GLAS ČOVJEČNOSTI
12.08.2009., srijeda
Moj Osijek i ja ("Gradska djeca")
|
Moj Osijek i ja Gledam iz rijeke na istoku rađa se Sunce Miluje lice, moje i moje ravnice Miluje lice, mog Grada i moje ravnice I idem u susret od luke tom svijetlu života Promenada se budi, pjevaju ptice Ulice Grada ožive usred ravnice I dok lupim dlanom o dlan još jedan počinje dan Moj Osijek umiva se svjetlom Sunca u proljeće Moj Osijek se budi, moj Osijek mi nudi Obalu Drave, gdje rođen sam ja I vidim na zapadu u rijeku uranja Sunce Na promenadu spušta se tama Lagano se pale ulična svijetla mog Grada Ljudi šetaju od Tvrđe do Zimske luke A ja kraj fontane gledam na sat katedrale Skoro će ponoć pa ispraćam zadnje tramvaje I dok lupim dlanom o dlan Još jedan prolazi dan Moj Osijek tone u san Miran, spokojan Moj Osijek spava Moj Osijek sanja Moj Osijek i Drava Moj Osijek i ja Stihovi: d mol, B, C Prijelaz za refren: A7 Refren: F, C, d mol, C, B, F, B, C |
- 17:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #
17.10.2007., srijeda
IN MEMORIAM (IVAN V. DUDNIK)
|
R O B E R T I. D U D N I K B I T K A N A D B I T K A M A M A H A T M I N I M N A Č I N O M Učenje jednoga kršćanskog samane iz susjedstva Osijek, listopada 2007. godine «U ovom životu mi ne možemo činiti velike stvari. Možemo samo činiti male stvari s velikom ljubavlju» Majka Terezija majci Katarini i u Gospodinu blagopokojnome ocu Ivanu T A K O R E Č E K A Z A K , S L O B O D N I Č O V J E K I L I P O V R A T A K G N O S T I K A: E V A N Đ E L J E P O D I B O G E N U …«U dekoru planine obasjane rumenilom svitanja nebeskih voda iz kojih izrasta drveće besmrtnosti uzdiže se most Činvat do samog vrha u svijetu beskrajnih svijetlosti. Pred dušom, na njen ulazak, uspravlja se Deana, njegovo nebesko ja, djevojka blistave ljepote koja kaže: «Ja sam ti.» Prema zoroasterskom vjerovanju, svakom je muškarcu pri rođenju dana idealna ženska polovica koju on može djelomice ili potpuno otkriti. Deana je ženski anđeo, žensko nebesko «ja» svakog muškarca. Muškarac može prepoznati na zemlji njegovu Deanu u svakoj ženi, no to teško postiže. U principu prilaz Deani povezan je sa smrću doslovce ili sa smrću egoa. Susret sa Deanom odvija se na simboličnom mostu Činvat – pri prijelazu preko rijeke zaborava, koju Grci nazivaju Lethom»… (ULOMCI IZ ROMANA «U POTRAZI ZA STAKLENIM GRADOM», AUTORA ŽELJKA MALNARA I BORNE BEBEKA) «… Znanje se može priopćiti, mudrost ne. Može se naći, može se živjeti, može se njome biti nošen, može se njome činiti čuda, ali reći i naučavati je, nije moguće… … suprotnost svake istine jednako je istinita! Istina se vazda može izgovoriti i zaviriti u riječi samo ako je jednostrana. Jednostrano je sve što se može misliti i izreći riječima, sve jednostrano je polovično, lišeno cjelovitosti, okruglosti, jedinstva. … Kad je uzvišeni Gotama poučavajući govorio o svijetu, morao ga je dijeliti u sansaru i nirvanu, u privid i istinu, u patnju i iskupljenje. Ne može se drugačije, nema drugog puta za onoga tko želi poučavati. Međutim, sam svijet, bivstvujuće oko nas i u nama, nikad nije jednostrano. Nikad nijedan čovjek i nijedan čin nije posve sansara ili posve nirvana, nikad čovjek nije posve svet ili posve grešan.» (ULOMCI IZ ROMANA «SIDDHARTHA», AUTORA HERMANNA HESSEA) Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav. Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode. Sloboda je stanje u kojemu je čovjek samo-ostvareno, samo-aktualizirano, ispunjeno i sretno stvoreno biće. Sloboda je stanje u kojem je čovjek zadovoljan samime sobom i svojom okolinom. Sloboda je stanje u kojemu čovjek osjeća i zna: « Da, doista sam Čovjek!» ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR. «Ne vjerujte zato što tako kaže neki stari spis, ne vjerujte ni zato što je takva vjera vašeg naroda, vjera kojoj su vas učili od djetinjstva; već o svakoj stvari dobro razmislite. I vidite li da je na dobro drugima, vjerujte u tu stvar, živite je i pomozite drugima da je žive.» N E E M I P E E P A L U GRADU BESMRTNIKA I L I HODOČAŠĆE IZMEĐU SVJETOVA PRAVO NA RAD Trebah mjesto radno dobiti... I dok se toplo nadah, grijuć se Na sunčanoj zraci optimizma, Pokisnuh na ljetnom pljusku bešćutnosti. PRAZNIK RADA U pogledu čovjeka što za ručak čekao je grah, Oglednu se miris s roštilja i – pocrveni... O DUBINI NUTRINE MOJE Jutrom, kada budim se, U zrcalu suze se ogleda duša moja. I smije se Ili plače... KRIŽ MOJ... Suša me sjeti Na miris ozona. Bez križa svojega, Bio bih pretežak. ...POMAŽE MI NOSIT ON! Jučer su ljudi srce mi ranili... Danas ga je iscjelio Isus! Sutra ću se sjećati Dana današnjega. TRKAČ Ne, nisam ja tek neki invalid. Ja čovjek sam koji kolicima U duhu svome nepokolebljivo trči, Prestižuć one Što omeđeni su zidom nerazumijevanja – invalidi. BLIŽNJI Patnja nas uči Drugima u oči gledati. DJEVOJKA S DRUGE OBALE DUŠE Prijateljica je daleka jave mojih sanja... I bliz stranac sanja moje jave. DUHOVNE OČI Tko srcem gleda, Bolje nego očima vidi. Jer stanuje Svjetlost u biću njegovu. SVITANJE Umire noć U porođajnom kriku dana. POZDRAV Noć maše danu što odlazi Osmijehom zvijezda bisernog neba. PJESNIK Slavuj smije se plačem svoga pjeva, Dok gajem odzvanja tišina Ko potmula tutnjava oluje što se valja, Da sve loše u zaborav odnese... RAZGOVOR S ISUSOM Bičuju nemilosrdno zidovi uma ljudskoga Tanku kožu duše moje, A uspomena licemjerja peče, ko rana živa, Solju iskušavana... Da, Gospodine, poniziše mene, Još me dublje u sjećanje Tvoje urezujući! I znam: ja patnjom sad sam Tebi nalik. Slatka je to nagrada, za čašu žuči što ju pijem! Opraštam ja njima, U Tvoje presveto Ime! Da, ne znaju što čine. Prepuštajuć svoj život, pouzdanjem, Tebi, Osjećam da k meni vratio se mir. Gospodine, Ti znaš Što je najbolje za mene. Amen. CILJ Ne, čovječe, nemoj bježati od Krista! Nego bježi k Njemu. I nemoj patnji reći:”Ne!” Jer, ona je sestra tvoje postojanosti. SPAVAČ Žudnja za svijetom, zima je tvog ljeta. I zatvor bez brave i rešetaka. ISTINA Težak je Put Istine i Života. Na Njemu moja duša lebdi – u Lakoći! KONSTANTA Zorom budi me jutro, mirisnim poljupcem dana, A večer mi šapće slatkom uspavankom noći. RIJEKA Svježinom žilave ustrajnosti starine, Uvijek mlada, još je ona, Vječna putnica što ostaje tu, Podsjećajuć me na smisao Križa. MORE SINJE Okusom soli dubine tužnih očiju, Prastaru priču ono meni zbori O hladnoj pjeni suza nečijeg plača, Srce što žari – ko otrov meduze... U pijesku, tragovi borbe nenasiljem, Ruža Malog princa... I opojan miris lahora Zlatnog žala. BUĐENJE Zrakom poljupca mekih usana, Jutrom Sunce kuca tiho Na vratima mojih snenih očiju, Nježno mi šapćuć: “Dobar dan...” SUSRET Sunčajuć se na osmijehu djevojčice u prolazu, Opazih rađanje kristalne kaplje plača u oku njezinomu. VLAS Dok čekao sam suosjećanje svijeta, Nađoh sijedu. IZ STAROG VINOGRADA Pretače cvrčak, neumorno, žegu podnevnu U hladovinu zdenca glasne pjesme ljeta, A cestom, vijugavo dugom, kroz plimu prašine, Korakom olovnim, kući hodi vinogradar, Kupajuć nadu srca svoga U moru svježe modrine dozrela grožđa, Što plod je krvavo žuljavih ruku I gusta znoja lica njegova. Požar, nečujan i titrav, lukavo se zrakom skiće Ko tat, prijeteć, nepijeno vino – u nepovrat da odnese. Oblak tmasti, ljutit, grmi u daljini. A čovjeku duša zadrhti – od hladnoće. ŽENA Njezino je biće dragulj snova, Cvijećem majčinstva što rađa javu čovječanstva! I cijeli jedan neponovljiv, malen, dragi Svemir, Ona je kraljica ljubavi srca njegova! Vidarica mudra, žena je blaga, Djelima dobrim, predanih ruku, Utjehom nježnosti rječitih usana, Ko melemom liječeć – kad rane mu dušu. TITRAJI Od glasa do glasa otkucaja sata S crkvenoga tornja, Uz lepet golubljih krila I priče iste umornih grlica, vrana, vrabaca i svraka, Plivač sam u moru milozvučne tišine. IGRA SJENA Dok ga je nasmrt iz trave vrebao mačak, Ugleda vrabac kruh hljeba kraj puta. I odjeknu zrakom slobodan lepet krila života... SPOZNAJE Ponekad smijeh na plač podsjeti, A suza zna pozvati na radost. Prolaze ljudi teških misli... Ja statičan sam, Srcu mi sve lakše. Odzvanja tišina. U društvu misli i – ja. Dozrijevaju u osami misli mudre, svevremene, Snagom slatkog soka plodova južnog voća. U samoći – zajedništvo s Bogom, A u mnoštvu – usamljeni ljudi. Poruči mi oblak putujući nebom: “Samo je Vječnost – neprolazna.” U zraku osta riječ, Punina značenja. PUT OSMIJEHA Razgovarasmo, razmjenjujući biserje duhovnosti Što prikupljeno bješe na sunčanim obalama rijeka naših duša... Gospođa i ja bližnji postadosmo, za korak blaga Vječnosti, Na Putu osmijeha – u Kraljevstvo srca. UNUTARNJI SVEMIR U sve dublje sanje tonuh Opipavajuć monotoniju s asfaltne trake Što bučila je tiho u daljini... I sklopivši oči ugledah Zlatno žalo u blizini. I školjkom htjedoh zov valova kušati, Da, njome htjedoh miris mora slušati... Cvilež tragova kočenja propara mi oči. Prenem se. I čujem: Bijaše to samo još jedna u nizu dugih automobilskih lijenosti U smiraj nemira samo još jednoga u nizu dugih radnih dana Nervoznih ljudi Što s posla polagano hitahu kući... ZAGOVORNA MOLITVA NAKANE Ondje gdje Patnja nije više nego umorna sjena kćeri Prošlosti, Da, tamo je Kraljevstvo nebesko! Ono je ovdje, u nama i s nama, da, zaista je među nama, Ako dopustimo da nas Gospodinova Istina oslobodi! Ključ koji otvara sva vrata zove se Oprostom. Doista, mjerom kojom opraštamo, oprost ćemo dobiti. Jer, bližnji naš zove za Rukama nade glasom duše slomljene Što čežnja k Bogu mu je ime... Od drugih nemojmo ništa unaprijed očekivati. Ne kritizirajmo, niti sudimo! Imajmo milosrđa, Učeći udarce ovoga svijeta primati kristolikim strpljenjem, Ustrajnom poniznošću, na slavu Božju! Tako ćemo i u slabosti, Duhom Svetim potpomognuti, jakima biti! U Božju se Providnost pouzdajmo, Jer Isus nam je Prijatelj vječni, I od brata vjerniji! Amen. DANAS JE LIJEP DAN! Niska osunčanih bisera na zvončiću cvijeta poslije kiše, Nedjeljna misa pred početkom. Č E T I R I K R A T K E P R I Č E gospodinu Robertu Pauletiću (NE)OBIČNA PACIFISTIČKA PRIČA Jer danas je sutrašnje jučer Tema se ove priče, na žalost, događala, događa se i događat će se bilo gdje. Svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna. Ljudima treba vremena da shvate stvari. No, kada ih jednom približe svojoj svijesti, ništa ih neće moći spriječiti da krenu pravim putem. Zadatak umjetnika i umjetnosti jest da taj spoznajni proces svedu na što je moguće kraće razdoblje. Zar i ti sine … a bijaše Božić. Zima je, nebo osuto zvijezdama. Bila je to duga noć, jasna kao dan, a opet - noć pred bitku jer takav je Naravni zakon: svaki prošli ili sadašnji rat u sebi nosi klicu budućih. Da, svatko ima svoj križ, ali nisu svi isti. Kresnuo je žigicu. Za onih nekoliko trenutaka koliko je plamičak potrajao na sjevernjaku što je neumoljivo propuhivao kosti, shvati svu psihologiju mjesta. Većina je pisala bližnjima. Neki su pušeći sjetno zagonetnim pogledom promatrali crvenkasti sjaj žeravice, odbijajući pri tome koncentrične oblačiće dima u zrak. Jedni su meditirajući brzo micali usnama u molitvi, dok su drugi, oni «uravnoteženiji», podmazivali oružje pripremajući ga za skorašnju uporabu. On nije ni pisao, ni pušio, niti je obraćao pozornost na oružje. U ovome času osjećao je jedino silnu potrebu da razgovara s Bogom. I to je, na neki način, bila molitva, samo neformalna, ponešto drukčija, njemu svojstvena. «Oprosti nam, Bože, našu licemjernost. Oprosti nam što prečesto mislimo jedno, govorimo drugo, a činimo treće. Oprosti što tvrdimo da suosjećamo, da razumijemo patnje, a u stvari prečesto nije tako. Oprosti nam, dragi Bože, što nepromišljeno i sebično molimo: U vodstvu budi uz nas, jer naš cilj je pravedan! Pomozi da pobijedimo neprijatelja! Oprosti nam što prečesto ne možemo shvatiti da Si Ti stvorio svijet Ljubavi i Mira, a ne svijet rata.» Iz razmišljanja ga prene pitanje: «Hoćeš li kave, prijatelju?» Okrene se i prihvati pruženi aluminijski lončić, uljudno se zahvalivši. Bila je to tzv. bijela kava: surogat pomiješan s mlijekom u prahu. Razmišljao je o roditeljima, sestri, djedu. Prisjećao se djetinjstva i kako je promatrao djeda dok ore zemlju pripremajući ju za novi urod pšenice i kukuruza. Šakom pokuša usitniti polu-zaleđeni grumen iz rova u kojem je ležao, zamišljajući njegovu ljetnu toplinu. Rovovi su ga uistinu činili sputanim, gotovo klaustrofobičnim. Misli ga zatim odnesoše rodnome gradu, igri i danima bezbrižnosti, školskim drugovima i prvim simpatijama. Sve to bijaše prelijepo, tako lijepo da baš i nije bio posve siguran da se sve zbilo kako misli da jest. No, sada to više i nije toliko važno. Ionako je sve to već prošlost. Nitko ga već dugo vremena nije nazvao prijateljem. «Zašto ljudi ne bi mogli biti braća i koliko bih ja osobno mogao učiniti u tome smislu?» «Tamo su oni, tvoji neprijatelji, ovdje si ti. Ubij što više tih gadova!», glasila je posljednja zapovijed prije odlaska na bojište. «Jesu li oni «s druge strane» doista moji neprijatelji? Nije li većina njih, upravo kao i ja, spletom nesretnih okolnosti «bačena» u borbu, a da ih pri tome nitko ništa nije pitao? Nisu li i oni ljudi kao ja, obični, «mali» ljudi s tisućama sitnih strahova, nada i želja? Ili možda, ipak, nije tako? Što ako neki od njih upravo s užitkom žele osvajati, paliti, rušiti, mučiti i ubijati? U tome smo slučaju «mi ovdje» - branitelji», pomisli čvrsto automatom pritisnuvši grudi. «Problem je u tome što svatko od nas misli da je …» Teški koraci. Bat vojničkih čizama vrati ga u stvarnost. «Čak i ne poznajem te ljude. Nikada ih u životu nisam susreo niti sam upoznao njihovu istinsku narav. Što su mi, dakle, učinili? Ništa. A ja sam ovdje doveden sa zadatkom da ih ubijem, da ubijam ljude!» Iz lijevoga džepa šinjela izvadi lisnicu i fotografije članova obitelji i njegove djevojke. On je bio student četvrte godine filozofskoga fakulteta, a ona na završnoj godini likovne akademije. I sve je prekinuo ovaj prokleti rat. Iz lisnice uze novčanicu i opet kresne žigicu. Polagano novčanicu prinese plamičku i pričeka da ju on zahvati. Zatim, onako potiho za sebe, zaključi: «Novac je izvor mnogih zala.» Jedan suborac zbunjeno odvrati: «Što», a on samo kratko odgovori: «Ništa, ništa», izbjegavajući daljnji