globabloga

< prosinac, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

MOJA GLOBABLOGA BEZ REPA I ROGA
Jedno veliko zbrčkano klupko vune koje se kotrlja pa zapne. Vreća u kojoj se skrivaju šareni gumbići, svaki svoje veličine i s rupicama i bez. Moj blog - moj virtualni monolog - žarko sunce i potonuli brod...

SURFAM:

Blog
Coolinarika
Google
Avon
Index

PREKRASNA ŠETALIŠTA:

Shady
Almost poznata
Grintavac
Trigona
Rudarka
Lolina
Dinamitna
Slatko grko
Lakeisha
4pištolja


ČUDNA CESTA
MOJE STANJE DUHA NE POZNAJE DALJINE
ONO JE OKRUNJENO VREMENOM DANAŠNJICE
ZAROBLJENO GRANICAMA TUĐIH STAVOVA.
MOJE JE TIJELO JEDNA VELIKA KULA
PROZORI SU POGLEDI MOJI
SRCE MOJE VRATA SU NJENA
UĆI MOŽE SVATKO,
AL VRATA ZA IZLAZ NEMA!!!

ZATOČENA SAM OKOVIMA ČVRSTIM,
OBVEZNA SAM MISLITI NA SUTRA,
PREŠUĆUJEM VJESTI ŠTO DONOSE MI JUTRA,
ZATVARAM OČI ISPRED SVAKOG NOVOG PUTA
BOJIM SE DA SUDBINA JE MOJA
POLA ISUSOVA PUTA.


*******************

TRAŽIM SE U NEBESIMA,
GDJE KRALJEVSTVO VLADA,
ALI NIGDJE NE VIDIM POSTOLJE SVOJE,
SAMO SPOKOJ VISI U ZRAKU,
MOJA JE NADA NEGDJE SKRIVENA U MRAKU.

TREPERENJE ZLATA, TITRANJE SREBRA,
UDOBNOST, TOPLINA, MIRIS I MIRNOĆA...
A MENI MJESTA NEMA,
NI NA JEDNOJ STRANI TOGA SVIJETA.

ODLAZIM DALJE U NEPOZNATOM SMJERU,
BEZ OKRETANJA, BEZ TRAGOVA,
GUTA ME SPOKOJ, I PAŠE MI TAKO
AL OPET NEŠTO TU FALI...

OVOGA PUTA MOŽDA MALO VIŠE
PJESNIČKOG DARA.:)

[I]***********************

U kutu spokoja pronaći ćeš biser svog vremena.
Nailazit ćeš na cestice bez ulične rasvjete,
Udarat ćeš u betonske stupove neznanja,
Držat ćeš se za mrak, i lutati.

Kad jednom naiđeš na sunce
Počet češ žudjeti za tamom,
Za istim mrakom koji te gutao,
Ići ćeš za svojom prazninom.[I]

*************************

* VJETAR *



Ispunjenost duše krhkim osjećajima,
Oči prepune snažnih emocija
I treptaji, i drhtaji, i strah od poraza,
Čini me ženom novog preporoda.

Kao klupko zgužvanog papira
Sa bezbroj ostavljenih neprežaljenih dodira,
Da vlastite greške netko mi ispravi,
Stvarno i vječno zahvalno to bi voljela.

Ima me u svakoj čestici tuđih razmišljanja,
A ja se ne dam,
Jer se bojim,
Ljubavi,
Jer se bojim,
Umiranja.

Ispirem lice od nedužnih pogleda,
Dajem vjetru nekoliko svojih koraka,
Da me otpuše,
Da me preda,
Da mi otkrije,
Sve što nije imalo, a srcu mi treba.

U očekivanju jutra što i noć prevarila je,
Želim, uistinu želim
Biti nečija ljubav, nadanje i vjera,
Baš kao meni stranac
u vjetrom zahvaćenim krajevima.


*ŽIVI MAK*

U prilici da budem stručak poljskog maka
Zanijekala sam mogućnost gubitka čovječnosti,
Odlučila sam pretači ljubav u boju svoje haljine,
I postati čvrsta veza prirode i užitaka.

Njišući svoj struk na širokom prostranstvu
Osjećam dodir nježnosti rasplamsalog Sunca,
Hlad obližnjeg gospodina Drva,
I radost te dječice Trave.

Vezana sloboda, podijeljena voda,
Sućut i beskraj, nerazumijevanje i vedrina,
Moja mudrost ne podliježe Bogovima,
A moja ljepota,

Zauvijek će bdjeti poljima, livadama, pašnjacima…
Netaknuta, neodoljiva, tek jesenskom rosom obavijena,
Svjetlucam….
Postojim, dajem, ne uzimam ništa!

Tek pokoji stručak maka
Molit ću na dar!

LISTA IZGUBLJENIH STVARI
Ovdje ću nadopunjavati (nadam se što rjeđe) niz novoizgubljenim stvari.

*mobitel
*hrpu crnih olovaka za oči
*5 pari srebrnih naušnica (istih paučića)

...nastavak slijedi...

*nove bijele slušalice s raznobojnim nastavcima (neupotrebljenim)
*jednu naušnicu (zvjezdicu kao i prethodnih milijun)
*karticu od knjižnice

01.12.2007., subota

IZ SATA U SAT, IZ DANA U DAN

waveNe pišem više tako često jer zapravo sam se izgubila u svoj toj svojoj priči, mislim da sam kontrolirana kroza sve što napišem, mrzim kad me netko komentira u stvarnom svijetu (vaše komentare obožavam i na taj način osjećam se prihvaćenom) i jednostavno mislim, a sve mi je žao, prekinuti pisati ovaj blog i pokušati se orijentirati na neke druge vrste zabave, ovo više nije moj stil, ili je? Šta ja znam!

Uglavnom se glupiram i teško sam shvatljiva, dosta sam se promijenila, kako u stavovima o nekim stvarima, tako i sva ta svoja razmišljanja bez isprike pokazujem, jer tako mi je lakše i boli me đon hoće li se to nekom svijedti ili ne, želim istinu, želim iskrene odnose s ljudima, dosta mi je pretvaranja, truda, trpljenja, jedenja govana i sl. Mislim da sam na rubu sama sa sobom i ne znam kojim putem krenuti. Želim smiriti neke srasti u svom životu i pokušati nešto napraviti, ali uvijek se nađe nešto što me koči i nikako da to izrealiziram i onda na kraju krajeva postajem još gora i kao da me zakopavaju sa svih strana, a ja želim samo dobro i sve su moje namjere pozitivno usmjerene i s prevelikom nadom da ću biti shvaćena.

Večeras idem vanka, pa se nadam da ću zadržati hladnu glavu, jer baš sam nekako danas već bila potaknuta nervozom koja me prati sada cijelo vrijeme, a ne zaslužujem da se tako osjećam, no, izbacit ću to iz sebe na bilo koji način, onako kako najbolje i znam i umijem.

A opet kada se ovako osjećam, najbolje je napisati kakvu ludu zbrda-zdola pjesmu, pa recimo to ovako:

Kad ne kuća prazna i zjapi u zidove susjednih kuća,
ogrnuta samo ogrtačem
sklupčana na raskilimanoj stolici ispred kompa,
zaključujem sulude stvari u svojoj glavi.
Vrtim se naokolo bez ikakvog cilja,
samo čekam tu uru da otkuca
pa da pođem štogod nazdravit.

Dobro, ovo možda i nije pjesma, al je stanje u i oko mene.
Pozdravljam sve koji me i dalje vjerno prate,
nadam se da ću i ja pronaći za to minute i sate.


- 16:55 - Komentari (10) - Isprintaj - #

03.11.2007., subota

PUT PUTUJEM

Čudni stihovi, čudna poezija, čudno stanje psihe, razmišljanja koja vode do istegnuća mozga i invalidnosti duše. Ponekad se čovjeku počnu dešavati urnebesne situacije u životu, ne razumivši ih pati više od procijenjivosti samog događaja, pa piše kao ja.
Dovoljno je bilo samo izvaditi bicikl i uputiti se osunčanom stranom ceste i poći prema Jarunu. I kad više nisam mogla pratiti tempo koji mi je zadavao sam fini mehanizam bicikla, odlučila sam leći na klupu na najsjajnije obajanoj livadi, izvaditi papir, uzet olovku u ruke i pustiti nek stvari krenu svojim tokom.


(Otprije sam već uslikala ovu slikicu, nedugo nakon što sam se vratila s mora, ali ovaj put najbolje ide uz ovaj post, uživajte)...

Free Image Hosting at www.ImageShack.usž

...a pjesma? Nadam se da će vam se svidjeti!
Neka se zove...

TAŠTINA

Pukim slučajem došla sam na svijet
pukim slučajem isto postala.
Niz rijeku se spuštao oronuli list,
a ja sam dalje krenula ni ne primjetivši ga.
Gutamo me mrak jutrima
i sad nadam se proći će i to.
Po nebu crne točke vrana,
kao da pišu i straše me, paranoiziram se.
Promuknuo glas oteo mi je karakter
pa sad glumim da bolje ne mogu.
Gledam, a ne vidimm, kao da sam gluha
bez spoznaje da postojim negdje drugdje.
Sofisticirani prizori sjena čine pomutnju
sve dok mjesec ne odluta pa se vrati.
S gomilom darova prošla sam svijet
omamljena bez pitanja opet sam tu.
Vrućina udara u leđa, a lice hladno,
bez čudnog sjaja u očima nagoviješta idilu.
Ne odlazim već ostajem nekako
trudeći se sretna do kraja opstati.


- 17:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.10.2007., utorak

ČUDNE GENERACIJE, PROŠLE, SADAŠNJE, BUDUĆE...

Image Hosted by ImageShack.us

Ovih dana sam zamišljena i muče me neke stvari koje oni drugi ljudi ne mogu razlučiti i shvatiti, a to je da se svijet ne vrti oko njih, da nisu svi maloumni kako se ponekad čini, da i kad prešutim ne znači da nisam bila svjesna svega što se događa, a žalosno je to što onda takvima raste ego i pumpaju se nekom šupljom umišljenošću iskorištavajući svačiju dobru volju, pridobivajući ih pritom nekim čudnim načinom ulizivanja, načinom govora i spikom koja je isprazna i glupa.

Nitko ne zna za riječ oprosti, a meni se ponekad čini da ju ja samo izbacujem iz rukava kao da skrivam u njima sve tuđe pogreške i namjere da ju ikad izgovore, ali ne uspjevaju. Drago mi je što sam naučila koristiti tu magičnu riječ od koje se osjećam puno bolje i sretnije, čišće i poletnije, kao da sam skinula debeli sloj prašine s najdraže mi knjige, ponovno ju pročitala i osjećam se mudro.

Zašto su ljudi toliko zli? Zašto iskorištavaju tuđu dobru volju, a na kraju ne znaju zahvaliti čak ni na ponuđenoj cigareti, već naprotiv još me popljuju što to ne bi bio njihov odabir da su imali priliku birati? Fuj na kvadrat. Takvih ljudi mi je kun purac, a ja jadna ne znam s takvima izači na kraj jer nisam kao oni, ali nije ni da mogu birati s kim ću provoditi vrijeme, pa jednostavno uvijek pođem na krivu stranu, ili dobijem po nosu nizašto, slušam neke mudre drekarije koje sam usvojila još u najranijem vrtićkom periodu....Ono, fakat mi se čini da ti ljudi izgleda nemaju neke pametne roditelje, da su zatupljeni, nezainteresirani, kao popili su cijelu pamet svemira, a blage dume nemaju niočemu što vrijedi i o čemu uopće valja izdvajati nešto vremena i razmišljati o tome, o odnosima....

Pojma nemam ni zašto sam započela ovu temu. Ponekad mi se čini da se ovakva kao ja jednom rađa (zvuči prepotentno, al....) fakat, dobro možda tek par njih tijekom godine. Ne velim da sam prepametna i premudra, ali znam priznati pogreške, znam reći da nešto ne znam, da ne razumijem, volim slušati, učiti, izvlačiti iz ničega nešto, pokušati shvatiti govor prirode, nadmudrivati samu sebe...drugi, zapali su u neki svoj bunar koji je već počeo smrditi naširoko, ali ni mrdac da se pokušaju spasiti, ili, jednostavno to ne vide jer su glupi.

