Da, znam da već dugo ništa nisam objavio, ali uz sve stvari koje su me sprečavale veliki utjecaj imala je i činjenica da mi komp i Internet jako štekaju u zadnje vrijeme, pa lako izgubim živce. Sretan sam kad uspijem učitati blogove i ostaviti pokoji komentar. Ali, dobro...

Kod mene i dalje nema ništa novo, osim što Lovro sada već ima 4 zubića i grize sve i svakoga tko mu se nađe pred zubom. I (da se pohvalim) šarmirao je sve cure u selu, od najmanjih do najvećih (najviših?..). Počeo je polako slagati riječi, ali kako mene pere alergija, onda je njemu veća fora oponašati zvukove koje ja proizvodim (kihanje, šmrcanje, hračkanje, ispuhivanje nosa,..). Svaki put kad ja nešto od toga napravim, on to ponovi i onda se smije. Zato odsad nakon kihanja i sličnih zvukova uvijek kažem "Riba ribi grize rep!", pa nek onda to ponavlja koliko mu volja, ako je frajer!!! Da barem ima neke koristi od ponavljanja.

Uglavnom, stavljam neke slikice koje sam snimio prije nekih mjesec dana sa fotićem od Željkice (cura mog susjeda Leosa): prva serija je na temu mog sina , a druga je posvećena The Makete Colectoru jer sam mu obećao pokazati neke svoje makete ako nabavim fotić.
Ostali, više sreće slijedeći put!
I, na kraju se nalazi vic (ali ovoga već znaš, Dragec! ), tak da ne odete a da niste pregledali cijeli post!




Moje malo sunce.




Ako dobro pogledate, vidjet ćete Lovrine prve zubiće.




Kratko i jasno: mi.


A sad slijedi serija za Makete Colectora. Pa, da krenemo...



Ove dvije makete su mi tu, u Varaždinu. Obje nedovršene. Ostatak je doma u Novskoj.




Detalji na Mustangu, rađeni iglom i čačkalicom. Mada, moglo je i bolje...




Najviše se ponosim detaljima u kokpitu (opet igla i čačkalica). Uoči VRLO debeli sloj prašine na krilima i trupu! Potreban je veliki trud i trogodišnje strpljenje za ovakav efekt!




Plava strelica pokazuje konektor za struju (u biti, žičice od lampice koje vire van iz krila), a crvena pokazuje položaj svjetla (prozirna plastika od landing light-a).




Ovako to izgleda s naponom od 4,5 V iz adaptera. Budući da je maketa u manjem mjerilu, krilo je na mjestu landing light-a bilo pretanko, pa sam lampicu morao staviti bliže trupu. Zato snop svjetlosti ide u koso od aviona, a trebao bi ići blago prema njemu. Ali, nema veze.




Bitan je efekt. Ista stvar iz drugog kuta.


Dobro, toliko o tome.
Za kraj još jedna sličica da zadovolji potrebe mog lavljeg ega. Autorica je jedna Noti teta , a prigoda proslava Tanjinog brzdeja u TNT-ejcu. Tanja nije htjela objaviti ovu slikicu, pa ju moram ja. Tek toliko da se vidi da nisam ispao ružniji nego inače.
A što vi mislite?



Plava teta na lijevoj strani je Tanja (aka Teta Frances), a pogled u njenim očima je tužan zbog praznih pivskih boca na stolu. Tajči, još jednom: sretno ti punoljetstvo!

A evo i vica kojeg ste strpljivo čekali!!!

Pričali Bosanac, Slovenac i Hrvat o tome tko može ponijeti više lubenica.
" Ja mogu dvije, svaku pod jednu ruku.", kaže Bosanac.
Slovenac će na to:" Jaz pa morem tri: jednu pod vsaku ruku in jednu nabim na kurac!".
Gleda ga Hrvat i ponosno izjavi: "Ja mogu nositi pet!".
Ova dvojica ga pogledaju u čudu, a on im objasni:
"Pod svaku ruku stavim jednu i nabijem Slovenca na kurac!".



Toliko za ovaj put. (Elektra, forvarduša ide slijedeći put!)
Zahvaljujem svima koji su ostavili svoj potpis za peticiju ZEFRA-e, pravi ste ljudi! Sve vas pozdravljam od srca i želim vam puno zdravlja i ljubavi, jer oni čine sreću!
Bok!!!