sensualissimo

subota, 11.08.2007.

Ljeto 2007.

Slušam Sparklehorse WONDERFUL LIFE, nekako me čini zadovoljenim
u plimi bezbrižne melankolije ovog i svakog drugog Ljeta:teško je
opisati taj osjećaj, uživanje u onom što nam iz ruku izmiče, kao
neki savršeni flert koji se nikad neće ovaplotiti u grijehu dva
oznojena uda-Ljeto me čini tako duboko radosnim i nesrećnim
u isti mah,daje mi toliko toka na površini i uznemiruje me gorko
u utrobe dubini...Ljeto je valjda samo za zaljubljene stvoreno,
ni plejbojima ne prija,pretpostavljam,onaj feeling ledenog daha
za vratom nakon višetrukog orgazma kao tapšanje Smrti po ramenu,
neodgodivo pomračenje raspoloženja,niko ne zna zbog čega...
Ali u onim svijetlim momentima,lijepo mi je kao u zagrljaju gole drage,
plivam svaki dne,krvotok mi se bistri,uživam u nekim vrlim
koncertima,mahom ozbiljne muzike,sem toga Stonsi ostaju u
sjećanju,kao i TESLA skoro isto toliko genijalnog Pandura,o
kom sam,onomad,o kako dobro pisao...Ne pišem ništa,
čitam samo probrane časopise-UNCUT,INERVIEW,KLIK,HEAVY METAL;GAMEPLAY,-
nekako sam angažovan na nekoliko polja i bolje zarađujem,ali
utisak je da nešto fali,NEKO bolje reći...Sa 32. dišem punim
plućima,ali mi više plezir sam po sebi nije dovoljan,i neke žene više ne mogu smislit,
i iako ne znam šta tačno želim,ZNAM TAČNO ŠTA NE ŽELIM,jebat ga,
možda kad bi bilo više jebanja,ne bih ovoliko ni filozofirao...
Trenutno sam u fazi bližeg upoznavanja jedne superženedjevojčice,
ako opravda moje projekcije i sva očekivanja,biće to kosmička
energija...samo da ne bude elegija docnije,kako to već obično biva...

Slušam i ST. VINCENT Marry Me(predivan,naslov govori koliko sensualan ,album),
Dean & Britta - Back Numbers,Josh Rittera,Keren ANN,Nik Drejka,Bat For Lashes,
THE BIRD AND THE BEE(a solo album Inare George obavezno negdje iskopajte)...
Son Volt SEARCH,novi WILCO,a nedavno otkrih DEtroit Cobras!

Idem,plaža plače za mnom,žudim da razbistrim moje uskomešano srce,
ako je ikako moguće.......
- 15:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.05.2007.

What's up?


Šta ima?
Odlučih da natjeram sebe opet da pišem,pomalo.
Svidjelo mi se ovo prethodno,kao neki spomenar
o ključnim događajima važnog dijela moga
života...Neki su me postovi ponovo vratili u
prošlost,stilizovanu naravno...
Odo da gvirnem ko je još tu od starih
poznanika,pa se vraćam ovih dana!
- 18:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 25.10.2006.

128. ili o seksu našem nasušnom


Kažu 128. post da je najkritičniji,nešto kao sedma godina braka,
ili 11. dan seksa bez prestanka(šala mala:-)...

Eto mene opet u eteru,nešto sam bio malaksao...umom,a
puno bješe i posla i nešto mnogo malo vremena za pisanje,
a nisam stigao ni postove tuđe pregledati,sram me bilo.

Nego šta slušate,jeste li čuli novi,briljantni album Sparklehorse
savršenog naslova DREAMT FOR LIGHT YEARS IN THE BELLY
OF THE MOUNTAIN...ili možda novog M.Warda-kako je dobar,
kakav melanholični up tempo slatkiš,idealan za ovo doba godine...

Neki dne,u pauzi između slušanja nekoliko friških albuma(FRATELLIS
razbijaju!!!) napravih jednu od boljih svojih polusatnih emisija(istina
ova epizoda trajaše 20,al masnih 20 minuta!),koja govori,gle čuda,
o seksu.
Teza je u osnovi bila Zašto ne volimo da pričamo o seksu,treba li
uopšte o njemu pričati,je li dasa precijenjen(ha,muškog je roda!),
koliko je naša civilizacija opterećena seksom,i slične seksualije...
Čini mi se bješe malo duha i humora,kao finog začina,makar sam se trudio,
gomilica sagovornika,iako sam se namučio dok sam ih pohvatao sve...no,
vrijedilo je.

Šta taj seks,jel bi se moglo bez njega...mislim,kao...i kolko dugo.

U suštini,kod mene ima mnogo meandriranja,fluktuacije,često
nejebice...koja me više i ne opterećuje.Muškarac se nekako navikne
na odsustvo seksa,nakon nekog vremena,al to itekako nadoknadi
čim se ukaže zgodna prilika.moja prilika je nešto baš komplikovana
...ja sam se,blago meni, već nekoliko puta razilazio i mirio sa (bivšom) djevojkom,
koja je k tome stotine kilometara away(ahead?),no to je druga,duga, priča.

Nego nešto razmišljam,ima masa slučajeva,gdje bračni drugovi postanu
drugari,pa seksa i nema više kao nekada,često uopšte...nedostaje.

Ironije li sudbine,većinom seksualno se spojimo,al ta nam spona
onda postane preteška il prečesta obaveza pa je redovno preskačemo.
Pa nam posle nedostaje,pa ga tražimo kojekude,neki i svude...
samo ne u sopstvenom krevetu.

Kad malo bolje razmislim,meni je dobro i ovako,par puta u par
mjeseci,a ponekad se postaram i samo o sebi,kad već niko
drugi neće ;-)

- 20:54 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 30.07.2006.

zvijeri

Kada razmišljam o konobarima prvi izraz koji mi pada na pamet je MRCINE,
divan starinski sleng koji savršeno opisuje njihova najčešće napuhana,istrenirana tijela,praznoglavce u kolutovima bestidne drskosti i prištovima prljavih nakana,kojih se ne mogu okaniti ni kad su uhvaćeni na djelu:eto neko veče promiče jedno ni po čemu posebno veče,jedna djevojka pije martini bjanko,ja pak pivo po mjeri,ceh je već par puta isti(5,5 eura) ali pošto smo promijenili rejon,istog fuckin jebenog lokala u kom nikad ružnijih faca više na jednom mjestu(al moram ispoštovat mladu rodicu),
naplaćuje nam mrgud 6 ovlaš-malo tiše to izgovara-i odnosi 10,naravno eura.ž
Lik se ne pojavljuje desetak minuta sa kusurom,već sam nervozan,rođaka časti turu,
ona je zabrinuta.Vučem frajera za kragnu i on se NARAVNO iznenadi i KAO samo treba da usitni,donosi 3,5 posle par minuta i progovara NEMAM TI JA VIŠE...
Pa šta čovjek da učini hajvanu,već da ga objesi!
Ali kakva je to samo bezobrazna gestikulacija,odsustvo bilo kakvog stila,šarma,
kakva prepotentna samouvjerenost brava koji dere sve oko sebe bez pardona,bez milosti.Valjalo bi ga stući motikama,u nekoliko navrata,i očitati lekciju finog ponašanja,ali i to bi bilo uzalud-konjušar je to,al ne bečke škole,kara nas sve u šesnaest,
bez izvinjenja,poput mnogih kolega.
ZVIJERI,zvijeri su to,kao kakve hijene koje se obrušavaju na plijen,otvorenih usta i iskolačenih očiju,grubo i osorno,prgavo i prostački,fukara.
Navodim tek primjer al skoro svaki put je ista priča u diskotekama i prepunim klubovima,ovdje u crnoj Crnoj Gori,gdje mušterijama gori pod nogama-svaki put uzimaju bez pitanja,i to ne 50 centi već euro,dva-KAO DA SE TO PODRAZUMIJEVA.
I izgledaju nedodirljivi,nepobjedivi,sve ih je više i sve su više nadrkani,ako i s mukom vratite SVOJ novac,nikakva je to satisfakcija,jer nije stvar u parama,već u stavu-dajem bakšiš kad želim(vrlo često) i koliki želim,al što je previše previše je-jesmo li stvarno ovce za šišanje,već toliko puta šišane?Jesmo li stoka za žigosanje,već žigosana?
Ne kapiram ni logiku,da li biste poručili PONOVO od konobara koji vas je upravo zakinuo za 2 eura(što je skoro jedno piće)????
Nema tu inteligencije,samo bezobrazluka,luka i praziluka,i perverzne pohlepe za novcem,koji je tako jeftina stvar,naročito zarađena na tako prljav,nitkovski način.
Ne bih da probam,hvala,niti bih obraza imao ikada...

- 12:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.07.2006.

entroducing exit 06


Nećete mi vjerovati koliko cura iz Zagreba sretoh
na EXITu-
čak tri,al to je itekako puno na metodi
slučajnog uzorka tokom anketiranja 40 od 40 000
posjetilaca Petrovaradina(dnevno!)...bilo je stranaca
odasvud a najsimpatičniji mi je bio dečko iz Čikaga,crn kao
gar(aža u Bronksu),ništa ga nismo razumjeli,te ni preveli u montaži
(reportaža je u pitanju)...
Egzit dakako nije samo vrhunska muzička trpeza
servirana na sada već prevelikom broju bina,od
gitara do hipa hopa do regea do etna do elektronike,
nego je čudesan izlet u jedan drugačiji svijet u kom su ljudi
nasmijani(mlađahni i zreliji),puni neke neobjašnjive energije
i želje za životom,kreativnošću,druženjem,zabavom.
Fun indeed,but fundamental,što bi rekli Pet Shop Boys,
jedne od zvijezda,beskrajno vizuelno impresivnog nastupa i
savršenog glasa Nil Tenanta.A ako je neko još dobro pjevao
onda je to sada već stari heroj svih senzibilnih adolescenata,
dječaka i djevojčica,uključujući i ovog autora-Morrissey.
Moz je moguće razočarao mnoge koji su žudili za THE SMITHS
klasicima,al nekoliko nam je i priuštio,uključujuću uvodnu
HOW SOON IS NOW,a nikad,NIKAD nije prekasno vidjeti genija....
i vjerovatno najvećeg pop pjesnika ikada!
Njegov glas zreo je poput sazrele lubenice,slasne i prvoklasne,
njegov nastup i dalje šarmantan,iako mi je malko i smiješan,
gledan kroz oko kamere..valda jer ostario je...
A i razočarao je jer nije davao intervjue i ne samoi to nego je ,na neki čudan način,
potpuno postao otuđen od one prvoBITNE prirodnosti i OBIČNOSTI iz
osamdesetih-on danas insistira da se vozi u limuzini sa
zatamnjenim staklima i NE ŽELI da dođe u dodir sa svojim
obožavaocima,od kojih ga mnogi smatraju svojim,NEOBIČNO
dragocjenim,prijateljem...tako paradoklsalno,zar ne?

S druge strane(balade),oduševio me je Aleks Kapranos,i ostali momci iz
FRANZ FERDINANDa,ne samo eksplozivnom,esencijalnom,energičnom
tačnije furioznom svirkom,nego i svojim cool stavom...ugodno su
i POTPUNO opušteno proćaskali sa obožavateljkama,što smo
iskoristili kao TV ekipa i postavili mu par pitanja na koja je tako
rado,učtivo i uslužno dogovorio i nije nam bilo ni zeru žao
što ih čekali sat vremena na ulazu,iaz scene.
Potvrdio je moje riječi da je bend njegove drage dragane,Eleonor(kojoj je posvetio pjesmu i na albumu i na novosadskom,antologijskom,koncertu),
FIERY FURNACES veliki,
veliki bend (za mene trenutno možda i najveći na planeti).

Bili Ajdol je iznenadio sve pa i samog sebe-taj rockandroll freak nije mogao
vjerovati što mu se događa,na licu mu se čitao izraz prezadovoljnog geaka
koji je ovacije pošteno zaradio,a šta tek reći za njegovog monstruozno
maestralnog gitaristu Stiv Stivensona...obojica pak vjerovatno nikad u
životu nisu svirala pred većim brojem fanova(oko 25 ooo,na MAIN STAGE-u),
to jest siguran sam makar ne u poslednjih 20 godina...

Masimo je bio tako dobro raspoložen,Rambo Amadeus takođe,
makedonska alternativna scena je daleko najjača,ako mene pitate,
u cijeloj Istočnoj Evropi(preporuka naročita za BLAH BLAH BLAH),
a The Cardigans moguće najveće razočarenje Exita uopšte-
uživo zvuče skroz bezveze(mada,da budem objektivan,imali su peh da im je ozvučenje prslo),a poželio bih im da se što prije raspadnu-tako smoreno i nervozno
su djelovali na konferenciji za štampu(a i Nina nije TOLIKO slatka riba,budimo iskreni,
ili su mi jednostavno slađi oni njihovi prvi albumi,zaključno sa
FIRST BAND ON THE MOON)...

Legendaran provod,povratak,itekako moćan,kultnih THE CULT,Morrrisssey
na pedesetak metara dalje(što me je malko ometalo da se uživim u stihove,
briljantne i besprekorno razgovijetne),FF furije(jedaN OD NAJBOLJIH GITARSKIH BENDOVA TRENUTKA),slatka mala Mia,pametnica i zavodnica,preslatke EXIT TEAM
djevojke,skupo piće i hrana te novinari tretirani kao vaškice,eto
po čemu ću pamtiti EXIT 06,a ako niste bili propustili ste
više nego što se da zamisliti,zavirite zato na PLAYLOUDER
,ti su ih fini Britanci pratili,a još su mi neki simpa momci
iz Londona kazali da je EXIT bolji od svih britanskih
festivala zajedno(dakako,itekako pretjeruju,iako bi bilo lijepo vjerovati u to) jer
-je ljepše vrijeme
-je pozitivnija atmosfera
-jer je prostor idealan
-jer su djevojke ljepše(e to teško da su pretjerali)...

Ništa onda,vidimo se sledeće godine...
- 01:44 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.06.2006.

lekcija najdžela kenedija


Očekivao sam da će Najdžel,na svom šestom nastupu u Beogradu,
da me iznenadi svojom pojavom i svirkom,ali neočekivano,
njegova interpretacija se kretala u granicama očekivanog-
izuzetnog performansa,sve sa neočekivanim duhovitim
verbalnim dosjetkama između numera...za dušu
svakog iole neuštogljenog slušaoca...

Kenedi,naime,uopšte nije u toj mjeri ekstravagantan i
začudan,čudesan jeste itekako,ali i precizan,posvećen i
potpuno OZBILJAN tijekom interpretacije ozbiljne muzike.
U pauzama je beskrajno šarmantan showmen,humoru sklon
i zezanju dječačkom i neodoljivom.Njegova duhovitost je neupitna i
nipošto nije neprimjerena uštogljenoj ozbiljnoj muzici već je naprotiv
približava mlađoj populaciji i modernom
konzumentu iole inteligentnog i otvorenog duha.
Duh je ono sto čini Najdžela tako dragocjenim, a duša naprosto oduševljava.
Nakon što je perfekno odsvirao manje poznate poljske romantične
kompozitore Mlinarskog i Karlovica,i otkrio nam NEVJEROVATNO
zanosnu,dirljivu muziku pa se ,zanesen,poigrao sa mađarskim,
srpskim i irskim folklorom,tek na kraju koncerta otkrivši svoju
nepojamnu virtuoznost,pozvao je sve prisutne,oko 5ooo dusa,u
džez klub u kom će posle nastupati,besplatno,za svoju dušu.
I zaista,nije mu bilo ispod časti da svira sa mladim beogradskim klincima,
pred nekih pedesetak TAKO VAŽNIH fanova,
da improvizuje na elektrificiranoj violini i ,onda kada solira,
uznosi moderne džez standarde u nespoznatljive visine...nisu ga dakako
mogli pratiti,ali on nije namjerno išao predaleko,ako me razumijete,on
je jednostavno svirao i uživao svirajući,i pijuckajući pivo,zezajuci se-
POTPUNO OPERISAN OD EGA.
Neočekivano od vjerojavatno najboljeg violiniste današnjice,zar ne?