No, dosta vrijeđanja ostalih, nisu svi takvi, nije mi to bila namjera sve ocrniti a sebe bijeliti, no, dajte ljudi, pamet u glavu, knjigu u ruke, gore glavu (ne previsoko), pružite ruke ka svijetu, širom otvorite oči i nebojte se vidjeti nešto što vam se možda ne bi svijedlo već drugi puta pokušajte izbjeći to i usmjerite se ka boljem načinu življenja i razumijevanja sebe i drugih.

Pozdav od zabrinute budučnošću!
- 18:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

03.10.2007., srijeda

MAJUREC ANIMALS

Nije mi čudno to što nemam nijednog ostavljenog komentara i što su oni sve rijeđi. To je samo posljedica mog neredovitog pisanja, stoga što mi doma ne radi internet (evo sad se iznenadila zadnjim histeričnim pokušajem), a još vjerojatnije zbog toga što ne stignem posjetiti vaše blogove i informirati se o najnovijim zbivanjima. No, s vremenom sve će doći na svoje.

Kako bi iskoristila najbolje ovu priliku rada interneta kod kuće, objavit ću neke slike iz Majurca, sela gdje sad žive moja seka s obitelji i tatom. Prekrasno je, još bolje uživo, pa uživajte u domaćim životinjicama....(pas Campi, maca Bony, kokoši, patke, purani, bambi, purani, koze, eng.golub i dr...)

Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us

Pa, do idući put kad me opet internet razveseli, postamo se!

wink
- 17:26 - Komentari (7) - Isprintaj - #

01.10.2007., ponedjeljak

IMAM NOVI MOBITEL!

Htjedoh se samo pohvaliti sa svojom novom mezimakinom koju sam dobila od strare prošli tjedan. Nisam ga još proučila kak spada, ali sve u svemu bolji je od prošlog na kojem nisam mogla vidjeti ni tko me zove, ni pročitati poruku dužu od tri riječi, stalno se gasio....itd. Htjela sam da bude crno-brončani, ali i ovaj je ok, štoviše.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nadam se da će se pokazati boljim od svih prošlih koje sam imala dosad.

cerek
- 15:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.09.2007., subota

ČUDNA TEMA

Uz ovu pjesmu možda bolje uspijete razmijeti što sam htijela reć!



Kako je ovo glupo što uopće više ne osjećam potrebu za pisanjem, a tako sam barem odvajala jedan dio vremena za sva svoja razmišljanja i maštanja, daleka lutanja i neka čudna objašnjenja svih mojih događanja, viđenja i stavova na cjelokupan svjetonazor mog gledišta na svijet...

Koja rečenica, glava mi se zavrtilanut

Jednostavno postoje trenuci kojih se katkada nagomila više u jednom danu nego što postoji riječi da ih iznesem sve u jednom postu, pa izgubim volju za prepričavanjem sama sebi i drugima kako se što poizdešavalo, što sam propustila, u čemu sam pogriješila i koju pametnu odluku donijela.

U trenutku pisanja nikako se ne mogu sjetiti nečeg što bi bilo dobro istaknuti ili malo razglabati o toj temi. Nevoljko priznajem da mi život polako počinje izmicati kontroli, a sve vjerujem zbog krivog odabira ljudi (pojedinci) koji me okružuju (ne svakodnevno), oduzimaju mi previše vremena i živaca, iskorištavaju moju dobru volju da pomognem u nekim im čudnim stajalištima i naumima da donesu bolju odluku (jer sam sama slično prošla), pa me dave svojim frustracijama i nagomilanim kompleksima iz djetinjstva, agresivnosti bez razloga, čudnoj ljubomori koja izjeda svo lice tog čovjeka....žao mi je...nisam psihijatrica, mada se ponekad tako izražavam, nemam vremena imati posla s takvim naivcima....

....pružam priliku samo jednom, možda dvaput ili triput, ali onda, ispustit ću te iz svih svojih vidika da padneš duboko u podnožje svojih gluposti i krivih pretpostavki, zakopat i više nikad u tu škrinju neću ni pogledati. Pružam i više od prsta na ruci, a na kraju ostanem bez obje ruke i noge. Sva sreća, nikada se ne osjećam pokolebano i razoreno jer znam da su moje namjere iskrene i čiste, ali isto tako pokazat ću se kao zadnja nevjernica ako me previše počneš tlačiti, a malo shvaćati ono što želim razriješiti.

Hmmmm....

Jer ja sam stvarno sretno dijete, i da me netko pita, uvijek bi se voljela roditi baš ovakva kakva jesam, s istim stavovima o životu, razmišljanjima i načinom riješavanja istih....ponosim se sobom!fino

Pozdrav s radnog mjesta.....wavezijev

I jedan mali video-filmić - moj prvi...pa uživajte, ja sam ostala eek


- 02:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.09.2007., ponedjeljak

PPS - PRVI PROBOJ SLIKOM

Kako lako. Gdje mi je bila pamet do sada. Potaknuo me ovaj posljednji komentar na prethodni post od bicikljista i jednostavno više nisam si mogla dopustiti da tako lako pređem preko te zapreke. Tuđi blogovi su jednostavno puno zanimljiviji zahvaljujući slikama koje objavljuju, pa eto, uz malo truda, sad i ja mogu ubirati plodove svog rada.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

KAKO SAM SRETNA!smijeh
- 17:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

10.09.2007., ponedjeljak

ALELUJA POST

U svom ovom vremenu mog izbivanja izgubila sam pamćenje, previše se toga nakupilo, dojmova je jako puno, ugl. pozitivnih, ali oni negativni nikako da me zaobiđu barem jedan mjesec u godini. Radim već četiri tjedna, kao da nisam ni bila na go, upala sam u gradsku rutinu, borim se s osjećajima, ljudima, sobom i još mnogočim.

Stalno odlučujem napisati neki post, ali ne znam s čim da najprije krenem i potvrđujem da neću dalje pisati blog sve dok ne skužim kako staviti te proklete slike na blog.

Pozdravljam vas sve, nisam vas zaboravila, samo sam se uljenila, trčkaram posvuda i nemam vremena za sebe, a kamoli za neka virtualna haklanja.

Pusa svim*
- 15:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.08.2007., subota

TIŠNJANSKI RETCI

Da se malo javim s mora, iz najdražeg mi Tisnog. Vrijeme brzo prolazi, eto još sutra i u ponedjeljak rano krećem za Zagreb. Smještena sam poprilično dalje nego inače pa imam dosta do svoje omiljene plaže. Ima hodanja oko 15 minuta, pa ono kad nešto zaboravim udaram glavom u zid jer prelijena sam opet vraćati se u dućan po išta nego skapavam neko vrijeme od gladi i spremam se na cjelodnevni izlet. U torbu obavezno stavim sve što mislim da bi mi bilo potrebno kroz vrijeme provedeno na plaži i u okolnoj šetnji mjestom. Obavezno i križaljke putuju samnom da ne zapostavim skroz mozak, cd-player, fotić, maslinovo ulje i hrpu sitnica koje najčešće ni ne pogledam. Našla sam si ekipu koju znam od prošlih godina.

Prvi dan kako sam stigla bio je blues koncert na poratu, pa sam se nauživala već prvi par sati obitavanja u selu. Nedugo nakon dva dana bila sam i u Tribunju kod nekih koje sam također slučajno upoznala (kako to uvijek biva) i na izlazak u Zadar (koji nažalost nisam previše vidjela koliko sam bila pijana), no ipak valja se pohvaliti. Danas očekujem igre na korentu i kasnije koncert Prljavog kazališta. Bit će ludo. Pije se svaku noć i ne znam kako ću to sve preživjeti. Učenje nekako kampiram i jednostavno ove vrućine i bijele papire sa sitnim slovima nisu mi previše zanimljivi, pa uvijek smislim neki izgovor kako odgoditi. Ma, uostalom vjerujem da ću to već naučiti, ali žao mi je što sam tako slaba.

Imala sam i bliski susret s psom lutalicom od kojeg su mi se noge tresle ostatak večeri. Išla sam u šetnju kroz i dosta se udaljila od mjesta. Uočila sam mamu s dvoje djece u kolicima kako tjera psa jer očito nije baš super raspoložen. Krenula sam se spuštati do Trga kad je pas posrnuo na sve nas. Išla sam ih spasiti, a na kraju se i ja usrala ko galeb. Ipak se psi boje većih skupina ljudi pa ih je tako najlakše potjerati. Svejedno osjećala sam se dobro, kao da sam obitelj izvukla iz ralja kita ubojice.

Noći su ovdje dosta hladne, puše, a jučer je i kiša padala cijelu noć pa smo ostali u kući kod jednog prijatelja i igrali jumb, malo pili i smijali se nekim glupim rimama koje smo bacali kao iz rukava.

Meni je ovdje toliko dobro da nemam nikakvih primjedbi osim smještaja, no bolje išta nego čamiti u Zagrebu. Kad stignem čeka me zgotovljavanje preuređenja sobe i ponovno prepuštanje radnim obvezama i rutini kvarta.

Toliko od mene* Pusa iz Tisnog*
- 12:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

27.07.2007., petak

ODLAZIM I OSTAVLJAM SVE ZA SOBOM

Kucnuo je i taj čas. Idem na godišnji i više nego zasluženi. Sama. Odlazim u Tisno, naravno. Danas mi kreće autobus i dolazim u mjesto u 5,30 sati ujutro. Tamo će me dočekati jedan simpatični čiča (tako mi je barem djelovao tijekom telefonskog razgovora) koji mi je sredio smještaj (soba i kupaona) za 100 kuna dnevno (zajedno s boravišnom taksom za izabrani period). Kad se vratim ostaje mi još desetak dana za lumpanje, pokazivanje boje i konačno sređivanje sobe. Kartu sam kupila, ali i usput i fotić na akciji za 799,00 kn + torbica + memorijska kartica 512 MB, što me posebno obradovalo jer fotić si želim otkad znam za sebe. Oduvijek me prati želja da pohranim neke svakodnevne situracije u svoje albume i napokon mogu krenuti s tim projektom.

Bio je i čovjek-monter koji mi je montirao ormar (koji je toliko veliki da mi se sad čini da i nema toliko robe koliko sam mislila da imam - odjeća mi zauzima 30% sobe s tim da sam oduzela onaj postotak koji sam privremeno stavila u vreće kao nenosivu). Ima još sitnica za riješiti, sortirati, urediti dio sobe koji zovem buksa i na kraju još me čeka hodnik za premaljati, no to je za tik gotovo (ne opterećujem se). Sretna sam što sam većinu poslova uspjela obaviti do danas, osim što mi je žao što određene osobe ostavljam u Zagrebu da se snalaze bez mene.

Sad još treba spakirati torbe, pripremiti sve dokumente, sitnice, hranu i ostale gluposti koje bi mi mogle zatrebati na moru....a onda se prepuštam čarima svojih maštanja, opuštanja, bezbrige, radosti i veselja. Napokon!!!

Sve vas pozdravljam, a čitamo se i na godišnjem, jer bez interneta ja ne funkcioniram, stoga očekujte postove iz Tisnog! Svima želim toplo i ugodno ljeto...........

