,makar ne da ja znam(iako može biti suviše vjerujem svom Egu)... Što nam samo govori kako je svijet šiljat, ponekad,a ne nužno okrugao. |
|
dala mi je kredit draga kredit kakav nikad niko dobio nije nezamisliv i neopisiv nekonvencionalan potpuno pokazala mi je koliko me ljubi koliko joj je stalo koliko može imati razumijevanja ne mogu vjerovati da mi se događa ne mogu vjerovati da ću je iznevjeriti ako se ne potrudim beskonačno neće ni biti beskonačnoga grejs perioda |
|
Moja me ljubljena šokirala izjavom da najvjerovatnije
ne bi bila sa mnom da nisam obdaren. Nije da sam nešto posebno ali znate šta se priča za visoke i vitke muškarce sa dugim prstima :-)) No,iznenadilo me to što sam sveden na (sopstvenu) mjeru: nema sumnje seks je mnoooooogo važan u vezi,i u svezi sa svih hiljadu i jednim razlogom pride,parovi ostaju zajedno.Naravno,onda mi je ona objasnila da voli još desetine stvari u meni(ponešto i na meni) te sam se za dlaku izvukao iz psihološke krize:biti seksualni objekt svaki mužjak poželi,ali ne sa osobom koju je odabrao iz mase....ženskih seksualnih objekata. Znam,mi smo muški gadovi opterećeni seksom voljni da povalimo sve što se svuče -ili navuče minicu-ali ni žene nisu nevinašca.Moja mi je najdraža otkrila ono što sam načuo od nekoliko frendica:žene detaljno analiziraju mužjake i njihove polne moći/nemoći, veličine kita -i kurčića- pozu kučića i gutanje spermića i sve te najintimnije detalje prepričavaju jedna drugoj,uz espresso i kolačiće. Perverzno,nema šta.Nijedan pravi mmuškarac, dakle džentlmen,ne otkriva finese iz spavaće sobe,ili kupatila, ili automobila,ili već gdje se dogodi da mu se posreći... Ta mi se istina,čije sam obrise poznavao odavno al ne i njeno potkožno tkivo,duboko pod kožu zavukla da sad, kada vodimo ljubav, razmišljam i o tom trećem našemu partneru(u zraku)-njenim najboljim prijateljicama,koje kao da su prisutne(i da pažljivo posmatraju)...Što u stvari pali na neki način,ali takođe i smeta-KINKY je u svakom slučaju. Ne slučajno,trudim se sada maksimalno,to jest-maksimalnije, u seksu.Čudan je taj muški mozak zar ne,a znamo da su muškost i mozak pupčanom vrpcom povezani, pupčanom vrpcom partnerke na koju nalegnu... i nekim imaginarnim pupkovima... |
|
Na svom prekrasnom remek djelu END OF AMNESIA,
koji se pridružuje nizu fantastičnih albuma na,sada već legendarnim,Bučimirovim kompilacijama, M Ward u dražesnoj i sjetnoj pjesmi Carolina pjevuši: "...NOW I FEEL LIKE CAROLINA,SPLIT MYSELF IN TWO..." Ta genijalna metafora savršeno oslikava moja osjećanja,ovih dana. Zaljubih se,jadan,u curu o kojoj sam već pripovjedao. Nešto kratko,jer ako bih se raspričao-mogao bih ne prestajati pisati.Toliko je naime-komplikovana. Još kompleksnija je situacija u kojoj se nalazi(mo). Nakon usavršavanja u Irskoj,i završenih kurseva za simultano prevođenje,sa svojom diplomom profesora engleskog jezika NE MOŽE pronaći posao u Srbiji. Tačnije,ne želi raditi u -budimo objektivni-selendri iz koje potiče,Velikoj Plani:konkurisala je i dobila posao (profesorice) ali su joj pojasnili kako bi morala da predaje đacima u par okolnih sela(Plana je naselje od 60 tisuća stanovnika)... Gospođica nema u planu da se muči,jer je iskusila taj posao, radeći kao pomoćni profesor još kao apsolventica... Htjela bi u veći grad,najbolje Beograd,al nema vezu, tj mogla bi je imati ali ne želi podati svoje slatko tijelo bilo kome,osim meni(trenutno):-)) Najradije bi se vratila u Belfast,kaže da bi za nekoliko dana mogla da se zaposli,u butiku, i zarađuje 800 funti(i to je iskusila!),umjesto da zarađuje 250 eura i plaća i stan i račune i SVE! Ali tada ne bismo bili zajedno. Srce mi se cijepa,kao Karolina,na dvije pole(nejednake?)... Bilo bi mi drago da iskoristi šansu-koja se svakom ne ukazuje-i zaradi neku lovu u ,njoj lično,depresivnoj i tmurnoj Irskoj,pa da se vrati i pokuša nešto (ALI ŠTA?)... Draže bi mi bilo,dakako,da se zaposli ovdje i da se viđamo makar nekoliko dana u mjesecu,udaljeni desetak sati vožnje jedno od drugoga... Kada mi je rekla da je JEDINI razlog što je ostala-moja malenkost, da je to učinila jer me voli,kao da sam obnevidio pa progledao- to je vjerovatno nešto najljepše što mi je iko ikada rekao. Kada bih joj rekao da ide,da li bi to značilo da mi je manje stalo do nje? Da li sam ja kriv što u tridesetoj još nisam diplomirao i što radim na lokalnoj televiziji za platu koja kasni po par mjeseci(a pride JOŠ UVIJEK živim sa ćalcima)?Ok,to je bilo suvišno pitanje... U začaranom smo krugu,i to već DOBRANO opterećuje našu vezu-ALI ZAR NISU U SLIČNIM GOVNIMA mladi-da,ja sam mladić u najboljim godinam(la la la la)!