Ego je,priznaćete(ajde,budimo iskreni),taj kamen spoticanja mnogih
izuzetnih umjetnika koji izgube dodir sa svarnošću,i
umisle da su nedodirlljivi,što ih ,najčesće ,docnije,diskvalifikuje i u samom,
samozaljubljenom muzičkom izrazu.
Najdžel Kenedi je pak,potpuno poseban,baš kao oni najveći,
spreman da svo svoje znanje i genijalnost podijeli,beskrajno uživajuci u -
Muzici.

Ako se osvrnemo oko sebe,lako cemo uočiti bezbrojne,bezvrijedne,budale
koje,zbog Ega,ponižavaju sebe i druge,nikad pravilno vagajuci suštastveno i beznačajno...
Lekcija kojoj me je Najdžel naučio jedna je od najvrednijih u mom životu,i
mogu samo da se trudim da i dalje tučem mnogoglave aždaje sopstvenoga Ega,
u nadi da ću istrajati u borbi koja me čini čovjekom dostojnim osmijeha ,zagrljaja,
treptaja duše jednog istinski vanzemaljskog maestra,ne samo Najdžela,
neopterećenog ovozemaljskim prizemnim plitkostima duha,sputanog i skvrčenog.
A to je tako jebeno teško,priznajem...
- 17:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 31.05.2006.

RAGLEDNICA IZ ZAGREBA (II dio)


RAGLED NICA IZ ZAGREBA

Zagreb znači
nisam te takvim zamišljao
mnogo si mi slađi druže neg što priče kruže
i poveliki-mal se ne izgubih u tvojim
sokacima
otmjene su ti geste i poravnati reveri
nema sumnje paziš na stajling
kao fina mala mamina maza(može joj se)
čak su i tramvaji ti plavi stilizovani
svaka čast na učtivosti al ponekad
poželi(m) avanturu neočekivanost
očekivano podsječaš me na nekoliko
gradova-od AustroUgara puno tragova
ima neke pitomosti u tebi
kao u Novom Sadu kao u usamljenom
vinogradu(vinogradu?)
vinom ljupkosti me nudiš
ne odolijevam
na dan si moguće ljepši no na godinu
al takve su i neke žene to ti je
što ti je
nemaš zašto da
stidiš se

Evo pjesmice u kojoj ne sumiram sva svoja iskustva jer,
priznajem, bilo je uzbudljivo tih dva dne ON THE ROAD,
posebice na kolodvorima zagrebačkim,dok sam nekim
matematickim proračunima pokuđavao utvrditi kako da
se vratim kući.Dobro de vratio sam se,al nakon peripetije...

Počelo je zvucima glavnih džada grada,
probudih se u hostelu i hop-bijah sred
centra samoga,iznenadi me kišica(ona uvijek iznenadi),
stajao sam u ulici Petrinjskoj,skriven u nekom ulazu i
posmatrao prolaznike kako hitaju na posao,opušteno,
nemah nikakvih obaveza,nisam žurio,samo sam zurio...ž
Baterijama mi bješe prazna,kretoh da pronadjem po knjizarama
-nije mi se dalo po buticima- nekog ko ima Sony Ericson(kod mene je k700i) al
sam se silno namučio,ljubazne prodavačice nudile su mi baterije Nokie i Simensa,
nikada prave baterije-ni riječi-kada zatreba,što me natjera da odem u THE FIRMU
i zamolim za uslugu...Pomogao mi je službenik T_Coma
tako što mi pripuni baterijicu i omogući da pronadjem broj par persona:
al eto nove komplikacije-Bućimir radi po cijeli dan i nije bio u prilici da pauzira,
al zato sretoh se s Celeste na Britanskom trgu i raspričasmo se.
Prepoznala me je odmah,ne znam samo kako,ja nemam baš osjećaj da pamtim
lica a fora je što ona nikad nije vidjela moju fotografiju...
Bilo je ugodno i nisam imao osjećaj da se srećem sa strancem-to je bilo moje prvo
sretanje na slijepo(ne samo s blogerima)...Pošto pomenusmo Klovićeve dvore,produzih uspinjačom,požurih da pogledam Van Goga i majstore haške školice...
Kortasar se ne bi oduševio al ja se nisam pokajao,pogled odozgo predočio
mi je veličinu Zagreba,po slatkom,tada već sunčanom danu... izložba me nije
oborila s nogu al nije ni da nisam uživao,neki su majstori malo veći majstori u odnosu
na neke druge majstore,o majstorstvu ne treba trošiti riječi,par slika Van Goga i nisu bile meni najfascinantnije sve u svemu ljupka tura,fine,šutljive hostese i neki delikatni osjećaj posebnosti
u tim precizno osvjetljenim prostorijama,punim krava,pašnjaka i uopšte- pejzaža
(ne žalim sto sam se tako dugo zadržao)...
Napolju me jačina Sunca iznenadi,Sunce zna tako ponekad da pobenavi,prošetao sam duž ulice Ilice,obišao par radnji i uputio se na,najprije autobusku stanicu.
Nisam više imao dovoljno love za avion,50 eura tek,računah dovoljno za povratak...
(Rekoh li da Zaljubih se u plave tramvaje:najljepši su na svijetu,za mene koji svijet nisam obišao)
Na stanici me dočeka surprise-zakasnio sam,sledeći bus gre tek za 4 ure.
Bilo je nekoliko varijanti:da odem vozom do Splita,pa iz Splita busom,da idem za Novi Sad il Beograd direktno pa otuda(sutra,nakon odmora u stanu) avionom do Tivta(snašo bi se za lovu),al ništa se nije poklapalo,čak su vozovi vozili(vlakovi se poVLAČILI) do nekog mjesta pa se presjedalo u
autobuse,nisam se htio drndati,a pošto nije bilo ni direktne linije do Beograda do uveče,
prošetah se do onog podzemnog prolaza,do tržnog centra kraj autobuske...
iznenadi me reporterka TV Znekim frfljavim pitanjem,uljudno odgovorih,bilo mi je žao
što niko ne želi da joj pomogne anketicu da snimi(jadnica)...
Klopa dobra je i skupa,čini mi se skuplja no u CG,jeo sam sam salatu od piletine i odmjeravao curice:slatke su zaista,ima neke damske odmjerenosti u njima,i nisu u toj mjeri uniformisane i prešminkane,kao Beogradjanke,šminkerke.Ali te koje su ISTE,IDENTICNE su na svim meridijanima,
uvjerih se docnije na trgu Bana,gdje sam još malko gluvario čekajuci bezbrižno smiraj dana
(umorih se,bolan, od razgledanja)...
Kad je bus krenuo ka Dubrovniku,fascinirala me je činjenica da idemo preko Mostara
(zar nema JEBENIH direktnih vožnji do Dubrovnika,ne kapiram-još uvijek!),naputaovao sam se i
prešao mislim 8 graničnih prelaza (dok se drug Tito prevrtao u grobu-mauzoleju)...
KONAČNO stigoh,prilično iscrpljen,u Budvu.

Bilo je lijepo,šteta samo tolikih para pomislih,al FUCK THE MONEY kad avantura je
uspjela:koncert za pamćenje,upoznavanje sa Sem Beam-om,razgledanje Zagreba,
Van Gog in vivo,Celeste takodje,i thrill i feeling-skupilo se utisaka.
A neki mi se prosto ne daju prepriča(va)ti,tako su intimni.
- 19:58 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.05.2006.

avanture markiza sensualissima u gradu zagrebu, I dio

Prijehavši u Zagreb,nisam naletio na
djevojku a bogme ni na taksi,na koji-tek sam to docnije spoznao i nije bilo moguće naletiti:stojim tako ko blesav na sred goleme raskrsnice,koliko sam ukapirao ispred dvorane Vatroslav Lisinski,i pizdim-jer sam izašao ranije iz busa koji vozi do autobuske,jer sam mislio da je autobuska daleko od centra,jer nisam platio 200 kuna za taksi od aerodroma do centra,jer sam platio 510 kuna za let od Dubrovnika do Zagreba,jer su me sazuli i ponizili carinici(sreća da mi čarape nisu bile pocijepane-obratite pažnju kad putujete avionom na prstiće na nogama) i povrh svega jer sam kasnio na KONCERT Iron and Wine/Calexico a Bućimir me čeka sa kartom na ulazu:dojavio sam da stižem oko 21 30 a sat je otkucavao 22 JEBENA časa A JA SAM USRED POSRANOG GRADA U KOM NE POZNAJEM NIKOGA I BATERIJA MI JE POTROŠENA JEBEM TI MOBILNI I SVE TI JEBEM trebalo bi otvorit radnjicu za iznajmljivanje punjača u svakom gradu i karti za snalaženje(dovoljno je da se jednom pregledaju!) i još hiljadu stvarčica za spontane tipove i njihove tripove(get it-Tripove:-).

Kao što vidite,počelo je jebeno grozno,no u momentu kad sam ukapirao da postoji VELIKA šansa da prestojim cijeli koncert Iron and Wine i da je moguće da ni Bućimir ne ulazi jer treba da mi preda kartu poskočio sam i pretrčavao s lijeve na desnu stranu džade skoro iskačući pred vozila(koja naravno nisu bila taksi),presretoh par izgubljenih i jednog ljubaznog Zagrebčanina koji mi objasni da su taksi vozila samo na taksi stanicama,da ne krstare gradom kao po ostalim ex-jugoslovenskim prijestonicama:uputio me je na željezničku stanicu kud otrčah i začah naletih na taksistu koji nije znao gdje se nalazi klub PAUK(kao ni bilo ko od mojih iznenađenih sagovornika)pa smo izgubili još pet dragocjenih minuta prije nego smo krenuli u uopšte ne ludu vožnju:MOŽE MALO BRŽE MAJSTORE!

Iskoprcah se ispred rampe,ulaz u studenjak šta li ,nepoznat teren,ništa strašno-CIJELI MI JE GRAD NEPOZNAT teren,nema frke.Neke me fine curice otpratiše do ulaza u Pauk a kad se nađoh kod žbuna presrete me jedan frajer i reče IMAŠ KARtu? Ne,drug je trebao biti tu,tražim ga...OK JE,DAJ 60 KUNA I JAVI SE ONOM DEČKU NA ULAZU,VIDIŠ ONOM ŠTO KLIMA GLAVOM!
Aha vidim da hoćete da me zajebete momci al niste svjesni da sam se rodio u zajebanom gradu,u Meki i Medini ulične prevare-Sarajevu,pomislih u sebi i samo prođoh,bez osvrtanja-u tom je finta!-kraj prvog i kraj onog dugog ispred ulaza u uniformi...Poletio je za mnom a ja rekoh PA drug je platio i za mene! A TAKO ZNAČI,ladno me pustio,a onda sam vidio i zašto:nekoliko hiljada dobre čeljadi slušalo je Sam Beama i njegovu pratilju,nisam mogao povjerovat kolika muzikalna gomila...mojih mu 60,ili 120 kuna ne bi ništa značilo,specijalno.

Čuo sam ukupno dvije i pol pjesme Sem Beama,ali vrijedilo je svake sekunde.Tokom zadnje me numere počela nervirati publika,odjednom,jer su se počeli komešati i brbljati ALI KROTIO IH JE,KROTIO IH je svojom savršenom naracijom i čudesnom gitarom moj heroj,kojeg mi je prošle godine otkrio Buć-njega pak nisam mogao naći,no way,učinilo mi se glupo da se tiskam ionako stisnut kroz zgusnutu masu,nije bio napolju,makar ga nisam prepoznao,ajd da poslušam(o) koncert pa će sve doći na svoje mjesto.
Šmeknuo sam par slatkih,mladih djevojaka,valjda su bile neke mamine maze,Zagrebčanke,mnogo bjehu slatke-inače me zaprepasti kolike medene curice dođoše da slušaju ovako normalnu muziku...u Beogradu na primjer,naljepše i najzgodnije cure vise po splavovoma,slušajući,ili još grđe-pjevajući folk hitove njinih idola,narodnih pjevaljki.

Tad je zapjevao narodni pjevač,meksički mislim,Salvador Duran,i svojom srčanošću osvojio je srca svih prisutnih,da ne spominjem usamljenu trubu na drugom kraju dvorane,koja je s leđa na leđa nam žmarke lijepila,čaroban uvod u marijači,tex-mex,country,rock i pop sound veličanstvenih Calexico koji su već prvom numerom zapalili masu no ne i mene,nekako su mi se prve tri numere učinile odveć domjerene,mekane,MOŽETE VI TO I BOLJE MOMCI pomislih,a onda su to i pokazali:dovoljno mi je bilo da čujem
ambijental sa remek djela Hot Rail (skoro osmominutnu FADE)-kao preslikana sa albuma numera,savršena fluidnost i
atmosfera kamerna,pred par hiljada duša-impresivno!Ako mene pitate Džoi Barns pjeva iznenađujuće dobro uživo a
Konvertino je vjerovatno najveći živi bubnjar trenutno.Kako je taj frajer nosio ritam u zubima,svo vrijeme držeći konce u rukama,ajoj-mnogo sam se puta tokom koncerta fokusirao na njega i
oduševljeno smješkao,ali budimo iskreni i svi ostali su briljirali,uključujući publiku.Što se mene tiče,antologijski koncert,a kad su na kraju izašli i Iron and Wine and Salvador Duran i Calexico(znao sam da će do toga doći,bilo bi glupo da nije) sve je bilo svejedno,sve je funkcionisalo perfektno.Šlag na tortu je bila GUERO CANELO,inače jedna od mojih najdražih Calexico pjesama,a počeli su je taman kad sam poželih da viknem da baš nju izvedu(ah telepatijo!)...
Odavno ne vidjeh takvu interakciju slušalaca i svirača,pa ni tolike ovacije a jedan detalj sve mi otkri:krajičkom oka,popevši se na prstiće, primjetih kako Salvador nakon ko zna koliko biseva želi JOŠ JEDNOM DA SE POKLONI( VJEROVATNO I ZASVIRA),DŽOI GA TAPŠE PO LEĐIMA I ODVLAČI IZA BINE,ZNAJUĆI KAD JE PREVIŠE -i da sutra sviraju u Italiji,ne zaboravimo.

Vrijedilo je,vrijedilo je svih
700 kuna koje sam potrošio do tog momenta,ne računajući kartu od 100 kuna,koje sam ostao dužan Bućimiru.
Sačekao sam uredno kraj garderobe da SVI izađu,al ne vidjeh Buća,pa se bržebolje vratih da zemim par albuma,
originalnih.Sve je bilo 100 kuna,i diskovi i ploče i majice:izabrao sam najprije remek djela OUR ENDLESS NUMBERED DAYS i WOMAN KING,možda najbolje albume prošlih par godina,pride zajedničku ploču svih Veličanstvenih,tri vinila dakle i dvije majice:žutu Woman King i zelenu Calexico Arizona sa zvjezdicom,sve skupa 500 kuna,al pošto su zvijezde te noći bile na mojoj strani(što i nisam na početku večeri primjetio) provukao sam se za 250,ni sam nisam mogo da vjerujem kasnije.Pošto sam stavio majice na rame cura mi ih očito nije ni naplatila,zaboravila je na njih dok je preračunavala kune u eure!To se naravno ne bi dogodilo da mi sve skupa nije uručio mladić kojeg je iznervirao neki domaćin što se cjenkao za jednu JEDINU majicu(na kraju mu nije dozvolio da je kupi ni po punoj cijeni-što nam samo govori koliko je koncert bio naelektrisan i filovan fantastičnim
emotivnim ELEKTRICITETOM!!!!)