razgovor. «Baš si glup», reče samome sebi, « novac sigurno ne bi toliko predstavljao i značio kada bi ljudi uspjeli razviti svoju samosvijest glede nužnosti veće međusobne solidarnosti. No to je proces, a za takvo što je potrebno puno vremena. A nitko s izvjesnošću ne može reći koliko ga u stvari još imamo.» Djed je bio i lovac. On, njegov unuk se nikada nije previše zanimao za djedovu staru pušku. Još uvijek pamti onaj posebni izraz starčevih očiju kojim kao da se ispričavao Prirodi kada bi štogod ulovio. «Pucaj», rekao mu je jednom djed, dajući mu da isproba oružje. «Ne, hvala.» «Zašto?» «Jednostavno ne želim.» «U redu, dječače.» O tome više nisu razgovarali. «Ako poginem moji će sigurno patiti do kraja života. Kako li bi ona to podnijela, hoće li me brzo preboljeti? Nakon nekog vremena, vjerojatno, da. To je normalno. Ne bi ni bilo dobro kada bi bilo drukčije. Svatko ima pravo na osobnu sreću. Ne smijem svima njima priuštiti suočavanje sa svojom pogibijom, nisu to zaslužili! Dakle, moram preživjeti. Kako? Ubijajući. Zaključak je vrlo jednostavan: ako ja ne ubijem njih, oni će, najvjerojatnije ubiti mene. Zašto? Zbog gologa instinkta samozaštite, zbog čiste datosti potrebe za fizičkim postojanjem, zbog straha od smrti. No svejedno: nemam pravo ubiti.» Shvati da u njemu istovremeno žive dvije strane njegovoga «ja»: jedno božansko, anđeosko – ispunjeno blagoslovom nesebičnosti, dobrote i ljubavi i drugo sotonsko, demonsko – ispunjeno prokletstvom egoizma, zloće i mržnje. Tijelom mu prođoše žmarci, strese se. Odnekud se javi ćuk. Kažu da ta ptica najavljuje nečiju skorašnju smrt. «Danas će mnogi umrijeti. Što će biti ako poginem? Ništa, jedan manje.» Smrti se nije bojao, ali – naravno, nije želio umrijeti. «Možda ipak preživim. Ne, ne treba uljepšavati stvari. Radostan sam kada ništa ne očekujem, a ipak nešto dobijem. U suprotnom osjećam prazninu, kao da me netko prevario… Vjerujem li ja uistinu u stvarnost predivnoga Božjeg dara mogućnosti vječnoga života svakome od nas ponaosob, života koji će zaista biti slobodan, lišen ikakve patnje ili samo mislim da vjerujem u takvo što? Sigurno je jedno: do vječnosti je nužno proživjeti život i na ovoj Zemlji već prema tome kakve su «uloge» kome dodijeljene.» Ustane i pođe prema obližnjoj stijeni. U nogama je osjećao konstantnu, tupu bol od dugotrajnoga boravljenja u rovu. U zaklonu se rečene stijene nalazio prostor tzv. poljske kuhinje na kojemu su pripremali hranu. S ognjišta uzme komadić ugljena i njime na stijeni velikim slovima napiše VOLIM TE. Nasmiješi se. «Najkraće ljubavno pismo», pomisli. Toga se trenutka osjeti blaženim i bijaše neizmjerno sretan. «Potrudi se da živ stigneš kući, stari moj! Imaš za koga živjeti», reče poluglasno i vrati se u rov. Dan se polagano rađao u praskozorju, a nebo bijaše krvavo. « Sada sam samo broj», zaključi cinično nervozno se igrajući metalnom pločicom što mu je visjela o vratu. «Ljudstvo. Da, postao sam djelić ljudstva.» Već je posve jasno mogao vidjeti glatke cijevi minobacača i mitraljeska gnijezda na suprotnoj strani. «Često se pitamo zašto Svevišnji dopušta nasilje. Jednostavno zato što imamo mogućnost izbora. Želim li dobro, bit će dobro. Želim li pak zlo, bit će zlo. Brinem li o biljci puninom ljubavi, podarit će me cvijetom. Ukoliko pak ljubav izostane, biljka će zacijelo uvenuti. Imam li psa i s poštovanjem se ophodim prema njemu, požrtvovno će me braniti od napasnika. Budem li ga zlostavljao, jednoga će me dana i sam napasti.» U daljini se iznenada začu neprirodna grmljavina. Artiljerijska priprema. Pljusne kiša granata, a onda nastupi teška, zlokobna tišina nakon koje se gotovo uvijek dogodi nešto značajno. «Pripremi se, puni, otkoči, repetiraj, nož na pušku!» Opet tišina, a zatim šifrirana poruka: I SUNCE SE PONOVNO RAĐA. «Za mnom, juriiiš!!!» Poput robota krene naprijed bez razmišljanja. Na licima u maskama, golim licima bez maski, ocrtavahu se strašne grimase. I dok su minobacači zaglušno tukli, a mitraljezi nemilosrdno štektali, palucajući svojim smrtonosnim vatrenim jezicima, on je grozničavo mislio:»Bože, samo da stignem do njih», nastojeći što brže pretrčati brisani prostor između rovova. Osjeti vruću, resku bol u grudima. Padajući smiješno raširi ruke kao da želi zagrliti Sunce… LEGENDA O VUKO-PSU I CRNORUNOJ OVCI Možda vam se ova božićno-novogodišnje-uskršnja čestitka učini neuobičajenom, pomalo čudnom. Ona to na neki način i jest. Ukoliko, međutim, uistinu dobronamjerno zavirite i u najskrivenije kutke vlastite duše, pozorno osluškujući milozvučnu glazbu najtananijih struna svojega srca, shvatit ćete da "Legenda o vuko-psu i crnorunoj ovci" u sebi nosi jasno izraženu Jedinstvenu i Veličanstvenu, Vječnu Poruku Božića i Uskrsa. Prema mome najdubljem uvjerenju svaka energija i svaka materija, svako stvorenje, svatko od nas ima misiju: razlog, svrhu i cilj svojega postojanja na ovome svijetu. Usudio bih se reći da su osobe s invaliditetom u stvari "anđeli slomljenih krila": ovdje su kako bi i sebi i tzv. zdravim osobama kroz međusobno dosljedno prakticiranje Jedinstvenoga Zakona Ljubavi mogle ponuditi puni smisao života što se u stvarnosti najvjerodostojnije očituje činjenjem Dobrih Djela. Izvjesnost izloženosti jedinstvenome i jednakom fenomenu procesa starenja, obolijevanja, invalidnosti i smrtnosti svih stvorenja na ovome svijetu, kao i siromaštvu pojedinaca i društava, jednom riječju patnji, prema mome najdubljem uvjerenju, puninu svojega smisla ostvaruje u samodisciplini postupnoga umanjivanja, te kasnijega nestanka, kako vlastite, tako i sebičnosti drugih. Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode. Sama se bit punine smisla, svrhe i cilja (sreće) života može spoznati i ostvariti jedino u davanju za druge. Sve na ovome svijetu međusobno je povezano, u srodstvu je po uzročno-posljedičnom načelu Naravnoga zakona, tj. po načelu "ja sam ti – ti si ja": sve što se dogodi drugome, jednom će se, zasigurno, dogoditi i nama samima. I upravo zato treba dobro paziti o čemu promišljamo i govorimo, te što činimo u sadašnjosti. Nipošto ne bih želio da me se ovom prigodom na bilo koji način pogrešno shvati. Nije mi namjera nikoga prozivati, ne daj bože osuđivati, već vas samo, poštovani čitatelji, pokušati potaći na promišljanje o stanju svijesti i općega praga tolerancije našega društva prema pojedincima ili skupinama koji su na bilo koji način "drukčiji" od većine. Koji u umovima i srcima većine nas ostaju ipak tek samo usputna manjina, miljama udaljena od naših "normalnih" svjetova sebičnosti i konformizma. Koje ni malo nije ni lako ni jednostavno svrstati u uobičajene "kalupe" društvenih stereotipa, da ne kažem prosječnosti, tako da se njima, ako je ikako moguće, ne želimo suviše zamarati. Ovo je priča o (ne)suosjećanju i (ne)solidarnosti, priča o njima, o "drukčijima." Neki, za one o kojima ću ovoga puta pisati, vjeruju da su plod snoviđenja, alegorije, legende ili, pak, bajke. Bilo kako mu drago, u svakome snoviđenju, alegoriji, legendi ili bajci postoji barem djelić vječne Istine. Priča što slijedi zasigurno ima svoju poruku. Neka o njoj svatko sam donese svoj sud. Da, on je vuko-pas. Najbolja, plemenita, čudesna mješavina Majke Prirode: u srcu istodobno Ratnik, nezavisan, usamljeni, gordi, nepokolebljivi, divlji vuk i Mirotvorac, beskrajno odan, požrtvovni, prepun razumijevanja i bezuvjetne Ljubavi, najbolji čovjekov prijatelj - pas. On ima svoju Misiju. Poslan je biti Hodočasnikom. Hodočasničkim Glasom Savjesti Neumitne Datosti dvaju svjetova: svijeta vukova i svijeta pasa. Zadatak mu uopće nije lak. Pomiriti naizgled nepomirljivo: vatru i vodu. On se ne žali i strpljivo nosi ono što mu je dano. I oprašta. No, najteže je biti isti, a opet drukčiji. Prečesto je, naime, nedovoljno ili pogrešno shvaćen taj vuko-pas. Unatoč ili upravo usprkos struji i svim mijenama prostora i vremena, on ostaje dosljedan: ide dalje, ne odustaje. Njegova je poruka jednostavna: koliko se god na prvi pogled činile ili uistinu bile različitima, vatra i voda su ni manje ni više dijelovi istoga, jedinstvenog i vječnog mozaika cjeline Svemira, one su samo dva prirodna elementa, dvije tek naizgled različite manifestacije jedne te iste Stvarnosti koje jednostavno ne mogu ostvariti sav svoj smisao i svu ljepotu svoje punine ukoliko međusobno ne koegzistiraju. Njihova sudbina je tolerancija i zajedništvo. Zato se ne vrijedi opirati, već to treba shvatiti, prihvatiti i živjeti. Jer, Jedinstvo je u Različitosti, različitost je blagoslov, ne prokletstvo. Postupno, on je razvio suosjećanje za sva stvorenja na ovome svijetu: kako za biljke i životinje, tako i za ljude, spoznajući neraskidivu povezanost zrcalnoga Bratstva među njima. I ako jednom, negdje sretnete toga vuko-psa, samo se nasmiješite i mahnite mu na pozdrav. Ukoliko tada, u dubinama svoje duše osjetite iznenadnu i neopisivu radost topline zbog toga slučajnog susreta, znat ćete da ste na Pravome, na njegovu Putu: Putu Božje, Neprolazne Ljubavi. Crnoruna ovca. Ista u srcu, duhu i duši, ista u nutrini (Ti, Bože, znaš da je ona samo Tvoje stvorenje, jedna pitoma i draga, obična (?) ovca), a izvana, opet, nekako, drukčija. Je li na bilo koji način biti "drukčijim" od većine dar i blagoslov ili kazna i prokletstvo? Na to pitanje svatko sam mora pokušati pronaći odgovor. Evo mojega osobnog stava: ukoliko činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom istinski želite spoznavati ponešto novoga o punini vječne Istine, postajući boljom i potpunijom osobom, koja želi i nastoji pomoći što je moguće većemu broju pojedinaca, posebice sebi sličnima, s obzirom na to da ste "nepopravljivi", tolerantni optimist nesebično altruističkih sklonosti, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno dar i blagoslov. Ukoliko, međutim, činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom postajete gorom osobom koja je opterećena pesimizmom, sebičnošću, pohlepom, netolerantnošću, zavišću ili mržnjom, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno kazna i prokletstvo. "Drukčiji", uz Božju pomoć strpljivo i ustrajno izgrađujući svoju osobnost, postupno na dar i blagoslov mogu dobiti Duhovne Oči kojima će spoznavati svjetove i istine što za svu Vječnost ostaju neshvatljive, daleke i nedostupne površnim, nemarnim i uspavanim "normalnima". Sami odlučite i izaberite što ćete i kamo ćete. Jedina prava, istinska i potpuna spoznaja biti same Istine trajno se i uvijek iznova ispunjava u Jedinstvenome Zakonu Ljubavi što se u stvarnosti najvjerodostojnije očituje činjenjem Dobrih Djela. Jer, "…vjera bez djela je mrtva." Budući da je Sam po Sebi, u Svojoj Biti, Čista i Bezuvjetna Ljubav u svim njezinim pojavnim manifestacijama, Bog želi da sva Njegova stvorenja žive u međusobnome Bratstvu. Jedino u što možemo biti posve sigurni jest da nitko, ništa, nikada i nigdje ni za svu Vječnost to neće uspjeti promijeniti! Crnoruna je ovca svakoga dana zajedno s bjelorunima veselo i razigrano trčkarala pašnjacima, željno upijajući svaku kasno proljetnu zraku topline podnevnoga Sunca. Strpljivo je i ustrajno crnoruna ovca nastojala osjećati se, biti i ostati korisnom, prihvaćenom članicom stada svoje bielorune braće i sestara. Gotovo je uvijek prva zapažala grabežljivce i upozoravala stado kada bi ga vukovi dolazili napasti. Zapazila je nešto zanimljivo: vukovi, Bog zna zašto, nju, crnorunu ovcu, nikada nisu napadali. Jednom se, tako, nakon što je ostala sama, izdvojena od ostatka stada, crnoruna ovca zaputila nepreglednim prostranstvima uma, promišljajući: "Tko je, kada i gdje više vrijednosti pridavao duhu i duši, nutrini stvorenja, negoli vanjštini, tijelu? Jer, vanjština se odmah zapazi. Za nutrinu je potreban trud i vrijeme, potrebno je Bratstvo. Tko uistinu može razumjeti drugoga? Onaj tko živi poput njega. U svakome od nas istovremeno žive i ovca i vuk. Treba samo uznastojati da što češće prevlada Dobro." Iz razmišljanja ju prene jedva čujan šum. Mnogo je puta slušala o njemu, čvrsto vjerujući i nadajući se da će ga bar jedanput sresti. I sada je pred njom stajao upravo on: vuko-pas. S puno međusobnoga poštovanja onjušiše jedno drugo, za pozdrav. Crnoruna se ovca prosvijetli u trenu: " I on i ja smo "drukčiji". Jedino sam Stvoritelj potpuno zna koliko smo u nutrini nalik jedno na drugo. Mi imamo zajedničku Misiju, zajedničko Poslanje. Biti Mostom što spaja samo naizgled dvije udaljene obale jedne te iste Rijeke: svijet ovaca i svijet vukova." Vuko-pas, naćulivši uši, iznenada zamakne u gustiš, a crnoruna ovca začu dobro joj poznati Glas Pastira što vodi u sigurnost Doma i stada, u sigurnost Božje blizine. CRVENI GURU U VRTU PLAVIH RUŽA I. Svojega smo bližnjega pozvani vidjeti i čuti srcem! “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40) Bio je Božić. Blagdan kojim proslavljamo rođenje Isusa Krista Gospodina. Dan kada je, prije više od dvije tisuće godina, Bog sam poželio postati toliko blizak čovjeku da se utjelovio po Svome Jedinorođenom Sinu Isusu, Koji nam neprestance, pa tako i ovoga Božića, poručuje: "Ne, čovječe, nisi izgubljen, nisi sam! Tvoj život ima smisao - jer Bogu je, meni je stalo do tebe! I znaj: Bog te ljubi, jer je Ljubav, ja te ljubim, jer sam Ljubav! Da, čovječe: došao sam te osloboditi. Osloboditi ropstva tvojega grijeha, došao sam te otkupiti da se mogneš vratiti Kući, k svojemu nebeskom Ocu, da mogneš postati i ostati djetetom Božjim!" Papa Ivan Pavao II. u svojoj je knjizi “Prijeći prag nade” napisao: “Tko god ti bio, znaj da si voljen! Sjeti se da je Evanđelje je poziv na radost! Ne zaboravi da imaš Oca i da svaki život, pa i onaj najbeznačajniji za ljude, u Njegovim očima ima vječnu i neizmjernu vrijednost!” Onima koji pate, u Ime Isusa Gospodina, želim poručiti: Radujte se što ste drukčiji, jer ste izabrani! Tako ćete najlakše ući u kraljevstvo Božje! Tijekom Svojega mesijanskog boravka na Zemlji, Isus Gospodin je najviše vremena, očitujući Svoju božansku moć iscjeljivanja, proveo upravo s ljudima poput nas, s invalidima. Neka ta spoznaja bude zalogom vaše vjere, nade i ljubavi! A zdravim se osobama želim približiti Isusovim riječima: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40) Dragi prijatelji