Pusa od globabloge*kisswavepartysmokinsmijeh
- 15:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.07.2007., utorak

PREUREĐENJE SOBE I DALJNJI PLANOVI

Soba je pri završetku. Sav stari namještaj je izbačen i odvezen u Majurec na selo. Ostala je samo jedna crna komoda i crna velika polica s milijun pretinaca koje skupljaju prašinu kao perje što se na med lijepi! Djelomično sam očistila svu sobu, pa bi što prije trebalo prijeći na detalje (popravljanje tragova od lakiranja greda i kapanja po parketima). Bilo bi dobro izbrusiti i prelakirati parket, ali to zahtjeva još dosta vremena, a ne mogu dočekato da što prije i bolje dočekam svoj novi look sobe. Finalna odluka je konačna, bit će tonovi crno-bijelo-pastelnoroza. Jako malo stvari, koliko uspijem baciti (većinu sam bacila ali tomu nema kraja). Koliko god sam već vreća smeća pobacala i sortirala papir, stare igračke, limenke koje sestra čuva već dva desetljeća i više, limenog otpada, odječe....još uvijek mi se čini da imam toliko predmeta u toj sobi, svaka ima svoju svrhu i nije potrgana ili da nema svoju namjenu, svaka ima svoju priču i volim se tih priča prisjećati, pa mi je stoga jako, jako teško od svih tih sitnica se odvojiti.

No, najteže je prošlo. Ostao je još hodnik koji moram prebojati, ali to tek nakon što stigne ormar i vitrina koju treba progurati kroz usko zavijeno stepenište sve do potkrovlja. Tako mi je i ormar stigao iz Kike, koji naravno uopće nisam izmjerila metrom i računala na to da li će to čudo proći kroz vrata kuće. Naravno čovjek se najavio da dolazi dan prije nego što je bilo dogovoreno. Ogroman čovjek, 200-300 kila izlazi iz dugačkog kamiona, otvara stražnja vrata i vuče garnituru (bijelu, kožnu, novu) kao da je vreća krupmira. Tu mi se već digla kosa na glavi, ali valjda on najbolje zna što radi. Ustalom kupila sam je pod oštećenu robu i to za 50% jeftinije nego što je bila (mali plavi tragić u kutu koji već znam kako odstraniti - ni ne vidi se), no ipak...Na kraju smo je provlačili kroz susjedin hodnik na stražnje dvorište, pa preko ograde u naše dvorište...stara je pozvala nekoliko susjeda koji su brzinom metka dojurili upomoć...podići garnituru na rukama (tešku tonu) do balkona kako bi nas troje podiglo ju preko ograde na balkon i uvukli kroz balkonska vrata u sobu. No, premjerili smo se....nije mogla proći kroz vrata, pa je tip rastavio prozor i na centimetar je ušla unutra. Oštećena je ostala samo drvena nogica od garniture (lako se okreće na sve strane pa je taj problem riješen), ali i otpala letvica od šarapoljki (koja se više ne može popraviti). Namučili smo se vrhunski. Cjedilo se s mene, a tako već dva tjedna otkako sam započela s provođenjem te svoje lude ideje.

Vrućine su nesnosne. Sva sreća pa sad imam klimu i uživam u toj mogućnosti. Uz nju mislim da radovi ne bi bili ni blizu kraju. Ovako sada čekam još ormar i komodu pa ne mogu krenuti s preslagivanjem odjeće koja mi je prekrila gotovo cijeli pod, a k svemu tome sve se toliko izgužvalo (nemam namjeru peglati) i svako jutro se budim s dilemom gdje sam što ostavila. Trebat će mi neko vrijeme da se priviknem na novi raspored i robotizmom obavljam rutinske poslove.

Inače kod mene je sve super i prštim od energije, zadovoljstva, inspiracije....no, ne može sve biti savršeno...ipak osjećam malu groznicu, pad imuniteta s nadolazećom mjesečnom tegobom kojoj se previše i ne radujem s obzirom da mi uskoro kreću dani godišnjeg. Još ovaj tjedan do petka i hajlajf.

Još se nisam odlučila kuda bi krenula na more. Svake godine, unazad već ne znam ni ja koliko, ljetujem u Tisnom na Murteru i to mi se kao i svake godine čini kao najbolja opcija. Mogu sama otići, ne strahujem jer ima dosta ljudi koje poznajem i kojima se mogu obratiti s nekim problemom ako nastane, poznajem ljude pa mogu i izaći van, a i sve plaže su mi dobro poznate, staze za šetnju, barovi.....No, kako je novaca zaista premalo, možda se ipak odlučim za neki wellnes program od 7 dana, no najveći problem je taj što većina takvih paketa u cijeni ne sadržava noćenje u smještajnoj jedinici niti klopu, pa je to još dodatna mužnja para kojih ionako nemam. Evo, sad čekam neku kasu da podignem u računovodstvu kao kredit za otplatu idućih 10 mjeseci bez kamata. Očito je da bez kredita čovjek ne bi mogao živjeti i opskrbiti se najpotrebnijim sitnicama.

Žao mi je što sam munja pa nisam još naučila kako staviti slike na blog, ali fakat se uporno nadam da će me zabljesnuti iznenada to znanje i vama pokazati krajnje rezultate preuređenja svoje nove rezidencije.

Puno vas pozdravljam, uživajte u ljetu, držte se hlada, kupajte se, sunčajte, izlazite, divljajte, odmorite se, pa se uskoro čitamo s novim dojmovima s putovanja.

wave
- 20:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.07.2007., srijeda

PUNO TOGA

Imam na raspolaganju cca 30 minuta za pisanje, jer doma mi ne radi internet do daljnjeg. Očito sam ga previše koristila pa su nas izbacili iz mreže, ali ionako imam tu povlasticu da ga ne plaćam.

Ovih dana zaista mogu reći da mi je dan prebukiran, stalno nešto radim, stalno u pokretu, obnavljam sobu, sebe, kupujem i trošim. Uspjela sam se odlučiti da renoviram cijelu sobu, poskidam postere, obojim potkrovlje, prelakiran drvenariju i izbacim sav namještaj stari iz sobe i priuštim si novi. Samo još čekam kamion koji bi stare ormare i krevete odveo na viksu u Pokupsko, koju se nadam obnoviti do sljedeće godine tako da imam s ekipom otići na pecanje na Kupu, roštilj, vatricu i ostale nepodopštine. Sobu sam obojala u bijelo i nisam stavila tapete kako sam planirala (preskupe su one koje se meni sviđaju), obojila sam grede u crno, vrata, prozore, dakle sve je crno bijelo i veliki dimnjak nasred sobe prefarban u bijelo-crne kockice. Jučer sam obišla neke dućane s namještajem i definitivno sam si rezervirala za ovaj tjedan veliki blijeli ormar s ogladalima s cijele prednje površine i kliznim vratima, veliku bijelu komodu za odlaganje manjih stvari (uz koje još moram nabaviti odgovarajuće ogledalo) i sad mi još preostaje kupiti neku bijelo-crnu kutnu garnituru u stilu 80-tih. Cijela soba će biti pop-art, a još kad napravim neki originalni tatoo na zidovima za koje sam već kupila crni sprej, izgledat će kao iz bajke.

Dobro debelo sam se namučila i oznojila dok sam sve obojila, naravno, imala sam pomoć, ali tu je nastao neki nesklad u mišljenju s čime treba najprije početi. Kako zaista imam previše stvari u sobi bio je problem pomicati se kako radovi teku. NO, ipak se sve svršilo dobro. Još sam si pronašla jednu zebrastu fotelju koju ću kupiti, ali malo dok se oporavim od ovog troška.

Također, riknuo mi je i ovaj tatin mobitel, pa sam umjesto da sam kupila sebi, ja kupim starom, i tako ostanem bez ijednog. Izgleda da ova godina i nije baš povoljna za financije. Isto tako ovaj mjesec sam potrgala dvoje slušalice za svoj prijenosni cd-player i odvojila pozamašnu svotu novaca na njih u tekućoj godini, već mi je dosta.

Bila sam kod okulista i ustanovljena mi je dioptrija od -0,50. Dan kasnije išla sam na proširenje zjenica u nadi da možda mi naočale ipak neće biti potrebne, jer i to bi me naravno koštalo, kao i sve u životu, pa nek onda netko kaže da novac nije sve. Sjedila sam tako u čekao s 2 sata zaklopljenim očima dok mi je doktorica u 4 navrata kapala oči, a ja ni škicnuti nisam smjela, i sve to dok su ljudi zujali pored mene, mrmljali, a ja se kočila na neudobnoj stolici. Kako sam došla u čekaoni je bilo 3-4 ljudi, a kad sam otvorila oči oko mene cijela banda ljudi, čudnovatih kljunaša.

Jedna zanimljiva zgoda, što se tiče odlaska kod okulista. Naime, zvala sam ju taj tjedan 2x i oba puta mi je rekla da svakako dođem u petak oko 11 sati. Ja fino i lijepo dođem na vrijeme, čak i ranije, pokucam na vrata i nitko ne otvara. Kakti imaju pauzu. Ženska izlazi i govori kako prima još njih 3, mene ni ne pogledavši krajičkom oka, na što mi se temperatura tijela dignula sigurno za kojih 5 stupnjeva. Krenula sam prema njoj i rekla da sam se čula sa sestrom i prenijela joj što mi je rekla, dakle, da me primi s obzirom da sam puštena sa posla i da "kakti" idem na godišnji od ponedjeljka (prava istina: radim još ovaj i sljedeći tjedan). Na to se okrenula i nastavila hodati svojim putem. Podivljala sam. Krenula sam van iz bolnice prema poslu, ali u jednom trenutku sam odlučila da neće mene nitko tako j......! Dođem na info-pult gdje je žena razgovarala dobrih 20 min, s ciljem da ju upitam gdje je ravnatelj bolnice. Kako mi nije davala nikakve znakove da uskoro završava s razgovorom, pohitala sam prema uredu ravnatelja i žalila se kako me doktorica neće primiti, na što je urigirano brzinom munje i naravno, primila me, uz još neko čekanje od 20 minuta.

Jučer sam bila kod fizioterapeuta kako bi mi pregledala kičmu. Dolazim u Institut za tumore gdje me žena uputila na 5 kat. Vrata zatvorena, da bi mi kasnije rekla da taj odjel nije kod njih već preko puta ceste. Dolazim, kucam na vrata, nitko ne otvara, ali glavno da se neka ženska pobunila (starija cca 55 godina) i kvoca kako svi čekaju red. Glasno sam joj odgovorila kako jako dobro znam da se čeka red, ali da imam dogovor s doktoricom, na što je odgovorila da to tako ne može, a ja: vidjet ćemo (sa smješkom). U to izlazi sestra i uzima uputnice. Samo smo ženska i ja u čekaonici. Kad je pozvala mene ispred nje, široko sam joj se nasmijala u facu, srce mi je zaigralo, bila sam sretna ko malo dijete što sam oštrigala takvu zajedljivu babetinu. Ne opravdavam time doktore jer u zadnje vrijeme i nemam neke pozitivne dojmove što se tiče zdravstva. Stalno me otkantavaju, ne javljaju se na telefone, ne slušaju što govorim, živčani su, vruće im je, a mi smo naravno krivi što smo bolesni. Ma, baš su jadnici, neprofesionalni.

No, dobro. Već sam oduljila.

Bila sam i na Medvedgradu jedan dan malo se opustiti od ove žege. Uzeli smo dekicu, sokove i uživali na proplanku, svježem zraku, zelenilu i tišini. Dobro mi je došlo jedno takvo izležavanje, gledanje u nebesa i puštanje mozga na ispašu.

Preporučam da i vi što više odlazite u planine, planinski zrak čini čuda, motivira ljude, daje im snage i čisti od crnih misli, opušta tijelo i zavodi.

