Trekking na najtezi nacin

srijeda, 12.05.2010.

2010/05/08 - BAR 2010

Evo da se opet javimo jos jednim izvjestajem s pametno odradjene utrke, u skladu s naslovom bloga! Dakle, glupavitrekkeri.blog.hr je imao svoje predstavnike i na prvoj pustolovnoj utrci u slavoniji pod nazivom Baraber Adventure Race. Nastupili smo pod nazivom "Murat i mali" gdje sam ja bio Murat, a mali je bio Mikro koji je spomenut u postu o Rab trekkingu 2008. Mozda sljedeci put on bude Murat, a ja mali.

A odmah cu, kako ne bih kasnije zaboravio i pohvaliti domacine koji su bili fenomenalni, od dolaska u Belisce gdje su nas cekali kulen i ostali specijaliteti, koji su kasnije bili nadopunjeni pecenim jaretom, uz domacu rakijicu i osijecko pivo. Uz tu dobrodoslicu, odlicno su odradili i svu logistiku vezanu uz utrku, cijelo vrijeme smo se osjecali odlicno, a pogotovo nakon utrke kada smo docekani fenomenalno i gdje nas je cekao cobanac iz najveceg kotla za cobanac na svijetu (tako su mi barem rekli). Dakle, pohvale organizatorima!



A sada opis dogadjanja. Krenuli smo iz zagreba u sastavu Margo team (Ana Gudalovic, Marko Pletikosa) i Murat i mali, stigli u petak navecer u Belisce i nakon obavljenog tehnickog sastanka otisli za Osijek kod Inje spavati (hvala Inja!).

Ujutro, budjenje u 7, pranje zubi, kakanje (da ne nosimo nepotreban teret cijelu utrku sa sobom) i odlazak za Belisce. Priprema za utrku i start tocno u 9 sati. Nakon 200njak metara trcanja dolazimo do kanua i krecemo s veslanjem. Na samom startu biva ocito da tim u kojem je jedan clan veslao 2-3 puta u kanuu na jarunu (ja) a jedan nikada (mikro) nema sto traziti na dravi koja raste, pogotovo dok veslamo uzvodno. Prvih 30-40m smo jos i drzali ritam s ostalima a onda je pocelo vrtenje i gubljenje vremena. Mikro nije ni uzeo rukavice pa je ubrzo dobio i zuljeve, neke na rukama, a neke na guzici. Zapravo nije dobio zuljeve na guzici al mu je svejedno bilo tesko tako sjediti. Lokalci su se toliko sazaljevali nad nasim ocajnim veslanjem da su nam nudili da nas vuku camcem sto smo s gnusanjem odbili! Dok smo se mi polako vukli prema prvoj kontroli vidjeli smo i neke timove koji su se vec vracali. Decki su jurili dravom, dok su nas neke kornjace na obali prestigle ako se ne varam. Uglavnom, veslanje nas je unistilo, pred kraj smo bili na izmaku snaga. Jedva smo docekali da izadjemo iz camca. GPS log kaze da smo preveslali 14,8km a slikica je ispod.



Nakon veslanja krece bicikl, e tu se vec bolje osjecamo i jurimo, imamo manje probleme s kartom koju sam ja potrgao i to taman dio s centrom valpova gdje kasnije idemo :). Cijeli log bicikla je ovdje, kaze da smo presli 83,1km, sto bas i ne odgovara procjeni organizatora. A sto se tocno dogodilo pokazati cemo na nekoliko slikica. Prvo cijela ruta:



Prvo smo se malo vozili da bi nasli KT3. No to nije bilo tako strasno, dobri mjestanin nas je uputio kojim dijelom sume ne mozemo proci, a gdje mozemo.



Do KT4 jurimo i dolazimo do nje bez problema a onda ide trazenje KT 5, hm, kako naci tocku usred sume, ako je neki kreten preko cijele sume nasarao veliki kriz kemijskom? Jako tesko. A tko bi mogao biti taj kreten? A Mikro nije, pa si vi zakljucite. Nakon guranja bicikla po sumi preko nekih kanala, konacno smo opazili nesto i na toj cistini usred sume smo nasli i tu busotinu.