invalidi, od svega vam srca želim i Duha Svetoga molim da ovoga Božića uzmognete reći: “Invalidnost i kolica za mene napokon sada više nisu teret, već blagoslov!” Ostaje nepobitnom činjenica prema kojoj nitko osim samoga Stvoritelja ne može potpuno i do kraja proniknuti u osobnost pojedinca, shvaćajući ga bez ostatka. To, međutim, nipošto ne znači da svoju ličnost ne trebamo izgrađivati na toleranciji i čovječnosti, u iskrenome nastojanju da uvijek iznova što bolje razumijemo i sebe i bližnjega. U ovome plemenitom cilju kao misao vodilja može nam poslužiti i sljedeći navod sv. Ivana od Križa: “Da bi došao do onoga u čemu sada ne uživaš, moraš proći onuda gdje ne uživaš. Da bi stigao do onoga što ne znaš, moraš proći ono što ne znaš. Da bi posjedovao ono što nemaš, moraš ništa ne imati.” (Uzlazak na brdo Karmel, 1, 13, 11) II. Svjedočanstvo vjere - živjeti Krista Budući, dakle, da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi) samo što nije sagriješio.” (Heb. 4,14-15) Uskrs. Najveći, najradosniji kršćanski blagdan, blagdan proslave jednoga čudesnog, jedinstvenog i neponovljivog događaja u cijeloj povijesti čovječanstva, događaja kojim nam sam uskrsnuli Isus Krist Gospodin poručuje da nismo zaboravljeni, da nismo sami, donoseći naprotiv duh ljubavi, mira, nade i pobjede nad teškoćama što ih donosi život. Želja mi je ovom Vas prigodom upoznati sa svjedočanstvom američke spisateljice, slikarice, pjevačice i glumice gđe. Joni Eareckson-Tada kroz njezin roman "Joni", tu "nezaboravnu priču o stradanju, borbi, ljubavi i radostima". Zahvaljujući ponajprije nemjerljivom doprinosu i nesebičnoj pomoći njezine divne obitelji pune toploga kršćanskog razumijevanja i strpljivosti, kao i brizi braće i sestara iz organizacije “Mladi za Krista”, te vjernicima svoje Crkve, Joni je relativno brzo prevladala depresiju i samo-sažaljenje. Postepeno shvaćajući da se ne treba pitati zašto Bog nešto dopušta, već radi čega, na što nas time Bog želi navesti, što nam to posredstvom patnje tako ustrajno pokušava reći, odnosno koja je svrha, cilj patnji što ih Bog dopušta, Joni je svoj križ prihvatila Jobovom nepokolebljivom vjernošću i strpljenjem. Svoju spoznaju o Isusu Gospodinu Joni je izrazila ovim riječima: “Za tih dugih noćnih sati zamišljala sam da Isus stoji kraj mog Strykera. (naziv uređaja kojim se u humanoj medicini imobiliziraju pacijenti neposredno nakon prijeloma vratne kralježnice, op. a.) Zamišljala sam ga kao jaku osobu punu razumijevanja koja bi dubokim utješnim glasom govorila upravo meni: “Da, ja sam s tobom sve dane. Ako sam te ljubio toliko da sam dao svoj život za tebe, ne misliš li da ja znam kako da najbolje upravljam tvojim životom, čak i ako si uzeta?” Stvarnost Pisma sastojala se u tome da je Bog sad bio sa mnom. Kraj mene u mojoj sobi! A to je bila utjeha koju sam trebala. Otkrila sam da Gospodin Isus Krist stvarno može imati razumijevanje za moje prilike. Na križu, dok je proživljavao one grozne trenutke čekajući na smrt, i on je bio nepokretan, bespomoćan, uzet. Isus je znao što znači kad se ne možeš kretati - kad ne možeš počešati nos, pomaknuti se ili obrisati suze s lica. On je bio paraliziran na križu. Nije mogao pokretati ni ruke ni noge. Krist je iskusio ovo što i ja osjećam!” “Budući, dakle, da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi) samo što nije sagriješio.” (Heb. 4,14-15) Bog je uvijek na strani patnika! Njegov Jedinorođeni Sin Isus Krist dokazao je to Osobno Svojim Križem na Golgoti, po Svojoj Muci i Smrti, poistovječujući se s patnicima cijeloga svijeta, postavši i sam Patnikom. U svakome stvorenju, svakom čovjeku, svakom patniku, svakom invalidu treba vidjeti Krista. Međutim, Krist Svoje Poslanje nije završio Mukom i Smrću. Isus je i uskrsnuo, pružajući na taj način mogućnost svim ljudima da vjerom u Njega, te činjenjem dobrih djela u Njegovo Ime, poštujući i izvršavajući tako Gospodinovu Zapovijed Ljubavi prema bližnjemu, zavrijede biti sudionicima vječnoga života. Rastom u vjeri i pouzdanjem u Svjetlo koje nadjačava svaku tamu, uz nadu koja pobjeđuje svako očajanje, čineći ga privremenim i prolaznim, Joni je mogla ustvrditi: “Invalidska kolica za mene više nisu teret, nego Božji blagoslov! Nije važno što sada ne mogu hodati, što ne mogu plesati. Hodat ću i plesati u Raju, kada budem gledala Boga licem u lice, kad budem imala novo, proslavljeno, vječno tijelo!” Završavajući knjigu, Joni je poručila:”Vjerujem... da će se većina mladih odlučiti za Boga. No bit ću zahvalna Bogu ako to učini i samo jedna osoba. Ako to bude i jedna osoba, vrijedilo je zato živjeti osam godina u invalidskim kolicima.” (do završetka pisanja, odnosno objavljivanja svojega prvijenca, autobiografskog romana “JONI" 1976., gđa. Joni Eareckson-Tada je već osam godina proživjela u invalidskim kolicima, op. a.) «ZAŠTO NE UPALIŠ SVJETO, DA BOLJE VIDIŠ?» Naslov ove kratke priče predstavlja posljednje riječi što ih je tata rekao mami za svojega ovozemaljskog životnoga hodočašća. Pitanje je samo po sebi prepuno alegorijske simbolike. Dopustite da Vam ispričam san kojim se naš dragi tata, privremeno zaspavši, telepatski oprostio sa mnom. Vjerujem i nadam se da je tako pronašao svoje Oslobođenje, svoj Mir, započevši put u novi, bolji život na Drugome svijetu, Svijetu onkraj Vječnosti. Vjerujem i nadam se da ćemo se jednom ponovno sresti. Neizmjerno sam zahvalan što sam imao čast živjeti s Tobom, dragi tata. Molim Te, oprosti mi za moje ljudske slabosti, za moj grijeh mišlju, riječju, djelom i propustom. Da, dobro si rekao, nastojao sam pomoći nositi križ Tvoje patnje, Tvoje bolesti i starosti. Doista sam se trudio najviše što sam mogao. I mama također. Drago mi je što si to shvatio još i prije našega privremenog rastanka. I što si se samo nekoliko sati prije smrti od srca smijao. To Te napokon oslobodilo i pripremilo Ti put, pustilo Te. Znao sam da će baš tako biti. Mi smo to oduvijek bili: jedan cilj i isti smisao, anđeli slomljenih krila. Nas troje, nepokolebljivih. I nastavit ćemo naše poslanje: trajnu svetu Bitku nad Bitkama Mahatminim načinom. Ne bi li i Ti tako želio? U meni se probudio zov predaka. I sada o tome znam puno, jer tražio sam, a tko traži nalazi: Ti, baka, djed, mama, brat i ja. Nisam li Ti rekao da će sve biti dobro? I prošlo je upravo onako kako je moralo proći. No, kraja zapravo i nema. Kraj je samo iluzija: u stvari novi početak. I znam da znaš da Ti s Ljubavlju opraštam sve Tvoje ljudske slabosti. Sada sam osobno spoznao samu bit stare istine: tek kada nešto izgubiš shvatiš koliko je uistinu vrijedilo ono što si imao. Da, Ti sada pripadaš Gospodinu Bogu. Zapravo oduvijek si Mu pripadao i zauvijek ćeš Mu pripadati. I svi mi. On nas neprestance, neumorno, vječno zove da se vratimo k Njemu, da se vratimo Kući. Nama si bio samo nakratko «posuđen». Rekao si da sam ja Tvoj dijamant, Tvoja ulaznica za Raj, zar ne? Tata, vidimo se, dragi tata do viđenja! Novopostavljeni klimatizacijski uređaj radio je cijeloga dana. Bila je sparna, ljetna večer 24. srpnja 2006. godine. Nakon što smo odgledali «Plavu lagunu», dugo sam bezuspješno pokušavao zaspati, meškoljeći se u krevetu. Napokon je došao i « prvi san», no bio je to težak, isprekidani san bez snova poslije kojega sam se, oko 0. 30 sati, probudio sav oznojen, zamolivši mamu da mi donese čašu vode. Ona je s tom nakanom otišla do kuhinje/blagovaonice u kojoj je u posljednje dvije godine (nakon što je prebolio srčani udar) spavao tata. Zahvalivši mami, popio sam vodu i opet zaspao. Kasnije mi je mama ispričala kako joj je tata kada je ušla u kuhinju/blagovaonicu posve mirnim glasom savjetovao neka upali svjetlo kako bi bolje vidjela u mraku. San što sam ga tada usnuo pamtit ću dok sam živ. Bila je to vrlo posebna, telepatska najava tatine smrti sljedećega jutra. Moj san bijaše jak i snažan koliko samo stvarnost to može biti. Osjetivši sveprisutni očinski dodir Ljubavi Dobra Vječnosti na jednoj vrlo visokoj, gotovo mističnoj mentalnoj i duhovnoj razini, utonuo sam u Ocean mudrosti Blaženstva nirvane i istoga trenutka poželio ondje ostati zauvijek, no odmah zatim našao sam se u doista velikoj prostoriji na čijoj se desnoj strani nalazio dugi, široki stol prekriven svečanim bijelim stolnjakom. U prostoriji zajedno sa mnom nalazilo se na desetke i stotine, tisuće djece, žena i muškaraca četiriju boja kože: crvene, crne, žute i bijele. Najviše su me se, međutim, dojmili ljudi miješanih rasa s obzirom na to da sam pomislio kako su oni najvjerojatnije za vrijeme svojega života na Zemlji istodobno imali i najmanje osobnih predrasuda i najviše poteškoća zbog najraznovrsnijih uskogrudnosti i nerazumijevanja okoline koja je prethodila sadašnjoj. Osoba s invaliditetom, bolesnih, starih i nesretnih nisam zamijetio. Svi bijahu zdravi. Zaključio sam da i ukoliko su među nas došli kao osobe s invaliditetom, bolesni, stari ili nesretni trenutačno bijahu iscijeljeni. Meditirali su prosvijetljeni, blaženo se smiješeći u neprestanoj molitvi, strpljivo čekajući da im Gospodin Bog dodijeli njihovu slijedeću zasluženu osobnu životnu odredišnu misiju koja dolazi kao rezultat njihovih sveukupnih nebrojenih karmičkih djela i težnji. Intuitivno sam osjećao i znao da me okružuju osobe svih nacionalnosti i svih duhovnih tradicija. Nalazio sam u kasti Čovječanstva. Isto tako sam osjećao i znao da su tu zajedno s nama naše sestre biljke i naša braća životinje, kao i sva druga znana i neznana divna, draga stvorenja s ostalih svjetova. Jer, da Bog je Jedan. Ljudi bijahu odjeveni u toge raznih, pretežito toplih boja, podsjetivši me na šareno, miomirisno, najplemenitije cvijeće u jednome, zajedničkom vrtu. Istupivši naprijed, nekolicina mi osoba u ime svih izrazi najtopliju dobrodošlicu, rekavši: «Izvolite sjesti, porazgovarajmo. Srdačno zahvalivši, sjednem za stol. Vrlo smo dugo i detaljno, bez jezičnih barijera, telepatski, razgovarali o raznovrsnim aspektima duhovnosti. Začuh kako mi mama, istovremeno i blagim i upozoravajućim glasom, dobronamjerno govori: «Već je prošla ponoć, hajde, moramo krenuti natrag!» Zatečen time što nisam zamijetio koliko je sati, odgovorim: «Molim Te, mama, ne ljuti se. I sama znaš da u dobrome društvu vrijeme brzo prolazi.» Zahvaljujući na gostoprimstvu, pozdravim se s domaćinima rekavši: «S Vama mi je, dragi prijatelji, bilo stvarno prekrasno, siguran sam da Vas nikada neću zaboraviti! No, znate, nije još došla punina mojega vremena. Ja sam, naime, ovdje samo gost. Nisam s ovoga svijeta. Molim Vas oprostite, ali moram poći.» Nakon toga se mama i ja, prošavši kroz nebesa, biciklom vratismo na Zemlju. Nastavljajući sanjati isti san, odjednom se nađoh u suvremeno opremljenoj operacijskoj dvorani. Vidjeh kako na operacijskome stolu leži neka osoba, no nisam mogao razaznati lice pacijenta. Oko čovjeka na stolu je u kružnome rasporedu stajalo nekoliko osoba odjevenih u klasične operacijske kute: medicinska sestra instrumentarka, specijalistica anesteziologinja, internist, specijalist kardiologije i specijalist opće kirurgije. Nemalo iznenađen onime čemu sam upravo bio svjedokom, shvatih da liječnici pacijenta grozničavo pokušavaju reanimirati. Iznenada osjetih vrlo jaku bol u lijevome dijelu prsnoga koša. Premda sam već ranije imao sličnih simptoma, ni prije ni poslije nisam iskusio tako intenzivnu i specifičnu bol. Svjesno, naime, još nisam znao da je možda baš tada umirao dio mene, naš dragi tata Ivan. Podsvjesno, vjerujem, da. Znao sam da se brzo moram probuditi, žuđah za time da pod svaku cijenu prekinem taj traumatični dio mojega alegorijskog sna. U jednome trenutku se čak pobojah da bih mogao umrijeti. Borio sam se da dođem do daha, borio se da se probudim. I kada sam u tome, napon, uspio, izgovorio sam samo: «Baha i…» Ne znam zašto sam rekao naziv upravo te religije, te duhovne tradicije. Možda zbog svoje urođene sklonosti prema općoj toleranciji. Probudio sam mamu, rekavši da mi nije dobro, te ju zamolio da mi da tabletu za srce. A zatim sam joj ispričao moje znakovito snoviđenje. Naš je dragi tata tada već, na žalost, umro. PS. Bahá'u'lláh «… (Slava Božja 1817-1892, osnivač najmlađe religije koja ima svoje sjedište u Haifi, u Izraelu, gdje se čuvaju i originalni spisi koji obuhvaćaju preko stotinu poslanica i knjiga, nisu sinkretizam) učenje o jednom Bogu, jedinstvu religija, jedinstvu čovječanstva, neovisnom traganju za istinom, skladu religije i znanosti, svjetskom pomoćnom jeziku, ravnopravnosti muškaraca i žena, obrazovanju dostupnom svima, duhovnom rješavanju ekonomskih problema, svjetskom parlamentu... Baha'i su po Britanskoj enciklopediji druga najrasprostranjenija religija. Božje Objave valja promatrati kao liječnike čija je zadaća pospješiti blagostanje svijeta i njegovih naroda, da bi zahvaljujući duhu jednosti izliječili bolest podijeljenosti čovječanstva. Baha'i se zalažu za jedinstvo u raznolikosti. Svi ljudi su poput cvijeća jednog vrta i što je cvijeće raznolikije to je vrt ljepši. Neka se ponosi onaj koji voli cijeli ljudski rod...» op. a. PRIJEDLOZI ZA POBOLJŠANJE STATUSA OSOBA S INVALIDITETOM U REPUBLICI HRVATSKOJ Shvaćanja, doživljavanja i stavovi o osobama s invaliditetom, te samoj invalidnosti kao datosti življenja bila su, jesu i bit će determinirana prevladavajućom sviješću ljudi koja je, opet, bila, jest i bit će uvjetovana tipovima društveno-ekonomskih formacija u kojima su se, civilizacijski napredujući i razvijajući se, nalazila pojedina društva kao cjeline .Tako je moguće razlikovati shvaćanja, doživljavanja i stavove o osobama s invaliditetom u prvobitnoj zajednici, robovlasničkome društvu, feudalizmu, kapitalizmu, te u državama s više-manje bivšim modelima socijalističkoga društveno-ekonomskog načina upravljanja i privređivanja. Promatrano s povijesne distance, odnos se zajednice prema osobama s invaliditetom prije pojave kapitalističkih društvenih odnosa može okarakterizirati kao pretežito ignorirajući: osoba s invaliditetom često je bila (?) doživljavana “kaznom” i “sramotom”, kako za obitelj, tako i za društvo, živeći lišena dostojanstva i pripadajućih joj, neotuđivih prava ljudske osobe, izložena poruzi, nerijetko i zlostavljanju. U posljednjih dvjestotinjak godina, odnosno