I tako,s pločama pod miškom,majicama na ramenu i praznom baterijom mobitela,otidoh da potražim opet Buća ispred ulaza,ne naiđoh na njega već na Sema glavom i bradom(bradom pogotovo!).Potpisao mi se na IN THE REINS,reko sam mu da je koncert bio GREAT a kasnije sam se jeo što ne rekoh AMAZING,što ti je život:nikad pravih riječi u pravom momentu,i nikad baterija nije u funkciji kad baš treba
(da je u funkciji).
Ništa zato,idem ja sam malo da procunjam po Zagrebu,mada mi krivo bi što me Buć ne povede na neko dobro mjesto da klopamo i popijemo po koju,šta da vam pričam,jeo nisam ajeo se jesam maloprije...

Naslijepo se ukrcah u neki bus,prema centru,pun Novosađana što stigoše na
koncert,kladim se da je bilo i Beograđana,al nikog više iz Budve,to vam mogu jamčiti.Prošetao sam potom do LAGUNE gdje su me obavijstili da je prenoćište 700 kuna,a 520 najjeftinije u nekom ne tako dalekom hotelu.Hvala puno,odo ja malo progibat se još napolju,u tri sata sam posred Zagreba.
Zanimljivo mi je bilo što me drotovi nisu zaustavljali,krstarili su u svojoj limuzini i kulirali a kad sam treći put nabasao na njih uputili su me na hostel u centru gradu,samo zato jer sam ih pitao za neki takav,omladinski smještaj.U Crnoj Gori bi vam pregledali sve isprave,ispitali vas detaljno i gnjavili 15 minuta najmanje,po pola noći iza ponoći ako se sami tako šetkate(i to mi se desilo,no to je duga,druga pričica)...
Zaspah kao klada u hostelu koji nije loš uopšte,čista je posteljina i ima toplu vodu za umivanje,i umivaonik U SOBI,svaka čast,nisam žalio 175 kuna(kako se te kune lako troše,joj).
Eto tako se završi moje prvo veče u Zagrebu,čije ću čari tek sutradan upoznati,no o tome ću vam sutra i pripovjedati -dok sada da se naspavam da mi se slegnu svi ti silni utisci.

- 02:43 - Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 26.04.2006.

zagreb calling


Stizem u Zagreb,odlucio sam.Poslednji me
Calexico nije odusevio ali svejedno je sjajan,
ali IRON AND WINE,e njih ne smijem propustiti.
Idem na taj ,sva je prilika vrhunski, koncert,
i po prvi put dolazim do Zagreba(prolazio sam kao
mali kad smo isli na ekskurziju do Plitvica)...
Nek mi neko javi koliko je karta i jel se moze
uzeti preko neta,te koliko ispadne let od Dubrovnika
do Zagreba grada,isplati li se.I,naravno,sto
ne smijem u Zagrebu propustitit(jedno vece i
jutro sledece).See ya!
- 23:01 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.04.2006.

(ne)rješiv problem


Problem je sledeće prirode:nije urođen,ne može
se a može odstraniti,mogao bi se (daleko bilo)
sahraniti,sve u svemu pošteno me namuči(o) ,
a svakim danom sve grđe je i grđe...

Taj moj drug naime,prijatelj ajmo reći-a takvih je manje nego što mislite,što saznate kad više ne mislite već ih iskušate-taj moj frend ajmo reći,cinik je,šta drugo reći,sve mu smeta,sve ga nervira,prema svemu je sumnjičav-al i prema svakom.To je sve od nejebice,ja da vam kažem,a nije da sam nešto uslišavo prohtjeve tjelesine,u zadnje vrijeme-no to nije tema ovog posta.
Moj dakle dilber,društvo što mi čini,i drugijem mojim drugarima vazda atmosferu zabiberi,vazda u provodu nas osujeti.
Nije da u Budvi provoda ima van sezone-al ima brate izvan Budve,no nije on za đir,to mu dođe kao hir,iz djetinjstva, nigdje nije putovao,pa tako ni žene upoznavo,u životu se zajebavo,plesao il zablesio do sitnih jutarnjih sati u kakvoj prčvari-UČEĆI SE ŽIVOTU,i u isti razočaravajući...
A dobar je čovjek,oće i da učini,al neće da se promijeni,neće da ubrza tempo,nego samo bi kafe po vascijeli dan ispijo,aj po danu al i u po noći,po kafeima a ne u separeima diskoteka il šta ti ja znam đe,niđe mu se ne ide gdje se masa tiska gdje se žene mrijeste ,al nije da pičku ne voli,ne no čezne za njome,sanja ju i povazdan djevojčice komentariše-nego ništa konkretno.
Koči nas masa,al nam ga žao,ne bi ga šćeli iznevjeriti,ni samog
doma ostaviti,valja i on svijeta da vidi,to malo što probere.
Ne znam što bih s njime,dokurčio je i bogu i svima nama,no boga nema a mi smo počesto sa njijem,a sa tijem temperamentom bogumi,neće(mo)daleko dogurati.
Mora da se mijenja,no mu je kasno,piči trideseta,šta da se radi,
al ne (da mu se radi) o glavi,nije loš on karakterom velim vam,no je dusa naporan,zahtjevan,i ne mremo mu udovoljiti,a sve nas smori i uspori,ne zezamo se kad iziđemo,no nešto popijemo i izijemo,ništa više,ni šmeka ni špeka ženskoga osmijeha,nema ničega.
Do kurca,i u pizdicu matericu,ne znam što bih,
niti kako....
- 01:53 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.03.2006.

ljubav

Evo danas gostovah kod jedne frendice u emisiji,
na televiziji.Tema bješe BITI SINGLE,
idealna za raspričat se.
E pa raspričasmo se,
a najviše smo se sporili oko toga koliko se
muškarci i žene razlikuju,kako posmatraju vezu,brak,
et cetera.
Mislim da je problem baš u tom otuđenju-svaki iole inteligentan muškarac može ukapirat kako žena razmišlja,i obratno.
Zašto onda ne možemo,NE ŽELIMO da se uskladimo,e
to je zagonetka.
Žene inače doživljavam kao školjke:kada prevaziđete
početnu prepreku-upoznavanje,a ako zadovoljite
njen seksualni apetit i ina
očekivanja Nje kao Žene-sva se vrata sama
od sebe otvaraju:
čarobna lepeza nezamislivih
nijansi zaljubljene
duše se rascvjeta,
raskravi-ponudi na
pladnju,
na milost i nemilost.
Ako samo prepoznate slast
i uslišite strast
i ostanete delikatni
-jer su ranjive!-sve
će vam biti dozvoljeno.

A kada vam je sve dozvoljeno,
nije vam više zanimljivo.

Sem ako je TO druga polovina vašeg

Srca,vaše (s)ličnosti.
- 19:42 - Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.03.2006.

55+16+2=73


Na Festu06 prikazana su ukupno 73 filma,
tokom 10 dana trajanja beogradskog
filmskog festivala.

Propustio sam 16 komada,2 projekcije sam
napustio demonstrativno,odgledao 55 filmova.

Je li vrijedilo?Bilo je predivno,da je samo bilo više
pauza izmeđ filmova,i da sam snage imao
više i više sna(priznajem kunjao sam tokom
afričke verzije Karmen,prošlogodišnjeg berlinskog pobjednika
i tijekom trajanja-kažu odličnog-holandskog kandidata za Oskara-SOMEONE ELSE'S HAPPINESS)!

Pobjegao sam nakon pogledanih dvadesetak minuta odvratnog narkomanskog tripa meni tako dragog Terija Gilijema-TIDELAND je golo govno kažem vam,rađen bez budžeta,bez ideje,bez inventivnosti,bez mogućnosti da mašta se slavna Gilijemova
isprsi-film naizgled o modernoj Alisi a u stvari o govnjivoj svakodnevnici djevojčice ćiji su ćalci džankiji-JEBENO NEPODNOŠLJIVO!
LE FILMEUR,jedan od onih samosvjesnih dokumentaraca sa prljavim kadrovima snimljenim bez stila,ofrlje,nije bio moja šoljica čaja,
takođe.

Među šesnaest neviđenih bilo je nekoliko domaćih-preskočio sam ih jer će biti u bioskopskoj distribuciji:Što je muškarac bez brkova(odlično primljen kog beogradske publike),Oprosti za KUNG FU Sviličića,
RUDARSKA OPERA Olega Novkovića,VUKOVAR-POSLJEDNJI REZ Janka Baljka a nisam pogledao ni izvikani,iz bunkera izvađeni film Jovana Jovanovića MLAD I ZDRAV KAO RUŽA,s legendarnim Draganom Nikolićem u glavnoj ulozi.


Pogledao sam sledeće(ne navedenim redom):
broken flowers
don't come knocking
the constant gardener
ćudljivi oblak-tian bian yi duo yun
crash
mrs henderson presents
walk the line
capote
a little trip to heaven
good night and good luck
jarhead
tideland
pakao-l'enfer
brokeback mountain
last days
hidden
free zone
where the truth lies
three burials of melquiades estrada
4
lovac-hunter
a trip to kharabakh
a kyrgyz summer
gabrielle
lemming
prst sudbine- l'annulaire
sledeći molim!-au suivant!
svakodnevne ljubavi-les amants reguliers
vezilje-brodeuses
viva alžir-viva algeria
johanna
krišana-fallen
bin jip aka 3-Iron
smrt gospodina lazareskua-mortea domnului lazarescu
sunce-solnze
u postelji-en la cama
be with me
carmen
idealan par-un couple parfait
jedne noći-yek shab
ledeni breg-l iceberg
krv sangre
sizif u njujorku-man push cart
tuđa sreća-someone else s happiness
zrno u uhu-mang zhong
darwin's nightmare
ljubav na granici
our daily bread
potpuna tišina-die grosse stille
crossing the bridge-the sound of istanbul
voljeno dijete-mitt elskede barn
vrijeme za ljubav-three times
zreli ljudi-dark horse,
dakle ukupno 55 što izuzetnih što osrednjih
što loših filmova,od kojih najmanje 37 ZAISTA
su vrijedni iz estetskih ili drugih razloga(npr.
morate vidjeti CRASH jer prikazuje kako ključa rasna netrpeljivost u Americi,melodramatično i tek djelimično uverljivo,ali zbog prepatetičnog kraja i poluuspjelih karakterizacija razočarava,i sasvim neopravdano dobija Oskara,u zaista jakoj,kvalitetnoj konkurenciji...)

Pa,počnimo sa gomilicom pretendenata za Oskara koji su ga
ispušili,a svi su redom bolji od pobjednika.

Klunijev crno bijeli GOOD NIGHT AND GOOD LUCK
među njima je najslabiji,jer u pitanju je
politički pamflet
i pola vijeka odocnjela borba protivu krivih Drina
u Americi,koja je,i u ovom trenutku,sva je prilika,
naj-NEdemokratskija zemlja na planeti.
Suprotstavljanje voditelja tv stanice(igra ga izvrsno David Strathairn) Makartniju,progonitelju nepodobnih persona diljem velike,"obećane" zemlje pod optužbom da su komunisti ili njihovi simpatizeri ili da
(sic!) čitaju socijalističke novine,slatko i stilizovano je
snimljeno ,ali jednodimenzionalno,bez
usložnjavanja karaktera i bilo kakve druge radnje il
sukoba,u pozadini(tih političkih prepucavanja)...

WALK THE LINE,CAPOTE i BROKEBACK MOUNTAIN redom su
izuzetni filmovi,među najboljima na Festu 2006.

Prosto je nevjerojatno da strasna,strašna,na prvi pogled nemoguća ljubav Džonija Keša i Džun Karter nije ranije prenešena na platno,toliko neviđene energije i tuge i zadovoljstava i čežnje i žudnje
ima u ovom filmu.I Žoakin i Ris su fantastično odigrali naslovne uloge,dvoje tako važnih,američkih (sub)kulturnih ikona,čija su intimna stradanja reditelju Džejmsu Mengoldu zanimljivija od njihove
muzičke ekstraordinarnosti.Muzika je fantazija,a posebno mi se dopalo što numere,stihovi dodatno pojašnjavaju karaktere,inteligentno upotpunjuju naraciju,proširuju emotivnu raskoš
protagonista,i samog ovog iskreno dirljivog filma.

Kako li tek poigrava se emocijama nevjerovatni CAPOTE!Negdje na sredini filma zapitao sam se je li moguće da sam se stavio u poziciju,u um hladnokrvnog ubice o kojem Capote piše knjigu,i sa kojim se najprije poigrava,pa potom saosjeća.Frapirajuće katarzično iskustvo i perfektno snimljeno remek djelo debitanta Beneta Milera(koji je hladnokrvno mogao dobiti Oskara za režiju,takođe)sa savršenim Filipom Sejmurom(jel stvarno Simur pravilno?)
Hofmanom u ulozi feminiziranog,iritirajućeg,
superinteligentnog,ciničnog,drskog i bezobzirnog
glavnog junaka,koji se na kraju
rasplače nad sudbinom surovog ubojice.
Emotivni tobogan kojim se vozite dok gledate ovaj film toliko je originalno razuzdan da se ne sjećam da sam nešto slično ikada vidio,
na filmu.A sve zahvaljujući tako kompleksnoj osobnosti autora
dva tako kontradiktorna romana-Breakfast At Tiffany's i
IN THE COLD BLOOD!

Eng Li je zaslužio Oskara za režiju,još za film KLOPA PIĆE ČOVJEK ŽENA,a nije ni bilo teško slikati prekrasne idilične pejzaže planine Brokbek,na kojoj je začeta,sada već antologijska,romansa dva biseksualna kauboja xx vijeka.Džejk i Hit su superiorni u naslovnim rolama,muzika Santaolalle je zbilja perfektna,neočekivano svježa neokantri porcija,a sama priča i sudbina dva junaka emotivno dira,
čak i ako niste gay,što je dokaz da je film zaista izuzetan.Ostavite predrasude kod kuće i pogledajte ovaj divan film,po mogućnosti s voljenom osobom,pa makar i istog pola :-

Rejčel Vajs takođe Oskara zaslužila je
(ispade jedino da je Crash nezasluženo trijumfovao!) za ulogu
strasne novinarke koja se bori svim sredstvima za ono što zaista misli i osjeća,a tako djela i nakon
udaje za britanskog,pasivnog diplomatu što ga tumači dirljivo melanholični,Ralf Fajns,dobroćudni i BRIŽNI BAŠTOVAN(konačno jedan savršen prevod tradicionalno nepismenih distributera).
THE CONSTANT GARDENER
tiče se spletki farmaceutskih korporacija koje koriste Afrikance za eksperimentisanje,istraživanje do kraja
neotkrivenih učinaka lijekova,što glavna junakinja
otkriva i pokušava razotkriti,no biva ubijena.Ukoliko mislite da je ovo spoiler,da sam vam uskratio zadovoljstvo gledanja filma-varate se,tek smrću supruge glavnog junaka stvari se mrse
i film počinje.Nevolja je što je to greška u koracima,što je ta smrt prebrza i nedramatična,što je scenario plitak(što očekivati od predloška Le Karea,precijenjenog pisca političkih trilera?),što
nas emotivno ne uzdrma-makar ne autora ovih redaka-te tako obećavajuća tematika vezana i za čovječanstvo i sitne ljudske kuražnosti ostaje nedovoljno razrađena,produbljena...
Propuštena prilika za Meireljesa,autora nezaboravnog,brutalnog a poetičnog remek-djela CITY OF GOD.