-diljem Srbije i Crne Gore,Hrvatske,Bosne i Hercegovine? Tužan sam,iako ne i nemoćan,znam. Ali da li je suviše rano za ozbiljne PLANOVE-od čega bismo živjeli U STVARNOSTI? Oboje smo pomalo razmaženi i imamo svoje želje i prohtjeve-ne bi mogli preživljavati,kao neki drugi mladi parovi... Mladi lavovi??? Zaljubljeni... |
|
MUZIKA Moj virtuelni frend,legendarni Bučimir poslao mi je tri MP3 diska sa natpisom NADAM SE DA ĆES UŽIVATI NAREDNIH NEKOLIKO MJESECI,još prije Ljeta. Samo sam se nasmiješio,nestašno,jerbo toliko muzike preslušavam a malo toga me kolko treba uzbudi,oduševi u posljednih godinu-dvije. Ali bio je u pravu,pravo su otkrovenje za me bili Fiery Furnaces s njihovim Bluberry Boat albumom, definitivnim remek djelom,raskošno baroknim i brbljivo genijalno imaginativnim i ultra inteligentno poetičnim-tako perfektnu poeziju,takvo poigravanje lirikom odavno nisam čuo,u stvari MOŽDA NISAM NI ČUO UOPŠTE NEŠTO SLIČNO. Razduševili su me i Iron and Wine,svojom intimnošću, ljupkom gracioznošću(i gracioznom ljupkošću), svojom toplinom i onim akustičnim za Ljeto savršenim štimungom-vjerovatno sound Ljeta 2005,najdivniji mogući chill out ove,i svake druge,sezone,idealan za buđenje, za prije ili posle plaže:nježan,eteričan,blago melankoličan,ličan. Potom sam se potrudio i pronašao još jedan live rad neprežaljenog genija Jeff Buckley-a.Album se zove Live at Batacian i rasplakaao me je kao bebu,zbog ljepote,i miline.jedan od najljepših muških vokala u jednoj od najdirljivijih živih muzičkih avantura-testamentalnom monumentalnom zbiru njegovih NAJboljih Pjesama- emotivnom do Bola,koji slušaocu prija,i razliva se uzbuđenim mu venama(jeste li ikad naježeni suzili kao beba dok su vam pluća puna žmaraka tuge,sažaljenja, potrešenosti i maslačaka vilinski senzualne Ljepote koja vam kida srce?)... Šlag je bio posljednji Giant Sand:Howe Gelb i bez pomoći Calexico ritam sekcije na IS ALL OVER THE MAP zvuči tako jebeno nepredvidljivo(predvidljivo!),moćno,očaravajuće COOL-skoro kao niko drugi,iako sam album nije savršeno zaokružena cjelina već više ingeniozna igra jednog istinskog Maestra,kojem rijetko koji je ravan u cjelokupnoj istoriji Popularne Muzike.Sasvim dovoljno otkrovenja što se Muzike tiče,u ovih nekoliko mjeseci,pogotovo ako navedenom dodamo još sijaset slatkiša sa Bučimirovih pomenutih MP3 slastica ili pak posljednji New Order koji je sjajan(nemoj da vas zavaraju middle of the road kritike!) ili Man Made by Teenage Funclub,vrijedan mnogijeh,pomnijeh preslušavanja ... Najveće,potpuno prepotentno i precijenjeno đubre je Get behind Me Satan,nekad veličanstvenih White Stripes koji su održali svakako najgori koncert na ovogodišnjem Exitu,razočavši me praznom,besmislenom,nemelodičnom distorzičnošću i činjenicom da je glas Džek Vajta užasavajuće iritantan (postao)... LJUBAV Mislim najromantičnije muvanje,zavođenje,kakogod to željeli nazvati-doživjeh ove godine u Dubrovniku:skoro savršen dan, sve sa obilaskom Starog grada,lazanjama i vinom koje nas je oboje ošamutilo no Nju ipak malo više,te smo tako razragani (kao)teturali Stradunom,smijali se i proždirali pogledima,usput jedući prekrasne jagode,preskupe(pod zidinama kupljene) ali učinkovite vjerujte(da ste samo vidjeli poljubac njenih usana i jezik obmotan oko mesa perverzno crvene jagode!)