od donošenja američke Deklaracije o neovisnosti 1776. godine, kao i francuske Deklaracije o pravima čovjeka i građanina 1789., nadahnutih u prvome redu načelima prirodnoga prava, a kojima je proklamirana jednakost, sloboda, te pravo svakoga na osobnu sreću, postupno se, nabolje, mijenjaju i stavovi zajednice prema osobama s invaliditetom: osnivaju se prve škole, domovi i druge specijalizirane ustanove za smještaj osoba s invaliditetom. Tijekom 20. stoljeća sve više na važnosti dobiva i obrazovanje, radno osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom, donose se zakoni o zaštiti i pravu na rad osoba s invaliditetom, a razne fondacije za potporu osoba s invaliditetom, kao i udruge građana utemeljene poradi promicanja interesa pojedinih kategorija invalida postaju nezaobilazni socijalni i politički čimbenici. U desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata mnoge razvijene zemlje zapadnoga svijeta donijele su sveobuhvatne nacionalne programe potpomognute i odgovarajućim sustavima pravnih normi čija je temeljna svrha i cilj socijalna i ekonomska integracija osoba s invaliditetom, a što je rezultiralo i donošenjem Deklaracije o invalidima od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1975. godine. Premda je sadašnji socijalni, gospodarski i pravni status većine osoba s invaliditetom u Republici, nažalost, još uvijek, između ostaloga, opterećen i negativnostima prošlosti, slobodni smo ustvrditi da, ukoliko u dogledno vrijeme doista želi postati, biti i ostati dijelom mentalnog, socijalnog, gospodarskog, pravnog i kulturnoga zapadnog civilizacijskog kruga, Hrvatska što je prije moguće mora cjelovito i stvarno poboljšati položaj svih svojih građana s invaliditetom. Ostaje nepobitnom činjenica prema kojoj nitko osim samoga Stvoritelja ne može potpuno i do kraja proniknuti u osobnost pojedinca, shvaćajući ga bez ostatka. To, međutim, nipošto ne znači da svoju ličnost ne trebamo izgrađivati na toleranciji i čovječnosti, u iskrenome nastojanju da uvijek iznova što bolje razumijemo i sebe i bližnjega. U ovome plemenitom cilju kao misao vodilja može nam poslužiti i sljedeći navod sv. Ivana od Križa: “Da bi došao do onoga u čemu sada ne uživaš, moraš proći onuda gdje ne uživaš. Da bi stigao do onoga što ne znaš, moraš proći ono što ne znaš. Da bi posjedovao ono što nemaš, moraš ništa ne imati.” (Uzlazak na brdo Karmel, 1, 13, 11) Slobodni smo se pozvati na Opću deklaraciju o pravima čovjeka, Deklaraciju o pravima invalida, Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom, Deklaraciju o pravima djeteta, kao i Konvenciju o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, poglavito odredbe koje se odnose na osobe (djecu) sa smetnjama u razvoju i teškoćama u svakodnevnom životu. Konvencija predviđa posebna zdravstvena prava za hendikepiranu djecu, koja će im omogućiti “potpun i dostojan život, u uvjetima koji osiguravaju dostojanstvo, razvijaju samopouzdanje i olakšavaju djetetovo sudjelovanje u društvenom životu” (čl. 23/l). Djeca ometena u razvoju (fizičkom i psihičkom) imaju pravo na posebnu zaštitu glede zdravlja, rehabilitacije, obrazovanja, vježbanja, rekreacije itd; na socijalnu integraciju i individualni razvoj (čl. 23/3), preventivnu zdravstvenu brigu, te medicinski, psihologijski i funkcionalni tretman (čl. 23/4). U svezi Ustava Republike Hrvatske pozivamo se na tekst onih članaka kojima su regulirana prava i obveze osoba s invaliditetom. U sustav temeljnih načela djelovanja predlaže se uvođenje novoga pristupa službe djelima ljubavi na dobrobit bližnjega kojim se obuhvaćaju i razrađuju sve Gospodinovim zapovijedima, međunarodnim pravom, Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske dopuštene aktivnosti usmjerene na promicanje i ostvarivanje dobrobiti, slobode i punine ljudskoga dostojanstva svake ljudske osobe, posebice osoba s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jednostavno znači: moliti za osobe s invaliditetom, pozivajući ih da i one, također, mole za bližnje, propovijedati o osobama s invaliditetom, htjeti misliti, govoriti i pisati o osobama s invaliditetom, htjeti umjetnički stvarati o invalidima i za njih, htjeti osjetiti, htjeti vidjeti, htjeti čuti, htjeti shvatiti i htjeti pomoći osobama s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jest način života, alternativa boljega. Zalažemo se za misiju trajnoga promicanja vrijednosti odgovornosti pojedinca i zajednice za kvalitetan život osoba s invaliditetom u svezi postupnoga, ali permanentnog stvaranja uvjeta za njihovu konkretnu korisnost, kojom bi postali subjekti, a ne tek objekti, puki promatrači društvenih i institucionalnih zbivanja što određuju razinu njihovoga društvenog statusa, kroz poticanje i osnaživanje prihvaćanja i suradničkoga zbližavanja svih srodnih udruga i zainteresiranih subjekata regije, razotkrivanjem stereotipnoga stava i mišljenja prema kojemu osobe s invaliditetom od zajednice stalno nešto traže, uz stvaranje novoga prema kojemu osobe s invaliditetom mogu i te kako puno dati i sebi i drugima. Svrha i cilj našega postojanja i djelovanja je trajan, strpljiv i uporan rad na stvaranju što višega stupnja svjesnosti i senzibilnosti pojedinca i zajednice za čovječniji, bolji svijet, te doživljavanje osoba s invaliditetom punopravnim članovima zajednice. Glede religije i vjere u životu osoba s invaliditetom, posebice se zalažemo za svekoliko promicanje duhovnosti, koja će nam zasigurno pomoći u pronalaženju izvora snage pri ustrajavanju u svakodnevnom životu. U svezi s prosvjećivanjem predlažemo djelovanje na svijest većinske, tzv. zdrave populacije glede osoba s invaliditetom realizacijom projekta “Osoba s invaliditetom – moj bližnji”, te isto tako djelovanje na svijest osoba s invaliditetom, o njima samima kao jednako vrijednim i punopravnim članovima zajednice. U ostvarivanju navedenih ciljeva predlažemo djelovanje posredstvom javnih medija: tiska, radija, televizije, knjigama i publikacijama, organiziranjem predavanja i tribina sa što je moguće većim spektrom tema o svim problemima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom je općenito moguće razvrstati na: gluhe i slijepe osobe, osobe s tjelesnim invaliditetom, osobe s mentalnom retardacijom, te gluho-slijepe osobe, a za djecu invalide u uporabi je zakonski termin "djeca s poteškoćama u razvoju". Predlaže se suradnja s predškolskim ustanovama (dječjim vrtićima) i pomaganje radi što uspješnijega uključivanja djece s poteškoćama u razvoju u odgojno-obrazovne programe zajedno s tzv. zdravom populacijom. Ukazujemo na potrebu iznalaženja odgovarajućih rješenja glede kabinetskoga nastavnog sustava u osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama, a u svrhu prilagodbe za potrebe osoba s invaliditetom. Smatramo nužnom dodatnu edukaciju stručnog kadra, pri čemu mislimo i na odgovarajuće osposobljene odgojitelje i prosvjetne djelatnike, poglavito kada je u pitanju obrazovanje prema reduciranom nastavnom programu koje se primjenjuje kod rada s blaže mentalno retardiranim osobama uključenima u redoviti obrazovni sustav. Što se tiče zapošljavanja osoba s invaliditetom, promičemo zakonsku reguliranost obvezatnoga otvaranja određenog broja radnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom u svim tvrtkama i javnim ustanovama. Poslodavci bi morali biti posebno novčano stimulirani (ili zakonski obvezani) od strane države u svrhu zapošljavanja osoba s invaliditetom koje se, dapače, na Zapadu smatraju većinom dobrim, stručnim i savjesnim zaposlenicima. Alternativno se predlaže revitalizacija ili izgradnja stanovito većeg broja tvrtki specijaliziranih za zapošljavanje osoba s invaliditetom (tzv. zaštitne radionice). Promičemo znanstveno, kulturno, umjetničko i drugo stvaralaštvo osoba s invaliditetom. Što se tiče športa, rekreacije i hobija osoba s invaliditetom naglašavamo potrebu uključivanja u navedene aktivnosti. Svjedoci smo velikih športskih uspjeha na para-olimpijadama, pa moguće individualne potencijale treba pravilno usmjeriti. Zalažemo se i za pokretanje inicijative dopune Zakona o radu glede ponovnog uvođenja mogućnosti korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena za osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, te osobe vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka prilikom kretanja u svakodnevnom životu. U okviru pozitivnih odredaba važećega Zakona o radu, nažalost, n e p o s t o j i niti jedna odredba kojom bi, na adekvatan način, bila regulirana mogućnost korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena, čime su osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, kao i one osobe s invaliditetom koje su u svakodnevnom životu vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka dovedene u posvema nelogičan i diskriminirajući položaj glede ostvarivanja prava na posebne uvjete rada, a u odnosu na ostalu, većinsku, tzv. zdravu populaciju djelatnika. U članku 66. Zakona o radu predviđena su stanovita prava u svezi skraćenoga radnog vremena, ali samo za «roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju», što osobe s invaliditetom ostavlja bez pravne zaštite. S obzirom na to da su prema prijašnjim propisima osobe s invaliditetom obrazovane u školskim ustanovama specijaliziranog tipa ostvarivale pravo na uračunavanje vremena provedenog na srednjoškolskom obrazovanju u redoviti radni staž, zalažemo se za priznavanje navedenoga prava i za osobe s invaliditetom obrazovane u redovitim školskim ustanovama. Osoba s invaliditetom ostvaruje pravo na doplatak za pomoć i njegu i kada nije u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Nije, međutim, moguće kumulativno ostvariti i pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu. Uz osobnu invalidninu ili doplatak za pomoć i njegu moguće je, pak, realizirati i doplatak za djecu, pri čemu se prava po osnovi invaliditeta ne uračunavaju u prosjek prihoda po članu obitelji. Dječji se doplatak za djecu s poteškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom ostvaruje i nakon što je osoba navršila 27. godinu života ukoliko je prije nego što je osoba s invaliditetom navršila 27. godinu života podnesen zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu. Zalažemo se da Upravni odbor Hrvatske radio televizije dopuni Odluku o povlaštenoj TV pretplati za određene kategorije osoba s invaliditetom na način da taksativnim navođenjem pojedinih dijagnoza kojima se povlastica priznaje budu obuhvaćene i osobe s mentalnom retardacijom. Zalažemo se za uvođenje instituta tzv. osobne mirovine po osnovi invaliditeta za sve kategorije osoba s invaliditetom u iznosu prosječne plaće u Republici Hrvatskoj. Osobe koje završe osposobljavanje za samostalan rad u težem su materijalnom položaju od onih koje se nisu osposobljavale, budući da se vrlo teško zapošljavaju, a zakonski se smatraju radno sposobnima. Prema pozitivnim odredbama Zakona o socijalnoj skrbi osoba određena prava može realizirati ili po osnovi svoga invaliditeta ili po osnovi materijalnoga statusa ili, pak, kumulativno, a posebice može podnijeti: 1. zamolbu za provedbu vještačenja u svrhu donošenja rješenja o kategorizaciji (mora se provesti do 18. godine života), 2. zamolbu za provedbu vještačenja o stupnju tjelesne invalidnosti, 3. zamolbu za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu, 4. zamolbu u svrhu donošenja rješenja o ostvarivanju prava na naknadu za tjelesno oštećenje, 5. zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu, 6. zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za djecu, 7. zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za uzdržavanje, 8. zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za podmirenje troškova stanovanja, 9. zamolbu za donošenje rješenja o ostvarivanju prava na staž osiguranja s povećanim trajanjem, 10. zamolbu za izdavanje vinjeta za ostvarivanje prava na oslobođenje od obveze plaćanja cestarine, 11. zamolbu za dodjelu jednokratne pomoći, 12. žalbu na prvostupanjska rješenja. Članak 55. Zakona o socijalnoj skrbi glasi: "Pravo na osobnu invalidninu ima teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba ili osoba s trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, a čije je oštećenje ili bolest nastala prije navršene 18. godine života, ako osobnu invalidninu ne ostvaruje po drugoj osnovi." Prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi status većine osoba s invaliditetom je poboljšan. Članak 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, odnosno članak 44., stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi naime, glasi: "Pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, iako je prihod po članu obitelji, odnosno prihod samca veći od prihoda utvrđenog u članku 43. ovoga Zakona ima: teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba, teže psihički bolesna osoba, osoba s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, slijepa, gluha i gluho-slijepa osoba koja nije osposobljena za samostalan život i rad." Članak 10. stavak 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom glasi: "Tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne službe, izvan proračunski fondovi te pravne osobe u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske dužni su na primjerenom radnom mjestu, prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima imati zaposleno: - do 3l. prosinca 2004. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih 49 zaposlenih, - do 3l. prosinca 2008. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 32 zaposlena, - do 3l. prosinca 20l2. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 24 zaposlena, - do 3l. prosinca 20l6. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l9 zaposlenih, a - do 3l. prosinca 2020. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l6 zaposlenih". Zalažemo se za istupanje prema svim oblicima društvenih institucija, posebice organima državne vlasti, sveobuhvatno razrađenim (operacionaliziranim) nacionalnim programom argumentirane kratkoročne i dugoročne gospodarske isplativosti promjene dosadašnjega pristupa načinu rješavanja problematike osoba s invaliditetom stvaranjem učinkovitoga sustava djelovanja na lokalnoj, kao i najvišoj državnoj razini. U tu je svrhu nužno potrebito osnivanje ureda, zavoda, ministarstva i slično, a sve kako bi se u što boljoj mjeri upotrijebile raspoložive sposobnosti osoba s invaliditetom, pružajući im mogućnost individualizacije, uz izraženu samostalnost privređivanja, koja rezultira osjećajem prihvaćenosti, osobne općedruštvene korisnosti i smislenosti. Permanentno se, nadalje, zalažemo i za donošenje integralnoga, općeg Zakona o osobama s invaliditetom, te zahtijevamo promicanje trajnih interesa osoba s invaliditetom od strane zastupnika u Zastupničkome domu Hrvatskoga sabora. Posebice se zalažemo za zajedničko i jedinstveno istupanje svih udruga osoba s invaliditetom u borbi za ostvarivanja prava osoba s invaliditetom, jer je zajedništvo nužno potrebito radi što veće učinkovitosti. U svezi sa zadovoljavanjem životnih potreba osoba oštećena vida i osoba oštećena sluha, predlažemo planiranje, projektiranje te izvedbu posebnih uređaja (kao što su npr. zvučni ili svjetlosni signalni uređaji). Graditeljske prepreke jedan su od najvećih, nedostatno riješenih problema osoba s invaliditetom, pa predlažemo nužnost preispitivanja Pravilnika o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera a koji je, temeljem Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (“N.N.” broj 54/80), objavljen u “Narodnim novinama” još 16. studenoga 1982. godine, odnosno pozitivnih Zakona o gradnji (N.N. l75/03.) i Pravilnika o projektima potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti (N.N. l04/03.) njihovu dosljednu primjenu, te zahtijevamo rigorozno sankcioniranje svih subjekata koji su odgovorni za njihovo nepoštivanje. Smatramo nužnom i hitnom potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje u invalidskim kolicima, pristupe trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama. Zalažemo se za namjensku prilagodbu toaleta i uvođenje univerzalnih telefonskih govornica na svim javnim mjestima u gradovima i na autoputovima, kao i uvođenje univerzalnih električnih instalacija, a za potrebe osoba s invaliditetom. Zalažemo se, također, za ugradnju univerzalnih dizala u svim građevinskim objektima, gdje je ugradnja tehnički izvediva, izgradnju specijaliziranih stambenih objekata namijenjenih stanovanju osoba s invaliditetom (domovi za samostalno stanovanje). Predlažemo obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”. Ukazujemo na nužnost omogućavanja pristupa osoba s invaliditetom u autobuse, na željezničke postaje i u vlakove, brodove i trajekte, te zrakoplove pomoću pokretnih rampi za kretanje u invalidskim kolicima. Održavanjem kontinuirane suradnje s Prometnom policijom MUP-a, ustrajat ćemo na strogoj i trajnoj kontroli parkirališnih mjesta namijenjenih za uporabu od strane osoba s invaliditetom. Predlažemo i suradnju sa Povjerenstvom za osobe s invaliditetom osnovanim pri Vladi Republike Hrvatske. Permanentan cilj treba biti i pomoć pri realizaciji nabave svih vrsta ortopedskih pomagala i drugih pomagala potrebitih za osobe s invaliditetom. Zalažemo se za ishođenje prava na oslobođenje od obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost (PDV) pri kupnji osobnog automobila, te ortopedskih i drugih pomagala, a za potrebe civilnih invalida, i to na način da se civilni invalidi I. skupine (100 %) potpuno oslobode obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog vozila ili ortopedskog i drugog pomagala, a smatramo da je i ostale civilne invalide potrebito osloboditi obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog automobila ili ortopedskog i drugog pomagala u postotku koji odgovara njihovom osobnom stupnju invaliditeta. Kontinuiranom opservacijom općega stanja svih kategorija osoba s invaliditetom, kako u Osječko-baranjskoj županiji, tako i Republici Hrvatskoj, slobodni smo zapaziti da je najveći broj osoba s invaliditetom, nažalost, u nedostatnoj mjeri educiran o pravima koja na temelju svoje invalidnosti može ostvariti u pravnome sustavu Republike Hrvatske. Zalažemo se za promicanje pružanja svih oblika pravne pomoći osobama s invaliditetom, kao i za sustavno organiziranje pravnog zastupanja njihovih asocijacija, uz redovito izvješćivanje o donošenju novih pravnih propisa kojima se reguliraju prava i obveze osoba s invaliditetom. Budući da rehabilitaciju smatramo najvažnijom za sadašnji i budući samostalan život osoba s invaliditetom, koja će ih učiniti što je moguće manje ovisnima o pomoći drugih, tzv. zdravih osoba, posebno treba raditi na upoznavanju s materijalima o načinima rada s invalidima, tipovima vježbi, kao i izborom te nabavom ortopedskih i drugih pomagala za potrebe osoba s invaliditetom. Mišljenja smo da je potrebito uvesti praksu individualnog rada kinezi-terapeuta, kućnu njegu, suradnju s centrima za pomoć osobama s invaliditetom, kao i sveobuhvatno uvođenje primjene instituta profesionalnoga osobnog pomagača u svakodnevnome životu osoba s invaliditetom. Zalažemo se, nadalje, za sveobuhvatnu resocijalizaciju osoba s invaliditetom, poglavito glede problema psihologijske naravi na relaciji odnosa tzv. zdravih osoba i osoba s invaliditetom te obrnuto, uključivanje osoba s invaliditetom u svakodnevni život nakon vremena izolacije koje je nastalo kao posljedica saniranja pretrpljene traume (ozljede). S obzirom na to da je obitelj osnovna biologijska, odgojna i socijalna zajednica, zastupamo mišljenje prema kome je za osobu s invaliditetom obitelj najčešće nezamjenjiva socijalna sredina koja najbolje može osigurati njezin pravilan i potpun razvoj. U najtoplijoj nadi da će, u dogledno vrijeme, uz Božju pomoć, kao i pomoć ljudi dobre volje, navedeni prijedlozi za poboljšanje statusa osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj istinski zaživjeti, najsrdačnije Vas pozdravljam, uz obilje Božjih blagoslova! V R I J E M E JE D A S E K R E N E k o l u m n e Zašto pišem? Moje je osobno nepokolebljivo uvjerenje da osobe s invaliditetom imaju pravo i obvezu biti tretirane i osjećati se prihvaćenim, jednakopravnim članovima zajednice. Premda je uistinu puno razloga zbog kojih sam se odlučio na pisanje ove kolumne, svi se oni u konačnici, mogu svesti na jedan jedini: pokušati ozbiljiti osobe s invalidnošću i hendikepom onakvima kakve one doista jesu, sa što je moguće većim brojem aspekata njihove kompleksne egzistentnosti, doprinoseći na taj način boljemu osobnome i interakcijskom razumijevanju, kako osoba s invaliditetom među sobom, tako i njih i njihove okoline. Kolumnom, nadalje, poglavito želim dati svoj skromni osobni doprinos demistifikaciji tabua invalidnosti promoviranjem puta djela ljubavi na dobrobit bližnjega koji jednostavno znači htjeti misliti, govoriti i pisati o osobama s invaliditetom, htjeti umjetnički stvarati o invalidima i za njih, htjeti osjetiti, htjeti vidjeti, htjeti čuti, htjeti shvatiti i htjeti pomoći osobama s invalidnošću i hendikepom. Želim biti glasom čovječnosti i nade, pružajući osobama s invalidnošću i hendikepom punu moralnu i djelatnu potporu u prevladavanju teškoća što ih donosi svakodnevnica našega života, uz nepokolebljivo uvjerenje da osobe s invaliditetom imaju pravo i obvezu biti tretirane i osjećati se prihvaćenim, jednakopravnim članovima zajednice. Nastojat ću osobe s invaliditetom ohrabriti i potaknuti ih da otvoreno progovore o svome osobnom i društvenome statusu pozivom na konkretno iznošenje prijedloga za njegovo poboljšanje, istovremeno apelirajući na kompetentne državne institucije svih razina, kao i sve ljude dobre volje, da nam pomognu u dosezanju toga cilja. Vjerujem da će osobe s invalidnošću i hendikepom iščitavajući moje tekstove u mnogočemu pronaći zrcalnu sliku svojih vlastitih životnih putova. Tekstove također toplo preporučam onim tzv. zdravim osobama koje žele dublje zakoračiti u razumijevanje života osoba s invaliditetom, pomažući u prevladavanju jaza između dvaju svjetova: “svijeta zdravih” i “svijeta invalida”. "Glas čovječnosti" Udruga "Glas čovječnosti" svojim će postojanjem i djelovanjem na području Osječko-baranjske županije nastojati biti korektivom sui generis svijesti i savjesti većinske tzv. zdrave populacije glede vrlo kompleksne tematike osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. "Glas čovječnosti" Udruga za potporu osoba s invalidnošću i hendikepom Osječko-baranjske županije je novoosnovana udruga, utemeljena 27. svibnja 2003. godine, ustrojena kao nestranačka, nevladina i neprofitna organizacija dragovoljno udruženih članova: svih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom, članova njihovih obitelji, kao i svih fizičkih i pravnih osoba koje svojim radom žele pomoći Udruzi u svrhu organiziranoga i trajnog poticanja radnji i mjera na promicanju skrbi, socijalnog statusa svih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom, habilitacije, rehabilitacije, obrazovanja, zapošljavanja, pružanja pravne pomoći osobama s invalidnošću i hendikepom, te njihove rekreacije i športa. Udruga trenutno ima 160 članova, uz tendenciju daljnjega povećanja članstva. Misija udruge je trajno promicanje vrijednosti odgovornosti pojedinca i zajednice za kvalitetan život osoba s invaliditetom u svezi postupnoga, ali permanentnog stvaranja uvjeta za njihovu konkretnu korisnost, kojom bi postali subjekti, a ne tek objekti, puki promatrači društvenih i institucionalnih zbivanja što određuju razinu njihovoga društvenog statusa, kroz poticanje i osnaživanje prihvaćanja i suradničkoga zbližavanja svih srodnih udruga i zainteresiranih subjekata regije, razotkrivanjem stereotipnoga stava i mišljenja prema kojemu osobe s invaliditetom od zajednice stalno nešto traže, uz stvaranje novoga prema kojemu osobe s invaliditetom mogu i te kako puno dati i sebi i drugima. Svrha i cilj našega postojanja i djelovanja je trajan, strpljiv i uporan rad na stvaranju što višega stupnja svjesnosti i senzibilnosti pojedinca i zajednice za čovječniji, bolji svijet, te doživljavanje osoba s invaliditetom punopravnim članovima zajednice. Korektiv savjesti Udruga će se zalagati za istupanje prema svim oblicima društvenih institucija, posebice organima državne vlasti, sveobuhvatno razrađenim (operacionaliziranim) nacionalnim programom argumentirane kratkoročne i dugoročne gospodarske isplativosti promjene dosadašnjega pristupa načinu rješavanja problematike osoba s invalidnošću i hendikepom stvaranjem učinkovitoga sustava djelovanja na lokalnoj, kao i najvišoj državnoj razini Smatramo nužnom i hitnom potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje u invalidskim kolicima, pristupe trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama. Članstvo se zalaže za obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”. Zalažemo se za ostvarivanje prava na oslobođenje od obveze plaćanja Poreza na dodanu vrijednost (PDV) pri kupnji osobnog automobila, te ortopedskih i drugih pomagala, a za potrebe civilnih invalida, i to na način da se civilni invalidi I. skupine (100 %) potpuno oslobode obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog vozila ili ortopedskog i drugog pomagala, S obzirom na evidenciju članstva kojom ćemo raspolagati, surađivat ćemo s predškolskim ustanovama (dječjim vrtićima) i pomagati radi što uspješnijega uključivanja djece s invalidnošću i hendikepom u odgojno-obrazovne programe zajedno sa zdravom populacijom. Ukazujemo na potrebu iznalaženja odgovarajućih rješenja glede kabinetskoga nastavnog sustava u osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama, a u svrhu prilagodbe za potrebe osoba s invaliditetom. Punu će, međutim, osobnu smislenost samo-potvrđivanjem i socijalnom integracijom, po našemu sudu, osobe s invaliditetom u Hrvatskoj ostvariti jedino omogućavanjem zakonskoga, pozitivno diskriminirajućeg uključivanja u svijet rada. Udruga će se zalagati za promicanje pružanja besplatne pravne pomoći svim kategorijama osoba s invaliditetom. Djelatnosti Udruge Osnovne djelatnosti Udruge su: ekumensko i međureligijsko promicanje duhovnosti, promicanje duha zajedništva svih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom, okupljanje svih kategorija osoba s invaliditetom, članova njihovih obitelji, kao i svih građana dobre volje koji su spremni pomoći u realizaciji ciljeva i djelatnosti Udruge, otkrivanje i evidentiranje svih kategorija osoba s invaliditetom, te praćenje i proučavanje njihovih problema, kao i davanje inicijative za njihovo rješavanje u skladu s općim interesima društva u cjelini, zalaganje za unapređivanje odgojne i obrazovne, profesionalne, medicinske i socijalne habilitacije, kao i zapošljavanje osoba s invaliditetom, praćenje i predlaganje izmjena i dopuna zakonskih i drugih propisa u svrhu promicanja dobrobiti osoba s invaliditetom, kao i pružanja pomoći u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i obveza, trajno pravno savjetovanje svih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom u Osječko-baranjskoj županiji, sukladno materijalnom statusu članova s invaliditetom, pomoć Udruge u ostvarivanju rehabilitacije njezinim potpunim financiranjem ili sufinanciranjem, u nabavci ortopedskih i drugih pomagala, u rješavanju stambenih pitanja, u smještavanju u domove i druge specijalizirane ustanove, te u organiziranju aktivnosti u svrhu usmjeravanja roditelja u provođenju rehabilitacije djece s invaliditetom, prikupljanje i raspodjela humanitarne pomoći članovima Udruge, pokretanje inicijativa i organiziranje akcija za sprečavanje nastanka novih, kao i uklanjanje postojećih graditeljskih prepreka, organiziranje društvenih, kulturnih, zabavnih, športskih i rekreacijskih aktivnosti osoba s invaliditetom, izdavanje lista Udruge sukladno zakonu, osnutak i djelovanje likovnoga, glazbenog, literarnog i dramskog kluba "Glas čovječnosti", suradnja s nadležnim organima uprave, službama, ustanovama i drugim organizacijama. Smisao patnje (I.) Notorna je činjenica da osobe s invaliditetom imaju slične, ako ne i posve iste težnje i potrebe kao i ostali, tzv. zdravi ljudi koje se mogu izraziti jednom zajedničkom, osnovnom potrebom svakoga od nas - potrebom za ljubavlju kroz prihvaćenost. Zbog kojih je, uopće, razloga potrebito razmišljati i raspravljati o nečemu