globabloga

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

MOJA GLOBABLOGA BEZ REPA I ROGA
Jedno veliko zbrčkano klupko vune koje se kotrlja pa zapne. Vreća u kojoj se skrivaju šareni gumbići, svaki svoje veličine i s rupicama i bez. Moj blog - moj virtualni monolog - žarko sunce i potonuli brod...

SURFAM:

Blog
Coolinarika
Google
Avon
Index

PREKRASNA ŠETALIŠTA:

Shady
Almost poznata
Grintavac
Trigona
Rudarka
Lolina
Dinamitna
Slatko grko
Lakeisha
4pištolja


ČUDNA CESTA
MOJE STANJE DUHA NE POZNAJE DALJINE
ONO JE OKRUNJENO VREMENOM DANAŠNJICE
ZAROBLJENO GRANICAMA TUĐIH STAVOVA.
MOJE JE TIJELO JEDNA VELIKA KULA
PROZORI SU POGLEDI MOJI
SRCE MOJE VRATA SU NJENA
UĆI MOŽE SVATKO,
AL VRATA ZA IZLAZ NEMA!!!

ZATOČENA SAM OKOVIMA ČVRSTIM,
OBVEZNA SAM MISLITI NA SUTRA,
PREŠUĆUJEM VJESTI ŠTO DONOSE MI JUTRA,
ZATVARAM OČI ISPRED SVAKOG NOVOG PUTA
BOJIM SE DA SUDBINA JE MOJA
POLA ISUSOVA PUTA.


*******************

TRAŽIM SE U NEBESIMA,
GDJE KRALJEVSTVO VLADA,
ALI NIGDJE NE VIDIM POSTOLJE SVOJE,
SAMO SPOKOJ VISI U ZRAKU,
MOJA JE NADA NEGDJE SKRIVENA U MRAKU.

TREPERENJE ZLATA, TITRANJE SREBRA,
UDOBNOST, TOPLINA, MIRIS I MIRNOĆA...
A MENI MJESTA NEMA,
NI NA JEDNOJ STRANI TOGA SVIJETA.

ODLAZIM DALJE U NEPOZNATOM SMJERU,
BEZ OKRETANJA, BEZ TRAGOVA,
GUTA ME SPOKOJ, I PAŠE MI TAKO
AL OPET NEŠTO TU FALI...

OVOGA PUTA MOŽDA MALO VIŠE
PJESNIČKOG DARA.:)

[I]***********************

U kutu spokoja pronaći ćeš biser svog vremena.
Nailazit ćeš na cestice bez ulične rasvjete,
Udarat ćeš u betonske stupove neznanja,
Držat ćeš se za mrak, i lutati.

Kad jednom naiđeš na sunce
Počet češ žudjeti za tamom,
Za istim mrakom koji te gutao,
Ići ćeš za svojom prazninom.[I]

*************************

* VJETAR *



Ispunjenost duše krhkim osjećajima,
Oči prepune snažnih emocija
I treptaji, i drhtaji, i strah od poraza,
Čini me ženom novog preporoda.

Kao klupko zgužvanog papira
Sa bezbroj ostavljenih neprežaljenih dodira,
Da vlastite greške netko mi ispravi,
Stvarno i vječno zahvalno to bi voljela.

Ima me u svakoj čestici tuđih razmišljanja,
A ja se ne dam,
Jer se bojim,
Ljubavi,
Jer se bojim,
Umiranja.

Ispirem lice od nedužnih pogleda,
Dajem vjetru nekoliko svojih koraka,
Da me otpuše,
Da me preda,
Da mi otkrije,
Sve što nije imalo, a srcu mi treba.

U očekivanju jutra što i noć prevarila je,
Želim, uistinu želim
Biti nečija ljubav, nadanje i vjera,
Baš kao meni stranac
u vjetrom zahvaćenim krajevima.