... ALI ZAŠTO ME NISI POLJUBIO TOG DANA? Zato što bi to pokušao bilo koji muškarac. ALI ZAR NISI MOGAO VIDJETI DA SI ME ODUŠEVIO? Da jesam,sigurno bih te poljubio. DA SI ME POLJUBIO TO BI BIO NAJSAVRŠENIJI DAN U MOM ŽIVOTU?U mom ipak ne jer si flertovala sa onim London-erom kog si prvi put upoznala.... Dakle zaljubljeni smo to ušiju,nevolja je što Nju smaraju razni mužjaci,pogrešno tumačeći njenu iskrenost i opuštenost(kao zainteresovanost),MEĐUTIM sasvim sam miran (u MEĐUVREMENU postao)zahvaljujući iskrenosti i otvorenosti kakvu još nisam doživio-sve mi priča, zapravo ovakvu LJUBAV nisam nikad doživio,tj,pitam se -da li sam bio zaljubljen ikada ranije. SEKS DOBRO,PRETPOSTAVLJAO SAM DA TAKAV POSTOJI ALI GA NISAM PRAKTIKOVAO-SKORO NEOPISIVO STAPANJE,URANJANJE I SKLAD SEKSUALNI NEVIĐENI,NI SA JEDNE NI SA DRUGE STRANE DOŽIVLJENI.PRIRODNO JE NADARENA ZA SEKS,STRASNA,MAŽLJIVA,PAŽLJIVA,VATRENA,TOTALNO NADRAŽLJIVA,PERVERZNA KAD JE NAGOVORIM,A SVA SREĆA DA JOJ SE DOPADA KAKO TO SVE IZGLEDA PA NEPRESTANO NOVE I NOVE NIVOE EKSTAZE OTKRIVAMO(i nje same ja jer je neuporedivo kompleksnija i kompletnija nego što bi neko ko je površno zna zaključio),TJ OTKRIVASMOPROTEKLIH MJESEC DANA KOLIKO JE BORAVILA U GRADIĆU U KOM ŽIVIM... ZAŠTO UVIJEK MORAM SE VEZATI ZA ŽENE KOJE ŽIVE TAKO DALEKO,DVANAEST SATI VOŽNJE RECIMO? LJETO Polako odlazi u fade out,prekrasno mix septembra koji je još od avgusta i idealniji za kupanje i kuliranje,sve je divno sem što nedostaje mi Ona,kojoj napisao sam sledeću pjesmicu I m like a sleet in her Arms, Can not resist her Charms,and She s melting my Mind,Must find a way to Make Her Happy,Couse She s so Lovely that I can t beleive, Beleive me when I tell You- She Is The ONE! A ako uzmemo u obzir da mi je recitovala stihove Mike Antića... OVO NIJE ISPOVEST OVO JE GORE NEGO MOLITVA.HILJADU PUTA OD JUTROS KAO NEKAD TE VOLIM,HILJADU PUTA OD JUTROS PONOVO TI SE VRAĆAM, HILJADU PUTA OD JUTROS PONOVO SE PLAŠIM ZA TEBE IZGUBLJENOG U VRTLOGU GEOGRAFSKIH KARATA, ZA TEBE PODELJENOG KAO PLAKAT KO ZNA KAKVIM LJUDIMA. DA LI SAM JA JOS UVEK ONA MERA PO KOJOJ ZNAŠ KO TE VOLI I KOLIKO SU PRED TOBOM SVI DRUGI GOLI? DA LI SAM JA JOS UVEK ONA MERA PO KOJOJ ZNAŠ KO TE OTIMA A KO PLAĆA? ....u Starom Gradu,u Budvi-na Trgu Pjesnika!-teško da bi se mogao sjetiti nekog ljepšeg Ljeta u mom,mizernom,Životu!!!!!!!!! Pa je li čudno što me tako dugo na netu nije bilo, što nisam blogovao?????????????????????? |
|
Bilo je dana kad razmišljah o blogu intenzivnije,nekako na sve se čovjek navikne,pa i na sopstveno odsustvo,pa i to što telefona nema,u eri mobilne manije čemu fiksni fiksirati,i uredno plaćati... al još je gluplje imat ga i ne plaćati, na vrijeme... Nije se bogznašto događalo u proteklih par sedmica,sem što sam dobio na poslu extra ambicioznu koleginicu,koja pride zna da radi,što me je nekako uzrujalo,valjda zato jer sad više moram da se trudim, i neke stvari ne ovise više o meni,i nema više zajebancije jer me neće tapšati po ramenu jer sam dobar, mada rame mi se i nije baš izlizalo(Ego je najveći gurman koji poznajem,a moj je još i vegetarijanac:-),njena ramena su super senzualna,veoma erotična,vidjećemo šta će biti,u suštini najviše me nerviralo to što sam ,vjerovatno po prvi put,osjetio nelagodu nekolegijalnosti...iako zapravo uživam u tuđoj kreativnosti njena mi se učinila prijetećom,tek tako,počeh razmišljati o sopstvenoj ZAMJENLJIVOSTI, a svi smo mi zamjenljivi,zar ne(u svom odsustvu)? Tješi me set mpetrica što mi ih pokloni Bućimir,zbilja me iznenadio,ne gestom koliko li količinom,al i jednom divnom,nježnom pjesmom Keren Ann koju je umetnuo međ Antony and the Johnsons balade,pjevane heruvimskim glasom extra SENSUALNOG mladića,koji,iako gej,mogao bi se naći na mojoj listi desno...Uostalom,kako to da su najautori,najkantautori današnjice homoseksualci(Entoni,Rufus etc.)??? |
|
Može li mi neko pojasniti zašto postoji Evrovizija, mislim Pjesma Evrovizije? Jel ima neki tajni plan moronizacije svake evropske nacije,srozavanja njihovog muzičkog ukusa(a televizija već ga je srozala itekako i najodgovornija je za sva sranja što se "muzikom" zovu)... Ako je nekada sve to trebalo nekuda odvesti,već decenijama je u ćorsokaku: parada patetike i kiča,da parafraziram Balaševića,ako me/ne pitate. Nepojmljivo je koliko kičasti aranžmani su takmičarskih kompozicija,koliko priglupi,prepatetični,primitivni tekstovi,mahom na engleskom. Eto još jedne stvari koja me dodatno nervira-zašto svi ne bi pjevali na svom,na neki način egzotičnom jeziku- makar bi uživali u mirisu stotinu cjetova(ah,te parafraze- doći će mi glave!) umjesto da se muče sa loše izgovorenim englishom. Ako zanemarimo ABBA fenomen i još nekoliko manje znanih zvijezda,istorija Pjesme Evrovizije puna je nepoznatih pjevača koji zapravo ne reprezentuju sopstvenu zemlju na pravi način-ako to nisu najbolji izvođači(nego,najčešće,muzički izviđači),ako nisu najbolje pjesme-onda mora da postoji neka kvaka, koju ja nikako ne mogu da ukvačim. Kakva je to tipična evrovizijska pjesmica-loša, dobro,dobro koji žanr-ima tu svega od plačipičkastih balada do dinosaurus kvazirock pjesama iz suludih sedamdesetih,pseudonacionalnih melodija potpuno pogrešno modernizovanih čime se najčešće stvara nakaza jebeno grozna-neslušljiva mješavina nespojivih polova,sve sa nuspojavama itd itd još mnogo đubreta i nemuzikalnog horora. A onda glasanje-svi glasaju za SVOJE,za KOMŠIJE jebeeeeeemti,za koga bi(za koga si?)