nedjelja, 30.07.2006.
Dobro-ugođena horor večer II: "Gospodari lutaka"
Već nakon prvih 15 minuta "Gospodara lutaka" sam znao da će film bit zabavan. Nakon što prime vijest o padu misterioznog objekta, junaci odlaze u Vukojebinu Donju, Iowa. "Grad poštenih ljudi", piše na tabli uz cestu ispod slike sveameričke plavokose obitelji. Istraživačku ekipu čine: Macan-Heroj, Naučnica-Ljubavni interes, Mudri mentor (glumi ga Donald Sutherland) i Neki statist. Po dolasku u grad, Statist negdje odleprša a mi pratimo Herojski trio koji otkrije da gradom zapravo vladaju elijeni-paraziti koji nadziru ljudska tijela. 20 minuta kasnije Trio se ponovo sretne sa Statistom i pobjegne iz grada.
Nagradno pitanje glasi: ko je od njih četvoro u međuvremenu inficiran elijenom? Hint: ime mu počinje sa "S" a završava sa "atist". O čem se radi Način kak Trio skuži elijensku invaziju je također divno retardiran. Mudroj naučnici ponašanje lokalnih ljudi postane sumnjivo kada joj nitko od njih - Wait for it! - ne pogleda sise! "Ja sam upoznala puno muškaraca." - kaže Naučnica – "I svako od njih bi mi pogledo u dekolte." Njen prevelki ego i premale cice su mi dovoljan kontra-argument, no svejedno bi dodao da nisu baš svi frajeri nedojebani pervertiti ko ja. Nakon toga film uglavnom ide nizbrdo. Paraziti naizmjenice opsjednu sve bitnije likove u filmu ali oni docnije budu spašeni. U jednom trenutku inficirani Macan-Heroj krene pretvarat tjelohranitelje Precjednika SAD-a u poslušne zombije. Mentor taman tad provali u zgradu i odlučno postrelja sve inficirane statiste… Al Macana zato pažljivo uspava strelicama. Iako par agenata skoro pogine pri tome. Paraziti su inače velki ko prosječna tavica i mogu se sakriti samo na leđima. Usprkos tome, likovi većinu filma hodaju čedno pokriveni a Agencija inficiranost radije mjeri toplinskim kamerama iz satelita. Naravno, paraziti se nakote ko ludi. Američki pragmatizam i ovaj put pronađe Deus Ex Machina kojim svijet bude spašen: bolest na koju paraziti nisu otporni a domaćini jesu. Pa, barem nisu elijenima opet poslali kompjuterski virus za Windowse. Naravnoučenije "Gospodar lutaka" mi je bil najfascinantniji zato kaj je bar 40 godina iza svog vremena. Iako snimljen 1994., po svojoj je atmosferi više nalik SF filmovima iz 1950ih. I sad, ja znam da je Robert Heinlein roman "Gospodare lutaka" napisao još 1951. No čak i tak mi je film bio odbojan. Kao prvo, tu je radnja: tipična hladnoratovska paranoja o Drugima koji se inflitriraju u naše presavršeno društvo. Oni nam žele zlo. Oni se kriju među nama. Oni žele uništiti naše slobode. Mislim, to su ista sranja kakva su komunističke vlasti prodavale domaćoj raji 40 godina. Kad god vidim tu paranoju u Amerikaniji, krenem okretat s očima. Nadalje, tu je i čitav stil filma. Heroji nisu društveni autsajderi, nego CIA. Radnja je uglavnom smještena u klaustrofobične sobe Agencije. Jedina glazba je sterilni klavirsko-orkestralni soundtrack. 90% likova nosi govnastosmeđa i pepeljasto siva komunistička odijela. Nema drečavih boja, uličnih grafita, TV reklama, MTV-ja, Interneta, pankera, repera, hispanoamerikanaca, azijata... Zapravo, čovjek bi reko da je SAD filma "Gospodari lutaka" već odavno pod kontrolom zlih parazita. (GNN) |
