Šund zabavnik

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Komentari On/Off

Bok!
Ja sam Glupinickname a ovo je "Šund zabavnik" - trivijalni blog o trivijalnim temama. Njihov popis možete pronaći ovdje.

Čitamo se!

(GNN)

Stranice
Fantastika - SF&F podforum IMF-a
AV Club - krasan način za gubit vrijeme
TV Tropes Wiki - Learn it. Love it. Live it.
Roger Ebert - zakon recenzije i zakon blog
Wrong Side of Art - stoljeće filmskog šunda
Good Show Sir - samo najgore SF naslovnice
Shorpy - fantastični skenovi starih fotografija
Modern Mechanix - vickasta znanost jučerašnjice
Tales of the Future Past - budućnost kakva je trebala biti.
Dark Roasted Blend - kul stvari iz znanosti, tehnologije i šunda

Blogovi
"Beware! The Blog!" - moj stari blog
At the Diner - patnje mladog Nighthawka
Blogov kolac - blog Darka Macana
Svijet u boci - odem pa čitam
Nefove kolumne - funny as Hell
Nepoznati Zagreb - "Ulicama moga grada..."
Dečko koji obečava - trash movies galore
Almighty Watashi - da ne postoji, trebalo bi ga izmislit





11.04.2007., srijeda

Izgubljeni kvart

Krenuvši od Ilice, pratite potok Kustošak nizvodno. Poslije željezničke pruge skrenite u prvu ulicu desno. Hodajte na istok Poljičkom i Radgonskom ulicom sve dok ne stignete do velikog pješačkog mosta kojim se prelazi preko željezničke pruge.

Tu je prolaz u izgubljeni gradski kvart.

Nećete ga naći na nijednoj mapi Zagreba, niti će vam ga itko od obližnjih stanovnika moći pokazati. Malo ljudi zna za njega, a oni koji su ga pronašli vjerojatno šute jer im nitko ne bi vjerovao. Most je, naime, jedini način ulaska u kvart a i on je užasno nepouzdan: možete ga prijeći stotinu puta i samo se spustiti na pločnik Ilice.

Na izgubljeni sam kvart nabasao pukim slučajem. Šetajući se jedne večeri, našao sam se na pješačkom mostu taman kad su se gradska svjetla počela buditi. Krenuo sam prema Ilici kad sam odjednom, umjesto nje, ugledao još jedan labirint uličica. I tu su se palile ulične lampe, no drugačije od onih na koje sam navikao. Umjesto narandžastih neonki, ugledao sam goleme žarulje žučkastog svjetla kakve nisam vidio godinama.

Spustio sam se u ulicu kroz čiji su raspucali asfalt rasli maslačci. Sa obje strane nalazile su se oronule kućice drvenih plotova iz čijih se vrtova širio miris jorgovana (jer bilo je to u proljeće). Na nekim od prozora kuća ugledao sam lica staraca. Nisu me primjetili ili barem nisu obraćali pažnju na mene. U jednoj kući netko je upalio svjetlo. Iz dvorišta druge čuo se zvuk ručne pumpe za vodu. Kroz otvorene prozore začuo sam radio kako svira zaboravljene pjesme i izvještava o ljudima koji su već godinama mrtvi. Čuo se posljednji večernji pjev ptica.

Huk prometa na Ilici je utihnuo.

Htio sam saznati gdje se točno nalazim, no otkrio sam da nijedna kuća nema broj a ulična tabla na uglu zjapila je prazna. Prošao sam kroz drugu, treću, četvrtu ulicu i sve su imale jednake table bez natpisa. U nekim od njih prošao sam kraj automobila – prastarih olupina koje su nekorištene stajale uz cestu godinama. Usred kvarta sam pak ugledao livadu sa malim okretištem i napuštenim tramvajem. Naheren, zahrđao i obrasao puzavicama, nosio je broj ZETove linije za koju nikad nisam čuo. Sama pruga je završavala 50ak metara od okretišta, utonula u korov.

U tom trenutku sam osjetio nelagodu. Zapitao sam se da li ću se moći vratiti Zagrebu kojeg poznam. Izgubljeni kvart je odisao pljesnivim mirisom staračkog stana, smradom vječnog sna o nestaloj prošlosti. Posegnuo sam za mobitelom, ali on je prestao raditi. Krenuo sam natrag prema pješačkom mostu, ali nisam ga našao. Lutao sam ulicama i osjećao kako se samo vrtim u krug.

S obzirom da ovo pišem, očito je da sam na koncu izašao iz kvarta. Lutajući njegovim ulicama, pronašao sam jednu širu i iščuvaniju od drugih. U njoj sam ugledao iznenađujuće čistu autobusnu stanicu. Sad, u životu sam se načekao autobusa, ali nijedno čekanje mi se nije činilo toliko dugo kao ovo. Već se spustio mrak kada autobus konačno pojavio. Vozač se zaustavio na stanici a, osim njega, nitko od putnika kao da nije ni primjetio gdje se nalaze.

Zamolio sam vozača da me pusti u autobus, iako sam ostavio novčanik sa pokazom kod kuće.

"Ovo ti baš nije bilo pametno, znaš." - rekao mi je – "Upadaj."

Zahvalio sam mu, ušao i upitao ga da kakvo je ovo mjesto.

"Kad grad naraste dovoljno brzo i dovoljno puno, neka se mjesta izgube u njemu. A ako dovoljno dugo ostaneš u njima, ti se isto izgubiš. Nakon nekog vremena, ni vozači te više ne vide."

