Bok, ljudi!
Što da vam kažem..?
Nedostajali ste mi ovih dana, ali nisam niti upalio komp, pa tako nisam bio niti na Netu.
Krajem prošlog tjedna moj sused Leos krenuo je sa štemanjem zidova u Štali, kako bi pripremio sve za postavljanje novih električnih instalacija. Ja sam mu pomagao i napravili smo popriličan posao, a kad su nam se pridružili Vlatkec i Kiko zidovi nisu mogli drugo doli kapitulirati. Usput smo pomogli Zvonku (mom puncu, tastu) srušiti bor i on nam je rekao da će nam pomoći kod betoniranja poda i postavljanja obloga na zidove (logistikom: nabavit će materijal!), a jedini uvjet je da mu odsviramo nekakvu pjesmu koja se navodno zove "Kao pes bez lanca...".
Znam, kuruza, ali tu jednu ćemo nekako odtrpjeti - ipak se ne dobija tako povoljna ponuda svaki dan!!!
Još jedna novost je da su mi se SPUŠILE ORGULJE!!!
Naime, u nedjelju su se Leos i Filip (mladi gitarista iz Gojanca, super svira! ) zaletili s tekme do mene jer je padala kiša, pa smo tako malo čavrljali o opremi i sviranju, pa je Filip izjavio da ima konverter 220V->110V za nekakvo pojačalo i da ga može donesti da probamo orgulje. Ja sam pristao i kad ga je donijeo, spojili smo sve, sklopili orgulje (jer sam ih ja rastavio...) i uključili.
Trenutak isčekivanja...
...I orgulje rade!!! Ju-huuuu!
Odnosno, sve lamipce svijetle kako trebaju, nigdje se ne dimi, ali zvuka niotkud!!!
Provjeravamo konektore, gasimo i opet palimo (k'o stari Vindovsi!!!), ali rezultata nema.
I tako desetak minuta pokušavamo oživjeti Frankensteina i u jednom trenutku očito mu je bilo previše. Najprije se začuo zvuk sličan šuštanju ili prskanju vode, a zatim se gusti bijeli dim odlučio pojaviti na svjetlosti dana. Brzo smo sve iskopčali, ali dim je nastavio izlaziti još par minuta i već sam se uplašio da mi prijeti požar! Naime, u sobi nemam vatrogasni aparat s prahom ili CO2, pokrivač bi se vjerojatno i sam zapalio, a voda i nije baš najpametnije riješenje... Napokon se sve smirilo i kad smo otvorili orgulje, unutra nije bilo niti traga gorenju... (!) I sad sam zbunjen i tužan. Nisam ih uspio upogoniti, a ako su stvarno (i nepovratno) izgorile, znači da sam ih izgubio i prije nego sam ih imao.
No, dobro.
Danas sam sa dragom bio na tečaju za trudnice i dobili smo jako dobru literaturu vezanu uz porode, dojenje i brigu za dijete, pa i o automobilskim sjedalicama za djecu. Uz kratki uvod upoznati smo s nekim osnovnim postupcima koji prethode porodu i nekim mogućim komplikacijama, a nakon toga smo gledali dokumentarac o stvaranju ljudskog djeteta, od začeća do poroda.
Nisam mogao ne primjetiti da je prostorija u kojoj smo bili bila ispunjena do zadnjeg sjedala, a to znači da će krajem ljeta rodilište biti pretrpano...
Ljudi, jeste li primijetili tzv. baby-boom u Hrvatskoj ove godine?
Novine i TV-emisije prepune su poznatih i nepoznatih osoba koje su nedavno dobile prinovu u obitelji, ili je uskoro očekuju. Jedna od poveznica je i to što je većina novopridošlih beba (ako ne i sve!) velika, odnosno bebe su većinom velike i teške.
Zbog toga volim reći da je ovo Godina Velikih Ljudi, a nadam se da će i moj sin biti velik čovjek.
Mali Grga
Joj, da! Svaki put zaboravim, a htio bih vas nešto zamoliti.
Imate li možda prijedlog za ime?
U obzir dolaze normalna, poželjno hrvatska imena koja se mogu naći i u ostalim jezicima. Međutim, svi prijedlozi su dobrodošli i unaprijed Vam zahvaljujem na njima!