Puno pozdrava od hitre globabloge!!!

thumbupwave
- 15:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.07.2007., utorak

DOJMOVI S DODOVOG ROĐENDANA U MAJURCU, I OSTALE NEPODOPŠTINE

Čudim se sama sebi što uspjevam uopće smognuti snage za pisanje. Šora me neka želučana nervoza, sve jestivo mi je fuj, a i kad pojedem išpta (kao sada odvratnu pizzu što ju je mama nespretno složila) dođe mi zlo, mučim se s preživanjem (a bila sam tako gladna) i sad mi je zlo. Svako malo slabina mi prođe tijelom, vruće mi je cijeli dan, a ja morala biti ko u krletci zatvorena danas u uredu jer kolegicama je bilo zima. Mislila sam kako će mi dobro doći jedan ovako hladan i smiren dan, grad nešto pustijih ulica, tišina, sivilo....no, uspjela sam sve sinoć zeznuti s kojom pivom viška, i stresom i svađom i histeriziranjem i nespavanjem. Izbili su mi prištići po licu, al to je još krenulo otkako sam se vratila iz Majurca s Dodinog 4 rođendana. cerek

Tamo je naime nestalo vode, pa smo morali štediti i nisam dobro isprala sapunicu sa sebe. Cijele dane sam bila ljepljiva (provjereno sa pokušajem zaljepljivanja plastične čaše na leđima koja je stajala ko zabetonirana). Užasno je bilo vruće, umor me pokosio jer smo cijelu subotu imali radne akcije. Trebalo je to i skuhati, pripremiti, izdržati sve te umove koji su se našli na slavlju. Sva sreća pa nije bilo djece, već samo jedan mali klinac, a i njih dvoje je bilo više nego dovoljno za glavobolju i loše raspoloženje idućeg jutra u nedjelju. Mali Dodo je bio presretan s poklonima koje je dobio, a najviše mu se svidio vlak na daljinski što sam mu ga kupila. Bilo je tu svega, a najviše igračaka koje se zvučno oglašavaju, pa je i buka bila neizbježna. Torta sa spajdrmenom je bila mrak, stvarno fina, čak finija od one voćne koju je mama posebno za mene naručila (no, ionako ju je besplatno dobila jer ju je ženska u slastičarnici zaboravila naračunati).

Upoznala sam mačku koju smo nedavno dobili i zove se Bongo, a psiću su promjenili ime iz Dodo u Campi (tako se zvao pas od mog starog - valjda si sliče). Živadi na bacanje po cijelom dvorištu, govana još više, sve smrdi na ptičju gripu, još onako znojna milijun puta prolaziš preko tih drekeca, a sve u svemu to je selo, pa se nisam previše bunila, ali pure su definitivno najglublja živuća bića na ovoj planeti. To ne možeš stjerati u kut da si Bog, čude se svemu "ko pura dreku". Uglavnom, bilo je lijepo malo otići iz Zagreba i nadihati se čistog zraka, gledati u brdo zelenila i pustiti misli da šeću poljima.

................thumbup


Tako sam ja danas dobila i svoju klimu u sobi. Najnovija i fakat super izgleda, ima da spavam u svom krevetu od jutra do mraka, od danas do sutra (samo što bi mi sad fakat trebalo i neko grijanje pošto je podosta i zahladilo). cool

Saznala sam da do 7.2.08. moram položiti državni stručni ispit kako bi zadržala svoje radno mjesto. Prije ispita dobivam 5 dana slobodno za učenje i imam šansu dva puta izaći na ispit do tog roka. Ako prvi put padnem plaćam sljedeći izlazak 500 kuna, što me dodatno motiviralo da krenem već od sutra laganini čitati to "sivo štivo".

.....................bang


Posebno mi je žao što me moji dragi blogeri ne posjećuju toliko u posljednje vrijeme i ne dobivam toliko komentara koliko sam ih prije znala čitati, ali to je posljedica vjerojatno i moje nemogućnosti da posjetim vaše blogove i dam do znanja da sam i dalje aktivna (jest malo rijeđe no prije, ali skupljam dojmove). No, ne zamjeram vam, slobodna volja dana vam je širom otvorenih vrata. Jel, ne znam kaj da kažem, opet slabim.

Voli vas globabloga posjedeći nateklih noga*wave

- 16:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #

05.07.2007., četvrtak

UMNE PREPIRKE

Konstantno razmišljam o tome kako bi mogla unaprijediti sebe kao osobu u duhovnom, tjelesnom i društevnom smislu. Nekako samu sebe sam izgubila, svoje vrijednosti sam putem posijala i ne prepoznajem u nekim svojim novim životnim navikama. Sve manje vremena provodim sa svojom obitelji, svakim danom potreba za izlascima i divljanjem je sve veća, a umor me gazi i gazi, ali ja se uporno ne predajem i tražim razlog nekom drugom probemu.

Svako malo mi se desi, nekoliko puta na dan a najčešće predvečer i u kasnu noć prije spavanja, onda kad mi misli nesvjesno čine svoje, da se sjetim neke teme, donesen neki totalno cool zaključak i već ga pred jutro zaboravim. Zato sam donijela odluku da uvijek sa sobom nosim list bijelog papira i olovku, pa da zapisujem sve te silno zanimljive ideje i provodim ih u djela. Jednosatvno treba doći kraj neprovođenjem misli u djela, previše se toga nakuplja a ja se osjećam neispucano, pa onda nalazim izlaz u beskrajnim vikend opijanjima i gubljenjima zdravog razuma, poslije čega redovito požalim jer sam koma i za ništa sposobna.

Sve rijeđe sanjam, al puno maštam. Izgleda da visoko letim, a nisko pasti ne želim. Nemam inicijative, potpore s nekih mi obećavajućih strana, samoj mi se neda napraviti te korake jer čine mi se u već drugom trenutku bespotrebnima i nebitnima. Uvijek nađem nešto što prekrije važnost prave istine. Samo filozofiram, ponekad sama sa sobom do te granice da se osjećam spaljeno i pomislim kako mi treba psihić da mi malo objasni sva ta nakupljena sranja zbog kojih prečeseto puta moram pucati po šavovima i donositi teške odluke koje koštaju na kraju svih oko mene i mene same.

Sad bi recimo voljela napisati pjesmu, pa eto pokušat ću, jer mislim da njome najbolje izražavam stanje svog uma i duha. Pa, slijedi.....kom se svidi nek me pohvali, kome ne nek kritizira, pjesnik nisam, al sam ljudsko biće, a svako ljudsko biće griješi i čeka svoj oprost za učinjenu glupost.

UMNA

Stojim visoko iznad krošnje
pogled bacam iza oblaka
stopalima dotičem vlati trave
ruke me vode daleko povrh glave.

Pojma nemam kuda krenuh
tek pokoja riječ na usnama
očima u daljnu blenuh.

Želim, tražim, nadam se
borim, dajem, nedam se.

Samo jedan rječca od Boga bila bi dovoljna
o Bože pomozi mi
reci da nisam umobolna.


....................pisano 1 min i 4 sekunde........................

.................koliko truda uloženo toliko hvale pomnoženo..........

Budite mi pametni, dopustite si trenutke uživanja i onda kad vas zovu sa svih strana, otkantajte nebitno i približite se svivišnjem duhu svome.

kiss


- 14:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.07.2007., srijeda

Hmmmmmmm

Napokon kiša. Osvježilo me sve do kostiju. Ja pametnjakovićka krenula na posao s bajkom, pa sam ga tako na povratku morala ostaviti u podrumu do sutra. Smrzla sam se ko pingvin, ali neću se žaliti, trebalo mi je nešto da me ohrabri za novo spavanje.

Još uvijek nisam isplanirala kuda za godišnji, gdje, s kim, kako, kada na more. Najveća mi je želja otići u Tisno. To je malo mjesto na otoku Murteru. Tamo idem svake godine, prošle sam se zaputila solo i bilo mi je zakon. Ove godine nadam se da ću imati neki bolji izbor, pa makar iskrsnulo u zadnji čas, idem, nedam se. Što se tiče ponude, ima je, ali nema love i to uvijek jedini i najveći problem svaki puta kada negdje treba krenuti na put. Uglavnom ne moram si ništa kupovati od odjeće, badića i ostalih potrepština jer prošle sam se dobro debelo opskrbila. Jedina vijest koja me obradovala je regres koji nam je ove godine povećan za dodatnih 250 kuna, dakle 1250 kn, što mi je veliki poticaj, no morat ću izdvojiti još i za smještaj, hranu, kartu, izlaske, a za to mi moja plaća od 3300 kuna nije baš velika pomoć. Prečesto razmišljam o nekom nenamjenskom kreditu, no svaki puta mi neko soli pamet i ja uvijek odustanem i tako vrijeme prolazi, sve više para se troši, stanje računa se sve manje prati, a svako malo nešto mi se pokvari.

Nisam imala namjeru pisati u novcu, ali očito je da se svijet vrti oko love.

Bila sam danas na Trgu i pogledala onih nekoliko štandova koji su bilo postavljeni sa suvenirima i starim načinom njihove izrade. Kako mi je pauza doista kratka nisam imala dovoljno vremena posvetiti pažnju svakome koliko sam htijela, ali sam najviše vremena provela ispitujući se o anđelima. Prekrasne slike sa anđelima i arhanđelima, zaštitnicima i čuvaima ljudi te arhanđelima koji služe Božjoj volji. Uglavnom, posjetila sam njihovu stranicu, a preporučam ju i vama koji ste zainteresirani saznati ponešto o baš vašem anđelu...............www.angels-hr.com.

Tata se danas vraća kući nakon mjeseci provedenih u Majurcu. Dominiku je danas 4 rođendan i sad dumam što bih mu mogla kupiti. Ima sve, od igračaka, odjeće, viška gluposti, ma sve. Zaista nemam ideja. Svaki put kad se nešto sjetim, dobijem odgovor da to ima ili da mu ne treba. U subotu idemo dole na proslavu. Bit će nas cca 25-ero, roštilj, muzika, nadam se dobro društvo....

Čekam mamu da se vrati iz pekare pa idem u život. Pozdravljam vas s još jednim nepriličnim postom i šaljem pusu da zagrije one kojima je hladno baš kao i meni.
- 18:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.06.2007., srijeda

KAD SE SPOJI VIKEND NAJVIŠE NASTRADA ZDRAVLJE

Produženi vikend bio je pun iznenađenja, neočekivanih poziva na kavu, izlazaka, zabave, ali i nekontroliranih emocija pa sve do svađanja s određenim osobama. Bila sam na Jarunu, kupala sam se, slabo se sunčala jer još uvijek se sramim svojih blještavo bijelih nogica u odnosu na potamnjeli trup, pilo se sve u šesnaest, divljalo, vozilo s biciklima, ali najviše mi je žao što nisam otišla na nijedno dešavanje, kojih hvala Bogu u posljednje vrijeme ima na pretek. Naravno, svo to divljanje donijelo je svoje. Bol u leđima nesnošljiva je, bol u trtici, bol u koljenu, bol u vratu, ali i jučer friško zadobiveni žulj na peti od hodanja po vrućem asfaltu, zbog čega sam sam danas otišla ranije doma pošto sam došla s biciklom, a najvrijeme se spremalo pa eto na lijepe oči i dobar govor ipak se izvuče i ponešto dobro. Krenula sam i kod doktorice, koja mi se ne javlja na telefon da se naručin već dva dana, pa sam nervozna pohitala k njoj, a ona mene naruči tek u petak. Stara vještica! Idem po uputnicu za fizioterapeuta, okulista i naravno već za dugo planirani ginekološki pregled...da, sramota, ali eto...moji doktori uvijek se prebace na neku drugu lokaciju, a onda tek počinje potraga za mojim kartonima. Stvarno mi nešto nije u redu u posljednje vrijeme sa zdravljem. Ne spavam duže od 3 sata već mjesec dana i osjećam se iscrpljeno, ali ne stajem sa svojim pothvatima i zamislima. Još nikada mi se nije to dogodilo da ne mogu spavati nakon dana i dana neprospavanih noći. Kad jednom sad zaspem, nemojte se čuditi ako ne postam dulje vrijeme, sigurno spavam.

Napokon nas je i kiša ohladila i nije mi više takav pritisak u glavi, zbog kojeg sam svako malo mijenjala raspoloženje i bila živčana i smotana ko sajla. Nemam vam što pametno reči, osim da pripremam veliko rekonstrukciju cijele sobe, sljedeći tjedan mi napokon stiže klima, pa ću moći spavati u svojem najdražem krevetiću.

