globabloga

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

MOJA GLOBABLOGA BEZ REPA I ROGA
Jedno veliko zbrčkano klupko vune koje se kotrlja pa zapne. Vreća u kojoj se skrivaju šareni gumbići, svaki svoje veličine i s rupicama i bez. Moj blog - moj virtualni monolog - žarko sunce i potonuli brod...

SURFAM:

Blog
Coolinarika
Google
Avon
Index

PREKRASNA ŠETALIŠTA:

Shady
Almost poznata
Grintavac
Trigona
Rudarka
Lolina
Dinamitna
Slatko grko
Lakeisha
4pištolja


ČUDNA CESTA
MOJE STANJE DUHA NE POZNAJE DALJINE
ONO JE OKRUNJENO VREMENOM DANAŠNJICE
ZAROBLJENO GRANICAMA TUĐIH STAVOVA.
MOJE JE TIJELO JEDNA VELIKA KULA
PROZORI SU POGLEDI MOJI
SRCE MOJE VRATA SU NJENA
UĆI MOŽE SVATKO,
AL VRATA ZA IZLAZ NEMA!!!

ZATOČENA SAM OKOVIMA ČVRSTIM,
OBVEZNA SAM MISLITI NA SUTRA,
PREŠUĆUJEM VJESTI ŠTO DONOSE MI JUTRA,
ZATVARAM OČI ISPRED SVAKOG NOVOG PUTA
BOJIM SE DA SUDBINA JE MOJA
POLA ISUSOVA PUTA.


*******************

TRAŽIM SE U NEBESIMA,
GDJE KRALJEVSTVO VLADA,
ALI NIGDJE NE VIDIM POSTOLJE SVOJE,
SAMO SPOKOJ VISI U ZRAKU,
MOJA JE NADA NEGDJE SKRIVENA U MRAKU.

TREPERENJE ZLATA, TITRANJE SREBRA,
UDOBNOST, TOPLINA, MIRIS I MIRNOĆA...
A MENI MJESTA NEMA,
NI NA JEDNOJ STRANI TOGA SVIJETA.

ODLAZIM DALJE U NEPOZNATOM SMJERU,
BEZ OKRETANJA, BEZ TRAGOVA,
GUTA ME SPOKOJ, I PAŠE MI TAKO
AL OPET NEŠTO TU FALI...

OVOGA PUTA MOŽDA MALO VIŠE
PJESNIČKOG DARA.:)

[I]***********************

U kutu spokoja pronaći ćeš biser svog vremena.
Nailazit ćeš na cestice bez ulične rasvjete,
Udarat ćeš u betonske stupove neznanja,
Držat ćeš se za mrak, i lutati.

Kad jednom naiđeš na sunce
Počet češ žudjeti za tamom,
Za istim mrakom koji te gutao,
Ići ćeš za svojom prazninom.[I]

*************************

* VJETAR *



Ispunjenost duše krhkim osjećajima,
Oči prepune snažnih emocija
I treptaji, i drhtaji, i strah od poraza,
Čini me ženom novog preporoda.

Kao klupko zgužvanog papira
Sa bezbroj ostavljenih neprežaljenih dodira,
Da vlastite greške netko mi ispravi,
Stvarno i vječno zahvalno to bi voljela.

Ima me u svakoj čestici tuđih razmišljanja,
A ja se ne dam,
Jer se bojim,
Ljubavi,
Jer se bojim,
Umiranja.

Ispirem lice od nedužnih pogleda,
Dajem vjetru nekoliko svojih koraka,
Da me otpuše,
Da me preda,
Da mi otkrije,
Sve što nije imalo, a srcu mi treba.

U očekivanju jutra što i noć prevarila je,
Želim, uistinu želim
Biti nečija ljubav, nadanje i vjera,
Baš kao meni stranac
u vjetrom zahvaćenim krajevima.


*ŽIVI MAK*

U prilici da budem stručak poljskog maka
Zanijekala sam mogućnost gubitka čovječnosti,
Odlučila sam pretači ljubav u boju svoje haljine,
I postati čvrsta veza prirode i užitaka.

Njišući svoj struk na širokom prostranstvu
Osjećam dodir nježnosti rasplamsalog Sunca,
Hlad obližnjeg gospodina Drva,
I radost te dječice Trave.

Vezana sloboda, podijeljena voda,
Sućut i beskraj, nerazumijevanje i vedrina,
Moja mudrost ne podliježe Bogovima,
A moja ljepota,

Zauvijek će bdjeti poljima, livadama, pašnjacima…
Netaknuta, neodoljiva, tek jesenskom rosom obavijena,
Svjetlucam….
Postojim, dajem, ne uzimam ništa!