Još bih vas htio zamoliti da se ne ljutite ako me neko vrijeme ne bude na vašim blogovima, budući da sam u vrlo teškoj financijskoj situaciji i moram boravak na Netu smanjiti na minimum. Ipak, čitat ću vaše postove i komentare barem par puta tjedno, a ako dođe do neke radikalnije promjene bit ćete obaviješteni.
***********************************************************
Za kraj, vic kojeg sam čuo na Mjenjačnici:
Pekao Bračanin ovna na ražnju, a susjedi mu došli i sve gledaju kako bi omastili brk.
Tako jedan od njih reče:
-"Ispričaj nam, Ive, kako ti je umrla mati!".
Ive se raspričao, te o mati, te o Hitnoj Pomoći, te o bolnici , a susjedi uz priču malo-pomalo režu komad po komad sa ražnja i tako pojedoše sve.
Drugi dan Ive peče drugog ovna, a susjedi se opet sjatili.
-"Ispričaj nam, Ive, kako ti je umrla mati!".
A Ive će njima:
-"Naglo, naglo!!!".
Pozdrav svima i uživajte!
Novi post, samo za vas!!!
24 svibanj 2006komentiraj (76) * ispiši * #
Ma, nisam još mrtav!..
15 svibanj 2006Ljudi moji,
zar stvarno mislite da sam vas napustio, samo zato jer me nema par dana???
Ma, ne!!!
Nisam vas napustio, nisam mrtav i ,Biljka, nije istina da te ne volim!!!
Jednostavno nisam bio u prilici posljednjih dana ići na Net, and it's really no big deal!!!
Zadnja dva tjedna prošla su mi prilično bezveze, pa nemam baš puno za napisati, ali mogu reći da sam u subotu išao sa svojim susedom Leosom u gorice kositi travu, a tam je njegova suseda slavila rođ, pa nas je pozvala na gemišt. Naravno, nismo odbili, tek kulture radi. Zatim smo se bacili na posao (košenje trave, a ne barenje susede!), a nakon toga smo došli k njemu doma i počeli popravljati trimer kojeg smo donijeli iz goric, a koji nije radio 3 godine, dijagnoza nepoznata. Naravno da su svi odmahivali rukama kad su vidjeli što pokušavamo učiniti, ali nakon što smo ga rastavili do najmanjih dijelova, očistili i sastavili - stroj je upalio!
Nevjernici nisu imali u vidu da nakon što sam na poslu i u školi rastavio i sastavio (uspješno!) desetine avionskih motora i uređaja jedan obični mali motorčić za kosilicu za mene ne predstavlja nikakvog bauka.
Usput, jel zna netko kaj je to, uopće, BAUK ?
Uglavnom, sastavismo stroj, upalismo ga, spremismo te se na već ohlađenu gajbicu piva bacismo. Bez oklijevanja. U međuvremenu su nam se pridružili Vlatkec i Ivana, a to je onda garancija da neće biti mjesta dosadi. Ukratko, napravili smo krš i lom, najeli se, napili se, a onda su oni negdje oko pola 3 odlučili ići u Klasik (pišem kako se čita...), obližnji ćumez od birca koji me još nije vidio i koji me za ovog stoljeća neće niti vidjeti.
Ne mogu, brate, podnijeti da mi narodnjaci trube u glavu iz sveg glasa i zato niti ne idem tamo. Ionako radim previše kompromisa u životu, a ovako nešto mi stvarno ne treba.
A kad ti život donese lavu, napravi brate PAPRIKAŠ!!!
(Moja omiljena doskočica, u posljednje vrijeme... )
E,da! Leos mi je posudio svoje pojačalo (stari Washburn), pa sam probao snimiti gitaru sa distorzijom i na Clean-zvuku, i mogu vam reći da nema baš neke razlike u kvaliteti zvuka između te metode i korištenja programa tipa AMPLITUBE ili GUITAR RIG. Prvi ima vjerniju simulaciju pojačala i kabineta, dok drugi nudi više opcija i efekata.
Za neupućene, navedeni programi omogućuju snimanje gitare spojene direktno na kompjuter (dakle, bez snimanja pojačala mikrofonom) uz emulaciju zvuka pojačala, kabineta i nekih dodatnih efekata. Dovoljno je reći da ih koriste mnogi profesionalci i amateri u svojim studijima za snimanje, budući da pojednostavljuju cijeli proces i ne morate više imati deset različitih pojačala, zvučnika i gitara da bi dobili deset različitih zvukova. Neke kolege iz glazbene branše kažu da je zvuk ozvučenog pojačala nemoguće 100% emulirati, međutim za mene ovi programčići sasvim dobro obavljaju svoju funkciju. Probajte ih nabaviti, pa se uvjerite i sami!
