DA * MI * JE * OTIĆI
Daleko da mi je otići
U dio neki, i sama neznam kuda,
I pod plavim nebom i zracima bijelim
Da tiho nestanem ko ledena gruda.
Pod noćnim dahom..Ja zamišljam sada:
Ko šuma nada mnom se njiše,
Čuje se pjesma tiha a kroz lišće pada
Zrak netaknut i zlatan od sunčane kiše.
I nad travkom letim...i po svodu cijelom
Cvijeće nešto šapće sa suzama na licu:
A i on, tu je, u svili bjeloj.
Pored mene moli i posljednju strunu
Sa uzdahom kida. A on miran i leden.
Moj se pogled diže u visine nebu
I pod nebom gledam dah jedan plavi
I umirem tako tiho i neznatno,
A da nisam svijesna de me to sve
okrutno u nepoznato i bijeli beskraj
odvodi.
Pošto nisam bila u mogučnosti da Vam se javljam,zbog tragedije koja me je snašla,pa je moje zadnje pisanje bilo 7.04,a sve poslije toga je pisala moja kolegica.
