globabloga

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

MOJA GLOBABLOGA BEZ REPA I ROGA
Jedno veliko zbrčkano klupko vune koje se kotrlja pa zapne. Vreća u kojoj se skrivaju šareni gumbići, svaki svoje veličine i s rupicama i bez. Moj blog - moj virtualni monolog - žarko sunce i potonuli brod...

SURFAM:

Blog
Coolinarika
Google
Avon
Index

PREKRASNA ŠETALIŠTA:

Shady
Almost poznata
Grintavac
Trigona
Rudarka
Lolina
Dinamitna
Slatko grko
Lakeisha
4pištolja


ČUDNA CESTA
MOJE STANJE DUHA NE POZNAJE DALJINE
ONO JE OKRUNJENO VREMENOM DANAŠNJICE
ZAROBLJENO GRANICAMA TUĐIH STAVOVA.
MOJE JE TIJELO JEDNA VELIKA KULA
PROZORI SU POGLEDI MOJI
SRCE MOJE VRATA SU NJENA
UĆI MOŽE SVATKO,
AL VRATA ZA IZLAZ NEMA!!!

ZATOČENA SAM OKOVIMA ČVRSTIM,
OBVEZNA SAM MISLITI NA SUTRA,
PREŠUĆUJEM VJESTI ŠTO DONOSE MI JUTRA,
ZATVARAM OČI ISPRED SVAKOG NOVOG PUTA
BOJIM SE DA SUDBINA JE MOJA
POLA ISUSOVA PUTA.


*******************

TRAŽIM SE U NEBESIMA,
GDJE KRALJEVSTVO VLADA,
ALI NIGDJE NE VIDIM POSTOLJE SVOJE,
SAMO SPOKOJ VISI U ZRAKU,
MOJA JE NADA NEGDJE SKRIVENA U MRAKU.

TREPERENJE ZLATA, TITRANJE SREBRA,
UDOBNOST, TOPLINA, MIRIS I MIRNOĆA...
A MENI MJESTA NEMA,
NI NA JEDNOJ STRANI TOGA SVIJETA.

ODLAZIM DALJE U NEPOZNATOM SMJERU,
BEZ OKRETANJA, BEZ TRAGOVA,
GUTA ME SPOKOJ, I PAŠE MI TAKO
AL OPET NEŠTO TU FALI...

OVOGA PUTA MOŽDA MALO VIŠE
PJESNIČKOG DARA.:)

[I]***********************

U kutu spokoja pronaći ćeš biser svog vremena.
Nailazit ćeš na cestice bez ulične rasvjete,
Udarat ćeš u betonske stupove neznanja,
Držat ćeš se za mrak, i lutati.

Kad jednom naiđeš na sunce
Počet češ žudjeti za tamom,
Za istim mrakom koji te gutao,
Ići ćeš za svojom prazninom.[I]

*************************

* VJETAR *



Ispunjenost duše krhkim osjećajima,
Oči prepune snažnih emocija
I treptaji, i drhtaji, i strah od poraza,
Čini me ženom novog preporoda.

Kao klupko zgužvanog papira
Sa bezbroj ostavljenih neprežaljenih dodira,
Da vlastite greške netko mi ispravi,
Stvarno i vječno zahvalno to bi voljela.

Ima me u svakoj čestici tuđih razmišljanja,
A ja se ne dam,
Jer se bojim,
Ljubavi,
Jer se bojim,
Umiranja.

Ispirem lice od nedužnih pogleda,
Dajem vjetru nekoliko svojih koraka,
Da me otpuše,
Da me preda,
Da mi otkrije,
Sve što nije imalo, a srcu mi treba.

U očekivanju jutra što i noć prevarila je,
Želim, uistinu želim
Biti nečija ljubav, nadanje i vjera,
Baš kao meni stranac
u vjetrom zahvaćenim krajevima.


*ŽIVI MAK*

U prilici da budem stručak poljskog maka
Zanijekala sam mogućnost gubitka čovječnosti,
Odlučila sam pretači ljubav u boju svoje haljine,
I postati čvrsta veza prirode i užitaka.

Njišući svoj struk na širokom prostranstvu
Osjećam dodir nježnosti rasplamsalog Sunca,
Hlad obližnjeg gospodina Drva,
I radost te dječice Trave.

Vezana sloboda, podijeljena voda,
Sućut i beskraj, nerazumijevanje i vedrina,
Moja mudrost ne podliježe Bogovima,
A moja ljepota,

Zauvijek će bdjeti poljima, livadama, pašnjacima…
Netaknuta, neodoljiva, tek jesenskom rosom obavijena,
Svjetlucam….
Postojim, dajem, ne uzimam ništa!