što je jednom riječju moguće opisati izrazom patnja: o starosti, bolesti, invalidnosti ili hendikepu, kada se većini nas sve to često doimlje tako nepoznatim, nestvarnim i dalekim, nezanimljivim, dapače strašnim i stoga – odbojnim? Dopustite da istaknem nekoliko prednosti. Navikom promišljanja o patnji ponajprije proširujemo osobne duhovne horizonte postajući tolerantniji prema sebi samima i svojim bližnjima. Postojanje patnje na ovome svijetu, dakle, samo po sebi predstavlja uvijek novu prigodu za činjenje dobrih djela. Razmišljajući i razgovarajući o starosti, bolesti, invalidnosti ili hendikepu postajemo svjesniji veličine vrijednosti dara zdravlja, istovremeno se psihološki pripremajući za to da na što bezbolniji način prihvatimo mogućnost odnosno izvjesnost da starost ili bolest, invalidnost ili hendikep postanu suputnicima naše svakodnevne životne stvarnosti. Jer, dok se invalidnost ili hendikep događaju tek izvjesnima, starost i/ili bolest jednoga će se dana dogoditi svima nama. Zato, kada god susretnemo stariju, bolesnu, siromašnu ili, pak, osobu s invalidnošću i hendikepom, budimo joj nadahnuti pružiti ruku potpore, potvrđujući time značaj svojega i njezina ljudskog dostojanstva. Smisao patnje (II.) Sveti je Ivan od Križa rekao: “ Da bi došao do onoga u čemu sada ne uživaš, moraš proći onuda gdje ne uživaš. Da bi stigao do onoga što ne znaš, moraš proći ono što ne znaš. Da bi posjedovao ono što nemaš, moraš ništa ne imati.” (Uzlazak na brdo Karmel, 1, 13, 11) U posljednjih dvjestotinjak godina, odnosno od donošenja američke Deklaracije o neovisnosti 1776. godine, kao i francuske Deklaracije o pravima čovjeka i građanina 1789., nadahnutih u prvome redu načelima prirodnoga prava, a kojima je proklamirana jednakost, sloboda, te pravo svakoga na osobnu sreću, postupno se, nabolje, mijenjaju i stavovi zajednice prema osobama s invaliditetom: osnivaju se prve škole, domovi i druge specijalizirane ustanove za smještaj osoba s invaliditetom. Tijekom 20. stoljeća sve više na važnosti dobiva i obrazovanje, radno osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom, donose se zakoni o zaštiti i pravu na rad osoba s invaliditetom, a razne fondacije za potporu osoba s invaliditetom, kao i udruge građana utemeljene poradi promicanja interesa pojedinih kategorija invalida postaju nezaobilazni socijalni i politički čimbenici. U desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata mnoge razvijene zemlje zapadnoga svijeta donijele su sveobuhvatne nacionalne programe potpomognute i odgovarajućim sustavima pravnih normi čija je temeljna svrha i cilj socijalna i ekonomska integracija osoba s invaliditetom, a što je rezultiralo i donošenjem Deklaracije o invalidima od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1975. godine. Premda je sadašnji socijalni, gospodarski i pravni status većine osoba s invaliditetom u Republici, nažalost, još uvijek, između ostaloga, opterećen i negativnostima prošlosti, slobodni smo ustvrditi da, ukoliko u dogledno vrijeme doista želi postati, biti i ostati dijelom mentalnog, socijalnog, gospodarskog, pravnog i kulturnoga zapadnog civilizacijskog kruga, Hrvatska što je prije moguće mora cjelovito i stvarno poboljšati položaj svih svojih građana s invaliditetom. Tako bijaše Već sam život u svijetu koji je graditeljski i tehnološki oblikovan pretežito prema potrebama većinske, tzv zdrave populacije predstavlja nemalu teškoću, uz nepobitnu činjenicu da su osobe s invaliditetom trajna manjina ovoga svijeta. Egzistencija u tako neprilagođenome okružju, nažalost, donosi niz otežavajućih okolnosti koje se najčešće očituju u vrlo upitnoj mogućnosti kretanja najvećim dijelom javnih površina, zdravstvenih, obrazovnih i kulturnih ustanova, crkava, trgovina, sredstava javnoga prijevoza, kao i u vrlo čestim, izrazitim poteškoćama pri zapošljavanju. U nastojanju da što više i bolje osobno doprinesu rješavanju svojih mnogobrojnih teškoća, većina osoba s invaliditetom organizirana je u nevladinim udrugama građana, odnosno savezima udruga. Shvaćanja, doživljavanja i stavovi o osobama s invaliditetom, te samoj invalidnosti kao datosti življenja bila su, jesu i bit će determinirana prevladavajućom sviješću ljudi koja je, opet, bila, jest i bit će uvjetovana tipovima društveno-ekonomskih formacija u kojima su se, civilizacijski napredujući i razvijajući se, nalazila pojedina društva kao cjeline. Tako je moguće razlikovati shvaćanja, doživljavanja i stavove o osobama s invaliditetom u prvobitnoj zajednici, robovlasničkome društvu, feudalizmu, kapitalizmu, te u državama s više-manje bivšim modelima socijalističkoga društveno-ekonomskog načina upravljanja i privređivanja. Promatrano s povijesne distance, odnos se zajednice prema osobama s invaliditetom prije pojave kapitalističkih društvenih odnosa može okarakterizirati kao pretežito ignorirajući: osoba s invaliditetom često je bila (?) doživljavana “kaznom” i “sramotom”, kako za obitelj, tako i za društvo, živeći lišena dostojanstva i pripadajućih joj, neotuđivih prava ljudske osobe, izložena poruzi, nerijetko i zlostavljanju. Graditeljske prepreke Ponekad me, zbog mnogobrojnih graditeljskih prepreka, kretanje gradom u invalidskim kolicima podsjeti na sudjelovanje u vrlo zahtjevnome i iscpljujućem rallyju “Paris – Dakar”. Ostaje nepobitnom činjenica prema kojoj nitko osim samoga Stvoritelja ne može potpuno i do kraja proniknuti u osobnost pojedinca, shvaćajući ga bez ostatka. To, međutim, nipošto ne znači da svoju ličnost ne trebamo izgrađivati na toleranciji i čovječnosti, u iskrenome nastojanju da uvijek iznova što bolje razumijemo i sebe i bližnjega. Svijet kakav poznajemo tehnološki je i graditeljski još sve donedavna u potpunosti bio oblikovan prema potrebama većinske, tzv. zdrave populacije što graditeljske i ine prepreke na koje nailazi prilikom kretanja “savlađuje” automatski, neprimjetnom lakoćom. To bi se na prvi pogled moglo činiti posve prirodnim, normalnim i stoga prihvatljivim stanjem stvari. No, je li, doista, baš uvijek tako? Jeste li ikada razmišljali o tome koliko truda i napora moraju uložiti majke koje svoje bebe guraju u dječjim kolicima kako bi prešle preko svih graditeljskih i sličnih prepreka što se pojavljuju tijekom samo jedne obične šetnje gradom? Ili, pak, o bolesnim i starijim osobama kojima kretanje gradom također predstavlja znatnu poteškoću? A o osobama s invaliditetom koje su vezane uz svakodnevnu uporabu invalidskih kolica? Jeste li sigurni da ćete se bez teškoća moći popeti do svojega stana na katu kada zađete u treću životnu dob? Već i iz ovih nekoliko pitanja moguće je uvidjeti kolika je važnost promišljanja o rečenoj problematici, kao i osobni doprinos postupnome uklanjanju graditeljskih i drugih ometala u kretanju. Jer barijere se, u stvari, tiču svakoga od nas. Raditi i dalje Ovom prigodom želim progovoriti o specifičnosti problematike graditeljskih prepreka i drugih ometala u životu osoba s invaliditetom. Treba iskreno reći da su, barem što se Osijeka tiče, u posljednjih desetak godina, doduše pretežito u središtu grada, učinjena stanovita poboljšanja glede uklanjanja graditeljskih prepreka izgradnjom prilaznih spustova (rampi) namijenjenih kretanju osoba u invalidskim kolicima, a što osobno ističem kao nadasve hvalevrijedna gesta spremnosti da se, barem na taj način, donekle ublaže svakodnevne životne teškoće naših sugrađana s invaliditetom, uz istovremenu napomenu kako učinjeno još niti izdaleka nije i dostatno. Jer kako u kolicima doći do gradskoga središta ukoliko i drugdje po gradu nisu izgrađeni prilazni spustovi (rampe)? Ili invalidi u glavama moraju imati kompjuterski točnim pamćenjem memorirane nekakve svoje “posebne” zemljovide Osijeka koji bi im trebali omogućiti koliko-toliko zadovoljavajuće kretanje Gradom na Dravi? Nužnom i hitnom držim potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje osoba koje rabe invalidska kolica, kao i omogućavanje pristupa trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama i fakultetima. Zalažem se i za namjensku prilagodbu toaleta, te uvođenje univerzalnih telefonskih govornica na svim javnim mjestima u gradovima i na autoputovima, kao i uvođenje univerzalnih električnih instalacija za uporabu od strane osoba s invaliditetom. Um i srce …“Sad sjedi u kolica/(Ne boj se, neće Ti ništa)./Prošeći Gradom./Teško je, zar ne?/Ne ustaj!/Samo nastavi šetati…/Čudiš se?/I ja se čudim…” (Ulomak ciklusa “Tebi, koji znaš što je trnje” iz zbirke pjesama istoga naslova, autora Roberta Dudnika) Graditeljske prepreke jedan su od najvećih problema s kojim se u svome svakodnevnom životu suočavaju osobe s invaliditetom, pa je, kako bi on u dogledno vrijeme bio riješen na adekvatan način, nužna dosljedna primjena Pravilnika o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera, a koji je, temeljem Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (“N.N.” broj 54/80), objavljen u “Narodnim novinama” još 16. studenoga 1982. godine, odnosno pozitivne Nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. godine (N.N. 13/03), Zakona o gradnji (N.N. l75/03) i Pravilnika o projektima potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti (N.N. l04/03). Nužno je, nadalje, i rigorozno sankcioniranje svih subjekata odgovornih za nepoštivanje odredbi rečenoga važećeg Pravilnika iz 2003. godine čijim normama je na vrlo kvalitetan način razrađena, kako problematika samih arhitektonskih barijera, tako i predstavljeni pojedini modeli za njihovo postupno uklanjanje. Neophodna je i ugradnja univerzalnih dizala u svim onim građevinskim objektima u kojima je to tehnički izvedivo, kao i izgradnja specijaliziranih stambenih objekata namijenjenih stanovanju osoba s invaliditetom (domovi za samostalno stanovanje). Tijelo i duh "... Ne govori ništa./ Samo slušaj Tišinu./ Tišina stvarno obećava./Ako Ju želiš čuti." "Tko srcem gleda,/ Bolje nego očima vidi./ Jer stanuje Svjetlost u biću njegovu." (Ulomak pjesme "Filozofska" iz ciklusa "Tražim Te...", zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika i neobjavljena pjesma "Duhovne oči" istoga autora) Također se zalažem za obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”, ukazujući na nužnost omogućavanja pristupa osoba s invaliditetom u autobuse, na željezničke postaje i u vlakove, brodove, trajekte i zrakoplove. Nužno je, nadalje, ustrajati na dosljednoj i trajnoj kontroli parkirališnih mjesta čija je svrha olakšavanje kretanja i sudjelovanja osoba s invaliditetom u prometu, dok se glede zadovoljavanja životnih i radnih potreba osoba oštećena vida i osoba oštećena sluha zalažem za planiranje, projektiranje te izvedbu ili nabavu znatno većega broja posebnih uređaja (kao što su npr. zvučni ili svjetlosni signalni uređaji). Slobodan sam pozvati Vas, štovani čitatelji, da zajedno sa mnom meditirate o sljedećemu: što li vidi onaj tko ne sluša, što li čuje onaj tko ne gleda? Jeste li se ikada zapitali koje su različitosti, kakva je kakvoća ili možebitne prednosti života u "svijetu bijeloga štapa", života u "svijetu tišine" ili, pak, života u "svijetu vjere i svjetla" osoba s mentalnom retardacijom? Kako biste bili u mogućnosti što zornije predočiti način života slijepih, gluhih, ili gluho-slijepih osoba, predlažem da pokušate izvesti ovu vježbu: sami ste, nalazite se u prostoriji punoj svakovrsnih predmeta do koje ne dopiru vanjski zvukovi. Presavijenim rupcem prekrite oči, pazeći da ne "virite" kroz ili preko njega. Osluškujući tišinu, samo uz pomoć štapa, polaganim korakom, bez "sudaranja" s predmetima, prijeđite s jednoga na drugi kraj prostorije. Zatim opipom pokušajte "prepoznati" svaki predmet pojedinačno. Između svjetova Vjeru i pouzdanje jača potpora ili pak slabi nebriga bližnjih. Invalidnost ne treba shvaćati i doživljavati kaznom već, naprotiv, izvrsnom prilikom da se, načinom života kojim prihvaćamo svoj križ, kao i činjenjem dobra bratu čovjeku, približimo Kristu, postajući Mu sve više nalik! Slijepe, gluhe, gluho-slijepe ili osobe s mentalnom retardacijom se u svome svakodnevnom životu, poput osoba s tjelesnim invaliditetom, susreću s nizom prepreka: od komunikacijsko-orijentacijskih i graditeljsko-prometnih, preko obrazovno-radnih do emocionalno-psiholoških, kako u interakcijama s osobama čije su potrebe slične njihovima, tako još i više u odnosima između osoba s invaliditetom i pripadnika većinske, tzv. zdrave populacije. I dok je uz, doduše, permanentno nužnu mjeru dobre volje komunikacijsko-orijentacijske, graditeljsko-prometne, pa i obrazovno-radne prepreke moguće koliko-toliko uspješno prevladati, prepreke emocionalno-psihološke naravi ili kako ih ja često nazivam "barijere u glavama i srcima" predstavljaju, nažalost, vrlo velik, ako ne i najveći problem. Nužno je trajno osiguravati tiskanje udžbenika i ostale literature na Brailleovomu pismu u svrhu obrazovanja slijepih osoba (hvalevrijedno je objavljivanje Uredbe o osnivanju Hrvatske knjižnice za slijepe od dana 04. studenoga 1999. godine). Potrebito je, nadalje, kontinuirano osiguravati sredstva za školovanje ili nabavu što većega broja pasa vodiča (pasmina labrador ili njemački ovčar) za potrebe slijepih osoba. Slobodan sam predložiti da se, po uzoru na zapadni svijet, u dogledno vrijeme, u obrazovnome sustavu Republike Hrvatske ustali upoznavanje učeničke i studentske populacije s osnovama znakovnoga jezika gluhih osoba. U svezi s pravima i obvezama osoba s mentalnom retardacijom, ističem zakonsku obvezu redovitih obrazovnih ustanova da u svoje nastavne procese uključuju i osobe s blažim stupnjem mentalne retardacije, rukovodeći se, naravno, prilagođenim planovima i programima rada. Potrebito je i promicanje sve učestalije prakse samostalnoga stanovanja osoba s mentalnom retardacijom, tzv. inkluzije. Genijalni um Prvi preduvjet postupne, svekolike socijalne integracije psihički oboljelih osoba, kao i osoba oboljelih od bolesti ovisnosti, po mome osobnom sudu, jest postizanje višega stupnja svijesti o rečenoj tematici, što je moguće ostvarivati samo trajnim promicanjem nužnosti procesa društvene “demistifikacije” stavova i shvaćanja, kako o duševnim bolestima općenito, tako i o bolestima ovisnosti, prezentiranjem