??? Kakva kretenska LOGIKA,u kurac krasni,slasni.To mora da je još neka kvaka-možda će diplomatski odnosi na neki način zavisiti o evrovizijskom glasanju(dade li ono Slovenija Hrvatskoj maksimum,bogte?)! Ta će me pitanja mučiti još...circa dva minuta. Gledah finale od početka do kraja.Bilo je-do jaja. Toliko fraza i smeća nazvanog muzikom,da sam se smrzo. Al me je zbilja pozitivno iznenadila Moldavija-takva svježina i superiorna mješavina Red Hot Chili Peppers i mistične moldavske muzike (diskretim aranžmanskim rješenjima superiorno inkorporirane u ovaj izuzetan melanž rockandrola,repa i tradicionalne muzike.Moji apsolutni favoriti,decenijama unazad(mada gledam svaku treću:-) U stvari moj top 5 izgleda ovako: 1 nedostižna Moldavija 2 dirljiva esperanto-english Letonija sve sa sjajnim parčetom koreografije za gluhonijeme 3 nježna balada by Izrael moj pritajeni favorit,još prije nego čuh Moldaviju, bješe Slovenac koji je super pjevao,ali je,na žalost, prerano,ispao. Moram priznat da bilo je i nekoliko prelijepih pjevačica od kojih najljepša mi bješe Albanka,i Izraelka je fantazija, a među najjebozovnije svakako bih uvrstio JAMELIU, koja iako imala je fantastičan orijentalni vajb,potpuno pogrešno je pjevala, i bila istinski loša,osim što se koreografije tiče. Primjetiste li kako je trend da bude što više igrača na sceni,što šarenije obučenih,po mogućnosti s dobošima u koje zdušno udaraće-važno je samo da se okreće,kreće,polijeće... I tako,pobijedila je-opet-jedna od najgorih,najglupljih,najneorginalnijih pjesmica- Turkinja,koja pjeva(istina s mnogo energije): YOU RE THE ONE MY ONLY ONE YOU RE MY LOVER UDERCOVER MY SECRET PASSION I HAVE NO OTHER HEy!HEy! -što je sličnost sa prošlogodišnjom pobjednicom Ruslanom, obje su,takođe,potpuno prazne-suva šminka: NEMA EMOCIJA,NEMA SADRŽAJA (NEKOG SPECIJALNOG), NEMA SUŠTINE. A takvih tekstova bi moga pisat stotine -na dan. Helena,samo za tebe,jedan folk hit: MNOGO SI ZNOJNA NE OPOJNA MAKAR NE MENI IDI SE PERI I NE .... p.s. nije to EUROTRASH,čak i to smeće ima više stila... |
|
11 maja u Beogradu su zasvirali željno
očekivani (JON SPENCER) BLUES EXPLOSION- na koncert sam stigao solo po oblačnom vremenu,bilo mi je malo glupo tj not cool što sam nosio kišobran,no na brzinu sam ga smjestio u garderobu,garderober me čudno pogledao,NE NIŠTA SEM KIŠOBRANA,ja sam ponovio,uredno plaćajući... Iznenadila me odmah ekipa koja se skupila zbog Spensera, DŽUDE i Siminsa-siloviti rokerski trio došli su čuti neki mnogo zanimljivi ljudi,od 25 do 45,pa reko bih i 55 čak godina...na žalost većinom muškog pola. Tačno u 21 čas istupili su neki ljuti reperi,sa nekom trans bukom (elektronskom)u pozadini,bili su poluhipnotični/poludosadni,riječi simpatičnog debelog pjevača nisam razaznavao-pa tako i nije bilo nekog smisla u svemu tome,samo opake energije,naročito kod momka sa AFRO frizurom koji ZNA da skrečuje,al nije AfroAmerikanac nego Japanac,ako ne Korejac,ili već šta li je. U trenutku kada su BLUES EXPLOSION kročili na scenu,sve je otišlo u kurac:ja sam među prvima zavrištao kao da me jebu u dupe,kao da sam napaljen na kakvu seksualnu heroinu koja će,čim odsvira svoj set,sići da mi kiticu popuši(al sam gadan,a?)