Orgulje koje sam dobio iz Zagreba još nisam uspio upogoniti. Nažalost, prvi vlasnik bio je Japanac i orgulje su došle iz Japana s njim. Problem?
U japanu mrežni napon iznosi 100 V, a kod nas 220 V. Pokušajte zamisliti što se desi sa osiguračem u orguljama (hvala Bogu da postoji!) kad ga spojite na više od 2,5 puta veći napon od potrebnog.
Sad sam u iščekivanju financijskog ojačanja i razmišljam da naručim namotavanje transformatora, a u međuvremenu ću probati sa reostatom koji se koristi za smanjenje svjetlosti na lusterima (znate onaj mali gumbić kojeg okrenete, pa se svjetla priguše?..). Imam ih par komada, pa ćemo vidjeti.
Šteta bi bilo da se orgulje ne koriste, a bolju su od Enterprajza! Za one koji ne vjeruju, ovo je taj model (s razlikom što su moje bijele boje):
YAMAHA Electone HE-5
Kaže se da jedna sliku govori tisuću riječi, ali o ovom stroju bi se dale pisati još knjige, a da se ne kaže sve što se može reći. Još da čujemo zvukić...
Neke od osobina:
- 8 oktava, tipke pune veličine
- MIDI ulaz i izlaz
- izlaz za slušalice 6.3mm i za vanjske zvučnike/pojačalo
- ugrađeno pojačalo 40W i dvosistemska zvučna bas-refleks kutija
- utor za memorijsku karticu
- uređaj je težak k'o sam vrag!!!!
No, dosta o tome. Ako uspijem pokrenuti ovaj pakleni stroj, vi ćete prvi saznati!!!!!
Naravno, što je post bez vica? Pa, evo jedan mali za kraj.
°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Tri želje
Uhvatio crnac zlatnu ribicu, a ona mu, kao što je to i običaj,
ponudi ispunjenje 3 želje.
-Htio bih biti bijel, živjeti blizu vode i neprestano
gledati pizde - poželi crnac.
-Nema problema - reče ribica i pretvori ga u zahodsku školjku!
°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Toliko za sada, čitamo se opet uskoro!!!
Pozdrav svima!!!!!
komentiraj (25) * ispiši * #
Opet kasnim!!!!!
02 svibanj 2006Ljudi moji dragi,
evo i mene konačno opet na blogu!!!
Prošli tjedan je bio brzinski i desilo se milijun stvari, ali one najbitnije zbile su se za vikend.
U subotu popodne su Marijini imali blitzkrieg-kolinje , tako da je dan prošao iznimno brzo i u znaku noža (moram reći da su čvarci odlični, čak ih i ja jedem!!!), a navečer sam s društvom išao na dobrotvorni koncert u Varaždinske Toplice, kojeg je organizirala grupa "Mi" iz Sračinca, a koji je bio namijenjen za pomoć njihovom starom basisti koji je teško stradao u prometnoj nesreći i ostao paraliziran. Grupe koje su nastupale bile su redom: "Katarza"(autorski heavy-metal), "Master Bators"(rock-obrade), "In 2 Deep"(rock-obrade) i "Mi"(rock-obrade).
Večer su obilježile (nažalost) relativno mala posjećenost od strane publike i nejednako ugođen razglas.
Grupa "Katarza" odskakala je po vrsti glazbe koju sviraju, a kvaliteta je ostala nepravedno neprimjećena, budući da su svirali isključivo autorske pjesme, od kojih i nekoliko balada, sve u maniri vrhunskih svjetskih heavy-bendova s početka 90.-tih. Pomoglo bi im da su odsvirali i par obrada , barem kako bi privukli publiku izvan dvorane, budući da su imali (uvijek) nezahvalnu ulogu otvaranja koncerta u 21:00 h. Nije im išao u prilog niti zvuk sa razglasa u kojem su dominirali bas-bubanj i bas-gitara, dok su gitare i vokali slabo dolazili do izražaja (barem s mjesta gdje sam ja stajao). Inače, vrlo dobra svirka.