predmetne tematike što širem krugu čitateljstva, slušateljstva ili gledateljstva. Premda niti psihički oboljele osobe, niti osobe oboljele od bolesti ovisnosti nije striktno moguće svrstati u kategoriju osoba s invaliditetom, o njima sam odlučio pisati zato što je, ipak, kako za jedne, tako i za druge, simboličkim jezikom govoreći, moguće ustvrditi da se, poput osoba s invalidnošću, u svome svakodnevnom životu i prečesto susreću sa svakovrsnim “zidovima”, tj. hendikepom sui generis. Prepreka je doista puno: od posvemašnje ignorancije po principu “događanja nekome drugom” ili “ne želim imati ništa s tim”, preko samo-okrivljavanja i samo-sažaljenja u svezi postojeće situacije, do nerazumijevanja, izolacije i straha društvene okoline jer: “oni su drukčiji”. A potrebito je imati samo malo dobre volje kako bi se, zalazeći ispod površine vanjske “fasade”, spoznala istinska bit, ono “pravo lice” ukupnih životnih čežnji i psihički oboljelih osoba i osoba oboljelih od bolesti ovisnosti, što ih je ukupno moguće izraziti jednom, istovrsnom i zajedničkom čežnjom svakoga ljudskog srca: čežnjom za razumijevanjem, prihvaćenošću i toplinom, riječju ljubavlju u punini aspekata svih njezinih značenja. Odvažite li se u mislima poći stazama začudne čarobnosti “svijeta genijalnog uma”, mogli biste putem susresti mnoštvo duša koje ne žele ništa drugo doli, nadvladavanjem vlastite individualne egzistentnosti, postati, biti i ostati neodvojivim dijelom zajedničke svijesti vječnoga kraljevstva Ljubavi. Put prosvjetljenja Odvažite li se u mislima poći stazama začudne čarobnosti “svijeta genijalnog uma”, mogli biste putem susresti mnoštvo duša koje ne žele ništa drugo doli, nadvladavanjem vlastite individualne egzistentnosti, postati, biti i ostati neodvojivim dijelom zajedničke svijesti vječnoga kraljevstva Ljubavi. Ovdje želim ponešto reći o vrlo inspirativnome primjeru nobelovca Johna Forbesa Nasha Jr., matematičkoga genija, poznatog po otkriću nekorporativnih igara matematičke teorije kompeticije koje mu je, između ostaloga, 1994. godine donijelo Nobelovu nagradu za ekonomiju. Međutim, njegova svakodnevna životna “suputnica” punih trideset godina bila je i paranoidna shizofrenija. Zahvaljujući u prvome redu snazi vlastite volje, hrabrosti srca i nadasve nesebičnoj potpori i ljubavi svoje žene, gospodin John Forbes Nash Jr. uspio je svladati bolest i vratiti se poslu, snažno poručujući na taj način i sebi i drugima da je pravilno usmjerenom i ustrajnom nutrinom životne prilike uistinu moguće promijeniti nabolje, prožimajući vlastito biće božanskim nadahnućem. S obzirom na to da oko 1% ukupnoga pučanstva u Republici Hrvatskoj boluje od shizofrenije, vrijedno je napomenuti da je u gradu Osijeku nedavno osnovana udruga "MARIMO" Udruga za unapređenje duševnog zdravlja i kvalitete života. Koliko se često osjećate neshvaćenima, usamljenima i izgubljenima? A možete li, štovani čitatelji, uistinu tvrditi da znate tko sve stanuje u vašoj zgradi ili, pak, da poznajete većinu osoba iz svoje ulice? Kada ste posljednji put razgovarali sa svojim znancima, posjetili prijatelje ili učinili dobro djelo svome bližnjemu? Svjedočanstvo vjere “Budući, dakle, da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi) samo što nije sagriješio.” (Heb. 4,14-15) Gospođu Joni Eareckson-Tadau i njezina muža, gospodina Kena, imao sam priliku, milošću Božjom, susresti i osobno upoznati 1994. godine prilikom održavanja Drugoga europskoga simpozija pod nazivom: “Crkva i osobe s invalidnošću i hendikepom” što je bio organiziran u Dunakesziju pokraj Budimpešte, a kojem sam, uz pratnju majke, u svojstvu predstavnika Republike Hrvatske bio nazočnim. Osobita mi je čast i zadovoljstvo što sam upoznao tako iznimne osobe poput Joni i Kena. Njihova dobrota i jednostavnost kršćanskoga svjedočanstva ostat će zauvijek zlatnim slovima zapisani u katedrali mojega srca. Zbog sličnosti naših životnih putova, poznanstvo između majke i mene s jedne strane, te Joni i Kena s druge, vrlo je brzo preraslo u prijateljstvo koje traje do danas. Joni je u jednom trenutku našega razgovora, istodobno i kroz suze i kroz smijeh rekla: “Gledajući, dragi Roberte, Tvoju majku vidim i svoju!”, prisjećajući se što je sve tijekom godina uzetosti proživjela zajedno sa svojom obitelji. Uvijek ću pamtiti Jonine govore, osmjehe i suze. Pamtit ću i Jonine oči što sjaje sjajem Radosne vijesti, sjajem spoznaje Onoga Koji je Put, Istina i Život, sjajem sigurnosti, punine i mira što ih samo Bog može dati. Pamtit ću nebrojeno puta potvrđenu istinu: “Oči su ogledalo duše, kroz njih govori Bog!”. Živjeti Krista Dragi prijatelji invalidi, od svega vam srca želim i Duha Svetoga molim da i vi, poput Joni, uzmognete reći: “Invalidnost i kolica za mene napokon sada više nisu teret, već blagoslov!” Susrevši Joni shvatio sam da moje želje i ideali u svezi borbe za trajno ostvarivanje punoga dostojanstva svake ljudske osobe, posebice osoba s invalidnošću i hendikepom, ne mogu i ne smiju ostati tek na razini pukih sanjarija i čežnji, već da mogu i moraju, uz blagotvorno djelovanje i pomoć Duha Svetoga, kao i uz pomoć i suradnju dobrih, Božjih ljudi - “ruku Kristovih”, uroditi mnogim dobrim plodovima života, vjerujući Isusa Krista Gospodina i čineći dobra djela bratu čovjeku. Vrlo sam se obradovao dobivši na dar primjerak hrvatskoga prijevoda Jonine knjige “JONI”. Čitajući knjigu, duboko sam suosjećao s mnogobrojnim Joninim patnjama kojima je bila iskušavana snaga njezina duha tijekom dugih mjeseci i godina rehabilitacije. U razdoblju neposredno nakon prijeloma vratne kralježnice Joni se zatekla u šoku nepripremljenosti i nevjerice na teškoće koje joj je Bog Svojom Providnošću i Planom dopustio namijeniti. Joni je u sebi neprestance ponavljala isto pitanje: “Zašto ja? Zašto, Bože? Zašto, zašto? Bože, što hoćeš od mene? Zašto se to meni događa? Bože, zašto me kažnjavaš? Što sam Ti skrivila? Ovakav život, život s paralizom nije nikakav život! Ne, ne želim, neću takav život! Hvala lijepo, uzmi ga natrag, ne treba mi! Čuješ li: neću, neću! Bože, zašto si me ostavio? Želim umrijeti!” U trenucima kad bi ljutnja na Boga popustila, Joni bi ovako molila: “Gospodine, popravit ću se, bit ću bolja, samo molim Te, molim - učini da ozdravim!” Joni se po svojoj prvotnoj reakciji ničim nije razlikovala od drugih koji su proživjeli iskustvo slično njezinomu. No, milošću i brigom Duha Svetoga, Joni nije ostala u toj depresivnoj fazi svoga života. Nažalost, mnoge osobe s invalidnošću i hendikepom nakon ozljede ostaju malodušne, depresivne i duboko razočarane svojim stanjem. Zahvaljujući ponajprije nemjerljivom doprinosu i nesebičnoj pomoći njezine divne obitelji pune toploga kršćanskog razumijevanja i strpljivosti, kao i brizi braće i sestara iz organizacije “Mladi za Krista”, te vjernicima svoje Crkve, Joni je relativno brzo prevladala depresiju i samo-sažaljenje. Iskustvo Isusa “Je li vam život, draga braćo, pun tegoba i kušnji? Radujte se, jer kad vam je teško, tada vaša postojanost raste. I neka raste. I ne pokušavajte se izvlačiti iz nevolja, jer ćete, kad postignete savršenstvo u postojanosti, biti na sve spremni, čvrsta karaktera, potpuno i bez ikakva nedostatka.” (Jakov 1,2-4) “Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu." (Ps. 41,4) Postepeno shvaćajući da se ne treba pitati zašto Bog nešto dopušta, već radi čega, na što nas time Bog želi navesti, što nam to posredstvom patnje tako ustrajno pokušava reći, odnosno koja je svrha, cilj patnji što ih Bog dopušta, Joni je svoj križ prihvatila Jobovom nepokolebljivom vjernošću i strpljenjem. Svoju spoznaju o Isusu Gospodinu Joni je izrazila ovim riječima: “Za tih dugih noćnih sati zamišljala sam da Isus stoji kraj mog Strykera. (naziv uređaja kojim se u humanoj medicini imobiliziraju pacijenti neposredno nakon prijeloma vratne kralježnice, op. a.) Zamišljala sam ga kao jaku osobu punu razumijevanja koja bi dubokim utješnim glasom govorila upravo meni: “Da, ja sam s tobom sve dane. Ako sam te ljubio toliko da sam dao svoj život za tebe, ne misliš li da ja znam kako da najbolje upravljam tvojim životom, čak i ako si uzeta?” Stvarnost Pisma sastojala se u tome da je Bog sad bio sa mnom. Kraj mene u mojoj sobi! A to je bila utjeha koju sam trebala. Otkrila sam da Gospodin Isus Krist stvarno može imati razumijevanje za moje prilike. Na križu, dok je proživljavao one grozne trenutke čekajući na smrt, i on je bio nepokretan, bespomoćan, uzet. Isus je znao što znači kad se ne možeš kretati - kad ne možeš počešati nos, pomaknuti se ili obrisati suze s lica. On je bio paraliziran na križu. Nije mogao pokretati ni ruke ni noge. Krist je iskusio ovo što i ja osjećam!” Bog je uvijek na strani patnika! Njegov Jedinorođeni Sin Isus Krist dokazao je to Osobno Svojim Križem na Golgoti, po Svojoj Muci i Smrti, poistovječujući se s patnicima cijeloga svijeta, postavši i sam Patnikom. U svakome stvorenju, svakom čovjeku, svakom patniku, svakom invalidu treba vidjeti Krista. Međutim, Krist Svoje Poslanje nije završio Mukom i Smrću. Isus je i uskrsnuo, pružajući na taj način mogućnost svim ljudima da vjerom u Njega, te činjenjem dobrih djela u Njegovo Ime, poštujući i izvršavajući tako Gospodinovu Zapovijed Ljubavi prema bližnjemu, zavrijede biti sudionicima vječnoga života. Poslanje služenja Patnja čovjeku donosi mudrost, tek kroz osobnu patnju uistinu možemo početi razumijevati veličinu milosti Božjega djela Otkupljenja što ga je učinio kroz spasiteljsku Žrtvu Svojega Sina. Najsadržajniji život je upravo život patnje. Posredstvom osobne patnje sposobni smo bolje shvatiti i teškoće drugih. Duhovnim rastom u vjeri i pouzdanjem u Svjetlo koje nadjačava svaku tamu, uz nadu koja pobjeđuje svako očajanje, čineći ga privremenim i prolaznim, Joni je mogla ustvrditi: “Invalidska kolica za mene više nisu teret, nego Božji blagoslov! Nije važno što sada ne mogu hodati, što ne mogu plesati. Hodat ću i plesati u Raju, kada budem gledala Boga licem u lice, kad budem imala novo, proslavljeno, vječno tijelo!” Završavajući knjigu, Joni je poručila:”Vjerujem... da će se većina mladih odlučiti za Boga. No bit ću zahvalna Bogu ako to učini i samo jedna osoba. Ako to bude i jedna osoba, vrijedilo je zato živjeti osam godina u invalidskim kolicima.” (do završetka pisanja, odnosno objavljivanja svojega prvijenca, autobiografskog romana “JONI" 1976., gospođa Joni Eareckson-Tada je već osam godina proživjela u invalidskim kolicima, op. a.) Nadam se da će vam Jonino svjedočanstvo ovom "nezaboravnom pričom o stradanju, borbi, ljubavi i radostima", a "na slavu Gospodina Isusa Krista", pomoći da postanete jači, čvršći i pouzdaniji, da pronađete smisao svojih teškoća, smisao svoga života. Nevladina i neprofitna udruga "JAF MINISTRIES - The Disability Outreach of Joni Eareckson-Tada" mogući je, vrlo dobar primjer i uzor mome osobnom sličnom pokušaju budućega djelovanja ovdje u Domovini. Osobama s invalidnošću i hendikepom želim približiti poruku Evanđenja - Radosne vijesti Isusa Gospodina, Koji nam s Križa poručuje: "Ne, čovječe, nisi izgubljen, nisi sam! Tvoj život ima smisao - jer Bogu je, meni je stalo do tebe! I znaj: Bog te ljubi, jer je Ljubav, ja te ljubim, jer sam Ljubav! Da, čovječe: došao sam te osloboditi. Osloboditi ropstva tvojega grijeha, došao sam te otkupiti da se mogneš vratiti Kući, k svojemu nebeskom Ocu, da mogneš postati i ostati djetetom Božjim!" Osobama s invalidnošću i hendikepom želim omogućiti da dođu do podnožja Isusova Križa, gdje će reći: “Tebi, Gospodine, predajem sve svoje boli, sve svoje patnje da ih Ti poneseš!” Onima koji pate, poput Joni, želim poručiti: Radujte se što ste drukčiji, jer ste izabrani! Tako ćete najlakše ući u kraljevstvo Božje! Tijekom Svojega mesijanskog boravka na Zemlji, Isus Gospodin je najviše vremena, očitujući Svoju božansku moć iscjeljivanja, proveo upravo s ljudima poput nas, s invalidima. Neka ta spoznaja bude zalogom vaše vjere, nade i ljubavi! A tzv. zdravim se osobama želim približiti Isusovim riječima: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40) Divota stvorenja Dobronamjernim i objektivnim promišljanjem o mjestu i ulozi životinja u našemu životu postupno ćemo, zasigurno, biti u prilici spoznati svu veličinu divote tih dragih, Božjih stvorenja. Sve su učestaliji primjeri u kojima životinje, dijeleći i dobro i zlo zajedničkoga života s čovjekom, svojom jednostavnom porukom privrženosti, pomažu odagnati njegov osjećaj usamljenosti u užurbanosti svakodnevnice. Osobama s invalidnošću i hendikepom životinje, štoviše, vrlo uspješno pomažu u prevladavanju mnogih kategorija njihovih ometenosti, pružajući im na taj način mogućnost potpunijega, jednakopravnijeg življenja u zajednici. Psiholozi su suglasni u ocjeni da životinje, odnosno kućni ljubimci vrlo povoljno utječu na formiranje općega psihičkog statusa djece, razvijajući u njima osjećaje nježnosti, suosjećajnosti, brižnosti, požrtvovnosti, solidarnosti, prijateljstva i zajedništva, riječju ljubavi. Poznato je, dakako, da je najčešći kućni ljubimac i “najbolji čovjekov prijatelj” - pas. Što se tiče osoba s invalidnošću i hendikepom, psi, posebice pasmine labrador ili njemački ovčar, u svojstvu pasa vodiča pomažu ponajprije slijepim osobama, no podjednako dobro i pouzdano mogu osobama s kvadriplegijom ili cerebralnom paralizom pomagati u dohvaćanju najraznovrsnijih predmeta. Prema do sada provedenim istraživanjima, vrlo dobre rezultate s autističnim osobama postižu upravo oni terapeuti koji u svome radu koriste i pomoć pasa pasmine argentinska doga. Osebujnim karakterom rezervirano neovisnoga lovca - kućnog ljubimca koji, unatoč svemu, treba i voli društvo ljudi, dostojanstvena mačka, svojom smirenošću i koncentracijom, umiljato "predeći", može pomoći u otklanjanju čovjekovih depresivnih stanja. Konj, taj dragi četveronožni prijatelj na čijim je leđima čovjek preživio i proživio značajan dio svoje burne prošlosti, osobama s invalidnošću i hendikepom sada sve češće pomaže terapijskim jahanjem, prakticiranjem kojega cerebralno paralizirane osobe, osobe s paraplegijom, kao i ostale kategorije osoba s invaliditetom dobivaju priliku za jednu posve novu, prije