*ŽIVI MAK*

U prilici da budem stručak poljskog maka
Zanijekala sam mogućnost gubitka čovječnosti,
Odlučila sam pretači ljubav u boju svoje haljine,
I postati čvrsta veza prirode i užitaka.

Njišući svoj struk na širokom prostranstvu
Osjećam dodir nježnosti rasplamsalog Sunca,
Hlad obližnjeg gospodina Drva,
I radost te dječice Trave.

Vezana sloboda, podijeljena voda,
Sućut i beskraj, nerazumijevanje i vedrina,
Moja mudrost ne podliježe Bogovima,
A moja ljepota,

Zauvijek će bdjeti poljima, livadama, pašnjacima…
Netaknuta, neodoljiva, tek jesenskom rosom obavijena,
Svjetlucam….
Postojim, dajem, ne uzimam ništa!

Tek pokoji stručak maka
Molit ću na dar!

LISTA IZGUBLJENIH STVARI
Ovdje ću nadopunjavati (nadam se što rjeđe) niz novoizgubljenim stvari.

*mobitel
*hrpu crnih olovaka za oči
*5 pari srebrnih naušnica (istih paučića)

...nastavak slijedi...

*nove bijele slušalice s raznobojnim nastavcima (neupotrebljenim)
*jednu naušnicu (zvjezdicu kao i prethodnih milijun)
*karticu od knjižnice

28.05.2007., ponedjeljak

24 GODINE I 2 DANA

Prošlo je već toliko ljeta, a vjerujem da ću barem još toliko rođendana proslaviti. S godinama sve mi je manje do slavlja, već mi je jedina želja da mi to bude svaki dan, dakle, da imam što više sretnih dana i da svojim postojanjem usrećujem ljude koji me okružuju. Sve je prošlo u najboljem redu. Poneke osobe zaboravile su mi čestitati rođendan, pa sam zbog toga bila razočarana, ali život ide dalje, uči se na iskustvima. Ljudi ulazi i izlaze iz naših života, ali bradu valja uvijek visoko gore držati, ponosno svoje čelo pokazivati i vjerovati u bolje sutra, nadati se naboljemu i biti pozitivan, koliko god ta očekivanja budu pobijana i vlastita dostojanstva narušena. Slavlje i nije bilo neko veliko, ali muzika je treštala do ranih jutarnjih sati, sunce je bilo već na obzorju, bilo nas je dvoje, kasnije 4, ali meni dovoljno jer smješak nisam skidala sa svojih usana. Nije bilo poklona, ali je bilo cuge u potocima (što je mene vrlo obradovalo;Đ)

Poprilično sam oprištavila od silnog znojenja, tako da ni tuširanje ne pomaže od prljavog osjećaja, no proći će i to. Osjećam se poprilično starija i puca me da se moram nekako uozbiljiti sa svojim ponašanjem i olakim shvaćanjem nekih bitnih situacija.

Danas sam primila poziv iz Amerike za besplatnu zelenu kartu u trajanju od četiri godine. Inače, svašta ispunjavam na obrasima na internetu, šalje, igram se na sreću i nesreću. Ženu sam poprilično slabo razumijela, pošto mi engleski nije jača strana, lakše razmijem nego što ga upotrebljavam. Idem sad proučiti o čemu se točno radi tj. idem zatražiti pomoć nekog tko bi mi mogao prevesti sve te silne poruke na e-mailu što sam ih dobila s njihove strane. Bilo bi lijepo otputovati, ali s putovanjem dolazi i grižnja savjesti za svim ostavljenim ljudima iza sebe. No, vjerujem da će to zauvijek ostati moja neostvarena nadanja.

Evo, idem sad posušti kosu s fenom i idem se družiti van, uveseljavati svoje dane godišnjeg odmora i pokušati zaboraviti na neke stvari koje me katkada neuveseljavaju.

Veliki pozdrav mom bratiću shady-u. Voli te tvoja sestrična*
- 18:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.