Lagano demoralizirani idemo prema mostu na Vucici i za Harkanovce, jako brzo dolazimo tamo, cvikamo kontrolu i idemo prema KT7. KT 7 je vikendica do koje smo mi krenuli s krive strane Vucice, e sad, prema fotkama, ocito je da je dosta timova to napravilo, mi smo tamo krenuli jer se prema karti cinilo da postoji prijelaz preko rjecice, neki mjestanin nam je rekao da toga nema pa smo isli nazad u Marjancace i preko rjecice tamo. Na sljedecoj se slici vidi bezglavo lutanje po poljima. Tu smo izgubili sat vremena, pregledali smo sve kucice u tom kraju. Zadnja je bila ona koju smo trazili.



Nakon te kontrole idemo u Valpovo na abseil na kojem sam se ja malo usrao, da izvinete, ali i to smo odradili i onda za Nard na nasip. Nard je lijepo selo pa smo ga mi malo razgledali na biciklu (nenamjerno), a stali smo i u trgovinu kupiti neki americki sok koji necu reklamirati i jos neke americke cokolade.



Nastavljemo "bentom" za belisce. Nakon starog ruznog, suhog hrasta skrecemo u sumu i tamo prolazimo najljepsom sumskom stazom na utrci, bas je bila krasna, dolazimo u belisce i tamo odradjujemo zadnju kontrolu biciklom i vracamo bicikl na tranziciju. Ostalo je jos trcanje, Christian nas pita hocemo li uopce to raditi. Trcanja je prema GPS bilo za nas 14,2km. Mi smo tu dosli odraditi utrku, nismo dosli odustati pa odlazimo na trcanje. Ana i Marko (gore spomenuti) nas prate prvi dio na biciklima. Trckaramo po sumi, kupimo KT tko zna koji, idemo za svetu Anu i tamo iznenadjenje. Volonter koji je trebao biti na Jaguscici nije imao strpljenja cekati pa je donio kontrolu s Jaguscice na svetu Anu. E sad sto bi bilo da smo prije njega stigli na svetu Anu i otisli za Jaguscicu nekim drugim putem stvarno ne znam, trazili bi to tamo cijelu noc. To je jedina stvar koja nije bila odradjena savrseno, sto ne ide na teret organizatorima jer nisu mogli znati koliko su im volonteri strpljivi. Poslije svete Ane idemo na zadnju kontrolu koja je tamo gdje treba biti i odlazimo nazad prema cilju. Dok dotrcavamo pred klub na razglas cujemo da upravo dolaze "Murat i njegov mali" :), ljudi nas docekuju fenomenalno, ne znam jesu i pobjednici imali takav tretman :) Sluzi nas se sa svim, ljudi, stvarno ste fenomenalni! Evo i log trcanja.



Cestitam svim ekipama u obje kategorije, pa i Peri i Djuri koji su odustali i nas ostavili da budemo zadnji :)

Rezultati su na: http://baraber-extreme-team.com/bar/rezultati.html

Evo i log cijele staze:



A i s google eartha:



Vidimo se sljedece godine u Slavoniji!

~joghurt aka tata svih glupavih trekkera

12.05.2010. u 13:49 • 3 KomentaraPrint#

petak, 23.10.2009.

UMT 2009 iliti Umri Muski TrekKeru 2009

Dakle, dovrsili smo i ovu sezonu trekKing league pa je red i zavrsiti s jednom postom. A potaknut je Zoharovom zeljom da vidi analizu staze.

Iz Zagreba smo krenuli rano ujutro, oko 5 sati, zbog moje bolesne potrebe da na startu budem puno prerano. Dovoljno je reci da smo bili tek drugi automobil koji je parkirao u kamenolomu. Po dolasku krenulo je uobicajeno prijava/majice (koje su mi, uzgred budi receno, definitivno najljepse od svih majica do sada) / kava / praznjenje crijeve kako bi bili sto brzi. Zapravo ne zato, nego da ne moramo negdje na stazi. Pojavio se i moj vjerni drugi Mikro i Ivo takodjer, razmotrili smo sve takticke varijante i sacekali start.