Tek pokoji stručak maka
Molit ću na dar!

LISTA IZGUBLJENIH STVARI
Ovdje ću nadopunjavati (nadam se što rjeđe) niz novoizgubljenim stvari.

*mobitel
*hrpu crnih olovaka za oči
*5 pari srebrnih naušnica (istih paučića)

...nastavak slijedi...

*nove bijele slušalice s raznobojnim nastavcima (neupotrebljenim)
*jednu naušnicu (zvjezdicu kao i prethodnih milijun)
*karticu od knjižnice

27.06.2007., srijeda

KAD SE SPOJI VIKEND NAJVIŠE NASTRADA ZDRAVLJE

Produženi vikend bio je pun iznenađenja, neočekivanih poziva na kavu, izlazaka, zabave, ali i nekontroliranih emocija pa sve do svađanja s određenim osobama. Bila sam na Jarunu, kupala sam se, slabo se sunčala jer još uvijek se sramim svojih blještavo bijelih nogica u odnosu na potamnjeli trup, pilo se sve u šesnaest, divljalo, vozilo s biciklima, ali najviše mi je žao što nisam otišla na nijedno dešavanje, kojih hvala Bogu u posljednje vrijeme ima na pretek. Naravno, svo to divljanje donijelo je svoje. Bol u leđima nesnošljiva je, bol u trtici, bol u koljenu, bol u vratu, ali i jučer friško zadobiveni žulj na peti od hodanja po vrućem asfaltu, zbog čega sam sam danas otišla ranije doma pošto sam došla s biciklom, a najvrijeme se spremalo pa eto na lijepe oči i dobar govor ipak se izvuče i ponešto dobro. Krenula sam i kod doktorice, koja mi se ne javlja na telefon da se naručin već dva dana, pa sam nervozna pohitala k njoj, a ona mene naruči tek u petak. Stara vještica! Idem po uputnicu za fizioterapeuta, okulista i naravno već za dugo planirani ginekološki pregled...da, sramota, ali eto...moji doktori uvijek se prebace na neku drugu lokaciju, a onda tek počinje potraga za mojim kartonima. Stvarno mi nešto nije u redu u posljednje vrijeme sa zdravljem. Ne spavam duže od 3 sata već mjesec dana i osjećam se iscrpljeno, ali ne stajem sa svojim pothvatima i zamislima. Još nikada mi se nije to dogodilo da ne mogu spavati nakon dana i dana neprospavanih noći. Kad jednom sad zaspem, nemojte se čuditi ako ne postam dulje vrijeme, sigurno spavam.

Napokon nas je i kiša ohladila i nije mi više takav pritisak u glavi, zbog kojeg sam svako malo mijenjala raspoloženje i bila živčana i smotana ko sajla. Nemam vam što pametno reči, osim da pripremam veliko rekonstrukciju cijele sobe, sljedeći tjedan mi napokon stiže klima, pa ću moći spavati u svojem najdražem krevetiću.

Pa onda da još spomenem kako je mali Dodo uspio dobiti smještaj u Križevcima u vrtiću, a ona loša je vijest da se tata vraća kući i da će tu u Zg-u i ostati jer sad Dodu nitko ne treba čuvati, ali če svraćati u Majurec kako bi pokrenuo traktor kojeg šogor ne zna ni upaliti i obaviti ostale nužne seoske poslove. Za vikend smo imali i bebu srnu, malog Bambija. Ubili su mu mamu, pa smo ga mi samo pričuvali, a kako je protuzakonito držati divljač u kućnom dvorištu, morali smo je riješiti tako što smo je odveli jednom čovjeku koji je dalje valjda znao što uraditi. Dobili smo i mačku, sivo-crno-bijelu, čupavu, tek se okotila, a zove se ...........hm, ne mogu se sjetiti tog čudnog imena. Uglavnom cijelo selo puno životinja, prava mala seoska idila.

Jučer smo imali feštu na mjestu na kojem radi zbog proslave jubilarne godišnjice postojanja. Dobro smo se najeli, oni koji su ostali duže su se i ponapijali, naslušala sam se dosadnih govora i predstavljanja starih djelatnika, ugl. brzo sam sve svršila jer sam htjela što prije doći doma i leći odmoriti se pošto noć prije nisam oka sklopila od vrućine, a dan prije su me dvije muhe izmaltretirale i zujale mi sve do jutra dok ih nisam klepila po glavi.

Mislim da je ovo dovoljno....nemam inspiracije....hvala na komentarima!!!
- 17:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.