Nemam bolje objašnjenje od ovog.

(GNN)

- 00:01 - Rubrika: Za dopisovanje (10) - Dečje novine, Gornji Milanovac - X marks the spot

04.04.2007., srijeda

Sam & Dean Hit the Road

Akcijska horor serija "Supernatural" polazi od jednostavnog koncepta: dvojica braće, Sam i Dean Winchester, putuju SAD-om u Deanovom Chevroletu. Sa Lynard Skynardom u radio-kazetofonu (Dean je staromodni dečko) i gepekom punim oružja, njih dvojica traže natprirodna čudovišta i eliminiraju ih po kratkom postupku.

Sve počinje '83 kada obitelj Winchester na jedvite jade preživi napad demona. Winchester senior i njegovi sinovi se izvuku no demon mu ubije ženu. Stari nakon toga malo prolupa i odluči postat lovac na čudovišta. 22 godine kasnije, Dean je odraso u uzornog sina... po standardima svog starog. Nema škole, frendova ni cure ali zato zna rukovat oružjem, izbjegavat policiju i ubijat duhove (za zainteresirane: morate im naći tijelo, posipat ga solju i zapalit kerozinom). Sam je pak crna ofca familije sa ludim snovima o pohađanju faksa i normalnom životu. No, nakon kaj Winchester senior nestane u potrazi za demonom koji im je promijenio život, Sam i Dean polaze u potragu za njim, usput ubijajući duhove, demone, vampire i slične trice i kučine.

"Supernatural" je serija koja mi se polako, ali sigurno uvukla pod kožu. Isprva mi je njen mačizam u stilu '80ih bio presmiješan da ga shvatim ozbiljno: dvojica usamljenih junaka u izlizanim trapericama piju pivu po bircevima za motoriste, putuju nabrijanim autom po ruralnoj Americi a u pozadini neprekidno dere hard rock i heavy metal. Koja promjena u odnosu na štreberskog Muldera ili autoironičnu Buffy! Vidi se da su u USAiji opet na vlasti Republikanci.

No, kako sam napredovao kroz prvu sezonu, serija mi je postajala sve bolja. Iako ima samo dva stalna lika, međuodnos dvojice braće vremenom postaje sve zanimljiviji: Sam mrzi oca ali, sad kad je nestao, očajnički ga želi pronaći i pomiriti se s njim. Dean pak fura imidž buntovnika bez razloga ali ne samo da bespogovorno sluša svog oca nego i pokušava ponovo okupit svoju obitelj - jedine ljude s kojima je zbilja blizak. Njihova međusobna prepucavanja i zajebancija s vremenom postaju jednako zabavni kao i sam lov na čudovišta.

U "Supernaturalu" se povremeno u sporednim ulogama pojavljuju face koje sam vidio i drugdje: u jednoj epizodi istovremeno gostuju dva sporedna glumca iz nove "Battlestar Galactice". U drugoj se pojavljuje Julie Benz koja je glumila vampiricu Darlu u "Angelu", a u trećoj pak Cancer Man iz "Dosjea X".

U svom lovu na čudovišta Sam & Dean su vrlo praktični - osvježenje u odnosu na standardne horore u kojima likovi pol vremena stoje sa palcem u ustima razmišljajući dal opće imaju posla sa natprirodnim (s pogubnim posljedicama po njih). Ako išta, problem ove dvojice je što oni znaju previše o monsterima. Za svako mučno ubojstvo, Sam & Dean imaju redovito bar dvije teorije o tom što ga je moglo počiniti. Caka je otkriti koja je od njih prava jer inače... ode glava.

Prva sezona ima zabavnih epizoda. Jedna prikazuje putujućeg iscjeljitelja koji liječi ljude vjerom u Isusa.... i preko zarobljenog čudovišta iste bolesti prebacuje onima koje vidi kao grešnike. U drugoj se Sam i Dean bore protiv duha koji postoji samo zato što lokalni tinjedžeri vjeruju u njega: kako se urbani mit o njemu mijenja, i sam monster postaje drugačiji. Svaka epizoda je uglavnom zasebna cjelina (vrlo praktično za one koji ne mogu redovito pratiti seriju) dok se grubi metaplot vrti oko potrage za ocem i demonom kojeg lovi.

U drugoj sezoni serija postaje još i bolja. Svijet Sama & Deana polako dobiva zanimljivu pozadinu: u SAD-u naime postoji čitav niz lovaca na čudovišta. Operirajući solo i na rubu zakona (u čemu i Winchester Brothers nisu iznimka), oni povremeno razmjenjuju informacije i opremu. S druge strane, polako se nazire i perspektiva samih čudovišta koji ne samo da imaju neku motivaciju za ono što rade već se također pokazuju sposobnima i za dogovor a ne samo za borbu.

Ne znam da li je u planu i treća sezona "Supernaturala", ali od ovoga što sam do sada vidio mogu se samo nadati da jest. Čuo sam da je HRT navodno otkupio seriju. Živi bili pa vidjeli.

Na koncu, evo i par linkova za zainteresirane:

IMDB unos za seriju "Supernatural"
Službena stranica serije
Što kaže Wikipedija?

Edit:

Počef od subote, 14. travnja, "Supernatural" kreće i na HRT-u. Pod nazivom "Lovci na natprirodno" emitirat će se u elitnom terminu od pola jedan ujutro.

(GNN)
- 22:39 - Rubrika: Za dopisovanje (4) - Dečje novine, Gornji Milanovac - X marks the spot

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>