Cijenjeno čitateljstvo!

Javljam vam da ću konačno imati više vremena za blog, budući da sam danas KONAČNO uspio popraviti svoj autić!!! Upalio je iz prve! A mučio sam se s njime gotovo 2 mjeseca, majčicu mu milu!.. Enivej, ostalo mi je još srediti lampice na kontrolnoj ploči i obaviti završne kozmetičke radove, a onda ostaje samo briga kako ću ga registrirati u 5. mjesecu, kad nemam niti kune..!

Al bitno da mali pali!
Bolje da vam ne govorim što sam sve radio ne bih li otkrio uzrok kvara, reći ću samo da sam ga mogao popraviti za 10 min, da sam odmah znao u čemu je problem.
I dalje mislim da je najbolji auto (što se održavanja tiče) - Wartburg! I to oni stariji modeli, s dvotaktnim motorom.
Moj stari je u 20 godina koliko je vozio Wartburge samo jednom išao serviseru (električaru) i ovaj mu je tak dobro napravio da su nakon 2 dana izgorili svi osigurači! Od tada, sve što se moglo popraviti, rastaviti, sastaviti ili izraditi radili smo stari i ja. Serviseri su obavljali jedino balansiranje kotača.
S novijim autima to nije moguće i za sve moraš ići na servis, čak i za sitnice poput zamjene ulja. Sve se upravlja putem kompjutera i svako neovlašteno prćkanje po autu ukida jamstvo i povećava cijenu popravka.
Mafija, nema što!

No, dosta o tome.

Za kraj - vrlo kratak vic!

Što se čuje kad policajac skoči u vodu?
-Glup!


Budite mi pozdravljeni i čitamo se uskoro!

Drage blogerice i cijenjeni blogeri!

Kao što ste mogli naslutiti iz obavijesti u prošlom postu, vaš autor je konačno u prilici staviti neke od svojih fotki na blog!!! Znam, trebalo je dugo da se najave obistine i mnogi od vas vjerojatno su posumnjali u istinitost mojih izjava, no konačno je stigao i taj dan kad će se pokazati da IPAK nisam lagao!

Da ne duljim, na slikama su prikazane neke faze mog glazbenog (i inog) razvoja, pa ako vam se ne da gledati još jednog egoista, slobodno preskočite ovaj post.

Svima ostalima: slobodno puknite koment, pohvalu, pokudu, bilo što!..

Ah,da! Vic!!!!!!

Prepirali se Orao, Lav i Pilić.
-"Ja kad kriknem, cijela ravnica se skriva, svi me se boje!", reče Orao.
-"Pih! To nije ništa! Kad ja zaričem, skriju se svi u savani i prašumi!", ponosno će Lav.
Pilić ih gleda sa nevjericom, te na kraju progovori:
-"Kad ja kihnem, uplaši se CIJELI SVIJET!!!"


Slijede slikice.
*************************************************************************



Ova slikica je od prije nekih 8 godina, snimljena u parku u Novskoj.
Nije to bila moja grunge-faza, jednostavno sam tako izgledao.

**************************************************************************



Fotka nastupa mojeg benda u Omladinskom Domu u Novoj Gradiškoj prije 9 godina. Nismo imali ime za bend, pa su organizatori na plakate napisali "Projekt iz Novske". Time je naš bend nazvan Project i pod tim imenom smo svirali još neke 3-4 godine. Bili smo predgrupa mnogim poznatim izvođačima, a u samostalnim nastupima publici smo znali spremiti i po 3 sata neprejebive zabave.
Navodim činjenice.

***************************************************************************



Ah, Slovenke...!
To je bilo 98.-e ili 99.-e kad je Metallica imala koncert u Tivoliju u Ljubljani. Prijepodne smo još radili (srijeda!!!), a onda skok do Janeza i njihovih punčki! Nažalost, većinu koncerta nisam niti vidio, jer sam bio prezauzet Barbarom (tamna kosa), ali je ipak bilo odlično. Jedino sam ostao razočaran (kao i, vjerujem, većina publike) činjenicom da Metallica nije odsvirala "Fuel", a zapravo su promovirali "RELOAD". Na kraju dana sjeli smo u auto i pravac Novska, s distorzijom u ušima i mirisom susretljivih Slovenki na koži... Those were the days!

*******************************************************************************



Jaymz, kaj da ti velim??? Svi smo mi imali fazu kad smo htjeli izgledati kao naši idoli.
Slikano u Novskoj 2003.-e.

*******************************************************************************

Eto, mogli ste vidjeti kako sam nekada izgledao i čime sam se bavio.
Danas sam stariji, ozbiljniji i sve ono što životna iskustva donose.
I povrh svega toga imam svoju ljubav Mariju s kojom ću uskoro imati i svoje prvo malo sunce.
Ipak, dani provedeni u mladosti uvijek će imati posebno mjesto u škrinjici moga života.

Toliko za sada.
Budite mi pozdravljeni!!!

Drage moje blogerice i cijenjeni blogeri,

nemojte se uzrujavati samo zato jer me par dana nije bilo na vašim blogovima. Znate i sami da su dani prije i poslije blagdana, koji bi trebali biti opušteni i u miru, zapravo u većini slučajeva upravo suprotni: frka, strka, posla prek glave i ne znaš kud bi prije.

Nasreću, sve je to pomalo prošlo i život se vraća u stari tempo: laganini!!!
Dakako, iskoristit ću ovu priliku i uz malo zakašnjenje zaželjeti Vam svima sretan Uskrs i mirne blagdane.

A svima koji uskoro kreću ponovno u školu želim da ostatak nastave prođe što bezbolnije i ljepše, ako je to moguće!

Čitamo se uskoro!!!


EDIT:
Ljudi, nabavio sam skener!!!
Znate kaj to znači, ne?

Poštovane i poštovani!!!

Budući da sam u zadnje vrijeme pomalo rastrgan, izostali su postovi, no to ne znači da me više nema.
Upravo sam snimio još jednu obradu, pa vas pozivam da ju poslušate i komentirate.
Ovaj put MALO sam više poradio na mixu (al ne previše), tako da čak i liči na "pravu" pjesmu.
Od novosti tu su i VOKALI (jedan, doduše...), pa recite što mislite i o tome.
(Na snimci je moj glas, pa...)

Pjesma se zove Nights In White Satin, a veličina je 1.2 MB.

Uživajte u slušanju!
Pozdrav!

Evo, malo sam pospan, ali sam ipak snimio nešto sitno, tek toliko da se čuje.
Radi se o obradi jedne stvari Joea Satriania, ne znam kak se stvar zove i svirao sam po sjećanju i fealingu. Nemojte mi zamjerite greške, nisam vrsni gitarist niti mi idu solaže.
Ipak, volim svirati.

Nadam se da vam neće stradati uši i živci.

Pozdrav!!!