Oskara je ladno mogla dobiti Džudi Denč,za briljantnu ulogu GOSPOĐE HENDERSON(KOJA PREDSTAVLJA),bezobrazno bogate udovice,bezobraznice bez dlake na jeziku i energične žene koja se zaljubljuje u upravnika pozorišta-vodvilja(igra ga uobičajeno efektno Bob Hoskins),nakon što zajedno osnivaju pravi erotski kabare a la Mulen Ruž u srcu konzervativne Britanije,sred Londona,pred II svjetski rat.Spektakularno šarmantna,stoprocento britanska komedija sa ljupkom dozom erotike i privlačnosti za širu publiku,a bez da ijednog trenutka povlađuje nižerazrednom ukusu širokih narodnih masa.Stilski savršena,supersnimljena igrarija:Stiven Frirs se super zabavljao!

Koliko su samo slični filmovi BROKEN FLOWERS i DON'T COME KNOCKING govori činjenica da su Džarmuš i Venders,ove godine,u Kanu,uvjeravali novinare kako su zamijenili scenarije i snimili film onoga drugoga.Oba filma govore o sredovječnim junacima,zasićenim raskalašnim životom i ženama,koji
kreću u potragu za svojim odraslim sinovima,i sobom samima,oba junaka u jednom trenutku se nađu na raskrsnici(bukvalno i figurativno) i oba su spavala sa Džesikom Lang(sjajna i u jednom i drugom filmu,u dvjema različitim ulogama),a da ne naglašavam da su oba filma filovana vrhunskom muzikom što se i dalo očekivati od OBA reditelja,dva superiorna poznavaoca i ljubitelja rockandrolla.
BROKEN FLOWERS je ipak kvalitetniji,Bil Mjurej od Sema Šeparda savršeniji u ulozi indisponiranog Don Žuana ne više u cvijetu mladosti.Niz izvanrednih sporednih uloga(mlogo zabavan komšo koga tumači Džefri Rajt i opet iznenađujuće dobra Šeron Stoun),mnoštvo slikovitih likova,epizoda za pamćenje(antologijska nagost ćerke jedne od bivših ljubavnica ostarjelog Don Huana) i jedan relativno uspješan,otvoren kraj.
DON'T COME KNOCKING pak,kako reče jedan moj kolega,"lako iz arhetipa kliza u stereotip",i pun je nedovoljno osobenih likova i predvidljivih situacija,pa i replika,no ipak vrhunski snimljen,što drugo očekivati od maestra Wima Wendersa.

Vim je oduševio Beograd,kao najznačajniji gost festivala,svojom mudrošču,blagošću,ljubaznošću,svojim velikim fotografijama američke pustinje(putovanja,pustinjski predjeli i dobra muzika su mu fascinacije!)...učinivši FEST06 zaista posebnim.

Posebni su još neki autorski filmovi,koje,ako ikako/ikada budete u prilici,morate vidjeti.

U svom remek-djelu ĆUTLJIVI OBLAK(Tian bian yi duo yun aka Wayward Cloud) režiser i scenarista Tsai Liang-Miang superiorno metaforično,u savršeno sklopljenom alegorijskom mikrokosmosu vrelih dana i hladnih lubenica,pripovjeda o brutalno ugušenoj ljubavi sirovom,neutaživom telesnom požudom:Miang Liang se poigrava mjuzikl intermecima,ubačenim u film bez dramaturškog osnova-no svaka je scena,svaki kadar na svom mjestu,perfekcionistički režiran,i zadivljuje koreografijom i opscenom duhovitošću...
e da,i erotičnošcu pride.
Priča o neostvarenoj ljubavi između porno glumca koji porniće snima u svom stanu i njegove komšinice koja radi u porno videoteci
ekstravagantna je,potpuno originalna,azijski pomjerena i prosto vapi za (ponovnim) gledanjem.Neponovljivo iskustvo.

Neponovljiv je i film južnokorejskog genija
Kim Ki-duka,samoukog reditelja,montažera ,scenariste i šta sve ne,
koji je svijetu već podario jedno remek djelo čudesnog naslova(i još čudesnije poetike) PROLJEĆE,LJETO,JESEN,ZIMA...I OPET PROLJEĆE.
Nestvarno poetičan,magično stilizovan i
po svemu poseban je i njegov film PROVALNIK(Bin jip aka 3-Iron)
koji govori o ljubavi,duhovnosti,osveti,i opet ljubavi.
Glavni junak je mladić koji se useljava u stanove čiji su vlasnici na godišnjem odmoru il dužem odsustvu ,popravljajući i pospremajući sve iza sebe,potom idući u novi,tuđi stan.U svom ga zatekne nekada manekenka a sada nesrećna supruga (muž je maltretira) pa njih dvoje kreću zajedno živjeti u tuđim domovima,ne bez posljedica.
Priča se dalje dodatno usložnjava,na duhovnom,emotivnom i vizuelnom planu(koji je fascinirajući!).
Genijalan,originalan,odmjeren,mudar i (pre)lijep film tokom
kojeg usne se gledaocu neprestano smiješe-prosto je nemoguće ne uživati otvorenih usta,svim čulima,u nevjerici-u ovom
zanosnom,suptilno snimljenom remek-djelu(opet azijske
kinematografije).

Zadivljujući je i PAKAO(L'ENFER),drugi film Danisa Tanovića,rađen po scenariju Kšištofa Kješlovskog i njegovog stalnog scenariste i imenjaka Pješčeviča.Sama činjenica da se mladi bosanski(sada već francuski)
reditelj usudio i snimio film koji je planirao preminuli,veliki evropski režiser(autor čuvene trilogije TRI BOJE:BIJELO,PLAVO,CRVENO) zaslužuje poštovanje,no i mnogo više od toga.
Film perfektne naracije,krasno komponovan,prekrasno snimljen
(Vitorio Storaro se oduševio!),sa tragičnim sudbinama tri sestre nesretne u životu,u ljubavi-što je posljedica tragičnog nesporazuma u njinoj prošlosti...Neotkrivena filmska čarolija,sublimacija zanatskog savršenstva i na prvi pogled hladnog(a la Kješlovski?)tretiranja komplikovane emocionalne strukture:potpuno potcijenjen film(u Francuskoj iskritikovan),sa vjerujem najboljom ulogom predivne Emanuel Bear ikada...Respect!

Zavodljivo stilizovan i autorski provokativan,takođe super snimljen je posljednji film Atoma Egojana sa nizom slatkih glumica i jebozovnih,za priču važnih scena.Erotika oduševljava ali i poigravanje sa percepcijom gledaoca,samim načinom pripovjedanja-kako film odmiče neprestano se nižu nove verzije jednog tragičnog ubistva,koje razokriva(ju) i karaktere dva šoumena umiješana u brojne perverzije pa i tu najveću-lišavanje života.Glumačka ekipa je vrhunska,fotografija fatalno prefinjena...no preokret na kraju ne baš preveć uvjerljiv(o čemu
smo učili od Agate Kristi :-)...

Nimalo prefinjen je rediteljski debi Tomi Li Džonsa
u kome glumi i jednu od vodećih uloga,film zvučnog
naziva Three Burials of Melquiades Estrada(TRI SAHRANE MELKIJADESA ESTRADE!).Nakon početnih poteškoća u praćenju nekoliko različitih narativnih planova i likova čije se sudbine,logično,docnije ukrštaju,ovaj izvanredan film se pretvara u putovanje ka imaginarnom meksičkom gradiću ka kome jašu,na konjima-pazite -jedan leš,njegov ubica i prijatelj ubijenog.
Neponovljivo neovestern uživanje sve sa uskovitlanim,prenaglašenim emocijama,brutalnim scenama i bolno realnim epizodama koje onespokojavaju gledaoca.

Čileanski reditelj Matijas Bize potpisuje film U POSTELJI(EN LA CAMA) čija se radnja događa u jednoj sobi,u jednoj postelji.
Nakon što su vodili ljubav
po prvi put,mladić i djevojka se upoznaju,zaljubljuju.
Divna,inventivno snimljena, ni jednog trenutka dosadna,a tako jednostavna,priča čiji će vas kraj uzrujati,i natjerati na
razmišljanje.

U filmu Lovac(Hunter) nalazi se jedna od najpoetičnijih erotskih
scena koju sam gledao ikada,morate vidjeti da biste povjerovali(asocijacija:Tatari,sa ili bez bifteka).
Film je,nećete vjerovati,kazahstanski,režirao ga je Serik Aprimov,i jedan je od najljepše snimljenih -viđenih na ovom Festu,sa nizom neodoljivih kadrova-krajolika,kojilako nadmašuju i one s
Brokbek planine.

Sizif u Njujorku(Man Push Cart),tužna je storija o propalom iranskog pop staru koji preživljava u velegradu prodajući krofne i kafu,i svaku jutro,u cik zore,gura svoja pokretna kola-koja godinama otplaćuje.Dirljiv,tragičan film,pomalo pesimističan,snimljen bez suvišnog kadra,koji je tako dobro režirao Ramin Bahrani(takođe Iranac u Americi!) prikazavši nam svu surovost jednog od najljepših gradova svijeta.

Sledeći molim!(Au suivant!) najduhovitiji je,najbrži,najslađi,najdraži film Festa 2006.-lagana francuska komedija sa stilom,sa šarmom,sa sjajnim glumcima i dijalozima,debitantski rad rediteljke Žan Biras koja je i sama birala glumce za reklamne spotove,što je i zanimanje zavodljive,usamljene žene koja traži ljubav svog života,i pronalazi je tamo gdje se najmanje nada.


Idealan par(Un couple parfait) takođe je francuski
film,ali vrlo mučan,sa čudnim,dugim kadrovima koji oslikavaju emotivnu prazninu glavnih protagonista-bračnog para koji je došao do kraja,do pred razvod.Ukoliko budete strpljivi i pažljivi gledaoci,bićete nagrađeni odličnim,neobičnim filmom o nepodnošljivoj težini ljubavi koja se nepovratno rastapa.

PRELAZECI MOST-ZVUK ISTANBULA muzičko je putovanje
kroz ulice i kaldrme tog multikulturalnog velegrada.
Vjerovatno će vas lako zavesti duša velikog,muzikalnog grada,
baš kao vodiča-pripovjedača Aleksandra Hacke-a(basistu
uglednih a avangardnih Einsturzende Neubateun)
-on se i sam,u nekoliko navrata,pridružuje umjetnicima koji,svirajući,vjenčavaju duhove Istoka i Zapada.
Medu silnim,sočnim,na Zapadu neotkrivenim muzičarima možda najfascinantniji su Ceza-ultraubrzani Eminem iz Istanbula i njegova ništa manje nadarena (seksi) seka,
Selim Sesler-porijeklom Rumun,virtuoz na violini,
te pjevačica Aynar-čija senzibilna kurdska sevdalinka para srca kao svilenu dolamu...

Iako su bili međ favoritima,razočarali su-no samo djelimično!-filmovi
4 Ilje Krzanovskog(rađen po scenariju književnika Vladimira Sorokina)koji ipočinje žestoko i razvija zaprepašćujuću,vrlo moguću alegoriju o posebnim naseljima u kojima žive četvorke,vještački uzgajani ljudi-nedje u sredini se zapetljava i rasplinjava ;a takođe i
meksički-Krv(Sangre)
možda i najboljeg režisera Amata Eskalantea
koji prosto nije poentirao na kraju,pa njegov film tim
neslavno propušta šansu da parira mnogim manje
talentovanim,a izvikanim,kolegama.

Najgori su,neočekivano,već kazah,TIDELAND,potom
potpuno promašeni,"bolesno pretenciozni" trip
Mihaela Hanekea SKRIVENO(Cache) koji kao govori o rasnim,nacionalnim netrpeljivostima u Francuskoj
a u stvari ne govori ni o čemu.
Iritantan,odvratan,dosadan,neinspirativan,
film koji glumi da je film i da se bavi velikim temama.
Zaobići u širokom luku baš kao i novu ekstravaganciju Gas Van Santa-talentovanog reditelja izgubljenog u nekom kutku
sopstvenog mozga.
Distorzirana poetičnost stvari koju svira glavni junak filma POSLEDNJI DANI(LAST DAYS)-autor muzike Thurston Moor!-u noći neposredno pre smrti,kontrast je itekako ružnoj slici Kurt Kobejna prikazanog doslovno kao idiota koji se skriva od sveta,tumarajući oko kolibice sred šumice i mrmljajuć nepovezane slogove sebi u bradu:reditelj nam na kraju završne špice otkriva da to zapravo i nije KK,i time dodatno diskvalifikuje svoj mučni,posve izlišni ego trip-zašto bi pobogu svijetu trebao film o poremećenoj pop zvijezdi neposredno prije samoubistva,koji ne govori ništa ni o karijeri tog nepoznatog pop stara niti o njemu samom,niti o životu među zvijezdama.Jebeno nepotrebno,baš kao i scena u kojoj nam biva prikazano,bez ikakvog razloga il povezanosti sa radnjom(koja je potpuno nepovezana shvatili ste)homoseksualno vatanje i ljubljenje dva sporedna lika.
Jebi se ti malo negdje drugdje Gas Van Sante!!!!

Tim bih,loše odglumljenim,izlivom bijesa završio ovaj kilometarski,nadam se upotrebljivi vodič kroz gomilu filmova koji tek kreću u bioskopske distribucije,i o kojima će tek pisati neki poznati filmski kritičari,ako već nisu.






- 04:38 - Komentari (19) - Isprintaj - #

subota, 21.01.2006.

2005. revisited

Čovjek Sjenka,autor kultne radio emisije
P.A.M.U.K.(Paralelni Muzički Kosmos) na čelo
njegovog izbora(alternativnog ali izuzetnog)
najboljih albuma 2005. stavio je SONS AND DAUGHTERS,čiji album nisam čuo,kao ni mnogohvaljeni FUNERAL,remek-djelo Arcade Fire,
ili ILLINOIS Sufjana StevensaSufjana Stevensa,ni Rufusa,ni saradnju Iron and Wine i Calexico(obožavam oba!) a ni novi album najperspektivnijeg dua u univerzumu,po mom mišljenju-Fiery Furnaces.
Uopšte,NEMOGUĆE je
čuti svo to muzičko smeće,ljigavštine to jest sve te opčinjavajuće,osvježavajuće muzike diljem svijeta-produkcija je golema,toliko da kada po cio dne i noći parče
samo bih muziku slušao,IPAK NE BIH išao ukorak sa svim tim specijalnim,specifičkim,manje il više
relevantnim muzičkim čudima(dakle ne trendovima!).
Uostalom,Čovjek Sjenka dobro primjećuje da tek nakon godinu ili dvije,docnije,u punoj mjeri spoznamo što je bilo vrijedno,
presaberemo se i U MEĐUVREMENU otkrijemo neke nove muzičke,filmske(ljucke?)
dragulje,draguljčiće...
S tim u (s)vezi,očekujte poboljšanu listu u proljeće 2007.,
ako i dalje budem visio na Blogu...

No,evo mogućeg poretka za proteklu,meni lično prilično uspješnu,
milu,antologijsku 2005. godinu(što se tek djelimice odnosi
na muzičku PROIZVODNJU!):

NAJALBUMI,komada 20


Prije SVIH DRUGIH jedan EP,daklem album kratki,
kojeg sam najčešće vrtio ove godine(naročito tokom
ljeta i jeseni!) i koji je najbolje nešto što sam čuo
posljednjih godina,dame i gospodo:

IRON AND WINE WOMAN KING EP:
najsuptilnija,najdražesnija kolekcija
pjesama Sam Beama,najdirljivijeg
pjevača/šaputača u kosmosu,
raskošnija produkcijski a po rangu
u ravni remek djela iz 2004. godine
OUR ENDLESS NUMBERED DAYS


Kate BushAERIAL:čarobna,još uvijek sensualna
kućanica pronašla muzu
(nakon DVANAEST godina!),
muzika s druge strane Sna,remek djelo ako ste mu dorasli

Franz Ferdinand YOU COULD HAVEIT SO MUCH BETTER:
vjerovatno najbolji bend trenutka(uz Yo La Tengo i Calexico naravno) na vrhuncu kreativnosti,briljantan nasljednik veličanstvenog debija

Josh RouseNASHVILLE:mekana,ljupka,šarmantna
muzika kantautora čije vrijeme tek dolazi

Anthony and the JohnsonsI AM A BIRD NOW:heruvima pjev,
poezija drugojačijeg,kao neki moderni Farineli-pop kastrat

Herbaliser TAKE LONDON:Neprocjenjiv melanž,neocjenjiva melasa hiphopa.funka,elektronike,soula,sinematicnih zvukova i
pefektnih semplova

Magic Numbers MAGIC NUMBERS:perfektan ton
i produkcija,dah sedamdestetih,
ekolicina savršenih Pjesama

Rolling Stones A BIGGER BANG:
veliki povratak uvijek dragih momaka(meni je i prošli album bio sjajan) koji su pronašli neku novu,FANTASTIČNU
energičnost,niko ne zna kako (je moguće da starci tako dobro praše!)