Pa onda da još spomenem kako je mali Dodo uspio dobiti smještaj u Križevcima u vrtiću, a ona loša je vijest da se tata vraća kući i da će tu u Zg-u i ostati jer sad Dodu nitko ne treba čuvati, ali če svraćati u Majurec kako bi pokrenuo traktor kojeg šogor ne zna ni upaliti i obaviti ostale nužne seoske poslove. Za vikend smo imali i bebu srnu, malog Bambija. Ubili su mu mamu, pa smo ga mi samo pričuvali, a kako je protuzakonito držati divljač u kućnom dvorištu, morali smo je riješiti tako što smo je odveli jednom čovjeku koji je dalje valjda znao što uraditi. Dobili smo i mačku, sivo-crno-bijelu, čupavu, tek se okotila, a zove se ...........hm, ne mogu se sjetiti tog čudnog imena. Uglavnom cijelo selo puno životinja, prava mala seoska idila.

Jučer smo imali feštu na mjestu na kojem radi zbog proslave jubilarne godišnjice postojanja. Dobro smo se najeli, oni koji su ostali duže su se i ponapijali, naslušala sam se dosadnih govora i predstavljanja starih djelatnika, ugl. brzo sam sve svršila jer sam htjela što prije doći doma i leći odmoriti se pošto noć prije nisam oka sklopila od vrućine, a dan prije su me dvije muhe izmaltretirale i zujale mi sve do jutra dok ih nisam klepila po glavi.

Mislim da je ovo dovoljno....nemam inspiracije....hvala na komentarima!!!
- 17:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.06.2007., četvrtak

ČOVJEČE, ETO MENE NA FLASH LISTI

Zabezeknuta sam ostala kad sam svoje ime vidjela na naslovnici blog-a. Iznenadila sam se i čudila ko pura dreku. Mislila sam da nešto nije u redu s mojim očima ili da si jednostavno to toliko želim (mada mi to nije cilj) pa eto želja mi se ostvarila, ali kad sam napokon shvatila da nije riječ o šali, postala sam nekako važna ali zatečena............očima sam zujala po sobi i imala osjećaj kao da me prati oko "velikog brata". Da li za mene sad znaju, moram li paziti što pišem, da li sam sad stavljena na pano za streljanje kako bi me ostali mogli kritizirati???

Nekako sam to spomenula svojoj mami, a ona je odmah pohitala da provjeri koja je moja adresa i da što brže-bolje sazna nešto o onome što pištem, a ja još kažem da nije ništa posebno, ali ona i dalje vjeruje u mene i jako je ponosna. Mislim da to njoj više znači nego meni samoj, ionako znam da se moji tekstovi ne mogu mjeriti s nekima sa cool ili almost cool liste. Svejedno mi, ali opet drago, nekako me potaknulo i dalo mi temu upravo za ovaj post.

..................ma, vrućine su nesnosne. Upravo sam se vratila s jedne bike-vožnje i poprilično sam iscrpljena. U jednom trenutku shvatila sam da mobitel nije kod mene i da bi mi to mogao biti već drugi igubljen u kratko vrijeme, ali nisam dizala veliku halabuku, ionako mu je ekran puknut, nije mi drag i tako to, premišljam se oko novog. No, ipak će pričekati pošto sam shvarila da sam ga ostavila u kafiću. Konobar ga je našao i ugasio ga kako bi me preplašio s ciljem da malo pripazim na svoje stvari.

Radila sam skraćeno, što nisam ni slutila pa me ugodno iznenadila vijestu u 12,59 sati da možemo marširati laganini prema doma. Na putu sam srela frenda koji je svake godine, još od prije rata, ljetovao s roditeljima i mojom obitelji zajedno u Tisnom. Stala sam nakratko da popričamo, mlađi je od mene, danas mu je bio zadnji dan škole pa se dječak veselio. Uvijek mi je drago sresti neke ljude koje povezujem s nekom drugom dozom životne radosti.

Također, danas sam višestruko bila ugodno iznenađena pa mi je bila prilikom, reda redi, poklonjeno zvonce za bicikl (žaba zelena gumena koja trubi) i torbica za ispod sica. Taman sam si planirala kupiti takvo što, kad eto Djed Mraz uranio ili me Bog za moju dobrotu nagradio. Hahahahahaha.....

Nekako mi se smraćuje, pa odo nakratno ubit oko.........pozdrav svima, i redakciji koja me napokon primjetila i učinila me sretnijom zbog tako malog koraka****

smijehsmijehsmijehsmijehsmijehsmijeh
- 12:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

19.06.2007., utorak

MUKE PO MEDVEDGRADU

Ako se ikada odlučite otići na kakav izlet dobro provjerite stanje vašeg auta, natankajte ga dobro benzinom, opskrbite se tekućinom, informirajte se o mjestu koje ste odlučili posjetiti i tek onda postoji ono malo 1% šanse da nešto pođe po zlu.

Tako samo se jučer odlučili malo prekasno sjetili da odemo u posjet Medvedgradu, pošto već dugo nismo tamo bili. Neboder je uspio uzeti auto od starog, natočio ga je (ali naravno cicija je dao samo 30,00 kn) i krenuli smo put pod kotače. Uzeli smo deku da ju stavimo na livadu blizu zidina, nešto vode, jednu pivu i ostatak sitniša za svaki slučaj. Vrućina je bila paklena, ali raspoloženje dobro. I eto da spomenem, i prošli vikend smo odlučili ići na Jarun odigrati badminton (koji se raspao nakon samo dva servisa) i auto nam je stao kod Prečkog tako da smo bili prisiljeni ostati tamo neko vrijeme uvjereni da se radi o ventilatoru koji je vjerojatno pregorio ili tko zna što. Isti slučaj jučer na pol puta prema Medvedgradu. Spomenuli smo kako bi se smijali da nam se baš sad to dogodi, i eto dogodi se, ali se nismo smijali kao što smo mislili, nego smo živčanili i udarali glavom u vjetar. Da smo se barem mogli spustiti niz nizbrdicu, ali smjer je bio suprotan, pa smo nekako morali doći do gore - silom ili milom. Tako smo odlučili malo kročiti nogom po šumi zapalici cigaru, isprepadati se čudnog liša u strahu od krpelja i spustili smo se zatim opet do auta provjeriti situraciju. I uspjeli smo krenuti, nekim čudom. Nismo išli skroz do gore, ali smo stali na izletištu kod jedne crkve i naučili koje životnje haraju šumom i koje gljive su smrtonose, koje su jako smrtonosne a koje žestoko smrtonosne (mada ne kužim razliku). Vrijeme je bilo prekrasno, ali smo dosta produljili te probleme s vožnjom. Ubrzo smo krenuli za Zagreb, i opet isti peh stao je. Ni natrag ni naprijed. Nervoza me pucala jer kod kuće nije bilo sve kako treba, a stara samo što nije stigla iz Majurca. Bog nam se smilovao i pogurao nas niz nizbrdicu.

Kasnije smo otišli na svježe pečenu ribu (pastrvu kalifornijsku crvenu koju do jučer nisam nikada probala i strašno mi se svidjela) i krumpir salatu. Sve je bilo u slast za prste polizat. Uglavnom nedjelja je bila zanimljiva.

..........evo me nakon par sati.....ovo prethodno pisano je na poslu, a eto sad je sat poslije ponoći i nastavljam nedovršeno.....

U petak smo išli u Best i dobro se proveli, napili naravno (bez pohvale), isplesala sam se jer već stvarno dugo nisam bila nigdje vani, sve su to zlo i naopako izlasci neplanirani, nedomišljati, ali većinom uspješni preživjeli. Subota je bila kobna stoga, pa nisam nigdje bila.

Danas smo brali višnje iz mog dvorišta, nabrala se poprilična količina, tko bi rekao da tako mlado drvo može biti tako rodno, kao nikada do sad. Do možda čak prošle godine nisam voljela ni trešnje ni višnje, nekako su mi uvijek bile odbojne, ali sada su mi fine. Mama će složiti višnjevac, sirup i štrudlu, pa kasnije i džem ako nabavim voćni šećer na vrijeme. Valjda ću se sutra sjetiti da pogledam u Konzumu ima li ga.

Inače, trebala sam ići danas u ZOO, ali pošto prijevoz nije bio moguć a vrućine su bile nesnosne ipak nije ništa ispalo od toga, no ima dana. Lijepo vrijeme je na usluzi, čak i prelijepo, dobro bi mi došlo neko rashlađenje kišom i grmljavinom cijeli dan, no to će izgleda još pričekati.

Nemam više snage, sutra je novi dan, svima želim laku noć i sucem obasjani dan*zijev
- 00:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.06.2007., utorak

U KRIŽEVCIMA BIJAH NA SPRAVIŠĆU PRE/VELIKOM

Pišem netom poslije nego što sam smazala svoju njami pizzu s gomilom paprike u svim bojama, sireva svih okusa i stadija pljesni i naravno hrpicom origana, a da sve lakše prođe i nepce ne zapeče zalila s doslovno litrom mlijeka, i sad i mi je onaj predio kućne haljine oko struka nešto zategnutiji, pa idem otpustiti malu tu vezicu jer ako ovako nastavim disati, neće mi još puno života ostati.njamirofl

Kad sam već spomenula život, ovih dana razmišljam o mladim ljudima (mlađim od mene barem po godinama) koji svoj život odlučuju uništiti do te mjere da na kraju zaista dobe tu priliku provozati se bespovratnom kartom što vodi ravno u smrt. Naime, svi mi volimo isprobavati raznolike supstance u mlađim danima, no nekima se ne posreći zadržati kontrolu nad svim tim opijatima koji nam se nude na crnom tržištu, i to je ono u što bi se svatko od nas prevario, ili tvrdio drugačije i vjerovao u snagu svoje volje više nego što sam sebe poznaje, pa neograničeno uživao tu "predsmrt". Frend iz osnovne škole, godite 1983. - kao i ja, zgodan dečko, mlad, predozirao se. Ne znam kakve su bile okolnosti, da li je imao razloga, da li je imao izbora da to učini ili ne, jesu li mu podvalili (a jesu, davnih dana još kad je prvi put naivno krenuo tim putem i počeo se drogirati).........žao mi je, prerano je otišao, a nije trebao....pa stoga ovom prilikom nekad školskom prijatelju, posljednje zbogom!no

Malo ću presjeći ovaj prethodni dio i reči vam da sam ovu nedjelju bila u Križevcima na KRIŽEVAČKOM VELIKOM SPRAVIŠĆU pa i u Majurcu kod tate, šogija, seke i Dode. Kako vjerojatno ne bi otišla da nije bilo pratnje samnom, zahvaljujem na ugodnom društvu. Krenuli smo na rani jutarnji vlak koji je kretao oko 9 sati ujutro tzv. "zagrebački purger", besplatni s povratnom kartom. No kako je ipak ispalo prekratko vremena za vidjeti sve i popričati sa svima, ipak sam se vraćala s onim vlakom u 20,30 sati navečer s mamom (naglašavam, ona je častila kartom). Vrijeme je bilo prekrasno, možda čak i prevruće, ali bolje sunce nego kiša. thumbup

Najprije smo otišli do Majurca gdje smo odmah pošli voziti se traktorom. Stari mi je išao pokazati livade koje kosi jednom mjesečno, prevrće ju, balira itd. za životinje. Traktor je mrak, dao mi je i da ga probam sama voziti....jeeeeeeeeeeeeeeee....i vozila sam...ko velika....na nekom od puteva uočila sam neki bljesak, skočila s kotača i podigla pločicu sa urezanom plavom zvjezdicom i odmah je spremila u čarapu (nisam imala đepove) kao uspomenu na taj zanimljivi pustolovni put. Sunce me toliko opeklo po leđima da sam tek kasnije predvečer skužila da su ultra crvena. I sad me peku, al bolje je nego jučer. Tata kaže da ima i srna pa čak i zmija poskoka. Postoje i jeleni lopatari, ali kad čuju buku traktora odmah uteknu.