Stvar se popravila kod grupe "Master Bators" koja je izvodila odlične obrade starih i legendarnih pjesama poput "Born To Be Wild", "Whole Lotta Love" i sličnih. Za pohvalu je bila odlična svirka gitarista, a relativno antipatičan pjevač (po mišljenju dijela publike) svoj status u bendu opravdao je prilično dobrim pjevanjem, pogotovo s obzirom na pjesme koje su izvodili, a koje zahtjevaju velik glasovni raspon, od dubokih do vrlo visokih tonova.
Nakon njih slijedili su "In 2 Deep", također s obradama poznatih rock-hitova. Ovaj bend, po mom mišljenju, odskakao je kvalitetom glazbenika, i to u pozitivnom smjeru. Najviše je do izražaja došao bubnjar, zahvaljujući kratkom, ali efektnom solou, u kojem je demonstrirao neke od načina kako legalno ubiti bubnjeve.
Koncert je zatvorila grupa vrlo zanimljivog, ali za govor pomalo konfuznog imena - "Mi". Svirali su pretežno obrade domaćih rock i punk bendova, a na bini im se pridružio i bivši basista, nažalost u invalidskim kolicima , i uz dosta poteškoća pjevao u glas s publikom. Većina repertoara činile su obrade pjesama "Zadruge", što je konačno uneslo veću dozu živosti, pogotovo među mlađim dijelom publike. Nastup su zaključili pjesmom "Izgubljeni" grupe Let3, što je atmosferu dovelo do kulminacije.
U 00:30 svjetla su bila upaljena i koncert je bio gotov, na žalost publike, budući da je vladao osjećaj da je sve trajalo prekratko (mada je, u biti, trajalo 3 i pol sata!).
Još jedna zanimljiva stvar za mene bilo je to što sam upoznao LeMavricu i Mateka, koje sam i vozio do Toplica. Dok smo išli tamo bili su prilično tihi i stidljivi, ali na povratku se sve promijenilo, pogotovo kad smo umalo pregazili štakora na cesti, što je ostavilo poseban dojam na LeMavricu, koja se smijala do suza cijelim ostatkom puta!
Ovog tjedna trebao bih konačno dobiti YAMAHA orgulje (stage-piano), pa će i o tome uslijediti report, nakon što ih složim i isprobam. Ovom prilikom želim još jednom zahvaliti Marijinoj sestrični Ljiljani i njenom mužu Željku na ovako velikodušnoj donaciji. Orgulje, doduše nisu najnoviji model, ali svakako će dobro doći u razvoju mojih glazbenih sposobnosti, a i kao podrška mom novom bendu, koji je trenutno u osnivanju.
Prekjučer sam zapeo za uvodnu solažu pjesme "Sanitarium" od Metallice, i konačno sam ju uspio donekle odsvirati, i to samo uz pomoć sluha. Slijedi skidanje ostalih solaža, što je popriličan posao za nekog poput mene, tko nije sklon solažama, a u toj pjesmi ih ima 4 ili 5 (nisam baš siguran).
1. svibnja prošao je ležerno uz pivicu i roštilj kod Leosa, mog susjeda, a kad je zahladilo jednostavno smo se prebacili u Štalu. Za neupućene, to je prostorija u kojoj imamo probe, adaptirana iz nekadašnje štale (otuda i naziv!). Kasnije tijekom večeri dovukli smo i instrumente, a Vlatkec je od bačvi, kanti i poklopaca složio bubnjeve, pa smo malo zaružili. Tada je došla i moja šogica Puca, crvenog lica i sa smiješkom na usnama, i napravila ršum navlačeći se s Vlatkom, a u toj predigri srušili su stol i razbili sve što se na njemu moglo razbiti (takva vam je Puca!), a zatim su se grizli do krvi, doslovno! Ah, ti današnji mladi..!
Sve u svemu, bilo je OCK!
Ljudi moji, toliko za sada od mene. Nadam se da će vas umiriti na neko vrijeme.
Naravno, kao i uvijek, za kraj jedan maaali vic.
Kupala Fata malog Muju. Napuni kadu vodom, pa ga uhvati za lijevo uho i tako počne da ga provlači lijevo-desno kroz vodu. U tom trenutku ulazi Haso i onako začuđen pita Fatu:
- "Bona Fato, kako to kupaš malog Muju? Uho mu isčupa!!!"
- "Bolan Haso, budalo jedna!.. Ajde ti stavi ruku u ovu vrelu vodu!!!"
Pozdrav svima i uživajte!!!
komentiraj (50) * ispiši * #