Trekking na najtezi nacin

srijeda, 22.07.2009.

2009/07/11 - ISAR

Evo nakon dugo vremena jedan novi post. Ovaj put cu opisati utrku ISAR iz pozicije clana tima Futiloni (koji su bili bas toliko uzaludni kako ime kaze).

Dakle, nakon odluke za prijavu utrke trebalo je nauciti neke nove vjestine, tu prvenstveno mislim na abseil i kajak. Nismo znali da su kajaci turisticki pa smo bili marljivi i uclanili se u klub, naucili to kako treba, a slicno smo napravili i po pitanju abseila. Uclanili smo se u klub - "Bojane nauci nas abseilat" i prosli tecaj i dobili diplome. Nakon toga je usljedila nabava opreme, dio smo posudili (penjacki pojas) a dio kupili (stop descendere). Takodjer, nabavili smo i peraje o kojima ce biti vise govora kasnije u tekstu. Odradili smo i slozene pripreme koje su se sastojale od odluke da bicikli stanu u auto, kako nebi morali nabavljati i nosace. Iz tog razloga smo bili osudjeni na samocu i neimanje zenskog drustva. Pederizam svejedno nije procvjetao.

Uglavnom, put je bio ugodan, dosli smo na trajekt pa u cres pa u shtalu sve po PS, dobili kartu utrke, ucrtali tocke i u potpunosti zanemarili svu logistiku (odabir puta ili bilo sto slicno) - sta, pa to se da ujutro. Pricu o tragikomicnom postavljanju satora cu preskociti. Budjenje, spremni, idemo. Kum (kapetan tima) je pokusao obaviti i kakanje u kaficu na trgu ali koliko su mi dostupne informacije, nije islo. Start, gradska orijentacija - odlican dio utrke, 17 tocaka, na dvije smo malo zabludili, ali sve zajedno nije uopce bilo lose! ostale smo jako lako pronasli, prakticki u trku, skola orijentacije u OK Vihor se pokazala kao odlicna investicija u razum. Odlucio sam kompletan tekst popratiti gps logom nase utrke pa evo sad prvi dio s gradske orijentacije. I tako se nista na tome ne vidi.

Nakon odlicnog dijela s orijentacijom, bio je red na prvu voznju biciklom, kako ja iznimno malo vozim bicikl, a nimalo po brdu, jasno je bilo da ce mi ovo biti najgori i najtezi dio utrke. I tako je i bilo, nakon mucnog pocetka nekako sam se prilagodio i kasnije je zapravo islo iznenadjujuce lagano, nazalost, tu smo imali krace lutanje (ili ne toliko kratko) koja se vidi na logu dolje. Naravno, tek kad smo gledali kartu nakon utrke shvatili smo da smo mogli i boljim putem ici.



Bicikl smo prezivjeli, sljedeci je trebao biti treking. Najlaksi dio utrke. Pljuga, pa to odradimo za sat - sat i pol! Naravno, da nije bilo bozanskog ukazanje Enteligencije. Naime, na logu na slici dolje se lijepo vidi, decki su muuuudro presjekli na obalu (ja nisam imao kartu kod sebe, da se odmah amnestiram) i otisli u uvalu Gavza da nisu prosli kontrolu na RT Kovacine. Tu se pokazala sva besmislenost odlaska na tecaj orijentacije u OK Vihor :) nema sanse da mi to ikada naucimo. U uvali Gavza su shvatili sto se dogodilo, vratili se nazad na RT, checkirali kontrolu, na putu nazad u uvalu Gavza (Gavza pisem u ovolikoj kolicini kako bi se primjetilo koliko smo mi vremena tu proveli) odlucili da je natjecanje za nas postalo samo utopija i stali na sladoled. Moram reci, sladoled je bio izvrstan. Tko zna, mozda je Kapetan namjerno fulao kako bismo sto vise puta prosli pokraj one FKK plaze. Ako mu je to bila namjera, uspio je. Log dolje.



Ajde, nekako smo i to odradili i kad smo konacno checkirali uvalu Gavza otisli smo dalje, laganim tempom, rekao bih, planinarskim cak. Do sv Blaza nikakvih problema. Plivanje je bilo krace nego smo ocekivali pa je s tim postala upitna korisnost nosenja peraja. Prilikom zarona kapetana su uhvatili opaki grcevi koji su mu pravili probleme pa sam ja, evo, nije me sram reci, izmasirao mu noge u vodi. Kum kumu smije davati foot massage. Bez stida. E da, junak je skocio s one stijene na glavu. Nakon toga je bio kajak, relativno lagano, dio utrke koji smo odradili bez ikakvih problema. Da je bilo valovito, e onda bi se vidjeli junaci.
Hm, a sada je slijedio abeseil, moram reci da sam se usro. Ono, totalno sam se usro, jos kad sam vidio one speleologe kako se spustaju, majko mila. Al ajde, necemo sad pol sata tu gubit. Pa se spustilo po uzetu. I sad bih opet. Dalje, bicikl, beskonacno dugacak uspon, a onda kad sam mislio da je gotovo, selo, trazenje kontrole, mucenje, konzultacije sa slovencima i onda ju je jedan ugledao. Na logu se vidi da sam tu nekoliko puta provezao bicikl po onoj cesti.



Sad jos malo maltretiranja dok smo dovezli bicikle do kontrole na vidikovcu i onda najljepsi dio utrke. Spustanje makadamom na cestu. Pravi uzitak. Jos da imam bolji bicikl. Tj da imam uopce bicikl a ne da moram posudjivati. Gdje bi mi bio kraj? U cresu. Mala digresija pa nastavak. Naravno, nismo se mogli ne izgubiti i u onim maslenicima, ali opet se pokazao koristan tecaj orijentacije u OK Vihor jer smo se relocirali prema putevima, stranama svijeta, izohipsama (jos samo da ih netko iscrta po tim brdima...). Nasli rusevinu Kastel i onda jurnjava do Cresa. U cilju beskonacna sreca jer smo zavrsili. Posudjivanje 100kn od vukodlaka. Hvaaaala! Umrli bi da nije bilo toga! :)

Nakon svega odlazak po Bojana koji je odustao zbog zdravstvenih problema (naime, postao je curica tijekom utrke) :) . Navecer zabava u shtali uz hranu i malo pica.
Nedjelja odlazak na Krk na kupanje i kuci!

Moram reci da mi je ovo mozda i najbolja utrka bilo kojeg tipa na kojoj sam sudjelovao, organizacija je bila odlicna, nemam pojma koliko je to puno zahtjevno za odraditi, samo znam da je jako puno. Bilo bi mi jako zao da ne bude opet sljedece godine pa tako obecajem neki oblik pomoci koji bude moguc. Vjerojatno mogu bar pokojeg volontera srediti. Jos jednom, cestitka organizatoru, Igoru kao prvom, a i svima ostalima, na odlicno obavljenom poslu i kraaaasnoj utrci.

Za kraj evo i log nase cijele utrke i podatak da samo presli ukupno 62,6km.



Pusa svima!

~joghurt aka Ivan Murat

<	srpanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Svibanj 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv