I'm not unique in this,nor am I special, sweet or kind.I court a thousand smiles,yet I keep my own to hide behind
Sjedim pred ekranom, nikakve metafore mi ne dolaze u glavu, potpuna praznina...
Da pišem što se događa u zadnje vrijeme? možda...
Danas sam bila kod prijateljice. Njena baka nam je gatala iz kave. Ta gospođa ne zna ama baš ništa o meni. Ništa! Osim mog imena. Čim je primila šalicu u ruku nije prošlo 10 sekundi a ona je meni rekla sve o meni, moje osjećaje, moje, na neki način, obaveze koje moram napraviti, posjete koje moram obaviti, što želim, što ne želim...Što je najbolje od svega, kao da mi je čitala misli i samo se nadovezala na njih, dopunila ih, upozorila me što me čeka i čega da se pazim... Istina, ja dakako vjerujem magiju, proricanje, itd. Ali ovo me još samo dodatno uvjerilo, i još više potaknulo želju za učenjem.
Kasnije smo razgovarale... Ja želim takvu baku!
Jako mi nedostaje On... Vrača se ranije, za točno tjedan dana. Došlo mi je da vrištim od sreće.
Jedva čekam da ga vidim.
Priznala sam mu što sam učinila. Zbilja nisam htjela, ali ja sam osoba koja ne pije, i to malo alkohola je učinilo svoje. Doduše nije to prijevara u pravom smislu te riječi jer za zapravo ništa nije dogodilo, ali opet imala sam taj kamen na srcu. Ali sam stalno u velikom iskušenju.
Razumio je. Sve je u redu.
ON JE DIVAN!
Moja...draga majka...mi svakim danom sve više hoda po žuljevima. Dođe mi da vrištim kada sam u njenoj blizini, kada se počne derati, kada sam zatvorena u sobi... I onda nekada samo krenu suze i nadam se da će jednog dana shvatiti a ne ignorirati moje pokušaje... Čini mi se da se stanje popravlja. Kucam u drvo da se nisam urekla tom rečenicom.
Pomažem prijateljici sa slikama, imale smo shooting u subotu i ispalo je sjajno. Više ne mogu odoljeti fotiću. I uživam biti ispred njega
Jedna slika od te subote:
Ponovno čitam knjigu koju sam davno kupila. O aurama. Svaki put kada je pročitam puno više shvaćam.
Ne želim pisati dugačak post jer ne vjerujem da bi se nekome dalo sve čitati...
Mislim da mi je ovo drugi post u kojem otvoreno pišem bez metafore i maski...
Možda ću to raditi i češće.
''Marin...''
''reci''
duga šutnja
''ništa...samo mi jako fališ''
''ok, laku noć''
...
''malena...''
''da?''
''ništa...samo... obožavam te''
