Bok, ljudi i žene (i svi ostali...)!!!

Ne, nisam nigdje išao raditi, ali budući da već dugo nisam bio na blogu izgleda mi kao da sam bio negdje na terenu...
Prošlo je već 20 dana od mog posljednjeg posta, pa sam se osjećao dužnim barem vam se javiti da ne pomislite da sam (ne daj, Bože!..) odustao od bloga. Istina je, zapravo, sasvim drukčija. O čemu se točno radi, saznat ćete uskoro. Naravno, ako sve prođe OK.

Uglavnom, ovih dana sam postao svjestan kako vrijeme brzo prolazi...
Na primjer, ovaj blog postoji već skoro 10 mjeseci. Ljudi, to je skoro 300 dana!!!
A tu je i moj Lovro, koji je iz dana u dan sve veći i teži, i više mu nije dovoljno da je netko u blizini. Sad želi cijelo vrijeme skakati, letjeti, puzati i gledati svijet oko sebe. A još nema ni 2 mjeseca!..
I onda si mislim da je život krenuo u nekom sasvim neočekivanom smjeru... i ponekad se pitam što bi bilo da sam neke stvari uradio drugačije, da sam napravio drukčiji izbor?.. Bi li sve opet došlo tu gdje sad jest, ili bi te sitne odluke skrenule životni tijek u nekom još čudnijem smjeru???
Ne znam, još uvijek je previše toga iznad mog nivoa i čini mi se da neke stvari nikad neću niti shvatiti.
Znam samo da mi nije žao zbog ničega što sam učinio, jedino ponekad poželim da sam učinio neke stvari koje nisam. Ali, nema smisla trošiti previše vremena na razmišljanje. Previše toga još treba doći i svi putevi su PRAVI, dok god se kreću prema NAPRIJED.

Gnjavim?

Dobro, neću više.
Evo vam barem jedan razlog da pogledate ovaj post: kao i uvijek, VIC!!!
Zapravo, budući da ste toliko strpljivi, evo vam na poklon ČAK 2 VICA!!!

1. VIC
Dolazi Mujo kod ortopeda, sjeda na krevet i skine cipele, a ovaj mu uz zgražanje veli:
- Čovječe, pa vama noge nevjerojatno smrde!!!
- Znam, doktore! To mi je rekao i liječnik opće prakse, ali ja sam ipak htio MIŠLJENJE SPECIJALISTA!!!


2. VIC
Peca Mujo na jezeru i nakon nekog vremena izvuče na udici zlatnog kuhara.
Gleda ga Mujo u čuđenju, a ovaj mu kaže:
- Ako me pustiš i daš mi 20 dag mljevenog mesa i 20 dag riže, ispunit ću ti TRI PAPRIKE!!!


Toliko za sada. Hvala svima koji su mislili na mene, sanjali me i ostavljali komentare!
Veliki pozdrav Biljki (nadam se da ćeš se uskoro vratiti), maloj Nikol sa Plesa (ako me još čitaš...), mojim blogericama i blogerima iz Dubrovnika i Zagreba i svima ostalima koji su ikad bili na ovom blogu.
Uživajte u životu!
Bok!!!