Neil Young PRAIRIE WIND:Prva pjesma sadrži
najljepši stih godine,posljednja
prelazi granicu patetike,preostale
su emotivne na način čovjeka koji
je život spoznao,i napisao neke od
najljepših pjesam u istoriji
popularne muzike

Bruce Springsteen DEVIL AND DUST:nikad nisam zavolio Born to Run
album niti fazon,
ali ovdje će vas iskusni
američki pripovjedač podsjetiti
na Dilana,u nekoliko numera,što
je sasvim dovoljan kompliment,i
vjerovatno pravac u kom će se
kretati Springstinova zrela kreacija

National ALLIGATOR:UNCUT,enciklopedija rockandrolla
smatra ih savršenim,možda i nisu ali su nezaobilazni na svakoj relevantnoj top listi

Bright Eyes Bright Eyes I M WIDE AWAKE,IT S MORNING
Conor Oberst je genije,vjerujte mi-taj mladić je budućnost rok kulture baš kao i ove godine posebno inspirisani

Ryan Adams sa svojom zadivljujućom trilogijom

the Cardigans SUPER EXTRA GRAVITY :specijalan album specijalnog benda koji se vraća
u formu nakon dva precijenjena
albumčića,Nina je NEVJEROVATNA

M.I.A. Arular:Najslađa
malena mačkica,tigrica
(if you know what i mean ;-)
čija će vas politički osvješćena
melodična popara ...natjerati na ples

Sleater-Kinney THE WOODS:najbolji ženski bend,najopasniji pjesme,čisti,
oktanski rock and roll

Editors The BACK ROOM-najdebi2005:
savršeniji,kompleksniji INTERPOL
(koji nikad nisam svario,nit zavolio)
no ove jesam,jer imaju ZVUK,i pozivaju na Ples

Spoon GIMME FICTION:neobično upečatljivo,bend koji morate otkriti da biste mu se divili

ColomaDOVETAIL:najstilizovanije,najneočekivanije muzičko čedo godine,perfektni
lako pamtljivi tekstovi i muzika
budućnosti s aromom najfinijih parfema sedamdesetih/osamdesetih

Buddy Guy BRING EM IN:neviđen bluz spektakl,tako svjež i furiozan album starog
bluz majstora u novom,modernom ruhu(uz spektakularan izbor gostiju)



NAJNUMERE,komada tuce

Amerie:1 THING
Tori Amos:SWEET THE STING
Iron and Wine:Woman King
Kate Bush:any,specially Somewhere in Between
Herbaliser:LORD,LORD
Magic Numbers:FOREVER LOST
Josh Rouse:Winter in the Hamptons
Anthony:any song
Svadbas TREBLEBASS
Franz Ferdinand fade together
Franz Ferdinand walk away
New Order Hey Now What You Doing
New Order Working Overtime
Queens of the Stone Age:You ve Got A Killer Scene There



Vijest godine-Dejvid Bouvi glumi GENIJA Nikolu Teslu u filmu PRESTIGE Kristofera Nolana,nepogrešivog maestra s tri fascinantna filma(MEMENTO,INSOMNIA,BETMEN BEGINS)

ŽUTI TITL
by Velimir Grgić i Marko Mihalinec
popkulturni je slatkiš godine,najčudnija,najzačudnija,najsmjelija i najsmješnija knjiga o filmu ikada(mada ko zna o čemu pišu Azijati ;-)

Hronike Boba Dilana vrhunska su literatura,upravo ih čitam sa guštom,Dilanovo književno umijeće je nesumnjivo a njegovo oko oko sokolovo,ako se razumijete u muziku užitak je dvostruk,a dobijate pride i sociološko-kulturološki presjek šezdesetih(bjehu li to zaista nakreativnije,najuzbudlivije godine xx vijeka?)



2 najmaštovitija,extra čudna filma
Brothers Grimm
Keshern


NAJFILMOVI,komada 6



HISTORY OF VIOLENCE Dejvida Kroneberga:
savršeno zaokružena cjelina
mučna i katarzična,jednog od
najdarovitijih reditelja današnjice

KISS KISS BANG BANG (uvodna špica remek djelo čistokrvno!)
u režiji scenariste Šejn Bleka-
najzabavniji film godine,glumci oduševljavaju,
posveta Rejmondu Čendleru i parodija
najdragocjenijeg žanra-subžanra,film noira

KING KONG Pitera Džeksona,najuzbudljiviji film godine,ljubavna priča
između džinovskog majmuna i glavne junakinje,i još
makar dva filma u filmu,potpuno potcijenjeno Djelo
Majstora koji je odsanjao svoj San(što li je sledeće?)

ČARLI I FABRIKA ČOKOLADE Tim Bartonov čokoladni ringišpil
BESKRAJNO DUHOVIT I MAŠTOVIT,
dirljiv,džonidepovski neodoljiv---
popkulturnokompleksan i parodičan
posebno u GENIJALNIM MUZIČKIM
NUMERAMA,ipak previše prokapitalistički
(što mu je i jedina mana)

SIN CITY Frenk Milera ipak mislim više nego Roberta Rodrigeza,
savršen spoj,SPEKTAKULARAN,stripa i film noira(ah taj
noir!),brutalan i seksistički,ali JEBOZOVAN DO SRŽI
a Miki Rurki u ulozi Života(i Smrti,hehe)

Betmen Begins Kristofera Nolana-najbolji Betmen(bolji od Baronovih!)
povratak na vrelo,na izvorište osvete,emocije,akcije,
superioran,višeslojan Film



faca godine FRENK MILER



KLIK -najbolji štampani popkulturni magazin!


UNCUT muzička Biblija(sorry MOJO !)


Oskara zaslužio Edrijen Broudi za King rolu
odnosno Miki Rurk(i) za Sin epizodu,
neodoljiv i Robert Dauni Junior;
Naomi u Kongu genijalna ali mi je mala Mišell
iz Kiss Kiss Bang Bang
srcu prirasla-moj tip,definitivno!-pa ću bit subjektivan.-)))))))



3 sexy bombe m(j)uze:

MIA
Brooke Velentine
Maria Carey (puteno požudna,za blud
stvorena,urkos MALKO nadutoj guzi)

SEX NA EX:Rosarija Douson alias ROSARIO DAWSON


Najgori koncert održaše nekada veliki,
najprecjenjeniji na planeti-White Stripes(EXIT 05)

a najbolji bjehu
Mercury Rev vs Jon Spencer
Jonathan Richman(sva tri u DOB)
Datsuns
Fatboy Slim(na Exitu oba)


Najbolja tv emisija je GENIJALCI,stvarno
su genijalni,a naj tv faca je Pjer Žardin.

Što se tiče Davora Gobca nema se tu što dodati,
ako ste gledali PO URE TORTURE u kojoj je
gostovao,i Genijalce pomenute,morali ste
ga zavoljeti.Pri tom,ne zaboravimo,njegov
bend pravi sve bolju i bolju muziku,i ima
nekoliko remek djela u diskografiji(meni
najdraži je FANTAZMAGORIČNI album
DEBAKL)...



Joj što li sam sve još zaboravio,
podsjetite me.........................

- 21:31 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.01.2006.

happy holly-days


Rezime izmakle godine,tako težak zadak,ali i sladak
istovremeno.

Upoznao najseksualnije stvorenje i vodio ljubav sa njom,na
najljepši zamisliv način.
U poslu uznapredovao,u neki drugi neku silnu lovu
uložio,pa se pokajao.
Sve u svemu,perfektno predjelo,savršen uvod u,
reklo bi se odlučujuću,2006.
Ima da me ima,ili da se pomirim sa sudbinom.
Recimo da ću se teško pomiriti.Pa,vidjećemo...
koliko daleko mogu dogurati.

Odlučih eto da budem odlučniji,
te da iscijedim sve kvalitete iz mesa i uma moga drenovine,
i vice versa.


Vidjeh najboljeg Betmena(BETMEN BEGINS) i
najboljeg KING KONGa(Pitera Džeksona) ikada,
jučer,u jednom danu.
Ma šta vam govorili o novom Piterovom čudu
morate ga lično doživjeti.
Najuzbudljiviji film prošle godine,bez sumnje.
Oba u prvih pet najboljih filmovima 2005.
ima da uvrstim.
Još samo malo se strpite da neke stavove učvrstim,
pa eto mene sa svim tim silnim top listama najfilmova,
albuma,ovoga i onoga.
Otkriću vam da su GENIJALCI najbolja TV emisija,a Pjer naj faca.
A medju najboljim su i Kate Bush,Rolling Stones,Bruce
Springsteen,Nil Young...sve face dobro znane,,
s novim zvučnim draguljima...

Pozdrav iz Beograda,na zasluženom sam odmoru,
gdje kupujem i što mi fali i što mi ne treba.
Kad bi samo para bilo kolko poželimo................
GDJE BI BIO NAM KRAJ...
- 17:19 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 17.12.2005.

oči same polete


Ne znam dal ste zamijetili,kako imamo
običaj u tuđe korpe radoznalo pogledivati,
sred samoposluge ili na putu domu s pijace,
zavirivati pod miške i skoro refleksno zagledivati
naslove presavijenih novina-a tek naslovne strane,
ajoj,poslastice!

Radoznalost,ljudska promišljenost,
zavist,ljubomorstvo,spontanost opažanja,
mahinalna reakcija,što li je to?
Ne znam,znam samo kako sebe sama uhvatim
na djelu,pa razmišljam dockan kolko nepristojan bijah,
neučtiv...

p.s.

Ako vas baš zanima,
ako baš ste
tolko radoznali-zaljubljujem se u
HOT HOT HEAT-ti su me rasvirani,
plesni,melodični momci zaludili
večeras,a slušam ih prvi put...
ELEVATOR (is the revelator?)
- 02:02 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 06.12.2005.

let me go!


Po povratku iz Beograda,koji-poslednji Playboy je apsolutno u pravu-ponovo dobija obrise velegrada,posle desetak dne dnevne zbrke,slatkog gradskog ubrzanja,stanja
omamljenosti mirisima i ukusima solidne(ima tu još mnogo da se postiže!)popkulturne ponude,iz koje izabrah nekoliko vrlih koncerata i filmova sjajnih,posle svega toga-Budva mi nekako izgleda previše mala:kao da se smanjila u međuvremenu,ili može biti ja da sam porastao.
Može biti i da sam dorastao konačno seljenju,u kome život moj mi proteče,no ne i promače(nadam se)...Ponavljam,prerastao sam ovaj gradić,ovu iluziju zadovoljenja osnovnih životnih potreba-trebam nova uzbuđenja,nove strasti,nove hedonističke zalogaje,nove izazove na kraju krajeva.Izazvala me džungla na asfaltu,omamila me šiiiiiiiirina,bogatstvo velegrada-sutra Beograda,prekosutra možda Londona,ili(preko okeana)- Njujorka.Samo da se sredim još malo,prvenstveno finansijiski-a na vrlo dobrom sam putu- i eto mene u velikom gradu,pa šta bude...
- 01:57 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.12.2005.

!singing belgrado,obrigado!


Posljednih desetak dana novembra,bjehu tako intezivni i uzbudljivi,
da vam to ne mogu opisati.Ali evo nekoliko tek naznaka:
u Velikoj Plani posjetih svoju Malu,a uzgred i tri sjajna koncerta,
od kojih dva izvanredna,od kojih jedan briljirajući.

Arto Lindzi je jedan pomalo smiješan,nasmiješen gospodin koji ne zna da svira(sam se tako svima hvali!),pa samo tako proizvodi buku,preko prekrasnih brazilskih melodija i harmonija,pjevajući glasom supersenzualnim,divotnim,prosto-naprosto izmaštanim u nekom boljem,čarobnijem univerzumu.A LITTLE BIT NOISE OVER OVERVELMING BEAUTY,eto kako bih ga opisao-bilo je momenata kada sam plakao od miline,ne lažem-oči su mi suzile,jer su mi se plućne maramice suzile,od ljepote Muzike...Možda zato ipak pretjerivao je junak naš krljajući,drndajući po svojoj gitari,pokušavajući oneobičiti
do kakofonije,dekonstruisati ljepotu mahom braziliana kompozicija...
Na korak do savršenstva,na prstohvat takoreći...

Potom sam prisustvovao MTV ADRIA partiju,vrlo uspješnoj žurci tj. grupnom koncertu na kome su nastupile grupe iz Makedonije,Bosne i Hercegovine,Slovenije,Srbije i Crne Gore,i Hrvatske.Najlošije je prošao MANJiFIKO,publika ga nije prihvatila,suviše im se etno učinio njihov/njegov zvuk-a ja se sa tim a la GUČA trubačima oduševljavam jer ako ih ne shvatite ironično,u smješi sa svim tim tex-mex,funky,gipsy zvukovima,sa tim surf gitarama-onda zaista ništa ne kapirate.Ukapirali smo,moj pajtos i ja,kako Hrvati definitivno bolje sviraju,a Srbi intrigantnije ideje imaju.Dovoljno je bilo uporediti Beat Fleat(od kojih se sledećih dana živjet nije moglo u Begešu,s razlogom su ih forsirali na mnogijem radio stanicama,na zahtjev slušalaca) i Beogradski Sindikat,ultimativnu repersku uličnu komunu(među kojima ima i obrazovanih mladih ljudi!)koji s takvom strašću,s takvom energijom rokaju rime da ribe vlaže momentalno,mudo traže u blizini,
u dubini duše ganute svom tom silnom muževnom muškošću(sic!) jebeno strašnih,gnjevnih(na sistem) mladića...
Imadoh sreće,osvojih putovanje u Sloveniju,na Kranjsku Goru,na nekoliko dana,plaćen put i pride sto eurića(ah Slovenci vidi se da ste vazda bili kapitalisti a ne dilberi!)-a sve to u vrijeme skijaškog Svjetskog kupa,sve sa plaćenom ulaznicom :-))))))))))))))),a uručila mi ju je lično ona slatka debeljuca otkačena sa mTV ADRIA što stalno se smiješi nam u brke i viče JESAM JA SAM DEBELA PA ŠTA;JEBITE SE!!!Baš je me obradova(la)!!!!!!