Na povratku smo lijepo pričali i uživali, vidjeli svakojake vidikovce, čudne kučice stare gradnje, stari i novi običaj uzgoja vinove loze, a najviše nas je iznenadio onaj dio šumice gdje smo ugledali popriličnu količinu smeća, izgleda prvu jer do tada tata nijedno takvo odlagalište nije primijetio u bližnjim šumama. Svaki put kad mu je dosadno on sjedne na traktor i prolazi putevima kroz šumu i ispituje teren, kao da je na mene, samo njuška i mudruje.

Kasnije smo otišli ručati, ali prije toga sam se dobro izabavljala s Dominikom. Od vožnje na skejtu, do skakutanja po dvorištu, skakanja na balonu i jahanja gumenog konjića, udaranja nekakvog čudnog napuhnutog stupa koji se uvijek vraća u prvotno stanje...pa sve do valjanja po krevetu. Mama je spremila ručak. Osobno nisam bila s njima za stolom jer sam se dobro debelo najela kad sam stigla.

Napokon smo krenuli u Križevce na spravišće. Grad je bio prepun, pretrpan štandovima sa plastikom, igračkama, glupostima, ničime pametnim, ali s obzirom da je to bio posljednji dan a k tome i nedjelja, nisam se ništa čudila. Sve mi je nekako bilo naporno jer sam bila fakat umorna i nije mi se dalo šetakati gore-dolje i pratiti želje malog Dode koji je toliko neumoran (a nije ni spavao popodne pa ga je držala nervoza) htio proći svaki ugao, bježao je i nije se nikako dao izvući s trambolina i tobogona. Sa sestrom sam se provozala na vrtuljku u luniću i skoro mi je pozlilo, ali ne....uvijek ću sjesti i provozati se. Svaki badnjak na Velesajmu obiđem sve što se nudi i isprobam sve igre od prve do zadnje, pa sam tako i sad morala se zguštati.

Otišli smo i na cugu, u par navrata i do tete u blizini da ostavimo malog Dodu, ali tata se nije vraćao u drugom navratu s mamom, pa smo ga opet poveli sa sobom jer ga nitko nije mogao pričuvati. To nam je pomutilo neke planove, ali šta se može, ja fakat više nisam mogla, a i izuzetno sam nešto živčana u posljednje vrijeme, protrnem na brzinu, raspalim još brže, šoraju me osjećaji a ja ih ne mogu kontrolirati.

Brzo je došlo vrijeme za polazak na kolodvor i na vlak, pa smo se svi pozdravili u nadi da ćemo se uskoro brzo vidjeti. Put je bio naporan jer je u kabini toliko zagušljivo, a k tome jedna vrlo antipatična suptunica nije dala ni da se prozor otvori, pa se mama naravno pokačkala s njom (kratko je trajalo ali sam je zato cijelim putem prostrijeljivala pogledom....mislim da me tu noć sanjala). Dočekao nas je spran grad Zagreb, pun ljudi u bilo koje doba dana ili noći, dugi tramvaji bez mjesta za sjedenje, zakašnjele linije autobusa na Remizi, a nisu me bome ni iznenadile natečene noge koje su što je vrijeme više prolazile izgledale sve sličije balvanima hrasta lužnjaka.

Dobra mamica ispekla je za kraj palačinke skoro pa već u 23 sata za što slađu noć i ljepši sutrašnji dan. Bila je to točka na I. Lijepo, dug vikend, svakakva zbivanja, priče i ugađanja. Stvarno super, od sad češće.

Ubrzo ovaj tjedan planiram skoknuti do Zoo-a vidjeti životinje pa i Botanički pogledati cvijeće, nauživati se prirode i njezinih čari. Nadam se da i vi uživate u ovim proljetnim danima, pa makar i u dvorištvu svoje kuće i na predivno uređenom balkonu svoga stana. Da sam na moru, sad bi umrla od sreće, vjerojatno.

wavesmijeh


- 18:17 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.06.2007., petak

ZALIVENA

Maca mi je popapala jezik. Već par dana ne mogu nijednu složenu rečenicu izgovoriti. Smotana sam i sve rušim okolo sebe i stvari mi ispadaju iz ruku. Najradije bi se prekrila plahtom preko glave i bila u krevetu od 0 do 24. Pucaju me i neki živčeki, tako da lako planem na neke komplicirane izjave bližnjih, pogotovo kad trebam još objašnjavati neke svoje postupke, sve me to umara nakon čega brzo uslijedi napad PMS-a.

Spremam se otići u Križevce na 40. godinu obljetnice Spravišća. Bit će svakakvih manifestacija, degustacija, koncerata, priredbi, izložbi, natjecanja, likovnih grupa i sl. U nedjelju kreće vlak iz Zagreba (besplatni naglašavam) "Zagrebački purger" za Križevce i natrag, pa svi koji su zainteresirani neka se upute u taj predivan povijesni gradić. Dakako, nisam baš voljna provoditi se na neki ludi način, noge su mi teške, misli zakrčene, no što se obeća mora se ispuniti. Kupila sam bratiću USB kabel i moram mu ga donijeti, a i sa sestričnom sam se dogovorila kako ćemo se vidjeti. Dodo već poprilično žudi zamnom i jedva me čeka vidjeti.

Totalno sam bez inspiracije, kliknite na sljedeći svoj omiljeni blog jer tu kod mene nećete naći skoro pa ništa.

wavezaliven
- 14:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.06.2007., utorak

UNUTARNJI NEMIRI

Otkako sam bila na godišnjem kao da me zmija otrovnica ugrizla i ispustila svoj otrov koji se sad polako širi mojim krvnim stanicama. Potpuno sam nemirna, javljaju mi se bolovi u leđima zbog kojih već danima ne spavam kao ljudsko biće. Sinoć je bila prva mirna noć (donekle, možda sam se tek 2 puta okretala). Noge mi rade gore-dolje, lijevo-desno, uvijam stopala, tresem se, ugibam vrat kružnim okretima, pa spuštam prema prsima da izdužim očito zakržljalu kralježnicu. Do neki dan sam se isforsirala na biciklu (točnije jučer, da) i ugrozila kičmu još više. Ne mogu se smiriti i biti na jednom mjesto dulje od 2 minute. Taman se namjestim, kad već sljedećim treptajem uviđam da to ipak nije savršeni položaj pa sve ispočetka. Naravno znojim se ko bik, možda neki preuranjeni valunzi, tko bi to znao, svašta se meni dešava, i što treba i što ne treba. Čudno bi bilo da nisam katkada shrvana od svog ludovanja.

Možda moj nedavni san ima veze s mojim nemirom. Naime sanjala sam da je umro onaj mornar/morž u plavo-bijeloj t-shirt koji reklamira proizvode EVA. Strašan je bio san, a sjetila sam se tek kad sam vidjela reklamu. Hmmmmm, stvarno čudno, zabrinjavaju me moji snovi koji katkada mogu biti toliko zastrašujući da se bojim da ću izluditi (ili ako već nisam luda). Ono, haluciniram, od sjena po zidu pričinjavaju mi se svakakve spodobe, a kad zažmirim kao iz voska se izlijevaju neka čudna stvorenja i nakaze. Npr. jučer sam imala hal da sam vidjela velikog monstruma iz čijeg lica su izvirivale stotine malih zmijica sa velikim zubima i hoće me pojesti.

Ludilo brale....

Odo ja sad pravac posao-doma, pa na kakvu kavu, pa kratak odmor na garnituri, pa lagani ručkić (vjerojatno cikla kuhana s nekim drekecom još kaj ga nađem u fričkasu), pa onda kod Nebodera.dead

Ajd, bok*wave
- 15:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.06.2007., subota

DODIRI VREMENA

Znam se probuditi u nekom prošlom vremenu. Svaki odsjaj sunca na mom prozoru, svaka pjesma na radiju, baš sve što uradim, podsjeća me neko mirno vrijeme. Možda je to onda kada još nije bilo bitno tkome sam tko i da li uopće nekome trebam biti bilo što. Čak se pojave i neki mirisi u prolazu dok obavljam neke rutinske kućne poslove. Poželim ne stati udisati sve što me podsjeća na vrijeme kad sam se sigurno osjećala dobro. Toliko plaho i tiho ušuljava u svaki dio moga tijela, vibrira mi misli svojim pojavljivanjem. Ma, baš je lijepo jutro, tako mirno, nježno i nevino...ne mislim na sutra, moje vrijeme je upravo sada. Uživam.

Samo to...

cool
- 14:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.06.2007., petak

MALE STVARI

Zadnji vikend od ostatka godišnjeg. Vrijeme stvarno brzo prolazi, pogotovo kad ima onih kao i ja pa nemate financijskih prilika da si uplatite neki zasluženi odmor na Jadranu, ili uplatite kakv wellnes u našim prelijepim toplicama ili barem jednom tjedno odete na kakvu pristojnu večeru koju bi zaokružili jednim velikim izlaskom u stilu "doma prije nego što se tulim završi" i legnem u svoj krevetac krilima slobode nošena...eh, da....

Ovako ili onako, uvijek odabrem onaj jednostavniji način korištenja takvih dana, od odlasaka na kavu, vožnje na biciklu po jednim te istim turama i ostalim lunjanjima po gradu. Danas sam s Nurijom skočila do City centra da si pogledam neke tenisice i štogod još zanimljivo, ali očito je već pred ulazom bilo da nisam bila danas spremna na jedan takav pothvat, potpuno nespremna, nemotivirana, umorna, u debeloj trenici sve više znojnija od neklimatiziranih dućana....ubrzo smo krenuli doma i to pješke, jer za kartu nisam imala sve do Prečkog gdje smo ušli u jedan koji je otvorio sva vrata. Skočili smo do Mc-a i pojeli cool pitu od jabuke i čokolade, a mami sam uzela ice coffe za iznenađenje kad se vrati s posla i izađe iz prevrućeg autobusa.

Evo, otišla je u Majurec. Ja idem slijedeći vikend kad će biti Spravišće pa ćemo da tulumarimo po Križevcima. Jučer je bio mali Dominik kod mene, sestra i tata...dobro sam se nasmijala malom Dodi, doslovno do suza, sretan je bio što me vidi opet i što će moći provesti vrijeme sa svojom tetom. Al nam je bilo dobro, zakasnili smo opet doći doma, pa su sestra i stari pošizili.

Upravo slušam Daleku obalu i uživam u tim starim dobrim pjesmama koje me uvijek nanovo vrate u neka bolja stara vremena puna smijeha i ispunjenih iluzija, točnije stvar DI SI TI???

Idem se otuširati sad nakon kratke biciklističke ture i lagano se pripremiti za izlazak. Opskrbila sam se nekom cugom (power up + votka = dobitna kombinacija) i slutim da bi možda otišli danas u Best, jer fakat već dugo nisam baš negdje otišla van (nitko me nećerolleyes)...hihihihihihi:D

Znate kaj? Budite dobri i ovaj vikend tako da vam ponedjeljak bude ipak barem malo manje bolan****party
- 17:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.05.2007., ponedjeljak

24 GODINE I 2 DANA

Prošlo je već toliko ljeta, a vjerujem da ću barem još toliko rođendana proslaviti. S godinama sve mi je manje do slavlja, već mi je jedina želja da mi to bude svaki dan, dakle, da imam što više sretnih dana i da svojim postojanjem usrećujem ljude koji me okružuju. Sve je prošlo u najboljem redu. Poneke osobe zaboravile su mi čestitati rođendan, pa sam zbog toga bila razočarana, ali život ide dalje, uči se na iskustvima. Ljudi ulazi i izlaze iz naših života, ali bradu valja uvijek visoko gore držati, ponosno svoje čelo pokazivati i vjerovati u bolje sutra, nadati se naboljemu i biti pozitivan, koliko god ta očekivanja budu pobijana i vlastita dostojanstva narušena. Slavlje i nije bilo neko veliko, ali muzika je treštala do ranih jutarnjih sati, sunce je bilo već na obzorju, bilo nas je dvoje, kasnije 4, ali meni dovoljno jer smješak nisam skidala sa svojih usana. Nije bilo poklona, ali je bilo cuge u potocima (što je mene vrlo obradovalo;Đ)

Poprilično sam oprištavila od silnog znojenja, tako da ni tuširanje ne pomaže od prljavog osjećaja, no proći će i to. Osjećam se poprilično starija i puca me da se moram nekako uozbiljiti sa svojim ponašanjem i olakim shvaćanjem nekih bitnih situacija.

Danas sam primila poziv iz Amerike za besplatnu zelenu kartu u trajanju od četiri godine. Inače, svašta ispunjavam na obrasima na internetu, šalje, igram se na sreću i nesreću. Ženu sam poprilično slabo razumijela, pošto mi engleski nije jača strana, lakše razmijem nego što ga upotrebljavam. Idem sad proučiti o čemu se točno radi tj. idem zatražiti pomoć nekog tko bi mi mogao prevesti sve te silne poruke na e-mailu što sam ih dobila s njihove strane. Bilo bi lijepo otputovati, ali s putovanjem dolazi i grižnja savjesti za svim ostavljenim ljudima iza sebe. No, vjerujem da će to zauvijek ostati moja neostvarena nadanja.

Evo, idem sad posušti kosu s fenom i idem se družiti van, uveseljavati svoje dane godišnjeg odmora i pokušati zaboraviti na neke stvari koje me katkada neuveseljavaju.

Veliki pozdrav mom bratiću shady-u. Voli te tvoja sestrična*
- 18:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.05.2007., petak

UBI ME BOŽE NASLOV

Ukrast ću malo vremena za sklepat par rečenica.
Sparina me obljepila, u znoju se mali milijun puta okupala i soli se s čela napila.
Mamica je otputovala u Majurec i pustila me da proslavim svoj 24 rođendan kako god bio Bogom dan.
Darovala mi je svot novaca da počastim prijatelje i kolege s posla.
Od silnog kalkuliranja čime ih zasititi ipak sam ponijela sam kolače i platila kavu i sok na poslu, a za proslavu se upravo pripremam, vjerojatno ću slaviti od danas do nedjelje.
Malko me bedira ta brojka, koja i nije tako velika, ali nosi niz odgovornosti koje se od mene očekuju, a ja ne znam kako ću se s time moći nositi, s obzirom da nikada moguće je neću odraslo djelovati.
Šoraju me osjećaji, dobro znani, nisu okorjeli, ali su pristuni...i to mi ne smrdi na dobar večerašnji provod, no, šta je tu je, ima dana, sutra su finale i dan mog rođenja, točno u 8,5 min svoje oke ja sam otvorila, udahnula zrak svoga zagreba i bila u doticaju s vanjskim okolnostima.
U par kratkih rečenica što sam kanila napisati ipak neću moći istaknuti nešto toliko važno što mi se u proteklih godinu dana dogodilo, osim što sam dobila stvarno dobar posao za stalno.
Bilo je tu možda malo više loših dana i depresija od proteklih rođendana, ali sve u svemu, živa sam i sretna sam.
Čini mi se kako uvijek počinjem s nekim negativnim osjećajima i mislim da sam se gadno zarazila takvim ponašanjem i izražavanjem.
Ponekad mi ništa nije važno, jer nemam načina, jer nemam prilike, jer nema baš tada nikoga.

I baš me briga tko čita ovaj blog i da li će se ikad otkriti tko sam, hoće li mi itko suditi, krivo shvatiti....želim samo živjeti punim plućima sa što manje kočenja.

Laganini ću krenuti u spoznaju sebe same, ali mislim da još nisam spremna...barem vikend nije taj za tu vrst razmišljanja.

Svima vam želim dobar provod, puno smijeha, druženja i onim sretnijima zagrljaje i uzdahe popraćene vrućim izgricama.

PUSA do sutracerek

partysmokinthumbupnutwave
- 18:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.05.2007., srijeda

"GO"

Odlučila sam si uzeti malo vremena samo za sebe i napisati ponešto o proteklim danima iza mene, mada se ovako kako ne pišem baš često u posljednje vrijeme čini da sam prestala misliti na vas, to nije istina. Nikako me nema doma otkako sam na godišnjem. Danas je službeno treći dan tako da imam još vremena provesti te dane onako kako mi bane.

Inače, bila sam napokon kod starog, sestre, šogija i malog Dode u Majurcu (to je selo negdje cca 3 min vlakom udaljeno od Križevaca, nema civilazacije, ali je jako lijepo, mirno i priroda je prekrasna). Provela sam tamo od petka do ponedjeljka. Iznenadila sam se kad sam vidjela kako kuća izgleda, koliko imanje imamo, koliko životinja trči po našem dvorištu i kako je zapravo divno biti seljak. Samo što ima toliko posla, da se ja iz jednog velikog urbanog grada ne bi baš lako uspjela prilagoditi na taj način života. Sve u svemu jako sam uživala. Imamo malog psića Dodu (ugl. sve životinje se tako zovu, pogotovo one najmanje po mom nećaku). Imamo nekoliko purana malih, koku nesilicu, velikog goluba koji natjerava sve po dvorištu, puno malih pilića, patke kojima smo stari i ja napravili bazen da se mogu kupati, a mali Dodo u njemu pušta svoje brodove pa patke neće ni blizu, zatim imamo kokice, pjetla.....svaki dan sestra odlazi kod susjede po svježe kravlje mlijeko. Stari će uskoro uzeti i koze kako bi se počeo baviti proizvodnjom sira i mlijeka. Sestra je okopala prekrasni vrt s mnoštvom povrća. Brdo voćki raste nam u dvorištu, imanje je preveliko i prekrasno, ima još puno radova što se moraju obaviti. Po prvi puta sam se vozila s tatom na traktoru. Preokretali smo sjeno, a imamo i veliku šumu i livadu koju sad treba pokositi kao bi pripremili novo sjeno. Skoro ću opet otići tamo, pa onda i u posjet teti, tetku, sestrični i bratiću u Križevce da se malo provedemo. U subotu smo zajedno otišli van u disco Latino i bilo je super. Ekipa je mrak i ljudi su nekako jednostavniji i lijepo mi je bilo voditi razgovore s njima, zezati se, piti i zabavljati. Teta nas je rano probudila na ručak, pa smo skoknule u kratku šetnju gradom, na kavu, na sladoled i tako je vrijeme zaista brzo prošlo. Upoznala sam neke nove ljude koji voze bicikl i pozvali su me da se učlanim u njihov klub pa da idemo zajedno na nekakve ture. Potrudit ću se sve to izrealizirati što prije.

Užasno je sparno, mnogo mi se spava, vrijeme nije najbolje za vožnju biciklom pa radije odem kod frenda doma i tamo uživamo u kućnom hladu. Vidim sprema se neka kiša, ali to je već standardo kad ja odem na go.

Imam ja puno toga za pisati, ali ukratko htijela sam se samo pohvaliti svojom dobrom voljom da posjetim napokon imanje svojih staraca i kažem vam kako sam se dobro provela, napulia se pozitivnom energijom i sad sam spemna za nove pobjede. Jedino što me uvijek može srozati, to je manjak novaca na tekućem računu, s obzirom da mi se bliži rođendan, svako malo padam u depresiju jer ne znak kako ću spojiti kraj s krajem.

Eto, puno vas sve pozdravlja, već moram gibati na drugu stranu, hvala vam na ostavljenim komentarima, nadam se da me nećete iznevjeriti bez obzira što ne pišem tako često u posljednje vrijeme, sve vas i dalje podržavam u vašim pothvatima i mišljenjima, a nadam se da će tako i ostati.

wave
- 15:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

14.05.2007., ponedjeljak

PRILIČNO ZADOVOLJNA EMOCIJAMA KOJE GAJIM

Bit ću vrlo kratka jer mi je vruće i ne podnosim keljenje podlaktica za stol. Odbrojavam zadnje minute na poslu. Doma je miš proradio, ali tastatura je crkla, a gore po ovim sparinama u sobi mi se neda čamiti za laptopom, pa eto.

Inače, probušila mi se guma na biciklu.
Bole me leđa od katastrofalno lošeg madraca na krevetu već dva tjedna.
Za vikend crkla škrinja pa sam imala radne akcije do kasno u noć.
Iskočio mi osigurač, nije bilo struje.
Nisam bila vani, ali sam se idealno provela (malo doma, malo u prirodi).
Radim još ovaj tjedan pa na godišnji (malo u Majurec malo doma malo svugdje).
Na poslu je milina (2 kolegice na go).
Još malo pa rođendan.

Eto, dragi moji, ja sam vam sretna, emocionalno podržana sa svih strana, osmjeh ne skidam s lica, zadovoljna sam i nadam se da će tako i ostati.

Ukratko: čitamo se!
wave

- 15:15 - Komentari (10) - Isprintaj - #

09.05.2007., srijeda

POST NUMBER - 200 -

Etogac, sad sam si fino brojkicu zaokružila i sretna sam što sam se još više približila onima s puno postova, ali što ću kad nemam toliko inspiracije za pisanje u posljednje vrijeme, ne drži me raspoloženje više od 3 dana, pa napravim pauzu. Doma mi je za vikend nakratno nestalo struje, nastao kuršlus i riknuo mi miš, pa sada ne mogu doma biti na kompu.

Inače brojim još tjedan i po do zasluženog godišnjeg. Što se više približava taj datum, meni se sve manje da dizati rano ujutro, lijena sam, brzopleta, kao da ću vrijeme ubrzati napravim, no ipak, što više radim preko dana to mi brže dođe jutro i tako redom. Nisam si previše planirala kako bi ga provela. To je 10 dana iliti dva tjedna, bit će kraj mjeseca, od plaće će ostati mrvice, rođendan mi je pa treba i počastiti, a ni sama ne znam kako ću to izvesti jer eto tek što mi je sjela na račun, jučer i danas potroših više od 1.000 kn.

Ponovila sam se. Pukla me opet šopingholičarstvo. Radije kupujem proljetne krpice nego zimske, a i jeftinije su, veselije, mogu se igrati i mijenjati svoj stil, prepuni su dućani boja, ali ja uvijek nekako zapnem za crnu i nije mi ža nikada. Tako sam jučer napokon kupila torbu tako da kad se vozim na bajku imam gdje staviti stvari, a ne uvijek vucarati onu malu pederušu u koju jedva strpam ključeve koji su ogormni zbog viška privjesaka. Torba je plava i koštala me 69,99 kn, pa sam uočila odmah i Scoot svijetlo plave rukavice za bajk, uzela sam ih 99,99 kn, zakon su, zbog njih sam sad još sretnija i potpunija, neko bi reko da sam sam profić. Imala sam osjećaj dok sam se vraćala kući da baš svi bulje u mene i znaju da mi je taj komplet torbe i rukavica nov...bedara...no naviknut ću se, osim što mi fakat izgleda malo prekompletirano. Zatim, otišla sam do Lovačkog roga i kupila si hlače dimije crne (užasno su smiješne)....izgledam kao da imam mošnje, rit mi visi, ali ugodne su mi, to je ono najbitnije, treba to znati isfurati, cijena: 140,00 kn, zatim sam uzela još jednu bijelu majcu na bretele s Bogom (35,00 kn) i još jednu crvenu s Bogom (55,00 kn), pa usput da zaokružim cijenu 7 narukvica od po 3,00 kn/kom. Na povratku s pauze morala sam se počastiti i Zaher tortom i kuglicom sladoleda u Vinceku, jer naravno, zaslužila sam.

Ni danas nisam bila dobra. Kupila sam si crne široke hlače s debelom pasicom oko struka i đepovima sa strane (149,99 kn) i usput zapela za još jedne balernikice s dijamatićima (slične su starkama, ali vuku na balernike) a cijena: 299,99 kn. Sretna sam svojim odabirom. Sad imam još više motivacije pospremiti ormare i hrpu odjeće izbaciti van jer godinama skupljam sve što sam nosila, što ne nosim, što sam prerasla, što mi se sviđa i ne sviđa, vrijeme je da prestanem biti hrčak i oslobodim svoju sobu stare energije i počnem se ponašati kao da nisam ovisna o svim tim sitnim predmetima, perlicama i stvarima. Da.

Tjedan dana bez stare mi je brzo prošlo. Više sam se naradila nego odmorila jer svako malo neko mi je zvonio na vrata, prala sam suđe 7 puta dnevno, i rekla sam za ubuduće da ću sve čaše porazbijati (kupit ću plastične pa nek se guštaju), kuhala sam ručak za cijeli kvart, pomalo se umorila od svega, jer ljudima jednostavno nije jasno kada je vrijeme da me ostave malo na miru. To što ja nemam što za raditi to se nikoga ne tiče, da li je meni dosadno ili nije ničije da prosuđuje....bez obzira što nisam ništa posebno radila htijela sam imati malo vremena za bacit se na krevet i da me nitko ništa ne pita, ali takvi trenuci u globalu je bilo cca tek 5 sati (možda).

BITNO

Sretna sam, izvire to iz mene, ne znam što mi se događa ali prepuštam stvari da idu svojim tokom, ne živciram se previše, ne prebacujem iz ruke u ruku probleme i ne zamaram se malim stvarima, tako mi uvijek dođe s proljećem....vrijeme da ljubav učini svoje. Što se tiče ljubavi, nije najbolje, ali stvari same po sebi dobro stoje.

cerek

Pozdravljam i ljubim sve kod kojih nisam imala vremena doći u posjete*kiss
- 13:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.05.2007., srijeda

OVO MI JE ŠKOLA

Napokon da nešto napišem, a uostalom nemam šta, ali eto, sve mi je ovo pisanje postala neka svakodnevna rutina zbog koje se bolje osjećam ako je obavim.
Nije me bilo jer sam naravno bila solo doma od petka do danas kad se mama vraća. Odlazi opet danas predvečer i vraća se u nedjelju, zbog čega me neočekivano razveselila, osim što nemam više nekih zaliha hrane u fičkasu. Dolazi ekipa, pa odmah kad spremam sebi pripremim u većoj količini da se svi najedu, tako da imam samo zalihe sira u prekomjernim količinama, ali sir naravno nitko ne traži. Sva sreća pa sam imala špeka da ponudim mesoždere.
Za vikend nisam nigdje bila, samo sam se špancirala okolo, ali uglavnom obitavala sam kod kuće, što mi je u jednu ruku već dopizdilo, jer su se neki pojedinci previše naviknuli da sam solo doma i da mi mogu banuti na vrata kad se sjete, zvati me na mobitel u 4 ujutro i pitati šta radim, jer da vidli su svjetlo da gori u sobi. Grrrrrrrrrrrr....poludila sam, nikako ih otjerati da obavim neke stvari, odmorim od svega, sklopim oko, odim se vozit jer vrijeme je baš lijepo...a opet nemam to nešto u sebi da im kažem sad bi bilo dosta, imam posla (a znaju da nemam)....jojojojojojojoj....šta majka rodi! No, eto u svoju kuću ne pozivam ljude s kojima si nisam dobra i s kojima ne mogu lijepo pričati i zezati se.
Zadnja 2 mjeseca promijenila sam ekipu s kojom se družim, zapravo više ni ne izlazim na mjesta na kojima sam prije znala sjediti i po nekoliko sati, pa bi već dobila status domaće cure, kvartuše, sitni invetar....što mi nimalo nije bilo drago, ali eto, kad ne znam gdje bi sama sa sobom, a onda najčešće biram upravo ona pogrešna mjesta i krive ljude za druženje.
Sad je ok. I dalje su to ljudi koje znam iz svojih dana srednje škole, družili bi se, ali nikada tako konstantno kao sada, i upravo sad kužim da sam izgubila poveći dio svojeg vremena i živaca na neke ljudi koji ne zaslužuju moj trud, poštovanje i pažnju.
Hvala Bogu, i to je pri kraju. Takva sam da kad nešto započnem, ne odustajem, kad se spetljam s nekim ljudima, teško mi je opet otići i tako to, svako malo zaglavim u nekom krugu ljudi bez kojih onda dan ima manje smisla.
No, nadam se da ću jednog dana naći one prave ljude za koje ću istog trena znati da će me kroz cijeli život pratiti njihova dobra volja, pristupačnost i lijepo ponašanje, s kojima bih mogla razgovarati o pametnim i potrebnim temama, a za sada, uživam koliko dopuštam sama sebi i drugima.

Užasno mi je teško danas biti na poslu nakon ovog produženog vikenda. Zijevam i ne prestajem. Kavu sam popila nakon 5 dana i nije me uspjela razbuditi. Radim još ovaj tjedan i iduća dva tako da 21.5. odo ja na stari godišnji u trajanju od 2 tjedna. Šteta što će to biti već kraj mjeseca, tak da već znam da bit ću švorc s parama. Ovaj mjesec mi traje i traje, para više pa i nema. Štedim na gablecu i sva sreća da imam zalihu pahuljica u ladici pa malo mlijeka posudim, smanjila sam pušenje cigareta jer i to košta, a plaća je tek idući tjedan, a i cijeli vikend je predamnom.

Da obavijestim: prošla me depra i dobro se osjećam. Vrijeme vrlo pogoduje na moje raspoloženje. Šta je da je, određeni pojedinci su me vrlo razločaralo zbog čega sam primorana bila promijeniti okolinu u kojoj se krećem, pokušati u sebi zadržati neke osjećaje za koje više nemam živaca, vremena ni prostora. Jako mi je žao što neki ljudi ne razumiju koliko je potrebno ljubav dijeliti i primati. Vrijeme nije to koje će promijeniti išta na ovome svijetu, a pogotovo osjećaje koje ili ispraviti neke pogreške učinjene....potrebno je puno više truda i još više vremena da se te stvari dovedu u red, a poneki te osjećaje i potrebe manje uvažavaju i cijene, a ja proti svog mišljenja ne mogu i glumiti da je sve u redu kad nije, i čekati dok se nekom ne digne da mi se obrati. Dosta mi je takvih gluparija. Vodim svoj život, briga me što drugi govore i kako će drugi ocijeniti moje postupke i riječi...osobno znam da sam preispravna u svojem ponašanju i razmišljanju što neke zaboli više upravo zato što ne razumiju, nemaju tu dozu osjećajnosti i pristojnosti u sebi da bi to isto mogli cijeniti, pa omalovažavaju, vrijeđaju, spuštaju, cimaju....takve osobe za mene su ništica, nula, zero...ali eto, treba biti strpljiv, smiren, imati gard i ne obazirati se na takve gluposti. Svak vodi tuđu brigu i jedva selo čega da netko zabrlja kako bi se mogli okomiti na tu osobu i time utješili sebe da su bolji, odnosno da nitko nije savršen.....

.....eto, malo filozofiranja na mom blogu nikad ne usfali, pa eto, tko voli - nek izvoli*

Nadam se da ste se uspjeli odmoriti i svoje potrebe zadovoljiti, da će te o zanimljivim iskustvima pisati, a ja ću se sada potruditi vaša stajališta obići.....smijeh
- 10:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.04.2007., petak

ČUŠPAJZ

Pa eto da i ja napištem nešto za danas.
Užasno mi je vruće, a treba i s bajkom sad do doma, no preživjet ću, imam cijeli dan za odmaranje, a onda opće veselje do utorka (solo doma).
Bila sam danas na gablecu kod Mravca i najela se poprilično tjestenine s morskim plodovima u bešamel umaku i prekisele salate od zelja.
S lovom sam švorc. Ovaj mjesec traje i traje, već sam spiskala poprilično više nego inače, pa sam u blagoj depri jer plata je tek za tjedan i po.
Ljubav je malo zapala u sjenu, ne vidim i ne čujem joj traga, pa sam svako malo u blagoj depri i osjećaju razočarenja, al brzo to mene prođe.
Drži me muvanje amo-tamo, ne mogu biti na jednom mjestu dulje od pola sata, pa trčim po cijele dane, ima me na sve strane.
Spavanje mi se užasno pogoršalo proteklih tjedan dana, al vjerujem da je to usko povezano s mjesečnicom koju sam napokon nakon 2 mjeseca i dočekala. Inače, to je kod mene normala, da imam čak do 5x godišnje, što mi super odgovara. Ma naručit ću se kod ginića, budem, aha...jedan tjedan. A morala bi i kod okuliste jer mi se vid naočigled pokvario, ne vidim na daljinu, muti mi se, a tek kad popijem koju pivicu škiljim ko slijepi miš. Mislim da je dioptrija -0,75 jer sam jednom prilikom probala naočale od frenda s istom dioptrijom i napokon sam vidjela jasno, čak sam se i prepala što sam do sada sve propustila.

Eto, dragi moji, inače nisam ja toliko u depri koliko odaju moja natipkana slova. Ruka uvijek krene, a ja ne mislim, izlazi iz mene, bolje je tako....mislim da je ovaj blog čista globala i moje sve izlučevine koje se sakupljaju tijekom tjednice dana. Ponekad se smijem kad čitam što sam pisala i ni sama ne razumijem što je pisac htio reči, a moram priznati da mi vaši komentari uvelike pomažu da prebrodim što lakše te krize koje me sječu sa svih strana (dobro ne sa svih, samo s onih koje ne mogu kontrolirati).

Pozdravljam vas, želim vam što ljepši produljeni vikend, da ga pametno iskoristite (ne gledajte moj primjer), otiđite u prirodu, slušajte pjev ptica i šum rijeke ili mora ako ste u prilici, skuhajte neki fini lagani proljetni čušpajz i jednostavno predahnite....

PUNO PUSA SVIMA KOJI ME ČITAJU*****kiss
- 14:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.04.2007., srijeda

U TEŠKIM TRENUCIMA - GIBONNI

Onda kad srce teško pumpa i zrak je težak i gust, kad grlo ti odašilje signale da od boli udavit ću se, kad mi oko titra i u suzama kad sva grcam, od samoće, od manjka ljubavi, od svega što zaslužujem a nemam, za one dane koji su prošli, bili lijepi i kratko trajali, za njega....za nas....uvijek!!!

S tobom ili bez tebe

Dobro dosla si u moje stihove
i bas je lijepo sto si tu
al' znaj da sad po prvi put
ja se osjecam nepozvan
bas kao nepozvan

Ma hajde, pricaj mi
sto se promijenilo
il' samo cini mi se da
nocas ides zauvijek
u neki drugi svijet
u kojem nisam ja

Ti ides dalje, sa mnom ili bez mene
zar je svejedno, sa mnom ili bez mene
i kazes proc' ce ova noc k'o i druge prije nje
sa mnom ili bez, ili bez mene

Dobro dosla si u moje stihove
i svakim trenom ponovo
ne zelim pricati o tom
kada vidim koliko te nisam imao



Zivot me umorio

Na meni je red da se dignem u pet
i u redu za crni kruh da cekam svitanje
na tebi je red za rijec ili dv'je
da ih poklonis meni umjesto utjehe


Zivot me umorio, a moje svjetlo nosis ti
za sta bih se borio sam bez tvoje ljubavi

Iz noci u noc, iz dana u dan
pola zlice hladne juhe nasim usnama
a ti, ti reci ces da jos uvijek sam ja
sve ono sto si u meni trazila

Ako kazem da ne mogu, ako posrnem ti ja
ako saviju me kise
bez obzira na sve molit cu se za tebe



Tebe nisam bio vrijedan

Priznaj, ja nisam bio Bog zna sto
prema tebi ni pravedan ni blag
priznaj, koliko truda uzalud
da u meni prepoznas svoje ljubavi bar trag


Da l' bi te rastuzio kad rekao bih da
nije te zasluzio covjek k'o ja, kao ja
da l' bi te rastuzio kad rekao bih da
tebe nisam bio vrijedan, nisam ja

Boze, noc mi nosi kajanje
a ja sam preslab da ponesem taj kriz
za nas oboje, za nas
za tebe i mene

Nisam te zasluzio, nisam te zasluzio
covjek kao ja
da l' bi te rastuzio kad rekao bih da
tebe nisam bio vrijedan, nisam ja


....al u ljubav vjerujem...wave
- 11:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se