Prvog dijela staze sam se sjecao potpuno suprotno onome sto je bio. Sjecao sam ga se kao ravnog sirokog puta :) To je mozda uvjetovano time sto je to prosle godine bio kraj utrke :) Uglavnom, odlucili smo se pratiti usku planinarsku stazu, a nakon nje udairit direktno po kompasu na KT1 bez obzira na raslinje, reljef i u tome smo potpuno uspjeli. Vidi kartu i pohvali orijentacisticke vjestine. Navodio nas je Mikro koji je navodno rodjen s kompasom u guzici. Bilo je u novinama tamo 1981. Dijete rodjeno s kompasom u guzici, kako god ga izvrtis uvijek okrene pishu prema sjeveru. Da spomenem, na KT1 je Kum dosao koju minutu prije nas iako je trcao znatno brze.



S prve na drugu tocku krenuli smo markiranom stazom na dolje, a zatim iznad sela pa na put i samo markacijama ravno. Iz nekog razloga ja sam se tu vec poceo osjecati lose. Ne znam jeli moguce da mjesec dana netrcanja to napravi covjeku :) nisam se dao, nastavili smo i dosli do druge kontrole. Vidi kartu i reci: "Bravo! jos se niste izgubili!"



E sad su mi vec krenuli problemi, odlucili smo se razdvojiti, Ivo koji je imao vise snage je otisao naprijed, dok je Mikro ostao s ponizenim trekKerom Joghurtom. Krenuli smo dalje putem (ovo je dosadno, samo smo putevima isli) i naletili na Kuma, koji se uspio izgubiti na prethodnom segmentu. Takodjer, dobio je grceve u navodno svim misicima nogu. Navodno je najjace grceve imao u guzici, takve da ih je demonstrirao drobljenjem kamenja guzicom. Kako bi mu pomogli, ostavili smo mu dipRilif. Dalje sta reci? Nista, vidi kartu.



U sljedecem smo koraku opet sreli Kuma. On je izabrao neki svoj put do KT4, ali budimo realni, ovo nase je bilo optimalno. Na KT4 je bilo vode, popio sam pola litre, Kum je odlucio ici s nama.



E sljedeci segment je najzanimljiviji pa sam ga podijelio na dva dijela. Prvi dio ide ovako. Markiranom stazom do krizanja s drugom markiranom stazom i tu slijedi kljucni tren utrke. Neka dva lika su nam rekla da su se culi s nekim i da je kontrola ISPOD PRIJEVOJA VRATA i da se nema smisla penjati gore. Sad vidi naziv bloga. Mi smo naravno to povjerovali i krenuli Petehovim brijegom, ovom nemarkiranom ali odlicnom stazom. Vidi kartu!



Dalje slijedi nesto sto je gotovo ispalo odlicno. Naime, odlucilo smo skratiti put pa smo udarili izravno po kompasu, izasli na cestu tocno tamo gdje smo htjeli, produzili njom malo dalje, opet presjekli i izbili na markiranu stazu. Vjerojatno bi varijanta bila bolja i laksa da smo malo jos isli cestom i penjali se tamo gdje su izohipse malo rasirenije. Dalje je bilo lako, markiranim putem, autocestom sve do ispod Vrata. Tu saznajemo da smo prevareni. Nista, treba gore, svi koji se spustaju jadikuju kao curice da ima uuuzasno puno do gore. Kakva neistina, 15-20 min penjanja i gore smo. E sad slijedi jedina prava greska u utrci, krenuli smo ovom stazicom nekom ravno pa se vratili, skuzili gresku i nasli kontrolo. Na kontroli se vec nalazi Ana The 1,66 Bubreg Girl.



