globabloga

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

MOJA GLOBABLOGA BEZ REPA I ROGA
Jedno veliko zbrčkano klupko vune koje se kotrlja pa zapne. Vreća u kojoj se skrivaju šareni gumbići, svaki svoje veličine i s rupicama i bez. Moj blog - moj virtualni monolog - žarko sunce i potonuli brod...

SURFAM:

Blog
Coolinarika
Google
Avon
Index

PREKRASNA ŠETALIŠTA:

Shady
Almost poznata
Grintavac
Trigona
Rudarka
Lolina
Dinamitna
Slatko grko
Lakeisha
4pištolja


ČUDNA CESTA
MOJE STANJE DUHA NE POZNAJE DALJINE
ONO JE OKRUNJENO VREMENOM DANAŠNJICE
ZAROBLJENO GRANICAMA TUĐIH STAVOVA.
MOJE JE TIJELO JEDNA VELIKA KULA
PROZORI SU POGLEDI MOJI
SRCE MOJE VRATA SU NJENA
UĆI MOŽE SVATKO,
AL VRATA ZA IZLAZ NEMA!!!

ZATOČENA SAM OKOVIMA ČVRSTIM,
OBVEZNA SAM MISLITI NA SUTRA,
PREŠUĆUJEM VJESTI ŠTO DONOSE MI JUTRA,
ZATVARAM OČI ISPRED SVAKOG NOVOG PUTA
BOJIM SE DA SUDBINA JE MOJA
POLA ISUSOVA PUTA.


*******************

TRAŽIM SE U NEBESIMA,
GDJE KRALJEVSTVO VLADA,
ALI NIGDJE NE VIDIM POSTOLJE SVOJE,
SAMO SPOKOJ VISI U ZRAKU,
MOJA JE NADA NEGDJE SKRIVENA U MRAKU.

TREPERENJE ZLATA, TITRANJE SREBRA,
UDOBNOST, TOPLINA, MIRIS I MIRNOĆA...
A MENI MJESTA NEMA,
NI NA JEDNOJ STRANI TOGA SVIJETA.

ODLAZIM DALJE U NEPOZNATOM SMJERU,
BEZ OKRETANJA, BEZ TRAGOVA,
GUTA ME SPOKOJ, I PAŠE MI TAKO
AL OPET NEŠTO TU FALI...

OVOGA PUTA MOŽDA MALO VIŠE
PJESNIČKOG DARA.:)

[I]***********************

U kutu spokoja pronaći ćeš biser svog vremena.
Nailazit ćeš na cestice bez ulične rasvjete,
Udarat ćeš u betonske stupove neznanja,
Držat ćeš se za mrak, i lutati.

Kad jednom naiđeš na sunce
Počet češ žudjeti za tamom,
Za istim mrakom koji te gutao,
Ići ćeš za svojom prazninom.[I]

*************************

* VJETAR *



Ispunjenost duše krhkim osjećajima,
Oči prepune snažnih emocija
I treptaji, i drhtaji, i strah od poraza,
Čini me ženom novog preporoda.

Kao klupko zgužvanog papira
Sa bezbroj ostavljenih neprežaljenih dodira,
Da vlastite greške netko mi ispravi,
Stvarno i vječno zahvalno to bi voljela.

Ima me u svakoj čestici tuđih razmišljanja,
A ja se ne dam,
Jer se bojim,
Ljubavi,
Jer se bojim,
Umiranja.

Ispirem lice od nedužnih pogleda,
Dajem vjetru nekoliko svojih koraka,
Da me otpuše,
Da me preda,
Da mi otkrije,
Sve što nije imalo, a srcu mi treba.

U očekivanju jutra što i noć prevarila je,
Želim, uistinu želim
Biti nečija ljubav, nadanje i vjera,
Baš kao meni stranac
u vjetrom zahvaćenim krajevima.


*ŽIVI MAK*

U prilici da budem stručak poljskog maka
Zanijekala sam mogućnost gubitka čovječnosti,
Odlučila sam pretači ljubav u boju svoje haljine,
I postati čvrsta veza prirode i užitaka.

Njišući svoj struk na širokom prostranstvu
Osjećam dodir nježnosti rasplamsalog Sunca,
Hlad obližnjeg gospodina Drva,
I radost te dječice Trave.

Vezana sloboda, podijeljena voda,
Sućut i beskraj, nerazumijevanje i vedrina,
Moja mudrost ne podliježe Bogovima,
A moja ljepota,

Zauvijek će bdjeti poljima, livadama, pašnjacima…
Netaknuta, neodoljiva, tek jesenskom rosom obavijena,
Svjetlucam….
Postojim, dajem, ne uzimam ništa!

Tek pokoji stručak maka
Molit ću na dar!

LISTA IZGUBLJENIH STVARI
Ovdje ću nadopunjavati (nadam se što rjeđe) niz novoizgubljenim stvari.

*mobitel
*hrpu crnih olovaka za oči
*5 pari srebrnih naušnica (istih paučića)

...nastavak slijedi...

*nove bijele slušalice s raznobojnim nastavcima (neupotrebljenim)
*jednu naušnicu (zvjezdicu kao i prethodnih milijun)
*karticu od knjižnice

05.06.2007., utorak

UNUTARNJI NEMIRI

Otkako sam bila na godišnjem kao da me zmija otrovnica ugrizla i ispustila svoj otrov koji se sad polako širi mojim krvnim stanicama. Potpuno sam nemirna, javljaju mi se bolovi u leđima zbog kojih već danima ne spavam kao ljudsko biće. Sinoć je bila prva mirna noć (donekle, možda sam se tek 2 puta okretala). Noge mi rade gore-dolje, lijevo-desno, uvijam stopala, tresem se, ugibam vrat kružnim okretima, pa spuštam prema prsima da izdužim očito zakržljalu kralježnicu. Do neki dan sam se isforsirala na biciklu (točnije jučer, da) i ugrozila kičmu još više. Ne mogu se smiriti i biti na jednom mjesto dulje od 2 minute. Taman se namjestim, kad već sljedećim treptajem uviđam da to ipak nije savršeni položaj pa sve ispočetka. Naravno znojim se ko bik, možda neki preuranjeni valunzi, tko bi to znao, svašta se meni dešava, i što treba i što ne treba. Čudno bi bilo da nisam katkada shrvana od svog ludovanja.

Možda moj nedavni san ima veze s mojim nemirom. Naime sanjala sam da je umro onaj mornar/morž u plavo-bijeloj t-shirt koji reklamira proizvode EVA. Strašan je bio san, a sjetila sam se tek kad sam vidjela reklamu. Hmmmmm, stvarno čudno, zabrinjavaju me moji snovi koji katkada mogu biti toliko zastrašujući da se bojim da ću izluditi (ili ako već nisam luda). Ono, haluciniram, od sjena po zidu pričinjavaju mi se svakakve spodobe, a kad zažmirim kao iz voska se izlijevaju neka čudna stvorenja i nakaze. Npr. jučer sam imala hal da sam vidjela velikog monstruma iz čijeg lica su izvirivale stotine malih zmijica sa velikim zubima i hoće me pojesti.

Ludilo brale....

Odo ja sad pravac posao-doma, pa na kakvu kavu, pa kratak odmor na garnituri, pa lagani ručkić (vjerojatno cikla kuhana s nekim drekecom još kaj ga nađem u fričkasu), pa onda kod Nebodera.dead

Ajd, bok*wave
- 15:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se