Tek pokoji stručak maka
Molit ću na dar!

LISTA IZGUBLJENIH STVARI
Ovdje ću nadopunjavati (nadam se što rjeđe) niz novoizgubljenim stvari.

*mobitel
*hrpu crnih olovaka za oči
*5 pari srebrnih naušnica (istih paučića)

...nastavak slijedi...

*nove bijele slušalice s raznobojnim nastavcima (neupotrebljenim)
*jednu naušnicu (zvjezdicu kao i prethodnih milijun)
*karticu od knjižnice

23.05.2007., srijeda

"GO"

Odlučila sam si uzeti malo vremena samo za sebe i napisati ponešto o proteklim danima iza mene, mada se ovako kako ne pišem baš često u posljednje vrijeme čini da sam prestala misliti na vas, to nije istina. Nikako me nema doma otkako sam na godišnjem. Danas je službeno treći dan tako da imam još vremena provesti te dane onako kako mi bane.

Inače, bila sam napokon kod starog, sestre, šogija i malog Dode u Majurcu (to je selo negdje cca 3 min vlakom udaljeno od Križevaca, nema civilazacije, ali je jako lijepo, mirno i priroda je prekrasna). Provela sam tamo od petka do ponedjeljka. Iznenadila sam se kad sam vidjela kako kuća izgleda, koliko imanje imamo, koliko životinja trči po našem dvorištu i kako je zapravo divno biti seljak. Samo što ima toliko posla, da se ja iz jednog velikog urbanog grada ne bi baš lako uspjela prilagoditi na taj način života. Sve u svemu jako sam uživala. Imamo malog psića Dodu (ugl. sve životinje se tako zovu, pogotovo one najmanje po mom nećaku). Imamo nekoliko purana malih, koku nesilicu, velikog goluba koji natjerava sve po dvorištu, puno malih pilića, patke kojima smo stari i ja napravili bazen da se mogu kupati, a mali Dodo u njemu pušta svoje brodove pa patke neće ni blizu, zatim imamo kokice, pjetla.....svaki dan sestra odlazi kod susjede po svježe kravlje mlijeko. Stari će uskoro uzeti i koze kako bi se počeo baviti proizvodnjom sira i mlijeka. Sestra je okopala prekrasni vrt s mnoštvom povrća. Brdo voćki raste nam u dvorištu, imanje je preveliko i prekrasno, ima još puno radova što se moraju obaviti. Po prvi puta sam se vozila s tatom na traktoru. Preokretali smo sjeno, a imamo i veliku šumu i livadu koju sad treba pokositi kao bi pripremili novo sjeno. Skoro ću opet otići tamo, pa onda i u posjet teti, tetku, sestrični i bratiću u Križevce da se malo provedemo. U subotu smo zajedno otišli van u disco Latino i bilo je super. Ekipa je mrak i ljudi su nekako jednostavniji i lijepo mi je bilo voditi razgovore s njima, zezati se, piti i zabavljati. Teta nas je rano probudila na ručak, pa smo skoknule u kratku šetnju gradom, na kavu, na sladoled i tako je vrijeme zaista brzo prošlo. Upoznala sam neke nove ljude koji voze bicikl i pozvali su me da se učlanim u njihov klub pa da idemo zajedno na nekakve ture. Potrudit ću se sve to izrealizirati što prije.

Užasno je sparno, mnogo mi se spava, vrijeme nije najbolje za vožnju biciklom pa radije odem kod frenda doma i tamo uživamo u kućnom hladu. Vidim sprema se neka kiša, ali to je već standardo kad ja odem na go.

Imam ja puno toga za pisati, ali ukratko htijela sam se samo pohvaliti svojom dobrom voljom da posjetim napokon imanje svojih staraca i kažem vam kako sam se dobro provela, napulia se pozitivnom energijom i sad sam spemna za nove pobjede. Jedino što me uvijek može srozati, to je manjak novaca na tekućem računu, s obzirom da mi se bliži rođendan, svako malo padam u depresiju jer ne znak kako ću spojiti kraj s krajem.

Eto, puno vas sve pozdravlja, već moram gibati na drugu stranu, hvala vam na ostavljenim komentarima, nadam se da me nećete iznevjeriti bez obzira što ne pišem tako često u posljednje vrijeme, sve vas i dalje podržavam u vašim pothvatima i mišljenjima, a nadam se da će tako i ostati.

wave
- 15:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se