globabloga

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

MOJA GLOBABLOGA BEZ REPA I ROGA
Jedno veliko zbrčkano klupko vune koje se kotrlja pa zapne. Vreća u kojoj se skrivaju šareni gumbići, svaki svoje veličine i s rupicama i bez. Moj blog - moj virtualni monolog - žarko sunce i potonuli brod...

SURFAM:

Blog
Coolinarika
Google
Avon
Index

PREKRASNA ŠETALIŠTA:

Shady
Almost poznata
Grintavac
Trigona
Rudarka
Lolina
Dinamitna
Slatko grko
Lakeisha
4pištolja


ČUDNA CESTA
MOJE STANJE DUHA NE POZNAJE DALJINE
ONO JE OKRUNJENO VREMENOM DANAŠNJICE
ZAROBLJENO GRANICAMA TUĐIH STAVOVA.
MOJE JE TIJELO JEDNA VELIKA KULA
PROZORI SU POGLEDI MOJI
SRCE MOJE VRATA SU NJENA
UĆI MOŽE SVATKO,
AL VRATA ZA IZLAZ NEMA!!!

ZATOČENA SAM OKOVIMA ČVRSTIM,
OBVEZNA SAM MISLITI NA SUTRA,
PREŠUĆUJEM VJESTI ŠTO DONOSE MI JUTRA,
ZATVARAM OČI ISPRED SVAKOG NOVOG PUTA
BOJIM SE DA SUDBINA JE MOJA
POLA ISUSOVA PUTA.


*******************

TRAŽIM SE U NEBESIMA,
GDJE KRALJEVSTVO VLADA,
ALI NIGDJE NE VIDIM POSTOLJE SVOJE,
SAMO SPOKOJ VISI U ZRAKU,
MOJA JE NADA NEGDJE SKRIVENA U MRAKU.

TREPERENJE ZLATA, TITRANJE SREBRA,
UDOBNOST, TOPLINA, MIRIS I MIRNOĆA...
A MENI MJESTA NEMA,
NI NA JEDNOJ STRANI TOGA SVIJETA.

ODLAZIM DALJE U NEPOZNATOM SMJERU,
BEZ OKRETANJA, BEZ TRAGOVA,
GUTA ME SPOKOJ, I PAŠE MI TAKO
AL OPET NEŠTO TU FALI...

OVOGA PUTA MOŽDA MALO VIŠE
PJESNIČKOG DARA.:)

[I]***********************

U kutu spokoja pronaći ćeš biser svog vremena.
Nailazit ćeš na cestice bez ulične rasvjete,
Udarat ćeš u betonske stupove neznanja,
Držat ćeš se za mrak, i lutati.

Kad jednom naiđeš na sunce
Počet češ žudjeti za tamom,
Za istim mrakom koji te gutao,
Ići ćeš za svojom prazninom.[I]

*************************

* VJETAR *



Ispunjenost duše krhkim osjećajima,
Oči prepune snažnih emocija
I treptaji, i drhtaji, i strah od poraza,
Čini me ženom novog preporoda.

Kao klupko zgužvanog papira
Sa bezbroj ostavljenih neprežaljenih dodira,
Da vlastite greške netko mi ispravi,
Stvarno i vječno zahvalno to bi voljela.

Ima me u svakoj čestici tuđih razmišljanja,
A ja se ne dam,
Jer se bojim,
Ljubavi,
Jer se bojim,
Umiranja.

Ispirem lice od nedužnih pogleda,
Dajem vjetru nekoliko svojih koraka,
Da me otpuše,
Da me preda,
Da mi otkrije,
Sve što nije imalo, a srcu mi treba.

U očekivanju jutra što i noć prevarila je,
Želim, uistinu želim
Biti nečija ljubav, nadanje i vjera,
Baš kao meni stranac
u vjetrom zahvaćenim krajevima.


*ŽIVI MAK*

U prilici da budem stručak poljskog maka
Zanijekala sam mogućnost gubitka čovječnosti,
Odlučila sam pretači ljubav u boju svoje haljine,
I postati čvrsta veza prirode i užitaka.

Njišući svoj struk na širokom prostranstvu
Osjećam dodir nježnosti rasplamsalog Sunca,
Hlad obližnjeg gospodina Drva,
I radost te dječice Trave.

Vezana sloboda, podijeljena voda,
Sućut i beskraj, nerazumijevanje i vedrina,
Moja mudrost ne podliježe Bogovima,
A moja ljepota,

Zauvijek će bdjeti poljima, livadama, pašnjacima…
Netaknuta, neodoljiva, tek jesenskom rosom obavijena,
Svjetlucam….
Postojim, dajem, ne uzimam ništa!

Tek pokoji stručak maka
Molit ću na dar!

LISTA IZGUBLJENIH STVARI
Ovdje ću nadopunjavati (nadam se što rjeđe) niz novoizgubljenim stvari.

*mobitel
*hrpu crnih olovaka za oči
*5 pari srebrnih naušnica (istih paučića)

...nastavak slijedi...

*nove bijele slušalice s raznobojnim nastavcima (neupotrebljenim)
*jednu naušnicu (zvjezdicu kao i prethodnih milijun)
*karticu od knjižnice

19.06.2007., utorak

MUKE PO MEDVEDGRADU

Ako se ikada odlučite otići na kakav izlet dobro provjerite stanje vašeg auta, natankajte ga dobro benzinom, opskrbite se tekućinom, informirajte se o mjestu koje ste odlučili posjetiti i tek onda postoji ono malo 1% šanse da nešto pođe po zlu.

Tako samo se jučer odlučili malo prekasno sjetili da odemo u posjet Medvedgradu, pošto već dugo nismo tamo bili. Neboder je uspio uzeti auto od starog, natočio ga je (ali naravno cicija je dao samo 30,00 kn) i krenuli smo put pod kotače. Uzeli smo deku da ju stavimo na livadu blizu zidina, nešto vode, jednu pivu i ostatak sitniša za svaki slučaj. Vrućina je bila paklena, ali raspoloženje dobro. I eto da spomenem, i prošli vikend smo odlučili ići na Jarun odigrati badminton (koji se raspao nakon samo dva servisa) i auto nam je stao kod Prečkog tako da smo bili prisiljeni ostati tamo neko vrijeme uvjereni da se radi o ventilatoru koji je vjerojatno pregorio ili tko zna što. Isti slučaj jučer na pol puta prema Medvedgradu. Spomenuli smo kako bi se smijali da nam se baš sad to dogodi, i eto dogodi se, ali se nismo smijali kao što smo mislili, nego smo živčanili i udarali glavom u vjetar. Da smo se barem mogli spustiti niz nizbrdicu, ali smjer je bio suprotan, pa smo nekako morali doći do gore - silom ili milom. Tako smo odlučili malo kročiti nogom po šumi zapalici cigaru, isprepadati se čudnog liša u strahu od krpelja i spustili smo se zatim opet do auta provjeriti situraciju. I uspjeli smo krenuti, nekim čudom. Nismo išli skroz do gore, ali smo stali na izletištu kod jedne crkve i naučili koje životnje haraju šumom i koje gljive su smrtonose, koje su jako smrtonosne a koje žestoko smrtonosne (mada ne kužim razliku). Vrijeme je bilo prekrasno, ali smo dosta produljili te probleme s vožnjom. Ubrzo smo krenuli za Zagreb, i opet isti peh stao je. Ni natrag ni naprijed. Nervoza me pucala jer kod kuće nije bilo sve kako treba, a stara samo što nije stigla iz Majurca. Bog nam se smilovao i pogurao nas niz nizbrdicu.

Kasnije smo otišli na svježe pečenu ribu (pastrvu kalifornijsku crvenu koju do jučer nisam nikada probala i strašno mi se svidjela) i krumpir salatu. Sve je bilo u slast za prste polizat. Uglavnom nedjelja je bila zanimljiva.

..........evo me nakon par sati.....ovo prethodno pisano je na poslu, a eto sad je sat poslije ponoći i nastavljam nedovršeno.....

U petak smo išli u Best i dobro se proveli, napili naravno (bez pohvale), isplesala sam se jer već stvarno dugo nisam bila nigdje vani, sve su to zlo i naopako izlasci neplanirani, nedomišljati, ali većinom uspješni preživjeli. Subota je bila kobna stoga, pa nisam nigdje bila.

Danas smo brali višnje iz mog dvorišta, nabrala se poprilična količina, tko bi rekao da tako mlado drvo može biti tako rodno, kao nikada do sad. Do možda čak prošle godine nisam voljela ni trešnje ni višnje, nekako su mi uvijek bile odbojne, ali sada su mi fine. Mama će složiti višnjevac, sirup i štrudlu, pa kasnije i džem ako nabavim voćni šećer na vrijeme. Valjda ću se sutra sjetiti da pogledam u Konzumu ima li ga.

Inače, trebala sam ići danas u ZOO, ali pošto prijevoz nije bio moguć a vrućine su bile nesnosne ipak nije ništa ispalo od toga, no ima dana. Lijepo vrijeme je na usluzi, čak i prelijepo, dobro bi mi došlo neko rashlađenje kišom i grmljavinom cijeli dan, no to će izgleda još pričekati.

Nemam više snage, sutra je novi dan, svima želim laku noć i sucem obasjani dan*zijev
- 00:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se