...Nemojte mi u potpunosti povjerovati ali Džon se Spenser malko zbunio,pa zaplivao niz talase BEZREZERVNE podrške preko hiljadu duša koje počeše da se pale i da ciče,viču,vrište,mašu rukama i nogama,podražavaju samog pjevača,unisono urlaju,u zanosu pjevaju i laktaju se manje više-par puta sam spucao nekog tipa iza sebe,blago ga očešao zapravo laktovima,u suštini pokušavajući da se ritmično đipam u stisnutoj gomili polupodivljalih fanova,ošinuo me mrkim pogledom iako mu osmjeh zadovoljstva nije slazio s brade(neobrijane) i na uvce mi podviknuo I JA SAM POTPUNO SLUĐEN ALI PAZI MALO PRIJATELJU...nedugo zatim zajedno smo frktali i skakali i razbijali se o zidove fantastične energije koja je brujala u publici,al i na stejdžu... Nakon početne mlitavosti(prve pjesme!),bend počinje da praši da se sve puši-ne praveći pauze između numera Spenser je ZAISTA doveo do ekstaze razdražene obožavaoce svojim 100 % seksualnim nastupom-vas u znoju nije se štedio ni sekunde,podvriskivao je i poskakivao ipak arisokratski artikulisano-gospodin sa srcem divljeg konja,dok Timins je rolao bubnjeve poput raspižđelog vepra a Džuda Bauer,možda i najveća faca,coolerski svirao gitaru valjda ne vjerujući ŠTA SE DOGAĐA( na samom kraju Koncerta rukovao se sa desetinama iz prvog reda)... Oznojio sam se kao pička,glas sam izgubio skoro sasvim,a na samom kraju nisam više mogao STAJATI na nogama...ali vrijedilo je svakog trena,tako jebozovan jebeni ROCKANDROLL koncert bijaše,najVATRENIJI ikada,što sam ga gledao...do sada: EKPLOZIJA PRIMALNIH KRIKOVA,RAPOMAMLJENE POŽUDE,IZLUĐUJUĆEG TEMPERAMENTA,RASPOJASANE TJELESNOSTI, ISTINSKE ISKRENOSTI I BESPOGOVORNE VJERE U ROCK,BLUES,U KORIJEN POBUNJENIČKE MUZIKE! Nakon što su prašili više od sat vremena,JSBX odlaze,ali taman kad smo pomislili da njihov ego nisu dotakli desetominutni vapaji,kreštanja,divljanja,bjesomučna zviždanja-HEROJI izlaze ponovo i sviraju i DAJU SE bespoštedno još circa uru-bukteću-vremena...Svo vrijeme cijedeći sokove iz stilizovanog stoprocentnog rokenrola ,u trenutku kad su zasvirali neki klasik sa delte Misisipija,sve je stalo-(u)činilo mi se da lebdim naježen beskonačno i POTPUNO,osjećajući svaki filtrirani kroz vokoder provučeni-tim više nadražujući-Spenserov slog,svaki supersnažni rif,svaki udarac stamene palice...svaku suzu koja je kapala po mom zajapurenom licu,zbog neprepričljivog NEDOŽIVLJENOG USHIĆENJA! Nakon dvosatnog,multipliciranog rockandroll orgazma,potpuno iscrpljeni i do vriskanja i od đipanja, još jednim talasom RESPEKTA pozdravili smo trijumfalne,senzacinalne ,božanske JON SPENCER BLUES EXPLOSION!!!!!!!!! Neponovljivo,mada vjerujem da može JOŠ VIŠE,JOŠ JAČE,JOŠ SAVRŠENIJE(nada uvijek postoji)!!! Koračajući tihim beogradskim ulicama,razmišljao sam kako će biti teško bilo kome opisati OVO ISKUSTVO koje je značajno uticalo na moj život,kao i svaki dobar koncert uostalom.U nekom trenutku pomislih na kišobran-koji u stvari nisam držao u rukama,al ni pod miškom.Bržebolje potrčah nazad,noseći ploču NOW I GOT WORRY kao baklju koja mi osvjetljava put,kao kakvu relikviju pre pola časa kupljenu(tik nakon HODOČAŠĆA!)... Pred Domom Omladine iznenadi me,mrtav ladan-Mesija lično.Instinktivno sam pružio ploču na potpis izvinjavajući se što prekidam priču,jedan stariji roker reče (nerazgovjetno) R L BURNSIDE IS MY HERO, WHO?-upita Spenser potpisujući se automatski imajući već pripremljenu olovku u ruci, R L BURNSIDE,ponovi fan, HE S ON THIS RECORD značajno prozborih i pokazah remek djelo benda kome je posvećen ovaj post, HE IS MY HERO TOO,HE IS DYING...nastavi priču Džon i ne okrznuvši me pogledom... Svejedno srećan što sam stisnuo pesnicu veleMAJSTORU potrčah da zemim kišobran pa opet natrag ne bi li,možda,susreo Džudu il Rasela,al to se nije desilo.Desilo se da sam zaspao kao klada/kolac? nekih dvadesetak minuta potom,srećan kao beba nakon guštanja od cuclanja,što se smiješi u snu,i ukakljena i upišana-ma milina!!!!!!!!!!!!!!!! p.s. Nekoliko fraza ponavljao je Džon tokom koncerta : COME ON!!!!!!!!!!!COME ON!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! BLUES EXPLOSION!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! SUCK IT TO MI BABY!!! AAAAAAARGHHHHHHHHH!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! ROCKANDROLL!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! THE BLUES!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! COME ON!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Probajte da ponovite. IZ PETNIH ŽILA... |
|
Koliko samo nepotrebnih sitnica oduzima mi vrijeme,minut po minut,sat po sat,godinu za godinom.Kad se sve sabere,a to je već kazano čovjek previše vremena sere i seiri na wc šolji ili spava više nego je neophodno za predah organizma. Na skali glupih stvari koje em me nerviraju em mi vrijeme oduzimaju na prvom mjestu je čišćenje mailboxa-spama je sve više,čak i kad se ne čita nego samo briše. Kad se post piše,takođe vrijeme uzimaju linkovi i sitna podešavanja pa ako zaista želim napravit dobar, interaktivan post moram da mu se posvetim em kao literarnom prostoru em kao linernoj jednačini.Pretjerujem,pomalo,ali bez ure vremena truda MINIMUM,rezultat je čista improvizacija koja zavisi od Njenog Veličanstva Kreativnosti,što ponekad jeste dovoljno,al ne rasipa se u raznim smjerovima, ne rasplinjuje raskošno na razne druge net domene, šireći granice informacije,šale,kreacije. A još sa slikama-na postovima- nisam se ni poigrao, niti jednom! Gubljenje mi je vremena i čitanje nekolicine dugih postova,gubljenje net satnice konkretnije,pa se koristim malim lukavstvom i kliknem na par blogova,diskonektujem,koje onda na miru guštam offline-al ponekad je muka komentare postaviti, čitava akcija kreće iznova. Ipak,neuporedivo najviše izgubih vremena studirajući PRAVO deset godina,a veze s vezom o njemu nemam ni ja,ni bilo koji drugi student siguran sam-PRAKSA je naime nešto sasvim drugo,jebat ga(možda tu torturu i okončam do kraja godine...ode još jedna godina!). Sinoć sam izgubio malo manje od 4 sata slušajući,a više gledajući koncert Petra GRaša i grupe Magazin,koji su nastupili na Trećem Internacionalnom Karnevalu u Budvi(bješe vrlo dobro feštanje!).Virujete li vi ljudi da je dečko koji je prije par dne kupio sledeće albume: Morrissey Live in Dallas DVD Kathryn Williams – Old Low Light Medeski, Martin and Wood – End of the World Party Luna - Rendezvous Sally Timms – In the World of Him Ken Stringfellow – Soft Commands Tres chicas – Sweetwater Blanche – If we can t Trust the Doctor Friends of Dean Martinez – Random Harvest Keren Ann – Not Going Anywhere, naravno kopije,prisustvovao koncertu gosn Graša,i krnjeg sastava M?Tonči Huljić nije se naime uopšte pojavio,valjda zato jer mu je ispod časti da svira na tezgama,sad kad se vinuo u ove kvazivisine-a čitav život komponuje pjesme za tezge, joj ironije!Pa za Magazin je Grašo Parni Valjak,ako me razumite!-sa pratećim rok bendićem BOLERO među kojima je bubnjar opasan igrač,da ne kažem jebač vrlo solidno otparašio svoja 2 sata(baš se poturdio, mora da je honorar bio pozamašan-nije mu se dalo sić sa scene!),nije on nesimpatičan,kao na televiziji, napravio je atmosfericu a otpjevao je i parče Afromanove GET HIGH(sic!) i skoro cijelu pomalo patetičnu himnu Bitlsa-LET IT BE. Dopao mi se njegov ,u nutrini,rock stav,ne mogu reć izričaj(razumite me!),još nam je svima poželio puno SExa,Love,Zdravlja i ,naravno,Ljubavi (tim redom)-zamislite Jelenu Rozgu da nam isto to poželi:) Slatka bješe kreštavica,sa onim prištavim glasićem (glas sa prištevima na previsokim tonovima),svi su je čežnjivo gledali a djeca su skakala na njiovu muzikicu za predškolsku priredbe sve sa onim imbecilnim tekstovima(tekstovima za imbecile!)- kakvog li đubreta majko draga,ili,što bi rekao drug moj SMEĆE!SMEĆE!!!Ne samo smeće nego i grozomoran kič, frankenštajn aranžmani,jooooooooj!No,ja sam zapravo naćulio preostala čula i odmjeravao pjevačicu medenu, zamislih scenu sledeću,sanjareći:kao sisam ti ja Jelenin sikilj a ona zapjenila,sve joj suze na trepavice teku,oči joj se zacaklile,zamaglile od miline i taman kad je počela da se uzvija,da svršava jeknuvši nekoliko puta tolko visoko da su nam čaše sa šampanjcem popucale, srećom prazne,jer smo sadržaj po našim tijelima ispolivali, i izlizali(ah Seve,Seve-standard li si!),taman kažem kad joj je furiozni orgazam mali mozak rastresao u paramparčad, munjevito a mudro izvukoh sablju svoju junačku(iz desnice ruke),nabreklu,još uvijek vlažnu od Vulvinih ekstrakata (rozih?) i pošpricah joj kapke sočne očne,usne puteno napućene,jezik djelimično,i lijevi obraz zarumenjen od topline unutarnje i žara sperme razlivene-ajme prizora vrhunskoga,bogo moj!!!Nezgodno je slatkim djevojčicama kitu metnuti u usta,na jezik sam,al kad se već desi da vidiš kako halapljivo kušaju sve kapljice jednu po jednu i strasno sisaju glavić zgrčeni-pa tako i Jelena-kako su se inače zvale i dvije moje bivše-al u ovom slučaju gđica Rozga,u snu, proguta ga do korijena,sva srećna,jer je zadovoljena,i jer mi se može ližući moj još kruti kur odužiti,kako dolikuje. I tako...bila je tu još sva sila preverzija,al to bi vam možda bilo... gubljenje vremena...reći ću samo da kad bi se u stvarnosti to dogodilo svakako bih joj,nakon svega,nakon seksa,nakon seksa i svega i svega seksa,mazeći je,kazao NEMOJ MOLIM TE DA PJEVUŠIŠ ISPOD TUŠA,TEČE VRELA VODA NA VISOKE REGISTRE,a reko bi joj još i BOGATI POZNAJEŠ LI TI ONU JELENU VELJAČU ZAPRAVE,BIL MOGLA NEGDJE DA NAM SE PRIDRUŽI,U KREVETU... pošto bi me izmršikala i poslala u picu matericu dodao bih MA ŠALIM SE(misleći u sebi MA DABOME DA SE NE ŠALIM!)