globabloga

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

MOJA GLOBABLOGA BEZ REPA I ROGA
Jedno veliko zbrčkano klupko vune koje se kotrlja pa zapne. Vreća u kojoj se skrivaju šareni gumbići, svaki svoje veličine i s rupicama i bez. Moj blog - moj virtualni monolog - žarko sunce i potonuli brod...

SURFAM:

Blog
Coolinarika
Google
Avon
Index

PREKRASNA ŠETALIŠTA:

Shady
Almost poznata
Grintavac
Trigona
Rudarka
Lolina
Dinamitna
Slatko grko
Lakeisha
4pištolja


ČUDNA CESTA
MOJE STANJE DUHA NE POZNAJE DALJINE
ONO JE OKRUNJENO VREMENOM DANAŠNJICE
ZAROBLJENO GRANICAMA TUĐIH STAVOVA.
MOJE JE TIJELO JEDNA VELIKA KULA
PROZORI SU POGLEDI MOJI
SRCE MOJE VRATA SU NJENA
UĆI MOŽE SVATKO,
AL VRATA ZA IZLAZ NEMA!!!

ZATOČENA SAM OKOVIMA ČVRSTIM,
OBVEZNA SAM MISLITI NA SUTRA,
PREŠUĆUJEM VJESTI ŠTO DONOSE MI JUTRA,
ZATVARAM OČI ISPRED SVAKOG NOVOG PUTA
BOJIM SE DA SUDBINA JE MOJA
POLA ISUSOVA PUTA.


*******************

TRAŽIM SE U NEBESIMA,
GDJE KRALJEVSTVO VLADA,
ALI NIGDJE NE VIDIM POSTOLJE SVOJE,
SAMO SPOKOJ VISI U ZRAKU,
MOJA JE NADA NEGDJE SKRIVENA U MRAKU.

TREPERENJE ZLATA, TITRANJE SREBRA,
UDOBNOST, TOPLINA, MIRIS I MIRNOĆA...
A MENI MJESTA NEMA,
NI NA JEDNOJ STRANI TOGA SVIJETA.

ODLAZIM DALJE U NEPOZNATOM SMJERU,
BEZ OKRETANJA, BEZ TRAGOVA,
GUTA ME SPOKOJ, I PAŠE MI TAKO
AL OPET NEŠTO TU FALI...

OVOGA PUTA MOŽDA MALO VIŠE
PJESNIČKOG DARA.:)

[I]***********************

U kutu spokoja pronaći ćeš biser svog vremena.
Nailazit ćeš na cestice bez ulične rasvjete,
Udarat ćeš u betonske stupove neznanja,
Držat ćeš se za mrak, i lutati.

Kad jednom naiđeš na sunce
Počet češ žudjeti za tamom,
Za istim mrakom koji te gutao,
Ići ćeš za svojom prazninom.[I]

*************************

* VJETAR *



Ispunjenost duše krhkim osjećajima,
Oči prepune snažnih emocija
I treptaji, i drhtaji, i strah od poraza,
Čini me ženom novog preporoda.

Kao klupko zgužvanog papira
Sa bezbroj ostavljenih neprežaljenih dodira,
Da vlastite greške netko mi ispravi,
Stvarno i vječno zahvalno to bi voljela.

Ima me u svakoj čestici tuđih razmišljanja,
A ja se ne dam,
Jer se bojim,
Ljubavi,
Jer se bojim,
Umiranja.

Ispirem lice od nedužnih pogleda,
Dajem vjetru nekoliko svojih koraka,
Da me otpuše,
Da me preda,
Da mi otkrije,
Sve što nije imalo, a srcu mi treba.

U očekivanju jutra što i noć prevarila je,
Želim, uistinu želim
Biti nečija ljubav, nadanje i vjera,
Baš kao meni stranac
u vjetrom zahvaćenim krajevima.


*ŽIVI MAK*

U prilici da budem stručak poljskog maka
Zanijekala sam mogućnost gubitka čovječnosti,
Odlučila sam pretači ljubav u boju svoje haljine,
I postati čvrsta veza prirode i užitaka.

Njišući svoj struk na širokom prostranstvu
Osjećam dodir nježnosti rasplamsalog Sunca,
Hlad obližnjeg gospodina Drva,
I radost te dječice Trave.

Vezana sloboda, podijeljena voda,
Sućut i beskraj, nerazumijevanje i vedrina,
Moja mudrost ne podliježe Bogovima,
A moja ljepota,

Zauvijek će bdjeti poljima, livadama, pašnjacima…
Netaknuta, neodoljiva, tek jesenskom rosom obavijena,
Svjetlucam….
Postojim, dajem, ne uzimam ništa!

Tek pokoji stručak maka
Molit ću na dar!

LISTA IZGUBLJENIH STVARI
Ovdje ću nadopunjavati (nadam se što rjeđe) niz novoizgubljenim stvari.

*mobitel
*hrpu crnih olovaka za oči
*5 pari srebrnih naušnica (istih paučića)

...nastavak slijedi...

*nove bijele slušalice s raznobojnim nastavcima (neupotrebljenim)
*jednu naušnicu (zvjezdicu kao i prethodnih milijun)
*karticu od knjižnice

09.10.2007., utorak

ČUDNE GENERACIJE, PROŠLE, SADAŠNJE, BUDUĆE...

Image Hosted by ImageShack.us

Ovih dana sam zamišljena i muče me neke stvari koje oni drugi ljudi ne mogu razlučiti i shvatiti, a to je da se svijet ne vrti oko njih, da nisu svi maloumni kako se ponekad čini, da i kad prešutim ne znači da nisam bila svjesna svega što se događa, a žalosno je to što onda takvima raste ego i pumpaju se nekom šupljom umišljenošću iskorištavajući svačiju dobru volju, pridobivajući ih pritom nekim čudnim načinom ulizivanja, načinom govora i spikom koja je isprazna i glupa.

Nitko ne zna za riječ oprosti, a meni se ponekad čini da ju ja samo izbacujem iz rukava kao da skrivam u njima sve tuđe pogreške i namjere da ju ikad izgovore, ali ne uspjevaju. Drago mi je što sam naučila koristiti tu magičnu riječ od koje se osjećam puno bolje i sretnije, čišće i poletnije, kao da sam skinula debeli sloj prašine s najdraže mi knjige, ponovno ju pročitala i osjećam se mudro.

Zašto su ljudi toliko zli? Zašto iskorištavaju tuđu dobru volju, a na kraju ne znaju zahvaliti čak ni na ponuđenoj cigareti, već naprotiv još me popljuju što to ne bi bio njihov odabir da su imali priliku birati? Fuj na kvadrat. Takvih ljudi mi je kun purac, a ja jadna ne znam s takvima izači na kraj jer nisam kao oni, ali nije ni da mogu birati s kim ću provoditi vrijeme, pa jednostavno uvijek pođem na krivu stranu, ili dobijem po nosu nizašto, slušam neke mudre drekarije koje sam usvojila još u najranijem vrtićkom periodu....Ono, fakat mi se čini da ti ljudi izgleda nemaju neke pametne roditelje, da su zatupljeni, nezainteresirani, kao popili su cijelu pamet svemira, a blage dume nemaju niočemu što vrijedi i o čemu uopće valja izdvajati nešto vremena i razmišljati o tome, o odnosima....

Pojma nemam ni zašto sam započela ovu temu. Ponekad mi se čini da se ovakva kao ja jednom rađa (zvuči prepotentno, al....) fakat, dobro možda tek par njih tijekom godine. Ne velim da sam prepametna i premudra, ali znam priznati pogreške, znam reći da nešto ne znam, da ne razumijem, volim slušati, učiti, izvlačiti iz ničega nešto, pokušati shvatiti govor prirode, nadmudrivati samu sebe...drugi, zapali su u neki svoj bunar koji je već počeo smrditi naširoko, ali ni mrdac da se pokušaju spasiti, ili, jednostavno to ne vide jer su glupi.

No, dosta vrijeđanja ostalih, nisu svi takvi, nije mi to bila namjera sve ocrniti a sebe bijeliti, no, dajte ljudi, pamet u glavu, knjigu u ruke, gore glavu (ne previsoko), pružite ruke ka svijetu, širom otvorite oči i nebojte se vidjeti nešto što vam se možda ne bi svijedlo već drugi puta pokušajte izbjeći to i usmjerite se ka boljem načinu življenja i razumijevanja sebe i drugih.

Pozdav od zabrinute budučnošću!
- 18:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se