Silazak s Vrata je bio zanimljiv jer sam ja po starom dobrom obicaju zavrsio na guzi nekoliko puta, ali kakav bi to bio trekKing da nisam pao. Barem na dupe. Kad smo se spustili na ravno, dalje je bilo lako, taj dio puta smo odlucili otrcati nakon sto se Ana prijetila da ce nas presprintati u cilju :):) Tu smo obisli nekoliko trekKera i utrcali u cilj kao 1. 2. i 3. Ovu zadnju recenicu uzmite s rezervom. Ili sa smijehom. Ili s casom vode. Ana dolazi par min poslije. Mandarine su odlicne nakon utrke. Evo mapa i tog dijela.



U cilju, gra', vopi, coca cola, kava, tko zna sto. Cekanje Suncice. Kad je dosla vozi kuci u ZG i svatko na spavanje.

Pusa svima!

P.S. Citajte nas opet jer je moguce da ce Ana dodati svoju verziju rute!

~joghurt aka Ivan Murat

23.10.2009. u 14:25 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 22.07.2009.

2009/07/11 - ISAR

Evo nakon dugo vremena jedan novi post. Ovaj put cu opisati utrku ISAR iz pozicije clana tima Futiloni (koji su bili bas toliko uzaludni kako ime kaze).

Dakle, nakon odluke za prijavu utrke trebalo je nauciti neke nove vjestine, tu prvenstveno mislim na abseil i kajak. Nismo znali da su kajaci turisticki pa smo bili marljivi i uclanili se u klub, naucili to kako treba, a slicno smo napravili i po pitanju abseila. Uclanili smo se u klub - "Bojane nauci nas abseilat" i prosli tecaj i dobili diplome. Nakon toga je usljedila nabava opreme, dio smo posudili (penjacki pojas) a dio kupili (stop descendere). Takodjer, nabavili smo i peraje o kojima ce biti vise govora kasnije u tekstu. Odradili smo i slozene pripreme koje su se sastojale od odluke da bicikli stanu u auto, kako nebi morali nabavljati i nosace. Iz tog razloga smo bili osudjeni na samocu i neimanje zenskog drustva. Pederizam svejedno nije procvjetao.

Uglavnom, put je bio ugodan, dosli smo na trajekt pa u cres pa u shtalu sve po PS, dobili kartu utrke, ucrtali tocke i u potpunosti zanemarili svu logistiku (odabir puta ili bilo sto slicno) - sta, pa to se da ujutro. Pricu o tragikomicnom postavljanju satora cu preskociti. Budjenje, spremni, idemo. Kum (kapetan tima) je pokusao obaviti i kakanje u kaficu na trgu ali koliko su mi dostupne informacije, nije islo. Start, gradska orijentacija - odlican dio utrke, 17 tocaka, na dvije smo malo zabludili, ali sve zajedno nije uopce bilo lose! ostale smo jako lako pronasli, prakticki u trku, skola orijentacije u OK Vihor se pokazala kao odlicna investicija u razum. Odlucio sam kompletan tekst popratiti gps logom nase utrke pa evo sad prvi dio s gradske orijentacije. I tako se nista na tome ne vidi.



Nakon odlicnog dijela s orijentacijom, bio je red na prvu voznju biciklom, kako ja iznimno malo vozim bicikl, a nimalo po brdu, jasno je bilo da ce mi ovo biti najgori i najtezi dio utrke. I tako je i bilo, nakon mucnog pocetka nekako sam se prilagodio i kasnije je zapravo islo iznenadjujuce lagano, nazalost, tu smo imali krace lutanje (ili ne toliko kratko) koja se vidi na logu dolje. Naravno, tek kad smo gledali kartu nakon utrke shvatili smo da smo mogli i boljim putem ici.



Bicikl smo prezivjeli, sljedeci je trebao biti treking. Najlaksi dio utrke. Pljuga, pa to odradimo za sat - sat i pol! Naravno, da nije bilo bozanskog ukazanje Enteligencije. Naime, na logu na slici dolje se lijepo vidi, decki su muuuudro presjekli na obalu (ja nisam imao kartu kod sebe, da se odmah amnestiram) i otisli u uvalu Gavza da nisu prosli kontrolu na RT Kovacine. Tu se pokazala sva besmislenost odlaska na tecaj orijentacije u OK Vihor :) nema sanse da mi to ikada naucimo. U uvali Gavza su shvatili sto se dogodilo, vratili se nazad na RT, checkirali kontrolu, na putu nazad u uvalu Gavza (Gavza pisem u ovolikoj kolicini kako bi se primjetilo koliko smo mi vremena tu proveli) odlucili da je natjecanje za nas postalo samo utopija i stali na sladoled. Moram reci, sladoled je bio izvrstan. Tko zna, mozda je Kapetan namjerno fulao kako bismo sto vise puta prosli pokraj one FKK plaze. Ako mu je to bila namjera, uspio je. Log dolje.



Ajde, nekako smo i to odradili i kad smo konacno checkirali uvalu Gavza otisli smo dalje, laganim tempom, rekao bih, planinarskim cak. Do sv Blaza nikakvih problema. Plivanje je bilo krace nego smo ocekivali pa je s tim postala upitna korisnost nosenja peraja. Prilikom zarona kapetana su uhvatili opaki grcevi koji su mu pravili probleme pa sam ja, evo, nije me sram reci, izmasirao mu noge u vodi. Kum kumu smije davati foot massage. Bez stida. E da, junak je skocio s one stijene na glavu. Nakon toga je bio kajak, relativno lagano, dio utrke koji smo odradili bez ikakvih problema. Da je bilo valovito, e onda bi se vidjeli junaci.
Hm, a sada je slijedio abeseil, moram reci da sam se usro. Ono, totalno sam se usro, jos kad sam vidio one speleologe kako se spustaju, majko mila. Al ajde, necemo sad pol sata tu gubit. Pa se spustilo po uzetu. I sad bih opet. Dalje, bicikl, beskonacno dugacak uspon, a onda kad sam mislio da je gotovo, selo, trazenje kontrole, mucenje, konzultacije sa slovencima i onda ju je jedan ugledao. Na logu se vidi da sam tu nekoliko puta provezao bicikl po onoj cesti.



Sad jos malo maltretiranja dok smo dovezli bicikle do kontrole na vidikovcu i onda najljepsi dio utrke. Spustanje makadamom na cestu. Pravi uzitak. Jos da imam bolji bicikl. Tj da imam uopce bicikl a ne da moram posudjivati. Gdje bi mi bio kraj? U cresu. Mala digresija pa nastavak. Naravno, nismo se mogli ne izgubiti i u onim maslenicima, ali opet se pokazao koristan tecaj orijentacije u OK Vihor jer smo se relocirali prema putevima, stranama svijeta, izohipsama (jos samo da ih netko iscrta po tim brdima...). Nasli rusevinu Kastel i onda jurnjava do Cresa. U cilju beskonacna sreca jer smo zavrsili. Posudjivanje 100kn od vukodlaka. Hvaaaala! Umrli bi da nije bilo toga! :)

Nakon svega odlazak po Bojana koji je odustao zbog zdravstvenih problema (naime, postao je curica tijekom utrke) :) . Navecer zabava u shtali uz hranu i malo pica.
Nedjelja odlazak na Krk na kupanje i kuci!

Moram reci da mi je ovo mozda i najbolja utrka bilo kojeg tipa na kojoj sam sudjelovao, organizacija je bila odlicna, nemam pojma koliko je to puno zahtjevno za odraditi, samo znam da je jako puno. Bilo bi mi jako zao da ne bude opet sljedece godine pa tako obecajem neki oblik pomoci koji bude moguc. Vjerojatno mogu bar pokojeg volontera srediti. Jos jednom, cestitka organizatoru, Igoru kao prvom, a i svima ostalima, na odlicno obavljenom poslu i kraaaasnoj utrci.

Za kraj evo i log nase cijele utrke i podatak da samo presli ukupno 62,6km.



Pusa svima!