...i tako,čekam da mi dođe još inspiracije, pa da napišem jednu porno mikro dramu sa Jelenom Rozgom ,Veljačom i Jelenom još ponekom u glavnim ulogama...a to će se desiti kao što se desilo i kreativno analiziranje u prošlom postu pominjanih magazina, inače planirano da se desi POTOM...guzio sam se sedmicu i odustao,izgubio sam vremena i vremena kaneći se, kilavo... p.s. listen to: Nick Drake TIME HAS TOLD ME M Ward A VOICE AT THE END OF TIME The Rolling Stones TIME IS ON MY SIDE Pink Floyd TIME grupa TIME,po želji,a može i Parni Valjak VRIJEME JE NA NAŠOJ STRANI bonus Led Zeppelin IN MY TIME OF DYING |
|
Prvi me dni u mjesecu obično pomalko iznerviraju,ako plata kasni (najčešće), il silno obraduju-ako honorar legne na vrijeme(što se pokatkad dogodi).Nije da moram plaćat za vodu i struju,ja sam još uvijek mali dječarac koji ne želi počet svoj-kakav takav posran bar-život samostalno-radije živi(m) s roditeljima, u nekih 150 kvadrata,jebat ga-makar nam nije tijesno.Nevolja je što baš početkom mjeseca najviše izlazi časopisa,mog omiljenog štiva za čitanje,za moje SUBkulturno obrazovanje. Redovno kupujem(komada 1 mjesečno): PC CHIP PC PLAY PLAYBOY hr PLAYBOY SiCG KLIK PRESTUP HACKER TIME OUT UNCUT VREME(sedmično) EVROPA(sedmično) GAMER CKM PHOTO TOTAL FILM hr TOTAL FILM SiCG HOLLYWOOD FAMA MAX POLITIKA,svaki dan svaki dan BLIC subotom VIJESTI nedeljom GLAS JAVNOSTI Povremeno kupujem: MOJO Q NEW MUSICAL EXPRESS NACIONAL SKANDAL GLAMOUR STAR Ranije sam kupovao i REPORTER dok je dolazio,a posebno sam uživao u GAMEPLAY-u kog na žalost ovdje više ne mogu naći,o kom sam čak postić pisao. Na časopise mjesečno trošim oko 70 eura,što je trećina moje plate(znam,i ja bih volio da je veća!).Da li se isplati?Pa,kako da kažem,ne vidim da je to uludo bačen novac: polovinu pročitanog koristim za posao kojim se bavim,a bavim se analitikom pop kulture. U suštini,nedostaju mi JOŠ BOLJI, SPEKTAKULARNIJI,SAVRŠENIJI MAGAZINI. p.s. listen to GO BETWEENS:Surfing Magazines |
|
Znam ,znam,trebao sam pisati o svim tim silnim meni dragim časopisima al sam opet šmugnuo za Beograd,da bih vidio nekoliko opakih koncerata, izmedju ostalog(a to ostalo sačuvaću za se:-) Dakle,Gilles Peterson sa Earl Zingerom kao vokalom(rekne li se to MC?) bio je fantastičan, you know him:BRAZILIAN FLAVOUR,DRUM AND BASS, u jednom momentu REP čak,potom REGE ,jednostavno-ECLECTIC: svi mogući žanrovi smiješani u superpotentan koktel koji vas tjera na igru...plesao sam satima,mislim 3,bila je to jedna od boljih žurki koje pamtim ...a bilo je i prekrasnih,razigranih djevojCICA... Nakon tog ,preksinoćnjeg preznojavanja dobro mi je došla sinoćnja zvučna egzotika benda XIU XIU o kojem sam samo čitao,nikad ga prije nisam slušao ali mi je preporuka Bućimirova bila dovoljna da platim 5 eurića...i nisam se pokajao. Ipak,pomalo su smiješno i naivno izgledali neki momenti kao onaj kad djevojka iz dua mikrofonom struže o kožicu doboša proizvodeći POTPUNO besmislen,tup ton,ako to ton uopšte jeste bio. Pjevačeva sugestivna iskrenost zbilja je bila dirljiva a nekolicina posljednjih numera dirnula me je direktno... tako ranjive i fragilne bjehu pjesme,pogotovo one akustične... Večeras očekujem Liars,funk/punk muziku za ples,kao idealan uvod u JON SPENCER BLUES SEKSPLOZIJU 11 maja,kada ću naravno,nanovo navratiti u Dom Omladine. Pošto iz istog pišem,žurim jurim prije neg mi izmili mojih po ure neta,pa odoh onda u provod ...proljeće je idealno čeznjivo i senzacionalno erotično u Begešu,šteta da se propusti defile divnih djevojčica,a možda se pomirim i sa ovom mojom... sa kojom opet sam u nesporazumu...ko zna,noć se bliži.... Život piči,trava raste,sunce u koru mozga udara,erotika je u zraku,spermići u fraku čekaju da se razodjenu... Pa kom usta suva a kom pica vrela,cela... ...AJD ŽIVJELI! |
|
Ne znam kako,uglavnom Njenom Kraljevstvom Visočanstvu Regini Eleni palo je na um da svoj xx rođendan proslavi u Dubrovniku. 15 aprila 2005,tim povodom,ka drevnom gradu uputili su se već pomenuta(za volanom),naš zajednički frend i poslovni partner Wulfy,Reginina rođena sestra,i ja. Vožnja je bila lagodna i ne duža od dva i pol sata-negdje oko deset stigosmo i odmah se na Stradunu sretosmo sa insajderom,Dubrovčaninom, Mikeleom. Interesantan,inteligentan mladić,sa finim smislom za humor sjajno nas je ugostio i proveo dubrovačkom Rivom i na koncu odveo na karaoke party u Kraljevski klub ser Ričarda (Lavljeg Srca?),u kom zaglavismo do ranih jutarnjih časova. No,krenimo redom: Stradun noću,pride petkom,ljupka je al pomalo sablasna pojava, ne bez neodoljivog šarma al ipak mnogo manje nego li njegova dnevna verzija.Ipak,opet sam se divio-prije 3 godine posljednji put navraćah-uskim uličicama,katedralama i zidinama ovog moguće najljepšeg mediteranskog Starog Grada. Pošto sve se zatvara u deset,sem restorana koji rade do jedanaest-što me je iznenadilo-požurismo do Riblje pjace (ako se tako zove)i restorančića Pescaria,šmekerskog i istovremeno ležernog,u kom je crni rižoto vrhunski(iako njegov nisam fan) a porcije dagnji premalene su za najest se (ljeba,koji se uza nj i služi)...da nisam pokrao par kašika gustog ,slasnog rižota iz zajedničke zdjele Mikelea i Wulfija ne bi se jadan sit najeo,kao što jesam. Dok smo ćaskali,kušajući morsku trpezu,gustirao sam, s merakom, izvrsno crno vino,Dingač,na M nešto- deder mi pomozite da se prisjetim... Da nas ne bi potjerali,pokupismo se i pođosmo nešto prije jedanaest,najprije u šetnju rivom,sve do mola i natrag do nekoliko premalenih bircuza unutar zidina, no napokon nas Mikele izvede izvan Starog Grada i povede na karaoke party, na kom srećom nismo aktivno učestvovali(jerbo nemamo,kao Rambo,fantastične glasovne mogućnosti,iako eto otvaramo radio stanicu).Gotivna,opuštena atmosfera,začinjena s nekolike frapirajuće jebozovne Dubrovčanke,ponukala je Wulfija na đusku u po brzine,al ja se nisam osjetio toliko ponesenim žeravicom , mahom domaćih,patetičnih numerica,mada me je napalila pojava ženskog dua izPo Ure Torture,makar koliko li Reginu ćaskanje sa njihovim blaženo pripitim urednikom Sinišom Svilanom. Upoznah se na brzaka sa superzgodnom Petrom,bez posljedica, al me je zapravo oduševila RASTOČENA(citiram Wulfija!),od alkohola malne razvaljena Mare,ne toliko zgodna koliko li preSLATKA lica,sa onim blagoo izgubljenim pogledom slasno nacvrcane djeve i tim fenomenalnim okicama očaravajuće Splićanke koja je prosto mamila uzdahe i VAPILA za nekim finim muškarcem, koji bi je zaštitnički privio u svoj strasni zagrljaj te kišicom poljupćića obasuo po obrazima,očnim kapcima i već blago otškrinutim,svo vrijeme nasmiješenim usnama boje rumena vina(možda ga je pila?).Da nije tako loše pjevuckala, moguće da bih probao da joj se ušunjam u gaćice i ne- džentlmenski iskoristim situaciju,ko fol džentlmenski štiteći je od napaljenih mužjaka koji su je pozivali na ples(nije se bunila),no smetnju bi mi pretstavljala razumna Petra koja joj je-pitajte Wulfija!-u jednom momentu prijateljski podviknula KAKO TE NIJE SRAM TUKO JEDNA, KAKO SI SE MOGLA TAKO NALITI (parafraziram-šmiram:-) Super provod,neočekivan,sve zahvaljujući Mikeleu, koji nas je na prava mjesta vodio,i ugostio... U povratku,blago ošamućen silnim vinom i pivom što sam popio,izvalio sam se na zadnjem sjedištu auta,zajedno sa sestrom Regininom,i zakunjao slašću umornog dilbera što ga je udvaranje tj.cjelonoćno pjevušenje ispod balkona ljubljene -najvjerovatnije zaspale-slatko izmorilo. Sanjo sam tako moćan,SENSualan,seksualan, spektakularno razvratan, naSTRAN san da me je ,pomalo,sram da vam ga ovdje pripovjedam. Možda,MOŽDA,nekom drugom prilikom (živite s nadom,hehe)!... p.s. ...i gledajte PO URE TORTURE,baš kao i ja,iako niste bili prisutni,brend new očima,i maštajte,vi žene il muškarci, zamišljajte gore opisane scenske nastupe Petre i Mare, s kojima je Wulfy bogme ponajbolje plesao... |
| < | kolovoz, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv