globabloga

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

MOJA GLOBABLOGA BEZ REPA I ROGA
Jedno veliko zbrčkano klupko vune koje se kotrlja pa zapne. Vreća u kojoj se skrivaju šareni gumbići, svaki svoje veličine i s rupicama i bez. Moj blog - moj virtualni monolog - žarko sunce i potonuli brod...

SURFAM:

Blog
Coolinarika
Google
Avon
Index

PREKRASNA ŠETALIŠTA:

Shady
Almost poznata
Grintavac
Trigona
Rudarka
Lolina
Dinamitna
Slatko grko
Lakeisha
4pištolja


ČUDNA CESTA
MOJE STANJE DUHA NE POZNAJE DALJINE
ONO JE OKRUNJENO VREMENOM DANAŠNJICE
ZAROBLJENO GRANICAMA TUĐIH STAVOVA.
MOJE JE TIJELO JEDNA VELIKA KULA
PROZORI SU POGLEDI MOJI
SRCE MOJE VRATA SU NJENA
UĆI MOŽE SVATKO,
AL VRATA ZA IZLAZ NEMA!!!

ZATOČENA SAM OKOVIMA ČVRSTIM,
OBVEZNA SAM MISLITI NA SUTRA,
PREŠUĆUJEM VJESTI ŠTO DONOSE MI JUTRA,
ZATVARAM OČI ISPRED SVAKOG NOVOG PUTA
BOJIM SE DA SUDBINA JE MOJA
POLA ISUSOVA PUTA.


*******************

TRAŽIM SE U NEBESIMA,
GDJE KRALJEVSTVO VLADA,
ALI NIGDJE NE VIDIM POSTOLJE SVOJE,
SAMO SPOKOJ VISI U ZRAKU,
MOJA JE NADA NEGDJE SKRIVENA U MRAKU.

TREPERENJE ZLATA, TITRANJE SREBRA,
UDOBNOST, TOPLINA, MIRIS I MIRNOĆA...
A MENI MJESTA NEMA,
NI NA JEDNOJ STRANI TOGA SVIJETA.

ODLAZIM DALJE U NEPOZNATOM SMJERU,
BEZ OKRETANJA, BEZ TRAGOVA,
GUTA ME SPOKOJ, I PAŠE MI TAKO
AL OPET NEŠTO TU FALI...

OVOGA PUTA MOŽDA MALO VIŠE
PJESNIČKOG DARA.:)

[I]***********************

U kutu spokoja pronaći ćeš biser svog vremena.
Nailazit ćeš na cestice bez ulične rasvjete,
Udarat ćeš u betonske stupove neznanja,
Držat ćeš se za mrak, i lutati.

Kad jednom naiđeš na sunce
Počet češ žudjeti za tamom,
Za istim mrakom koji te gutao,
Ići ćeš za svojom prazninom.[I]

*************************

* VJETAR *



Ispunjenost duše krhkim osjećajima,
Oči prepune snažnih emocija
I treptaji, i drhtaji, i strah od poraza,
Čini me ženom novog preporoda.

Kao klupko zgužvanog papira
Sa bezbroj ostavljenih neprežaljenih dodira,
Da vlastite greške netko mi ispravi,
Stvarno i vječno zahvalno to bi voljela.

Ima me u svakoj čestici tuđih razmišljanja,
A ja se ne dam,
Jer se bojim,
Ljubavi,
Jer se bojim,
Umiranja.

Ispirem lice od nedužnih pogleda,
Dajem vjetru nekoliko svojih koraka,
Da me otpuše,
Da me preda,
Da mi otkrije,
Sve što nije imalo, a srcu mi treba.

U očekivanju jutra što i noć prevarila je,
Želim, uistinu želim
Biti nečija ljubav, nadanje i vjera,
Baš kao meni stranac
u vjetrom zahvaćenim krajevima.


*ŽIVI MAK*

U prilici da budem stručak poljskog maka
Zanijekala sam mogućnost gubitka čovječnosti,
Odlučila sam pretači ljubav u boju svoje haljine,
I postati čvrsta veza prirode i užitaka.

Njišući svoj struk na širokom prostranstvu
Osjećam dodir nježnosti rasplamsalog Sunca,
Hlad obližnjeg gospodina Drva,
I radost te dječice Trave.

Vezana sloboda, podijeljena voda,
Sućut i beskraj, nerazumijevanje i vedrina,
Moja mudrost ne podliježe Bogovima,
A moja ljepota,

Zauvijek će bdjeti poljima, livadama, pašnjacima…
Netaknuta, neodoljiva, tek jesenskom rosom obavijena,
Svjetlucam….
Postojim, dajem, ne uzimam ništa!

Tek pokoji stručak maka
Molit ću na dar!

LISTA IZGUBLJENIH STVARI
Ovdje ću nadopunjavati (nadam se što rjeđe) niz novoizgubljenim stvari.

*mobitel
*hrpu crnih olovaka za oči
*5 pari srebrnih naušnica (istih paučića)

...nastavak slijedi...

*nove bijele slušalice s raznobojnim nastavcima (neupotrebljenim)
*jednu naušnicu (zvjezdicu kao i prethodnih milijun)
*karticu od knjižnice

22.09.2007., subota

ČUDNA TEMA

Uz ovu pjesmu možda bolje uspijete razmijeti što sam htijela reć!



Kako je ovo glupo što uopće više ne osjećam potrebu za pisanjem, a tako sam barem odvajala jedan dio vremena za sva svoja razmišljanja i maštanja, daleka lutanja i neka čudna objašnjenja svih mojih događanja, viđenja i stavova na cjelokupan svjetonazor mog gledišta na svijet...

Koja rečenica, glava mi se zavrtilanut

Jednostavno postoje trenuci kojih se katkada nagomila više u jednom danu nego što postoji riječi da ih iznesem sve u jednom postu, pa izgubim volju za prepričavanjem sama sebi i drugima kako se što poizdešavalo, što sam propustila, u čemu sam pogriješila i koju pametnu odluku donijela.

U trenutku pisanja nikako se ne mogu sjetiti nečeg što bi bilo dobro istaknuti ili malo razglabati o toj temi. Nevoljko priznajem da mi život polako počinje izmicati kontroli, a sve vjerujem zbog krivog odabira ljudi (pojedinci) koji me okružuju (ne svakodnevno), oduzimaju mi previše vremena i živaca, iskorištavaju moju dobru volju da pomognem u nekim im čudnim stajalištima i naumima da donesu bolju odluku (jer sam sama slično prošla), pa me dave svojim frustracijama i nagomilanim kompleksima iz djetinjstva, agresivnosti bez razloga, čudnoj ljubomori koja izjeda svo lice tog čovjeka....žao mi je...nisam psihijatrica, mada se ponekad tako izražavam, nemam vremena imati posla s takvim naivcima....

....pružam priliku samo jednom, možda dvaput ili triput, ali onda, ispustit ću te iz svih svojih vidika da padneš duboko u podnožje svojih gluposti i krivih pretpostavki, zakopat i više nikad u tu škrinju neću ni pogledati. Pružam i više od prsta na ruci, a na kraju ostanem bez obje ruke i noge. Sva sreća, nikada se ne osjećam pokolebano i razoreno jer znam da su moje namjere iskrene i čiste, ali isto tako pokazat ću se kao zadnja nevjernica ako me previše počneš tlačiti, a malo shvaćati ono što želim razriješiti.

Hmmmm....

Jer ja sam stvarno sretno dijete, i da me netko pita, uvijek bi se voljela roditi baš ovakva kakva jesam, s istim stavovima o životu, razmišljanjima i načinom riješavanja istih....ponosim se sobom!fino

Pozdrav s radnog mjesta.....wavezijev

I jedan mali video-filmić - moj prvi...pa uživajte, ja sam ostala eek


- 02:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.