A još me više obradovaše,na svojstven način obradiše,alternativni američki afasionadosi,besprekorni,magični,milozvučni MERCURY REV.Održali su senzacionalan koncert u Domu Omladine,senzacijama zvučnim-i svjetlosnim-ispunivši srca par hiljada duša...
Da ste makar vidjeli sva ta nasmiješena lica,nakon koncerta...
Najprije,nemoguće je ne primjetiti savršenstvo svirke i čistoću zvuka Mercury Rev uživo-uživate na pravi način,kao da snimak neke perfektne snimke slušate,a istovremeno i gledate predragog(vidljivo oduševljenog feedbackom publike)Džonatana Donahjua,dok njegov mekani,kao pahuljica suptilni,čarobnjački glas slušate,i posmatrate vrlo uvježbane pokrete njegove,kao dio do detalja isplaniranog ALI MELODRAMATIČNO MUZIKALNO EMOTIVNOG šoua,sve sa super raspoloženim svim članovima ovog superbenda,i onim humanim,tako ljudskim porukama i sličicama na projekcijama iza svih pomenutih:putujuće,mada pojednostavljeno pozorište a la Bouvi sedamdesetih sa soundtrackom vašeg najfragilnijeg,najubavijeg,najsanjivijeg Sna...
Sanjajte o tome,ako već niste,otvorenih očiju,Srca i ušiju:
Blaženstvo sveobuzimajuće rockandroll nirvane,skoro,
i bez sumnje najbolji koncert 2005
(sorry Spensere!!!)!
- 01:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.11.2005.

dešava se


Desilo mi se nešto što nisam očekivao,no
koliko nam se često dešava ono očekivano,
zapitajmo se...

Nakon par godina zajedničkog ulaganja i
konstruisanja projekta,mojim se poslovnim
partnerima učinilo da mogu sami dalje.
Rekli su mi da nisam dovoljno zainteresovan
za projekat(u koji sam uložio par hiljada eura
i nekolicinu kreativnih ideja i pride štogod),
a u stvari se ispostavilo da nemaju u me
povjerenja.Ne mogavši povjerovati,nisam
želio nastaviti sarađivati sa osobama koje
mi ne vjeruju(iako sam ja u njima vjerovao
,potpuno,makar do tog momenta)...

Zanimljivo je da je riječ o personama koje
privatno poznajem,i sa kojima se družim,
pa pošto se i one sa mnom druže-poznaju
me,poprilično...

Do sada se nije desilo da sam nekog zajebao,
u životu,il poslu,makar ne da ja znam(iako
može biti suviše vjerujem svom Egu)...

Što nam samo govori kako je svijet šiljat,
ponekad,a ne nužno okrugao.
- 01:57 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 30.10.2005.

zaduženje


dala mi je kredit draga
kredit kakav nikad niko dobio nije
nezamisliv i neopisiv
nekonvencionalan potpuno

pokazala mi je koliko me ljubi
koliko joj je stalo
koliko može imati razumijevanja

ne mogu vjerovati da mi se događa

ne mogu vjerovati da ću je
iznevjeriti

ako se ne potrudim beskonačno

neće ni biti beskonačnoga
grejs
perioda
- 16:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 25.10.2005.

povratak u malenom stilu


ko da sam se ponovo rodio
bez nogu i bez ruku
bez moje arhivske građe
bez nosa i bez usana
nisam ni bio svjestan što mi sve te
tjelesnosti znače
koliko srasle s mojijem duhom su
usplahirenim
da ih možda nikada više vidjeti neće
- 01:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 18.10.2005.

kita u ustima

Moja me ljubljena šokirala izjavom da najvjerovatnije
ne bi bila sa mnom da nisam obdaren.
Nije da sam nešto posebno ali znate šta se priča za
visoke i vitke muškarce sa dugim prstima :-))
No,iznenadilo me to što sam sveden na (sopstvenu) mjeru:
nema sumnje seks je mnoooooogo važan u vezi,i u svezi sa
svih hiljadu i jednim razlogom pride,parovi ostaju zajedno.Naravno,onda mi je ona objasnila da voli još
desetine stvari u meni(ponešto i na meni) te sam se
za dlaku izvukao iz psihološke krize:biti seksualni objekt
svaki mužjak poželi,ali ne sa osobom koju je odabrao iz
mase....ženskih seksualnih objekata.
Znam,mi smo muški gadovi opterećeni seksom voljni da
povalimo sve što se svuče -ili navuče minicu-ali ni žene nisu nevinašca.Moja mi je najdraža otkrila ono što sam načuo od
nekoliko frendica:žene detaljno analiziraju mužjake i njihove
polne moći/nemoći, veličine kita -i kurčića-
pozu kučića i gutanje spermića i sve te najintimnije detalje prepričavaju jedna drugoj,uz espresso i kolačiće.
Perverzno,nema šta.Nijedan pravi mmuškarac,
dakle džentlmen,ne otkriva finese iz spavaće sobe,ili kupatila,
ili automobila,ili već gdje se dogodi da mu se posreći...
Ta mi se istina,čije sam obrise poznavao odavno al ne i njeno
potkožno tkivo,duboko pod kožu zavukla da sad,
kada vodimo ljubav, razmišljam i o tom trećem našemu
partneru(u zraku)-njenim najboljim prijateljicama,koje kao
da su prisutne(i da pažljivo posmatraju)...Što u stvari pali
na neki način,ali takođe i smeta-KINKY je u svakom slučaju.
Ne slučajno,trudim se sada maksimalno,to jest-maksimalnije,
u seksu.Čudan je taj muški mozak zar ne,a znamo da su
muškost i mozak pupčanom vrpcom povezani,
pupčanom vrpcom partnerke na koju nalegnu...
i nekim imaginarnim pupkovima...
- 10:31 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 23.09.2005.

o miševima i ljubavi

Na svom prekrasnom remek djelu END OF AMNESIA,
koji se pridružuje nizu fantastičnih albuma na,sada već legendarnim,Bučimirovim kompilacijama,
M Ward u dražesnoj i sjetnoj pjesmi Carolina pjevuši:
"...NOW I FEEL LIKE CAROLINA,SPLIT MYSELF IN TWO..."

Ta genijalna metafora savršeno oslikava moja osjećanja,ovih dana.

Zaljubih se,jadan,u curu o kojoj sam već pripovjedao.
Nešto kratko,jer ako bih se raspričao-mogao bih ne prestajati pisati.Toliko je naime-komplikovana.
Još kompleksnija je situacija u kojoj se nalazi(mo).
Nakon usavršavanja u Irskoj,i završenih kurseva za
simultano prevođenje,sa svojom diplomom profesora
engleskog jezika NE MOŽE pronaći posao u Srbiji.
Tačnije,ne želi raditi u -budimo objektivni-selendri iz koje potiče,Velikoj Plani:konkurisala je i dobila posao (profesorice)
ali su joj pojasnili kako bi morala da predaje đacima u par
okolnih sela(Plana je naselje od 60 tisuća stanovnika)...
Gospođica nema u planu da se muči,jer je iskusila taj posao,
radeći kao pomoćni profesor još kao apsolventica...
Htjela bi u veći grad,najbolje Beograd,al nema vezu,
tj mogla bi je imati ali ne želi podati svoje slatko tijelo
bilo kome,osim meni(trenutno):-))
Najradije bi se vratila u Belfast,kaže da bi za nekoliko dana
mogla da se zaposli,u butiku, i zarađuje 800 funti(i to je
iskusila!),umjesto da zarađuje 250 eura i plaća i stan i
račune i SVE!

Ali tada ne bismo bili zajedno.

Srce mi se cijepa,kao Karolina,na dvije pole(nejednake?)...

Bilo bi mi drago da iskoristi šansu-koja se svakom
ne ukazuje-i zaradi neku lovu u ,njoj lično,depresivnoj
i tmurnoj Irskoj,pa da se vrati i pokuša nešto
(ALI ŠTA?)...
Draže bi mi bilo,dakako,da se zaposli ovdje i da se viđamo
makar nekoliko dana u mjesecu,udaljeni desetak sati
vožnje jedno od drugoga...
Kada mi je rekla da je JEDINI razlog što je ostala-moja malenkost,
da je to učinila jer me voli,kao da sam obnevidio pa progledao-
to je vjerovatno nešto najljepše što mi je iko ikada rekao.

Kada bih joj rekao da ide,da li bi to značilo da mi je manje stalo
do nje?
Da li sam ja kriv što u tridesetoj još nisam diplomirao i što radim na lokalnoj televiziji za platu koja kasni po par mjeseci(a pride JOŠ UVIJEK živim sa ćalcima)?Ok,to je bilo suvišno pitanje...

U začaranom smo krugu,i to već DOBRANO opterećuje našu
vezu-ALI ZAR NISU U SLIČNIM GOVNIMA mladi-da,ja sam
mladić u najboljim godinam(la la la la)!-diljem Srbije i Crne Gore,Hrvatske,Bosne i Hercegovine?

Tužan sam,iako ne i nemoćan,znam.

Ali da li je suviše rano za ozbiljne
PLANOVE-od čega bismo živjeli U STVARNOSTI?
Oboje smo pomalo razmaženi i imamo svoje želje i
prohtjeve-ne bi mogli preživljavati,kao neki drugi
mladi parovi...
Mladi lavovi???
Zaljubljeni...
- 02:22 - Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 02.09.2005.

(ovog ljeta) otkrovenja


MUZIKA

Moj virtuelni frend,legendarni Bučimir poslao mi je
tri MP3 diska sa natpisom NADAM SE DA ĆES UŽIVATI
NAREDNIH NEKOLIKO MJESECI,još prije Ljeta.
Samo sam se nasmiješio,nestašno,jerbo
toliko muzike preslušavam a malo toga me kolko
treba uzbudi,oduševi u posljednih godinu-dvije.
Ali bio je u pravu,pravo su otkrovenje za me bili
Fiery Furnaces s njihovim Bluberry Boat albumom,
definitivnim remek djelom,raskošno baroknim i brbljivo
genijalno imaginativnim i ultra inteligentno
poetičnim-tako perfektnu poeziju,takvo poigravanje lirikom
odavno nisam čuo,u stvari MOŽDA NISAM NI ČUO
UOPŠTE NEŠTO SLIČNO.
Razduševili su me i Iron and Wine,svojom intimnošću,
ljupkom gracioznošću(i gracioznom ljupkošću),
svojom toplinom i onim akustičnim za Ljeto savršenim štimungom-vjerovatno sound Ljeta 2005,najdivniji mogući
chill out ove,i svake druge,sezone,idealan za buđenje,
za prije ili posle plaže:nježan,eteričan,blago melankoličan,ličan.
Potom sam se potrudio i pronašao još jedan live
rad neprežaljenog genija Jeff Buckley-a.Album se zove
Live at Batacian i rasplakaao me je kao bebu,zbog ljepote,i
miline.jedan od najljepših muških vokala u jednoj od
najdirljivijih živih muzičkih avantura-testamentalnom
monumentalnom zbiru njegovih NAJboljih Pjesama-
emotivnom do Bola,koji slušaocu prija,i razliva se
uzbuđenim mu venama(jeste li ikad naježeni suzili kao
beba dok su vam pluća puna žmaraka tuge,sažaljenja,
potrešenosti i maslačaka vilinski senzualne Ljepote koja
vam kida srce?)...
Šlag je bio posljednji Giant Sand:Howe Gelb i bez pomoći
Calexico ritam sekcije na IS ALL OVER THE MAP zvuči tako
jebeno nepredvidljivo(predvidljivo!),moćno,očaravajuće
COOL-skoro kao niko drugi,iako sam album nije savršeno
zaokružena cjelina već više ingeniozna igra jednog
istinskog Maestra,kojem rijetko koji je ravan u cjelokupnoj
istoriji Popularne Muzike.Sasvim dovoljno otkrovenja što
se Muzike tiče,u ovih nekoliko mjeseci,pogotovo ako
navedenom dodamo još sijaset slatkiša sa Bučimirovih
pomenutih MP3 slastica ili pak posljednji New Order koji je
sjajan(nemoj da vas zavaraju middle of the road kritike!)
ili Man Made by Teenage Funclub,vrijedan mnogijeh,pomnijeh preslušavanja ...
Najveće,potpuno prepotentno i precijenjeno
đubre je Get behind Me Satan,nekad veličanstvenih
White Stripes koji su održali svakako najgori koncert na
ovogodišnjem Exitu,razočavši me praznom,besmislenom,nemelodičnom distorzičnošću i
činjenicom da je glas Džek Vajta užasavajuće iritantan
(postao)...


LJUBAV

Mislim najromantičnije muvanje,zavođenje,kakogod to željeli nazvati-doživjeh ove godine u Dubrovniku:skoro savršen dan,
sve sa obilaskom Starog grada,lazanjama i vinom koje nas je
oboje ošamutilo no Nju ipak malo više,te smo tako razragani (kao)teturali Stradunom,smijali se i proždirali pogledima,usput
jedući prekrasne jagode,preskupe(pod zidinama kupljene)
ali učinkovite vjerujte(da ste samo vidjeli poljubac njenih
usana i jezik obmotan oko mesa perverzno crvene jagode!)...
ALI ZAŠTO ME NISI POLJUBIO TOG DANA?
Zato što bi to pokušao bilo koji muškarac.
ALI ZAR NISI MOGAO VIDJETI DA SI ME ODUŠEVIO?
Da jesam,sigurno bih te poljubio.
DA SI ME POLJUBIO TO BI BIO NAJSAVRŠENIJI DAN
U MOM ŽIVOTU?U mom ipak ne jer si flertovala sa
onim London-erom kog si prvi put
upoznala....

Dakle zaljubljeni smo to ušiju,nevolja je što Nju
smaraju razni mužjaci,pogrešno tumačeći njenu iskrenost i opuštenost(kao zainteresovanost),MEĐUTIM
sasvim sam miran (u MEĐUVREMENU postao)zahvaljujući
iskrenosti i otvorenosti kakvu još nisam doživio-sve mi priča,
zapravo ovakvu LJUBAV nisam nikad doživio,tj,pitam se -da li sam
bio zaljubljen ikada ranije.

SEKS

DOBRO,PRETPOSTAVLJAO SAM DA TAKAV POSTOJI ALI GA NISAM PRAKTIKOVAO-SKORO NEOPISIVO STAPANJE,URANJANJE I SKLAD SEKSUALNI NEVIĐENI,NI SA JEDNE NI SA DRUGE STRANE DOŽIVLJENI.PRIRODNO JE NADARENA ZA SEKS,STRASNA,MAŽLJIVA,PAŽLJIVA,VATRENA,TOTALNO NADRAŽLJIVA,PERVERZNA KAD JE NAGOVORIM,A SVA SREĆA DA
JOJ SE DOPADA KAKO TO SVE IZGLEDA PA NEPRESTANO NOVE I NOVE NIVOE EKSTAZE OTKRIVAMO(i nje same ja jer je neuporedivo kompleksnija i kompletnija nego što bi neko ko je površno zna zaključio),TJ OTKRIVASMOPROTEKLIH MJESEC DANA KOLIKO JE BORAVILA U GRADIĆU U KOM ŽIVIM...

ZAŠTO UVIJEK MORAM SE VEZATI ZA ŽENE KOJE ŽIVE TAKO DALEKO,DVANAEST SATI VOŽNJE RECIMO?

LJETO

Polako odlazi u fade out,prekrasno mix septembra koji je još
od avgusta i idealniji za kupanje i kuliranje,sve je divno sem
što nedostaje mi Ona,kojoj napisao sam sledeću pjesmicu

I m like a sleet in her Arms,
Can not resist her Charms,and
She s melting my Mind,Must find
a way to Make Her Happy,Couse
She s so Lovely that I can t beleive,
Beleive me when I tell You-
She Is The ONE!

A ako uzmemo u obzir da mi je recitovala stihove
Mike Antića...
OVO NIJE ISPOVEST OVO JE GORE NEGO
MOLITVA.HILJADU PUTA OD JUTROS KAO NEKAD
TE VOLIM,HILJADU PUTA OD JUTROS PONOVO TI SE VRAĆAM,
HILJADU PUTA OD JUTROS PONOVO SE PLAŠIM ZA TEBE
IZGUBLJENOG U VRTLOGU GEOGRAFSKIH KARATA,
ZA TEBE PODELJENOG KAO PLAKAT
KO ZNA KAKVIM LJUDIMA.
DA LI SAM JA JOS UVEK ONA MERA PO KOJOJ ZNAŠ KO TE VOLI I KOLIKO SU PRED TOBOM SVI DRUGI GOLI?
DA LI SAM JA JOS UVEK ONA MERA PO KOJOJ ZNAŠ KO TE OTIMA
A KO PLAĆA?
....u Starom Gradu,u Budvi-na Trgu Pjesnika!-teško da bi se mogao sjetiti nekog ljepšeg Ljeta u mom,mizernom,Životu!!!!!!!!!


Pa je li čudno što me tako dugo na netu nije bilo,
što nisam blogovao??????????????????????
- 14:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 17.08.2005.

novitet(i)


Noviteta puna šaka(jada).Posijaću
ih u svom sledećem postu.Postate
li se još,blogeri (meni) dragi???
- 14:20 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 08.06.2005.

sensualna apstinencija


Bilo je dana kad razmišljah
o blogu intenzivnije,nekako na
sve se čovjek navikne,pa i na
sopstveno odsustvo,pa i to
što telefona nema,u eri
mobilne manije čemu fiksni
fiksirati,i uredno plaćati...
al još je gluplje imat ga i ne plaćati,
na vrijeme...
Nije se bogznašto događalo
u proteklih par sedmica,sem što
sam dobio na poslu extra ambicioznu
koleginicu,koja pride zna da radi,što me
je nekako uzrujalo,valjda zato jer sad
više moram da se trudim, i neke stvari ne
ovise više o meni,i nema više zajebancije jer
me neće tapšati po ramenu jer sam dobar,
mada rame mi se i nije baš izlizalo(Ego je
najveći gurman koji poznajem,a moj je još
i vegetarijanac:-),njena ramena su super
senzualna,veoma erotična,vidjećemo šta
će biti,u suštini najviše me nerviralo to
što sam ,vjerovatno po prvi put,osjetio
nelagodu nekolegijalnosti...iako zapravo
uživam u tuđoj kreativnosti njena mi se
učinila prijetećom,tek tako,počeh
razmišljati o sopstvenoj ZAMJENLJIVOSTI,
a svi smo mi zamjenljivi,zar ne(u svom
odsustvu)?
Tješi me set mpetrica što mi ih pokloni
Bućimir,zbilja me iznenadio,ne gestom
koliko li količinom,al i jednom divnom,nježnom
pjesmom Keren Ann koju je umetnuo međ
Antony and the Johnsons balade,pjevane
heruvimskim glasom extra SENSUALNOG
mladića,koji,iako gej,mogao bi se naći na
mojoj listi desno...Uostalom,kako to da su
najautori,najkantautori današnjice
homoseksualci(Entoni,Rufus etc.)???
- 02:18 - Komentari (14) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.05.2005.

euroshit


Može li mi neko pojasniti zašto postoji Evrovizija,
mislim Pjesma Evrovizije?
Jel ima neki tajni plan moronizacije
svake evropske nacije,srozavanja njihovog muzičkog
ukusa(a televizija već ga je srozala itekako i
najodgovornija je za sva sranja što se "muzikom" zovu)...
Ako je nekada sve to trebalo nekuda odvesti,već
decenijama je u ćorsokaku:
parada patetike i kiča,da parafraziram
Balaševića,ako me/ne pitate.
Nepojmljivo je koliko kičasti aranžmani su takmičarskih kompozicija,koliko priglupi,prepatetični,primitivni
tekstovi,mahom na engleskom.
Eto još jedne stvari koja me dodatno nervira-zašto svi
ne bi pjevali na svom,na neki način egzotičnom jeziku-
makar bi uživali u mirisu stotinu cjetova(ah,te parafraze-
doći će mi glave!) umjesto da se muče sa loše izgovorenim englishom.
Ako zanemarimo ABBA fenomen i još nekoliko manje
znanih zvijezda,istorija Pjesme Evrovizije puna je
nepoznatih pjevača koji zapravo ne reprezentuju
sopstvenu zemlju na pravi način-ako to nisu najbolji
izvođači(nego,najčešće,muzički izviđači),ako nisu
najbolje pjesme-onda mora da postoji neka kvaka,
koju ja nikako ne mogu da ukvačim.
Kakva je to tipična evrovizijska pjesmica-loša,
dobro,dobro koji žanr-ima tu svega od plačipičkastih
balada do dinosaurus kvazirock pjesama iz suludih sedamdesetih,pseudonacionalnih melodija potpuno
pogrešno modernizovanih čime se najčešće stvara
nakaza jebeno grozna-neslušljiva mješavina nespojivih
polova,sve sa nuspojavama itd itd još mnogo đubreta i nemuzikalnog horora.
A onda glasanje-svi glasaju za SVOJE,za KOMŠIJE
jebeeeeeemti,za koga bi(za koga si?)???
Kakva kretenska LOGIKA,u kurac
krasni,slasni.To mora da je još neka kvaka-možda
će diplomatski odnosi na neki način zavisiti o
evrovizijskom glasanju(dade li ono Slovenija Hrvatskoj maksimum,bogte?)!

Ta će me pitanja mučiti još...circa dva minuta.

Gledah finale od početka do kraja.Bilo je-do jaja.
Toliko fraza i smeća nazvanog muzikom,da sam se smrzo.
Al me je zbilja pozitivno iznenadila
Moldavija-takva svježina i superiorna mješavina
Red Hot Chili Peppers i mistične moldavske muzike
(diskretim aranžmanskim rješenjima superiorno
inkorporirane u ovaj izuzetan melanž rockandrola,repa i tradicionalne muzike.Moji apsolutni favoriti,decenijama
unazad(mada gledam svaku treću:-)

U stvari moj top 5 izgleda ovako:

1 nedostižna Moldavija
2 dirljiva esperanto-english
Letonija sve sa sjajnim parčetom
koreografije za gluhonijeme
3 nježna balada by Izrael

moj pritajeni favorit,još prije nego čuh Moldaviju,
bješe Slovenac koji je super pjevao,ali je,na žalost,
prerano,ispao.

Moram priznat da bilo je i nekoliko prelijepih pjevačica
od kojih najljepša mi bješe Albanka,i Izraelka je fantazija,
a među najjebozovnije svakako bih uvrstio JAMELIU,
koja iako imala je
fantastičan orijentalni vajb,potpuno pogrešno je pjevala,
i bila istinski loša,osim što se koreografije tiče.
Primjetiste li kako je trend da bude što više igrača
na sceni,što šarenije obučenih,po mogućnosti s
dobošima u koje zdušno udaraće-važno je samo da se okreće,kreće,polijeće...

I tako,pobijedila je-opet-jedna od najgorih,najglupljih,najneorginalnijih pjesmica-
Turkinja,koja pjeva(istina s mnogo energije):

YOU RE THE ONE
MY ONLY ONE

YOU RE MY LOVER
UDERCOVER
MY SECRET PASSION
I HAVE NO OTHER

HEy!HEy! -što je sličnost sa
prošlogodišnjom pobjednicom Ruslanom,
obje su,takođe,potpuno prazne-suva šminka:
NEMA EMOCIJA,NEMA SADRŽAJA (NEKOG SPECIJALNOG),
NEMA SUŠTINE.

A takvih tekstova bi moga pisat
stotine -na dan.

Helena,samo za tebe,jedan folk hit:

MNOGO SI ZNOJNA
NE OPOJNA
MAKAR NE MENI
IDI SE PERI

I NE ....


p.s.
nije to EUROTRASH,čak i to
smeće ima više stila...
- 00:45 - Komentari (22) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.05.2005.

BLUES EXPLOSION(SUCK IT TO ME BABY)!!!

11 maja u Beogradu su zasvirali željno
očekivani (JON SPENCER) BLUES EXPLOSION-
na koncert sam stigao solo
po oblačnom vremenu,bilo mi je malo glupo tj not cool što sam nosio kišobran,no na brzinu sam ga smjestio u garderobu,garderober me čudno pogledao,NE NIŠTA SEM KIŠOBRANA,ja sam ponovio,uredno plaćajući...
Iznenadila me odmah ekipa koja se skupila zbog Spensera, DŽUDE i Siminsa-siloviti rokerski trio došli su čuti neki mnogo zanimljivi ljudi,od 25 do 45,pa reko bih i 55 čak godina...na žalost većinom muškog pola.
Tačno u 21 čas istupili su neki ljuti reperi,sa nekom trans bukom (elektronskom)u pozadini,bili su poluhipnotični/poludosadni,riječi simpatičnog debelog pjevača nisam razaznavao-pa tako i nije bilo nekog smisla u svemu tome,samo opake energije,naročito kod momka sa AFRO
frizurom koji ZNA da skrečuje,al nije AfroAmerikanac nego Japanac,ako ne Korejac,ili već šta li je.
U trenutku kada su BLUES EXPLOSION kročili na scenu,sve je otišlo u kurac:ja sam među prvima zavrištao kao da me jebu u dupe,kao da sam napaljen na kakvu seksualnu heroinu koja će,čim odsvira svoj set,sići da mi kiticu popuši(al sam gadan,a?)...Nemojte mi u potpunosti povjerovati ali Džon se Spenser malko zbunio,pa zaplivao niz talase BEZREZERVNE podrške preko hiljadu duša koje počeše da se pale
i da ciče,viču,vrište,mašu rukama i nogama,podražavaju samog pjevača,unisono urlaju,u zanosu pjevaju i laktaju se manje više-par puta sam spucao nekog tipa iza sebe,blago ga očešao zapravo laktovima,u suštini pokušavajući da se ritmično đipam u stisnutoj gomili polupodivljalih fanova,ošinuo me mrkim pogledom iako mu osmjeh zadovoljstva nije slazio s brade(neobrijane) i na uvce mi podviknuo I JA SAM POTPUNO SLUĐEN ALI PAZI MALO PRIJATELJU...nedugo zatim zajedno smo frktali i skakali i razbijali se o zidove fantastične energije koja je brujala u publici,al i na stejdžu...
Nakon početne mlitavosti(prve pjesme!),bend počinje da praši da se sve puši-ne praveći pauze između numera Spenser je ZAISTA doveo do ekstaze
razdražene obožavaoce svojim 100 % seksualnim nastupom-vas u znoju
nije se štedio ni sekunde,podvriskivao je i poskakivao ipak arisokratski artikulisano-gospodin sa srcem divljeg konja,dok Timins je rolao bubnjeve poput raspižđelog vepra a Džuda Bauer,možda i najveća faca,coolerski svirao gitaru valjda ne vjerujući ŠTA SE DOGAĐA( na samom kraju Koncerta rukovao se sa desetinama iz prvog reda)...
Oznojio sam se kao pička,glas sam izgubio skoro sasvim,a na samom kraju nisam više mogao STAJATI na nogama...ali vrijedilo je svakog trena,tako jebozovan jebeni ROCKANDROLL koncert bijaše,najVATRENIJI ikada,što sam ga gledao...do sada:
EKPLOZIJA PRIMALNIH KRIKOVA,RAPOMAMLJENE POŽUDE,IZLUĐUJUĆEG TEMPERAMENTA,RASPOJASANE TJELESNOSTI,
ISTINSKE ISKRENOSTI I BESPOGOVORNE VJERE U ROCK,BLUES,U KORIJEN POBUNJENIČKE MUZIKE!
Nakon što su prašili više od sat vremena,JSBX odlaze,ali taman kad smo pomislili da njihov ego nisu dotakli desetominutni vapaji,kreštanja,divljanja,bjesomučna zviždanja-HEROJI izlaze ponovo i sviraju i DAJU SE bespoštedno još circa uru-bukteću-vremena...Svo vrijeme cijedeći sokove iz stilizovanog stoprocentnog rokenrola ,u trenutku kad su zasvirali neki klasik sa delte Misisipija,sve je stalo-(u)činilo mi se da lebdim naježen beskonačno i POTPUNO,osjećajući svaki filtrirani kroz vokoder provučeni-tim više nadražujući-Spenserov slog,svaki supersnažni rif,svaki udarac stamene palice...svaku suzu koja je kapala po mom zajapurenom licu,zbog neprepričljivog NEDOŽIVLJENOG USHIĆENJA!
Nakon dvosatnog,multipliciranog rockandroll orgazma,potpuno iscrpljeni i do vriskanja i od đipanja, još jednim talasom RESPEKTA pozdravili smo trijumfalne,senzacinalne ,božanske
JON SPENCER BLUES EXPLOSION!!!!!!!!!

Neponovljivo,mada vjerujem da može JOŠ VIŠE,JOŠ JAČE,JOŠ SAVRŠENIJE(nada uvijek postoji)!!!

Koračajući tihim beogradskim ulicama,razmišljao sam kako će biti teško bilo kome opisati OVO ISKUSTVO koje je značajno uticalo na moj život,kao i svaki dobar koncert uostalom.U nekom trenutku pomislih na kišobran-koji u stvari nisam držao u rukama,al ni pod miškom.Bržebolje potrčah nazad,noseći ploču NOW I GOT WORRY kao baklju koja mi osvjetljava put,kao kakvu relikviju pre pola časa kupljenu(tik nakon HODOČAŠĆA!)...
Pred Domom Omladine iznenadi me,mrtav ladan-Mesija lično.Instinktivno sam pružio ploču na potpis izvinjavajući se što prekidam priču,jedan stariji roker reče (nerazgovjetno) R L BURNSIDE IS MY HERO,
WHO?-upita Spenser potpisujući se automatski imajući već pripremljenu olovku u ruci,
R L BURNSIDE,ponovi fan,
HE S ON THIS RECORD značajno prozborih i pokazah remek djelo benda kome je posvećen ovaj post,
HE IS MY HERO TOO,HE IS DYING...nastavi priču Džon i ne okrznuvši me pogledom...
Svejedno srećan što sam stisnuo pesnicu veleMAJSTORU potrčah da zemim kišobran pa opet natrag ne bi li,možda,susreo Džudu il Rasela,al to se nije desilo.Desilo se da sam zaspao kao klada/kolac? nekih dvadesetak minuta potom,srećan kao beba nakon guštanja od cuclanja,što se smiješi u snu,i ukakljena i upišana-ma milina!!!!!!!!!!!!!!!!

p.s.

Nekoliko fraza ponavljao je Džon
tokom koncerta :

COME ON!!!!!!!!!!!COME ON!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
BLUES EXPLOSION!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
SUCK IT TO MI BABY!!!
AAAAAAARGHHHHHHHHH!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ROCKANDROLL!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
THE BLUES!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
COME ON!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Probajte da ponovite.


IZ PETNIH ŽILA...



- 22:20 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.05.2005.

jelena rozga,oralna simfonija sna,i još gubljenja vremena


Koliko samo nepotrebnih sitnica oduzima mi
vrijeme,minut po minut,sat po sat,godinu za
godinom.Kad se sve sabere,a to je već kazano
čovjek previše vremena sere i seiri na wc šolji
ili spava više nego je neophodno za predah organizma.
Na skali glupih stvari koje em me nerviraju em mi
vrijeme oduzimaju na prvom mjestu je čišćenje
mailboxa-spama je sve više,čak i kad se ne čita
nego samo briše.
Kad se post piše,takođe vrijeme uzimaju linkovi i
sitna podešavanja pa ako zaista želim napravit dobar,
interaktivan post moram da mu se posvetim em
kao literarnom prostoru em kao linernoj jednačini.Pretjerujem,pomalo,ali bez ure vremena
truda MINIMUM,rezultat je čista improvizacija koja
zavisi od Njenog Veličanstva Kreativnosti,što ponekad
jeste dovoljno,al ne rasipa se u raznim smjerovima,
ne rasplinjuje raskošno na razne druge net domene,
šireći granice informacije,šale,kreacije.
A još sa slikama-na postovima- nisam se ni poigrao,
niti jednom!
Gubljenje mi je vremena i čitanje nekolicine dugih
postova,gubljenje net satnice konkretnije,pa se
koristim malim lukavstvom i kliknem na par blogova,diskonektujem,koje onda na miru guštam
offline-al ponekad je muka komentare postaviti,
čitava akcija kreće iznova.
Ipak,neuporedivo najviše izgubih vremena studirajući
PRAVO deset godina,a veze s vezom o njemu nemam
ni ja,ni bilo koji drugi student siguran sam-PRAKSA
je naime nešto sasvim drugo,jebat ga(možda tu torturu
i okončam do kraja godine...ode još jedna godina!).
Sinoć sam izgubio malo manje od 4 sata slušajući,a
više gledajući koncert Petra GRaša i grupe Magazin,koji
su nastupili na Trećem Internacionalnom Karnevalu u
Budvi(bješe vrlo dobro feštanje!).Virujete li vi ljudi da
je dečko koji je prije par dne kupio
sledeće albume:
Morrissey Live in Dallas DVD
Kathryn Williams – Old Low Light
Medeski, Martin and Wood – End of the World Party
Luna - Rendezvous
Sally Timms – In the World of Him
Ken Stringfellow – Soft Commands
Tres chicas – Sweetwater
Blanche – If we can t Trust the Doctor
Friends of Dean Martinez – Random Harvest
Keren Ann – Not Going Anywhere,
naravno kopije,prisustvovao koncertu
gosn Graša,i krnjeg sastava M?Tonči Huljić nije se
naime uopšte pojavio,valjda zato jer mu je ispod
časti da svira na tezgama,sad kad se vinuo u ove
kvazivisine-a čitav život komponuje pjesme za tezge,
joj ironije!Pa za Magazin je Grašo Parni Valjak,ako me
razumite!-sa pratećim rok bendićem BOLERO među
kojima je bubnjar opasan igrač,da ne kažem jebač
vrlo solidno otparašio svoja 2 sata(baš se poturdio,
mora da je honorar bio pozamašan-nije mu se dalo
sić sa scene!),nije on nesimpatičan,kao na televiziji,
napravio je atmosfericu a otpjevao je i parče
Afromanove GET HIGH(sic!) i skoro cijelu pomalo
patetičnu himnu Bitlsa-LET IT BE.
Dopao mi se njegov ,u nutrini,rock stav,ne mogu
reć izričaj(razumite me!),još nam je svima poželio
puno SExa,Love,Zdravlja i ,naravno,Ljubavi
(tim redom)-zamislite Jelenu Rozgu da nam isto to
poželi:)
Slatka bješe kreštavica,sa onim prištavim glasićem
(glas sa prištevima na previsokim tonovima),svi su
je čežnjivo gledali a djeca su skakala na njiovu
muzikicu za predškolsku priredbe sve sa onim
imbecilnim tekstovima(tekstovima za imbecile!)-
kakvog li đubreta majko draga,ili,što bi rekao drug moj
SMEĆE!SMEĆE!!!Ne samo smeće nego i grozomoran kič,
frankenštajn aranžmani,jooooooooj!No,ja sam zapravo
naćulio preostala čula i odmjeravao pjevačicu medenu,
zamislih scenu sledeću,sanjareći:kao sisam ti ja Jelenin
sikilj a ona zapjenila,sve joj suze na trepavice teku,oči
joj se zacaklile,zamaglile od miline i taman kad je
počela da se uzvija,da svršava jeknuvši nekoliko puta
tolko visoko da su nam čaše sa šampanjcem popucale,
srećom prazne,jer smo sadržaj po našim tijelima ispolivali,
i izlizali(ah Seve,Seve-standard li si!),taman kažem kad joj
je furiozni orgazam mali mozak rastresao u paramparčad,
munjevito a mudro izvukoh sablju svoju junačku(iz desnice ruke),nabreklu,još uvijek vlažnu od Vulvinih ekstrakata
(rozih?) i pošpricah joj kapke sočne očne,usne puteno
napućene,jezik djelimično,i lijevi obraz zarumenjen od
topline unutarnje i žara sperme razlivene-ajme prizora vrhunskoga,bogo moj!!!Nezgodno je slatkim djevojčicama
kitu metnuti u usta,na jezik sam,al kad se već desi da vidiš
kako halapljivo kušaju sve kapljice jednu po jednu i strasno
sisaju glavić zgrčeni-pa tako i Jelena-kako su se inače zvale
i dvije moje bivše-al u ovom slučaju gđica Rozga,u snu,
proguta ga do korijena,sva srećna,jer je zadovoljena,i jer
mi se može ližući moj još kruti kur odužiti,kako dolikuje.
I tako...bila je tu još sva sila preverzija,al to bi vam možda
bilo... gubljenje vremena...reći ću samo da kad bi se u
stvarnosti to dogodilo svakako bih joj,nakon svega,nakon
seksa,nakon seksa i svega i svega seksa,mazeći je,kazao
NEMOJ MOLIM TE DA PJEVUŠIŠ ISPOD TUŠA,TEČE VRELA
VODA NA VISOKE REGISTRE,a reko bi joj još i BOGATI
POZNAJEŠ LI TI ONU JELENU VELJAČU ZAPRAVE,BIL
MOGLA NEGDJE DA NAM SE PRIDRUŽI,U KREVETU...
pošto bi me izmršikala i poslala u picu matericu dodao
bih MA ŠALIM SE(misleći u sebi MA DABOME DA SE
NE ŠALIM!)...i tako,čekam da mi dođe još inspiracije,
pa da napišem jednu porno mikro dramu sa Jelenom
Rozgom ,Veljačom i Jelenom još ponekom u glavnim
ulogama...a to će se desiti kao što se desilo i kreativno
analiziranje u prošlom postu pominjanih magazina,
inače planirano da se desi POTOM...guzio sam se sedmicu
i odustao,izgubio sam vremena i vremena kaneći se,
kilavo...

p.s.

listen to:
Nick Drake TIME HAS TOLD ME
M Ward A VOICE AT THE END OF TIME

The Rolling Stones TIME IS ON MY SIDE
Pink Floyd TIME

grupa TIME,po želji,a može i
Parni Valjak VRIJEME JE NA NAŠOJ STRANI

bonus
Led Zeppelin IN MY TIME OF DYING
- 13:36 - Komentari (33) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.05.2005.

svi moji časopisi


Prvi me dni u mjesecu obično pomalko
iznerviraju,ako plata kasni (najčešće),
il silno obraduju-ako honorar legne na
vrijeme(što se pokatkad dogodi).Nije da
moram plaćat za vodu i struju,ja sam
još uvijek mali dječarac koji ne želi počet
svoj-kakav takav posran bar-život
samostalno-radije živi(m) s roditeljima,
u nekih 150 kvadrata,jebat ga-makar
nam nije tijesno.Nevolja je što baš
početkom mjeseca najviše izlazi
časopisa,mog omiljenog štiva za
čitanje,za moje SUBkulturno
obrazovanje.

Redovno kupujem(komada 1 mjesečno):
PC CHIP
PC PLAY
PLAYBOY hr
PLAYBOY SiCG
KLIK
PRESTUP
HACKER
TIME OUT
UNCUT
VREME(sedmično)
EVROPA(sedmično)
GAMER
CKM
PHOTO
TOTAL FILM hr
TOTAL FILM SiCG
HOLLYWOOD
FAMA
MAX
POLITIKA,svaki dan
svaki dan BLIC
subotom VIJESTI
nedeljom GLAS JAVNOSTI


Povremeno kupujem:
MOJO
Q
NEW MUSICAL EXPRESS
NACIONAL
SKANDAL
GLAMOUR
STAR

Ranije sam kupovao i REPORTER
dok je dolazio,a posebno sam
uživao u GAMEPLAY-u kog
na žalost ovdje više ne mogu
naći,o kom sam čak postić pisao.

Na časopise mjesečno trošim
oko 70 eura,što je trećina
moje plate(znam,i ja bih volio da je
veća!).Da li se isplati?Pa,kako da
kažem,ne vidim da je to uludo bačen novac:
polovinu pročitanog koristim za posao
kojim se bavim,a bavim se analitikom
pop kulture.
U suštini,nedostaju mi JOŠ BOLJI,
SPEKTAKULARNIJI,SAVRŠENIJI
MAGAZINI.


p.s.

listen to
GO BETWEENS:Surfing Magazines


- 01:00 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.04.2005.

razglednica iz beograda


Znam ,znam,trebao sam pisati o svim
tim silnim meni dragim časopisima al
sam opet šmugnuo za Beograd,da
bih vidio nekoliko opakih koncerata,
izmedju ostalog(a to ostalo sačuvaću za se:-)

Dakle,Gilles Peterson sa Earl Zingerom kao
vokalom(rekne li se to MC?) bio je fantastičan,
you know him:BRAZILIAN FLAVOUR,DRUM AND BASS,
u jednom momentu REP čak,potom REGE
,jednostavno-ECLECTIC: svi mogući žanrovi smiješani
u superpotentan koktel koji vas tjera na
igru...plesao sam satima,mislim 3,bila je
to jedna od boljih žurki koje pamtim ...a bilo
je i prekrasnih,razigranih djevojCICA...

Nakon tog ,preksinoćnjeg preznojavanja dobro mi je došla
sinoćnja zvučna egzotika benda XIU XIU
o kojem sam samo
čitao,nikad ga prije nisam slušao ali mi je preporuka
Bućimirova bila dovoljna da
platim 5 eurića...i nisam se pokajao.
Ipak,pomalo su smiješno i naivno izgledali neki momenti
kao onaj kad djevojka iz dua mikrofonom struže o kožicu
doboša proizvodeći POTPUNO besmislen,tup ton,ako to
ton uopšte jeste bio.
Pjevačeva sugestivna iskrenost zbilja je bila dirljiva a
nekolicina posljednjih numera dirnula me je direktno...
tako ranjive i fragilne bjehu pjesme,pogotovo one
akustične...

Večeras očekujem Liars,funk/punk muziku za ples,kao
idealan uvod u JON SPENCER BLUES SEKSPLOZIJU
11 maja,kada ću naravno,nanovo navratiti u Dom Omladine.
Pošto iz istog pišem,žurim jurim prije neg mi izmili mojih
po ure neta,pa odoh onda u provod ...proljeće je idealno
čeznjivo i senzacionalno erotično u Begešu,šteta da se propusti
defile divnih djevojčica,a možda se pomirim i sa ovom mojom...
sa kojom opet sam u nesporazumu...ko zna,noć se bliži....
Život piči,trava raste,sunce u koru mozga udara,erotika je
u zraku,spermići u fraku čekaju da se razodjenu...
Pa kom usta suva a kom pica vrela,cela...
...AJD ŽIVJELI!
- 16:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.04.2005.

Markiz Sensualisssimo u Dubrovniku,slavi rođendan Regine Elene, skupa sa Mikeleom i još ponekim personama


Ne znam kako,uglavnom Njenom Kraljevstvom Visočanstvu
Regini Eleni palo je na um
da svoj xx rođendan proslavi u Dubrovniku.
15 aprila 2005,tim povodom,ka drevnom gradu uputili su se već pomenuta(za volanom),naš zajednički frend i poslovni partner Wulfy,Reginina rođena sestra,i ja.
Vožnja je bila lagodna i ne duža od dva i pol sata-negdje oko
deset stigosmo i odmah se na Stradunu sretosmo sa insajderom,Dubrovčaninom,
Mikeleom.
Interesantan,inteligentan mladić,sa finim smislom za humor
sjajno nas je ugostio i proveo dubrovačkom Rivom i na koncu
odveo na karaoke party u Kraljevski klub ser Ričarda
(Lavljeg Srca?),u kom zaglavismo do ranih
jutarnjih časova.
No,krenimo redom:
Stradun noću,pride petkom,ljupka je al pomalo sablasna pojava,
ne bez neodoljivog šarma al ipak mnogo manje nego li njegova
dnevna verzija.Ipak,opet sam se divio-prije 3 godine posljednji
put navraćah-uskim uličicama,katedralama i zidinama ovog
moguće najljepšeg mediteranskog Starog Grada.
Pošto sve se zatvara u deset,sem restorana koji rade do
jedanaest-što me je iznenadilo-požurismo do Riblje pjace
(ako se tako zove)i restorančića Pescaria,šmekerskog i
istovremeno ležernog,u kom je crni rižoto vrhunski(iako
njegov nisam fan) a porcije dagnji premalene su za najest se
(ljeba,koji se uza nj i služi)...da nisam pokrao par kašika gustog
,slasnog rižota iz zajedničke zdjele Mikelea i Wulfija
ne bi se jadan sit najeo,kao što jesam.
Dok smo ćaskali,kušajući morsku trpezu,gustirao sam,
s merakom, izvrsno crno vino,Dingač,na M nešto-
deder mi pomozite da se prisjetim...
Da nas ne bi potjerali,pokupismo se i pođosmo nešto prije jedanaest,najprije u šetnju rivom,sve do mola i natrag do
nekoliko premalenih bircuza unutar zidina, no napokon nas
Mikele izvede izvan Starog Grada i povede na karaoke party,
na kom srećom nismo aktivno učestvovali(jerbo nemamo,kao Rambo,fantastične glasovne mogućnosti,iako eto otvaramo radio stanicu).Gotivna,opuštena atmosfera,začinjena s nekolike
frapirajuće jebozovne Dubrovčanke,ponukala je Wulfija na đusku
u po brzine,al ja se nisam osjetio toliko ponesenim žeravicom ,
mahom domaćih,patetičnih numerica,mada me je napalila
pojava ženskog dua izPo Ure Torture,makar koliko li Reginu ćaskanje sa njihovim blaženo pripitim urednikom Sinišom Svilanom.
Upoznah se na brzaka sa superzgodnom Petrom,bez posljedica,
al me je zapravo oduševila RASTOČENA(citiram Wulfija!),od
alkohola malne razvaljena Mare,ne toliko zgodna koliko li preSLATKA lica,sa onim blagoo izgubljenim pogledom slasno nacvrcane djeve i
tim fenomenalnim okicama očaravajuće Splićanke
koja je prosto mamila uzdahe i VAPILA za nekim finim muškarcem,
koji bi je zaštitnički privio u svoj strasni zagrljaj te
kišicom poljupćića obasuo po obrazima,očnim kapcima i već
blago otškrinutim,svo vrijeme nasmiješenim usnama boje
rumena vina(možda ga je pila?).Da nije tako loše pjevuckala,
moguće da bih probao da joj se ušunjam u gaćice i ne-
džentlmenski iskoristim situaciju,ko fol džentlmenski štiteći je
od napaljenih mužjaka koji su je pozivali na ples(nije se bunila),no
smetnju bi mi pretstavljala razumna Petra koja joj je-pitajte
Wulfija!-u jednom momentu prijateljski podviknula KAKO TE NIJE SRAM TUKO JEDNA,
KAKO SI SE MOGLA TAKO NALITI
(parafraziram-šmiram:-)

Super provod,neočekivan,sve zahvaljujući Mikeleu,
koji nas je na prava mjesta vodio,i ugostio...

U povratku,blago ošamućen silnim vinom i
pivom što sam popio,izvalio sam se na zadnjem
sjedištu auta,zajedno sa sestrom Regininom,i zakunjao
slašću umornog dilbera što ga je udvaranje
tj.cjelonoćno pjevušenje ispod balkona ljubljene
-najvjerovatnije zaspale-slatko izmorilo.

Sanjo sam tako moćan,SENSualan,seksualan,
spektakularno razvratan, naSTRAN san da me je
,pomalo,sram da vam ga ovdje pripovjedam.
Možda,MOŽDA,nekom drugom prilikom
(živite s nadom,hehe)!...

p.s.

...i gledajte PO URE TORTURE,baš kao i ja,iako niste
bili prisutni,brend new očima,i maštajte,vi žene il muškarci,
zamišljajte gore opisane scenske nastupe Petre i Mare,
s kojima je Wulfy bogme ponajbolje plesao...
- 22:02 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se