~joghurt aka Ivan Murat

22.07.2009. u 11:17 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 01.12.2008.

2008/11/29 - Rab Ultra TrekK - part 2 - GPS log

Idemo redom, prvo vam dajem, for your pleasure tonight - GPS track cjele staze



Tu sve ne izgleda tako sivo kao sto je. Enteligenciju cemo dokazati sljedecim materijalima

Egzibit A - kretanje oko Kamenjaka - u toj magli smo doslovno srljali kao guske



Egzibit B - prije samog Raba, ne ovu cestu nismo odabrali jer su barikade bile na ovoj blizoj. Odabrali smo je jer smo enteligentni



Egzibit C - slusaj zlog mjestanina i napraviti ces ovo:



Egzibit D - Ne slusaj pazljivo dobrog mjestanina i napraviti ces ovo:



Egzibit E - Nadji perforator u Matkicima ali nemoj lutati! Nemoguce.



Egzibit F - Hm, idemo vidjet sto tamo ima u sumi, mozda nadjemo milijardu dolara u zlatu:



Egzibit G - Primjetite kretanje u lijevom donjem kutu slike. Takodjer, pravocrtno kretanje prema KT7!



Egzibit H - Ajde idemo jednu KT naci bez puno gubljenja, bar KT8! E nece ici!



Egzibit I - Samo da se probijemo kroz tu makiju i sumu na makadam! Evo ga, konacno smo uspjeli!



Ovo nije egzibit - evo i visinski profil, cist da i to dam svima koji su imali strpljenja ovo sve pogledati:



Mislim da smo gore danim materijalima pokazali sto sve covjek moze kad se potrudi!

S postovanjem:

~joghurt

01.12.2008. u 18:50 • 8 KomentaraPrint#

2008/11/29 - Rab Ultra TrekK - part 1 - Prica

Dana 29.11. a.d. 2008. odrzana je utrka trekKing lige na Rabu. Start je bio zakazan za nekoliko sati (zaboravio sam tocno kada), ali utrka je startala u 9:30, znaci ranim jutrom!
Nakon samog starta ponovio se isti scenarij kao i na gotovo svakoj utrci, najgluplji trekKer lige harry je posjedovao visak snage pa nam je utekao. Na stazi smo ostali igor, mikro, spoks, neki stariji lik, BBS (podaci poznati autoru), jos neki lik i ja. Tu smo pokazali iznimnu mudrost i slusali smo starije, stariji lik nas je uputio koji je pravi put na greben, dok je harry po obicaju otrcao za nekim (jagodom u ovom slucaju) i fulao pravi put.
Greben je pokazao svu svoju ljubav i dobrotu pa smo prakticki pjevuseci prosli taj najlaksi dio staze. Nakon KT2 smo stigli do repetitora gdje smo opet naletili na harrya koji je vec trcao s mahnitim pogledom trazeci KT2, kratko smo ga uputili prema toj tocki i nastavili dalje. Tad se vec spustila magla pa smo imali vrazjih poteskoca pratiti markacije, no na srecu ugledali smo nekoga malo dalje i s nadom da je netko pametniji krenuli prema njemu. Nije bio, bio je to harry. Opet.
Zdruzenim snagama smo uspjeli ponovno doci na pravi puti usprkos bozjoj namjeri da nas omete kisom, do KT3 smo dosli bez vecih problema. Sljedeci dio puta je bio, kako bi to neki rekli, pljuga. Lagano smo trckarali prema Rabu, sto jedino igor nije mogao pratiti, kasnije ce se vidjeti i zasto.
No, kako nas dragi Bogo nije stvorio sve iste (na svu srecu) opet je doslo do razdvajanja, spoks i harry su otrcali pa smo mikro i ja ostali sami. Kretanje prema KT4 smo znacajno usporili pa nas je igor opet sustigao i pokazao nam da je zapravao skupljao snagu. Na tom smo putu susreli i golemu zmijugu. Ni ona nas nije zaustavila, ne znam zasto ju je simun tu podmetnuo. Osokoljeni stizanjem na KT4 prije deadlinea krenuli smo dalje toliko veseli da je igor i zapjevao. Ne pjeva lijepo.
Perforator smo u uvali B lako nasli i spakovali prnje te udarili prema KT6. Na tom smo putu susreli i dva mjestanina, kako to uvijek biva, igrali su igru good mjestanin/bad mjestanin. Naime, jedan nas je poslao krivim putem, sto je mudri igor brzo shvatio te smo se vratili (to se ponovilo vise puta na ovoj utrci). Drugi mjestanin je bio coban kojem smo potjerali ovce bukom koju smo stvarali, a on nam je zauzvrat otkrio kojim putem prema Matkicima. Mikro je u ovom trenutku vec imao ozbiljne probleme s kretanjem.
Ni tu nismo pokazali izrazitu inteligenciju pa smo malo fulali sto ce se jasno vidjeti kasnije na slikama. Kod KT6 smo se ponovo spojili u jednu grupu s harryem i spoksom, zaputili se prema rajskoj plazi, a mikra ostavili simunu. Nama vise nije trebao.
Do rajske plaze smo se zaprepascujuce malo gubili, s obzirom na enteligenciju i cinjenicu da je vec pao mrak. Spustili smo se istom padinom i stali u Lavandi uzeti vode i zadovoljni jer je bilo tek oko 18:20 nastavili put prema zadnje 3 KT, prava sitnica za obaviti.
Tu su poceli problemi, naime, nikako nismo mogli naci stazu, stalno smo gubili markacije i prelazili stijene na sve moguce nacine, hodali kroz makiju, kroz trnje i nekako nasli tu KT7.
Prema KT8 nije bilo toooolikoooo ruzno osim u najgorem trenu kad vise nismo znali kako cemo, nije nam se dalo vise penjati bas pa smo odlucili gaziti po moru. Kako nitko od nas nije Isus (iako mu ja najvise slicim) tako nismo hodali po povrsini nego po dnu. Do KT8 je bilo potrebno jos jednom smociti se do koljena.
Sad se samo jos trebalo vratiti u Lavandu, neki bi rekli da je to prelako. Nije. Nikako nismo uspjevali izbiti na krvavi makadam. Glupa makija, sto te ovce tamo uopce rade? Zaboravih spomenuti, ovcije oci imaju zapanjujuc ucinak u totalnom mraku u kombinaciji s bilo kakvim izvorom svjetla.
Nakon sto smo konacno izbili na makadam pratili smo cestu i nasli tu zadnju KT9 i stigli u Lavandu. Gdje nas je docekao aplauz svih prisutnih. Stvarno lijep docek. I hrana je bila dobra. A decki (zvone i doksa i mikro ak se ne varam) su nam slali pivo. Neki su jos skupili snage za ples (igor) dok smo mi ostali jedva docekali odlazak u hotel na tusiranje i spavanje. Hvala slavici na organizaciji i dariji na voznji!

Neki podaci (s GPS):
ukupni prijedjeni put - 57,9km
vrijeme (prema simunu) - 12:56
pozicija - dijelimo 10. mjesto.

Enteligencija ce biti dokazana sljedecim postom, sa slikama s GPS loga.

Pitanje: ma sto vi radite sa stopalima da ih ne unistite?????

Hvala, do slusanja,

~joghurt

01.12.2008. u 16:39 • 2 KomentaraPrint#

Uvod

Pozdrav,

ovaj blog ce se baviti problematikom najtezeg moguceg oblika trcanja. Glupavog trcanja. Glavne zvijezde cete upoznati kroz postove, ako bude grah tako pao, uz izvjestaje s utrka moci cete i procitati nesto o tome kako treniramo. Glupavo.

~joghurt

01.12.2008. u 16:37 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2010  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Svibanj 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kako ispasti glup gotovo svaki put kad pokusas sudjelovati na utrci? Ovako!

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis



A koliko vas je bilo?




free hit counters

I ostale bitne stvari:

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se