Trekking na najtezi nacin

petak, 23.10.2009.

UMT 2009 iliti Umri Muski TrekKeru 2009

Dakle, dovrsili smo i ovu sezonu trekKing league pa je red i zavrsiti s jednom postom. A potaknut je Zoharovom zeljom da vidi analizu staze.

Iz Zagreba smo krenuli rano ujutro, oko 5 sati, zbog moje bolesne potrebe da na startu budem puno prerano. Dovoljno je reci da smo bili tek drugi automobil koji je parkirao u kamenolomu. Po dolasku krenulo je uobicajeno prijava/majice (koje su mi, uzgred budi receno, definitivno najljepse od svih majica do sada) / kava / praznjenje crijeve kako bi bili sto brzi. Zapravo ne zato, nego da ne moramo negdje na stazi. Pojavio se i moj vjerni drugi Mikro i Ivo takodjer, razmotrili smo sve takticke varijante i sacekali start.

Prvog dijela staze sam se sjecao potpuno suprotno onome sto je bio. Sjecao sam ga se kao ravnog sirokog puta :) To je mozda uvjetovano time sto je to prosle godine bio kraj utrke :) Uglavnom, odlucili smo se pratiti usku planinarsku stazu, a nakon nje udairit direktno po kompasu na KT1 bez obzira na raslinje, reljef i u tome smo potpuno uspjeli. Vidi kartu i pohvali orijentacisticke vjestine. Navodio nas je Mikro koji je navodno rodjen s kompasom u guzici. Bilo je u novinama tamo 1981. Dijete rodjeno s kompasom u guzici, kako god ga izvrtis uvijek okrene pishu prema sjeveru. Da spomenem, na KT1 je Kum dosao koju minutu prije nas iako je trcao znatno brze.

S prve na drugu tocku krenuli smo markiranom stazom na dolje, a zatim iznad sela pa na put i samo markacijama ravno. Iz nekog razloga ja sam se tu vec poceo osjecati lose. Ne znam jeli moguce da mjesec dana netrcanja to napravi covjeku :) nisam se dao, nastavili smo i dosli do druge kontrole. Vidi kartu i reci: "Bravo! jos se niste izgubili!"



E sad su mi vec krenuli problemi, odlucili smo se razdvojiti, Ivo koji je imao vise snage je otisao naprijed, dok je Mikro ostao s ponizenim trekKerom Joghurtom. Krenuli smo dalje putem (ovo je dosadno, samo smo putevima isli) i naletili na Kuma, koji se uspio izgubiti na prethodnom segmentu. Takodjer, dobio je grceve u navodno svim misicima nogu. Navodno je najjace grceve imao u guzici, takve da ih je demonstrirao drobljenjem kamenja guzicom. Kako bi mu pomogli, ostavili smo mu dipRilif. Dalje sta reci? Nista, vidi kartu.



U sljedecem smo koraku opet sreli Kuma. On je izabrao neki svoj put do KT4, ali budimo realni, ovo nase je bilo optimalno. Na KT4 je bilo vode, popio sam pola litre, Kum je odlucio ici s nama.



E sljedeci segment je najzanimljiviji pa sam ga podijelio na dva dijela. Prvi dio ide ovako. Markiranom stazom do krizanja s drugom markiranom stazom i tu slijedi kljucni tren utrke. Neka dva lika su nam rekla da su se culi s nekim i da je kontrola ISPOD PRIJEVOJA VRATA i da se nema smisla penjati gore. Sad vidi naziv bloga. Mi smo naravno to povjerovali i krenuli Petehovim brijegom, ovom nemarkiranom ali odlicnom stazom. Vidi kartu!



Dalje slijedi nesto sto je gotovo ispalo odlicno. Naime, odlucilo smo skratiti put pa smo udarili izravno po kompasu, izasli na cestu tocno tamo gdje smo htjeli, produzili njom malo dalje, opet presjekli i izbili na markiranu stazu. Vjerojatno bi varijanta bila bolja i laksa da smo malo jos isli cestom i penjali se tamo gdje su izohipse malo rasirenije. Dalje je bilo lako, markiranim putem, autocestom sve do ispod Vrata. Tu saznajemo da smo prevareni. Nista, treba gore, svi koji se spustaju jadikuju kao curice da ima uuuzasno puno do gore. Kakva neistina, 15-20 min penjanja i gore smo. E sad slijedi jedina prava greska u utrci, krenuli smo ovom stazicom nekom ravno pa se vratili, skuzili gresku i nasli kontrolo. Na kontroli se vec nalazi Ana The 1,66 Bubreg Girl.



Silazak s Vrata je bio zanimljiv jer sam ja po starom dobrom obicaju zavrsio na guzi nekoliko puta, ali kakav bi to bio trekKing da nisam pao. Barem na dupe. Kad smo se spustili na ravno, dalje je bilo lako, taj dio puta smo odlucili otrcati nakon sto se Ana prijetila da ce nas presprintati u cilju :):) Tu smo obisli nekoliko trekKera i utrcali u cilj kao 1. 2. i 3. Ovu zadnju recenicu uzmite s rezervom. Ili sa smijehom. Ili s casom vode. Ana dolazi par min poslije. Mandarine su odlicne nakon utrke. Evo mapa i tog dijela.



U cilju, gra', vopi, coca cola, kava, tko zna sto. Cekanje Suncice. Kad je dosla vozi kuci u ZG i svatko na spavanje.

Pusa svima!

P.S. Citajte nas opet jer je moguce da ce Ana dodati svoju verziju rute!

~joghurt aka Ivan Murat

<	listopad, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Svibanj 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv