globabloga

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

MOJA GLOBABLOGA BEZ REPA I ROGA
Jedno veliko zbrčkano klupko vune koje se kotrlja pa zapne. Vreća u kojoj se skrivaju šareni gumbići, svaki svoje veličine i s rupicama i bez. Moj blog - moj virtualni monolog - žarko sunce i potonuli brod...

SURFAM:

Blog
Coolinarika
Google
Avon
Index

PREKRASNA ŠETALIŠTA:

Shady
Almost poznata
Grintavac
Trigona
Rudarka
Lolina
Dinamitna
Slatko grko
Lakeisha
4pištolja


ČUDNA CESTA
MOJE STANJE DUHA NE POZNAJE DALJINE
ONO JE OKRUNJENO VREMENOM DANAŠNJICE
ZAROBLJENO GRANICAMA TUĐIH STAVOVA.
MOJE JE TIJELO JEDNA VELIKA KULA
PROZORI SU POGLEDI MOJI
SRCE MOJE VRATA SU NJENA
UĆI MOŽE SVATKO,
AL VRATA ZA IZLAZ NEMA!!!

ZATOČENA SAM OKOVIMA ČVRSTIM,
OBVEZNA SAM MISLITI NA SUTRA,
PREŠUĆUJEM VJESTI ŠTO DONOSE MI JUTRA,
ZATVARAM OČI ISPRED SVAKOG NOVOG PUTA
BOJIM SE DA SUDBINA JE MOJA
POLA ISUSOVA PUTA.


*******************

TRAŽIM SE U NEBESIMA,
GDJE KRALJEVSTVO VLADA,
ALI NIGDJE NE VIDIM POSTOLJE SVOJE,
SAMO SPOKOJ VISI U ZRAKU,
MOJA JE NADA NEGDJE SKRIVENA U MRAKU.

TREPERENJE ZLATA, TITRANJE SREBRA,
UDOBNOST, TOPLINA, MIRIS I MIRNOĆA...
A MENI MJESTA NEMA,
NI NA JEDNOJ STRANI TOGA SVIJETA.

ODLAZIM DALJE U NEPOZNATOM SMJERU,
BEZ OKRETANJA, BEZ TRAGOVA,
GUTA ME SPOKOJ, I PAŠE MI TAKO
AL OPET NEŠTO TU FALI...

OVOGA PUTA MOŽDA MALO VIŠE
PJESNIČKOG DARA.:)

[I]***********************

U kutu spokoja pronaći ćeš biser svog vremena.
Nailazit ćeš na cestice bez ulične rasvjete,
Udarat ćeš u betonske stupove neznanja,
Držat ćeš se za mrak, i lutati.

Kad jednom naiđeš na sunce
Počet češ žudjeti za tamom,
Za istim mrakom koji te gutao,
Ići ćeš za svojom prazninom.[I]

*************************

* VJETAR *



Ispunjenost duše krhkim osjećajima,
Oči prepune snažnih emocija
I treptaji, i drhtaji, i strah od poraza,
Čini me ženom novog preporoda.

Kao klupko zgužvanog papira
Sa bezbroj ostavljenih neprežaljenih dodira,
Da vlastite greške netko mi ispravi,
Stvarno i vječno zahvalno to bi voljela.

Ima me u svakoj čestici tuđih razmišljanja,
A ja se ne dam,
Jer se bojim,
Ljubavi,
Jer se bojim,
Umiranja.

Ispirem lice od nedužnih pogleda,
Dajem vjetru nekoliko svojih koraka,
Da me otpuše,
Da me preda,
Da mi otkrije,
Sve što nije imalo, a srcu mi treba.

U očekivanju jutra što i noć prevarila je,
Želim, uistinu želim
Biti nečija ljubav, nadanje i vjera,
Baš kao meni stranac
u vjetrom zahvaćenim krajevima.


*ŽIVI MAK*

U prilici da budem stručak poljskog maka
Zanijekala sam mogućnost gubitka čovječnosti,
Odlučila sam pretači ljubav u boju svoje haljine,
I postati čvrsta veza prirode i užitaka.

Njišući svoj struk na širokom prostranstvu
Osjećam dodir nježnosti rasplamsalog Sunca,
Hlad obližnjeg gospodina Drva,
I radost te dječice Trave.

Vezana sloboda, podijeljena voda,
Sućut i beskraj, nerazumijevanje i vedrina,
Moja mudrost ne podliježe Bogovima,
A moja ljepota,

Zauvijek će bdjeti poljima, livadama, pašnjacima…
Netaknuta, neodoljiva, tek jesenskom rosom obavijena,
Svjetlucam….
Postojim, dajem, ne uzimam ništa!

Tek pokoji stručak maka
Molit ću na dar!

LISTA IZGUBLJENIH STVARI
Ovdje ću nadopunjavati (nadam se što rjeđe) niz novoizgubljenim stvari.

*mobitel
*hrpu crnih olovaka za oči
*5 pari srebrnih naušnica (istih paučića)

...nastavak slijedi...

*nove bijele slušalice s raznobojnim nastavcima (neupotrebljenim)
*jednu naušnicu (zvjezdicu kao i prethodnih milijun)
*karticu od knjižnice

24.07.2007., utorak

PREUREĐENJE SOBE I DALJNJI PLANOVI

Soba je pri završetku. Sav stari namještaj je izbačen i odvezen u Majurec na selo. Ostala je samo jedna crna komoda i crna velika polica s milijun pretinaca koje skupljaju prašinu kao perje što se na med lijepi! Djelomično sam očistila svu sobu, pa bi što prije trebalo prijeći na detalje (popravljanje tragova od lakiranja greda i kapanja po parketima). Bilo bi dobro izbrusiti i prelakirati parket, ali to zahtjeva još dosta vremena, a ne mogu dočekato da što prije i bolje dočekam svoj novi look sobe. Finalna odluka je konačna, bit će tonovi crno-bijelo-pastelnoroza. Jako malo stvari, koliko uspijem baciti (većinu sam bacila ali tomu nema kraja). Koliko god sam već vreća smeća pobacala i sortirala papir, stare igračke, limenke koje sestra čuva već dva desetljeća i više, limenog otpada, odječe....još uvijek mi se čini da imam toliko predmeta u toj sobi, svaka ima svoju svrhu i nije potrgana ili da nema svoju namjenu, svaka ima svoju priču i volim se tih priča prisjećati, pa mi je stoga jako, jako teško od svih tih sitnica se odvojiti.

No, najteže je prošlo. Ostao je još hodnik koji moram prebojati, ali to tek nakon što stigne ormar i vitrina koju treba progurati kroz usko zavijeno stepenište sve do potkrovlja. Tako mi je i ormar stigao iz Kike, koji naravno uopće nisam izmjerila metrom i računala na to da li će to čudo proći kroz vrata kuće. Naravno čovjek se najavio da dolazi dan prije nego što je bilo dogovoreno. Ogroman čovjek, 200-300 kila izlazi iz dugačkog kamiona, otvara stražnja vrata i vuče garnituru (bijelu, kožnu, novu) kao da je vreća krupmira. Tu mi se već digla kosa na glavi, ali valjda on najbolje zna što radi. Ustalom kupila sam je pod oštećenu robu i to za 50% jeftinije nego što je bila (mali plavi tragić u kutu koji već znam kako odstraniti - ni ne vidi se), no ipak...Na kraju smo je provlačili kroz susjedin hodnik na stražnje dvorište, pa preko ograde u naše dvorište...stara je pozvala nekoliko susjeda koji su brzinom metka dojurili upomoć...podići garnituru na rukama (tešku tonu) do balkona kako bi nas troje podiglo ju preko ograde na balkon i uvukli kroz balkonska vrata u sobu. No, premjerili smo se....nije mogla proći kroz vrata, pa je tip rastavio prozor i na centimetar je ušla unutra. Oštećena je ostala samo drvena nogica od garniture (lako se okreće na sve strane pa je taj problem riješen), ali i otpala letvica od šarapoljki (koja se više ne može popraviti). Namučili smo se vrhunski. Cjedilo se s mene, a tako već dva tjedna otkako sam započela s provođenjem te svoje lude ideje.

Vrućine su nesnosne. Sva sreća pa sad imam klimu i uživam u toj mogućnosti. Uz nju mislim da radovi ne bi bili ni blizu kraju. Ovako sada čekam još ormar i komodu pa ne mogu krenuti s preslagivanjem odjeće koja mi je prekrila gotovo cijeli pod, a k svemu tome sve se toliko izgužvalo (nemam namjeru peglati) i svako jutro se budim s dilemom gdje sam što ostavila. Trebat će mi neko vrijeme da se priviknem na novi raspored i robotizmom obavljam rutinske poslove.

Inače kod mene je sve super i prštim od energije, zadovoljstva, inspiracije....no, ne može sve biti savršeno...ipak osjećam malu groznicu, pad imuniteta s nadolazećom mjesečnom tegobom kojoj se previše i ne radujem s obzirom da mi uskoro kreću dani godišnjeg. Još ovaj tjedan do petka i hajlajf.

Još se nisam odlučila kuda bi krenula na more. Svake godine, unazad već ne znam ni ja koliko, ljetujem u Tisnom na Murteru i to mi se kao i svake godine čini kao najbolja opcija. Mogu sama otići, ne strahujem jer ima dosta ljudi koje poznajem i kojima se mogu obratiti s nekim problemom ako nastane, poznajem ljude pa mogu i izaći van, a i sve plaže su mi dobro poznate, staze za šetnju, barovi.....No, kako je novaca zaista premalo, možda se ipak odlučim za neki wellnes program od 7 dana, no najveći problem je taj što većina takvih paketa u cijeni ne sadržava noćenje u smještajnoj jedinici niti klopu, pa je to još dodatna mužnja para kojih ionako nemam. Evo, sad čekam neku kasu da podignem u računovodstvu kao kredit za otplatu idućih 10 mjeseci bez kamata. Očito je da bez kredita čovjek ne bi mogao živjeti i opskrbiti se najpotrebnijim sitnicama.

Žao mi je što sam munja pa nisam još naučila kako staviti slike na blog, ali fakat se uporno nadam da će me zabljesnuti iznenada to znanje i vama pokazati krajnje rezultate preuređenja svoje nove rezidencije.

Puno vas pozdravljam, uživajte u ljetu, držte se hlada, kupajte se, sunčajte, izlazite, divljajte, odmorite se, pa se uskoro čitamo s novim dojmovima s putovanja.

wave
- 20:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se