njima nepoznatu dimenziju življenja samo-potvrđivanjem: oslobađajući se svakovrsnih strahova, osobe s invalidnošću i hendikepom terapijskim jahanjem, do određene mjere, mogu poboljšati opći status svoje oštećene motorike i ojačati muskulaturu. Terapijsko jahanje osoba s invaliditetom u okviru Paraolimpijskih igara ima status zasebnoga športa, a u Osječko-baranjskoj županiji već dulji niz godina djeluje udruga " Jahanje za osobe s posebnim potrebama MOGU". Provedete li svakoga dana od pola do jednoga sata slobodnog vremena promatrajući svoje akvarijske ribice, znanstvenici tvrde da ćete se osjećati puno opuštenijima, smirenijima i zadovoljnijima, nego ukoliko to ne biste činili. Najsuvremeniji danas poznati oblik rehabilitacije osoba s Downovim sindromom i cerebralnom paralizom koji, prema riječima terapeuta daje iznenađujuće dobre rezultate, jest rad uz pomoć dragoga dobrog dupina, kojega znanstvenici drže jednom od najinteligentnijih životinja uopće. Priča o nama Slobodan sam skrenuti pozornost na nužnost postupnoga, kontinuiranog stvaranja preduvjeta participiranju što većega broja djece predškolskog uzrasta, učenika i studenata s invaliditetom u Republici Hrvatskoj u odgojno-obrazovnim procesima redovitih odgojno-obrazovnih ustanova. Još se uvijek vrlo živo sjećam cjelokupne kompleksnosti procesa vlastitoga odgoja i obrazovanja (od ranoranilačkoga ustajanja u 6.00 sati, osobne higijene, doručka "na brzinu", uz stalno pogledavanje na sat, najčešćeg odlaska u školu pomoću tricikla radi vježbe, opterećen prepunom torbom knjiga, mukotrpnoga "alpinizma" po katovima s desecima stepenica zbog tzv. kabinetskoga sustava organiziranja osnovnoškolske, srednjoškolske i fakultetske nastave, preko svoje stalne borbe s gotovo kroničnim pomanjkanjem vremena prigodom pisanja najrazličitijih testova zbog mojega motoričkim oštećenjima otežanog pisanja, prevladavanja mentalno-psiholoških i socioloških barijera većinske tzv. zdrave populacije odgojitelja i djece predškolskog uzrasta, nastavnika i učenika, te profesora i studenata glede moga invaliditeta do svakodnevne višesatne kinezi-terapije i učenja zbog što uspješnijega usvajanja nastavnog gradiva). Sve sam to bio u mogućnosti činiti zahvaljujući prvenstveno Božjoj pomoći, kao i bezuvjetnoj ljubavi, požrtvovnom sebedarju i nesebičnoj pomoći svojih dragih roditelja. I eto me, tu sam gdje sam, s diplomom Pravnoga fakulteta, doduše samo privremeno zaposlen (na žalost već više od godinu dana sam ponovno nezaposlen), koristan?, uvjetno rečeno (ne)zadovoljan. Sustav vrijednosti Ovom sam prigodom slobodan ustvrditi da naše društvo prečesto, na žalost, nedostatno valorizira postignuća pojedinaca, posebice osoba s invaliditetom. Unatoč ili upravo usprkos svim poteškoćama s kojima će se osoba s invaliditetom tijekom pohađanja redovitih (i ne samo njih!) odgojno-obrazovnih ustanova svih razina naobrazbe zasigurno susresti, slobodan sam skrenuti pozornost na nužnost postupnoga, kontinuiranog stvaranja preduvjeta participiranju što većega broja djece predškolskog uzrasta, učenika i studenata s invaliditetom u Republici Hrvatskoj u odgojno-obrazovnim procesima redovitih odgojno-obrazovnih ustanova. Osobe s invaliditetom je općenito moguće razvrstati na: gluhe i slijepe osobe, osobe s tjelesnim invaliditetom, osobe s mentalnom retardacijom, te gluho-slijepe osobe, a za djecu invalide u uporabi je zakonski termin "djeca s poteškoćama u razvoju". Pod pojmom "postupnoga, kontinuiranog stvaranja preduvjeta" podrazumijevam nastojanje da se sustavnom edukacijom, poglavito u odgojno-obrazovnim ustanovama, promiče pozitivna promjena svijesti u svrhu postupnoga slabljenja, a zatim i uklanjanja predrasuda psihološke naravi tj. barijera uma i srca, kako u percepciji osoba s invaliditetom i njihovih obitelji u smislu sebe samih i svojega mjesta u zajednici, tako i u smislu percepcije cjeline društva osoba s invaliditetom, promoviranjem konkretnoga, djelatnog suosjećanja kroz poistovjećivanje s njihovom životnom situacijom, nastojeći da se ona poboljša. U što je skorije vrijeme nužno izraditi znanstveno utemeljen, cjelovit sustav odgojno-obrazovnih, studijskih programa prilagođenih specifičnim potrebama pojedinih kategorija osoba s invaliditetom. Punu će, međutim, osobnu smislenost, samo-potvrđivanjem i socijalnom integracijom, po mome sudu, osobe s invaliditetom ostvariti jedino dosljednom primjenom pozitivno diskriminirajućega uključivanja u svijet rada. Nešto drukčije Dugoročni plan rada udruge "Glas čovječnosti", svojom realizacijom, ima za cilj pokušati ponuditi nešto drukčije, bolje i novo u odnosu na do sada viđeno u radu udruga osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, posebice duh jedinstva i zajedništva. U svrhu organiziranja kontinuiranoga i učinkovitog djelovanja Udruge, nužno je, što je prije moguće, osigurati adekvatan prostor za okupljanje članova i provedbu programskih aktivnosti. Rad Udruge kroz njezina radna tijela, Skupštinu, Izvršni odbor i Nadzorni odbor sastoji se u evidentiranju članova, promidžbi njihove dobrobiti u okvirima djelatnosti Udruge, praćenju donošenja i dosljednosti primjene pozitivnih pravnih propisa Republike Hrvatske na području prava i obveza, te zaštite svih kategorija osoba s invaliditetom, kao i upućivanju pisanih inicijativa i prijedloga pojedinim odborima Hrvatskoga sabora, Uredu predsjednika Republike, Uredu predsjednika Vlade, te ministarstvima namijenjenima poboljšavanju rečene regulative, sustavnom praćenju i izvješćivanju članova o postojećim i novim metodama i dostignućima u području primarne i specijalističke zdravstvene zaštite, rehabilitacije i športa osoba s invaliditetom. Izvršni odbor će se posebice zalagati glede ostvarivanja temeljnih ciljeva i zadataka Udruge. U ostvarivanju narečenih ciljeva i zadataka planiramo realizirati konkretnu suradnju s nevladinim organizacijama sličnih programa rada, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u svijetu. U tu ćemo svrhu načiniti web-stranicu Udruge, te prikupiti adrese udruga sličnih našoj. Potrebito je nabaviti telefon, telefaks, te fotokopirni uređaj. Nužno je, nadalje, evidentiranje članova, izvješćivanje i predstavljanje rada Udruge kroz list Udruge pod nazivom "Zajedno", kao i dobivanje e-mail adrese, te web-stranice Udruge, izrada promotivnoga CD-ROM-a Udruge, posredovanje pri nabavi ortopedskih i drugih pomagala, organiziranje kinezi-terapije, terapije masažom i radom na tijelu, tečaja poorna yoge, transcendentalne meditacije, autogenoga treninga, reikija, rada psihoradionica uz suradnju sa svećenicima, hagioterapeutima, psiholozima, liječnicima, socijalnim radnicima i pravnicima, te pružanje potpore rehabilitaciji pojedinih članova Udruge. Nešto bolje Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode. Potrebito je organizirati provedbu kućne njege i utemeljenje službe pomoći osobama s invaliditetom, te provedba projekta prijevoza osoba s invaliditetom po načelu "od vrata do vrata" (za što je nužna nabava prilagođenoga kombi-vozila u svrhu prijevoza naših potrebitih članova), odobrenje sredstava za nabavu socijalnih karata JP GPP Osijek, kao i subvencije za gorivo glede prijevoza potrebitih članova Udruge osobnim automobilom ili kombi vozilom, te ostvarivanje svih programskih aktivnosti Udruge. Surađivat ćemo s vjerskim zajednicama i humanitarnim organizacijama, te možebitnim sponzorima i donatorima zainteresiranim za rad Udruge, a na temelju operativnih planova razrađenih za pojedine aktivnosti. Udruzi je nužna godišnja pretplata na "Narodne novine". Potrebito je, nadalje, organizirati druženja članova Udruge, proslave vjerskih blagdana, zajedničke novogodišnje i rođendanske proslave, izlete, posjete ostalim udrugama osoba s invaliditetom i njihovim klubovima, te sudjelovanje na stručnim seminarima i susretima osoba s invaliditetom (što također uključuje i materijalne troškove, troškove za nabavu uredske opreme, podmirenje telefonskih usluga, usluga umnožavanja i objavljivanja pisanih materijala, druženja članova, proslave, izleti, sudjelovanje na stručnim seminarima i susretima osoba s invaliditetom). Besplatno pravno i psihosocijalna pomoć operacionalizirano u okviru djelatnosti Udruge obuhvatit će promicanje svekolike zaštite ljudskih prava svih kategorija osoba s invaliditetom, očuvanje njihovoga ljudskog dostojanstva i integriteta, potporu u osiguravanju prava na samostalno stanovanje i prava na rad osoba s invaliditetom, potporu u osiguravanju prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu, te prava na invalidsko i mirovinsko osiguranje, a posebice pisanje apela, predstavki, zamolbi, žalbi, tužbi, sastavljanje raznih vrsta ugovora i slično. U suradnji sa slavonsko-baranjskim Društvom za zaštitu životinja "Život", za potrebe osoba s invaliditetom, osmislit ćemo i oživotvoriti program terapija uz pomoć životinja, poglavito kućnih ljubimaca. Nešto novo Stoga pozivamo sve ljude dobre volje da nam se, u okvirima svojih želja i mogućnosti, volonterskim radom, pridruže u što učinkovitijoj operacionalizaciji dugoročnoga plana rada udruge "Glas čovječnosti". Rješavanje pitanja postupnoga uklanjanja postojećih i sprečavanja nastajanja novih graditeljskih prepreka u kretanju osoba s invaliditetom nužno je ostvarivati uz trajno senzibiliziranje cijele društvene zajednice za rečenu problematiku, budući da bez njezina odlučnoga angažiranja na tome planu nije, u dogledno vrijeme, moguće očekivati ostvarivanje izjednačavanja prava osoba s invaliditetom. Surađujući, također, s Centrom za poduke i prevoditeljstvo "Ad hoc", namjeravamo formirati skupine članova zainteresiranih za pohađanje tečajeva pojedinih stranih jezika u okviru djelovanja Škole stranih jezika. U okviru djelatnosti Udruge namjeravamo u suradnji sa Zajednicom tehničke kulture utemeljiti Školu informatike, a u svrhu osposobljavanja članova Udruge za uporabu osobnih računala što je posebice važno, kako u smislu poboljšavanja komunikacije i opće kvalitete življenja osoba s invaliditetom, tako i u njihovu samozapošljavanju i zapošljavanju. Udruga će, nadalje, za članstvo organizirati i Školu ručnoga rada. Škola teologije koju nam je želja utemeljiti u suradnji s predstavnicima vjerskih zajednica grada Osijeka i Osječko-baranjske županije ima za cilj, kako osobama s invaliditetom, tako i svim ljudima dobre volje pružiti jasniji, bolji i cjelovitiji uvid u bit duhovne stvarnosti našega života. Planiramo utemeljenje likovnoga, glazbenog, literarnog i dramskog kluba naših članova "Glas čovječnosti". Organiziranje i provedbu športsko-rekreacijskih aktivnosti članova Udruge namjeravamo provoditi u suradnji s Hrvatskim para-olimpijskim odborom, Centrom za profesionalnu rehabilitaciju-Centrom za stradalnike Domovinskog rata Osijek i Udrugom "Šport za sve" grada Osijeka (fitness, boćanje, viseća kuglana, stolni tenis, šah, pikado i športsko-rekreacijski ribolov). Pravo na saznanje U sljedećih ću nekoliko kolumni biti slobodan napisati ponešto o pravima osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, kao i načinima njihove realizacije. U svezi prosvjećivanja predlažemo djelovanje na svijest većinske, tzv. zdrave populacije glede osoba s invaliditetom realizacijom projekta “Osoba s invaliditetom – moj bližnji”, te isto tako djelovanje na svijest osoba s invaliditetom, o njima samima kao jednako vrijednim i punopravnim članovima zajednice. U ostvarivanju navedenih ciljeva predlažemo djelovanje posredstvom javnih medija: tiska, radija, televizije, knjigama i publikacijama, organiziranjem predavanja i tribina sa što je moguće većim spektrom tema o svim problemima osoba s invaliditetom. Predlaže se suradnja s predškolskim ustanovama (dječjim vrtićima) i pomagati radi što uspješnijega uključivanja djece s poteškoćama u razvoju u odgojno-obrazovne programe zajedno s tzv. zdravom populacijom. Ukazujemo na potrebu iznalaženja odgovarajućih rješenja glede kabinetskoga nastavnog sustava u osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama, a u svrhu prilagodbe za potrebe osoba s invaliditetom. Smatramo nužnom dodatnu edukaciju stručnog kadra, pri čemu mislimo i na odgovarajuće osposobljene odgojitelje i prosvjetne djelatnike, poglavito kada je u pitanju obrazovanje prema reduciranom nastavnom programu koje se primjenjuje kod rada s blaže mentalno retardiranim osobama uključenima u redoviti obrazovni sustav. Što se tiče zapošljavanja osoba s invaliditetom, promičemo zakonsku reguliranost obvezatnoga otvaranja određenog broja radnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom u svim tvrtkama i javnim ustanovama. Poslodavci bi morali biti posebno novčano stimulirani (ili zakonski obvezani) od strane države u svrhu zapošljavanja osoba s invaliditetom koje se, dapače, na Zapadu smatraju većinom dobrim, stručnim i savjesnim zaposlenicima. Alternativno se predlaže revitalizacija ili izgradnja stanovito većeg broja tvrtki specijaliziranih za zapošljavanje osoba s invaliditetom (tzv. zaštitne radionice). Pravo na rad S obzirom na to da je pravo na rad utvrđeno kao jedno od temeljnih ljudskih prava, samo je po sebi razumljivo da je zajamčeno i Ustavom Republike Hrvatske. No, na žalost, teorija je prečesto posve drukčija od prakse. Zalažemo se i za pokretanje inicijative dopune Zakona o radu glede ponovnog uvođenja mogućnosti korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena za osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, te osobe vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka prilikom kretanja u svakodnevnom životu. U okviru pozitivnih odredaba važećega Zakona o radu, na žalost, n e p o s t o j i niti jedna odredba kojom bi, na adekvatan način, bila regulirana mogućnost korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena, čime su osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, kao i one osobe s invaliditetom koje su u svakodnevnom životu vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka dovedene u posvema nelogičan i diskriminirajući položaj glede ostvarivanja prava na posebne uvjete rada, a u odnosu na ostalu, većinsku, tzv. zdravu populaciju djelatnika. U članku 66. Zakona o radu predviđena su stanovita prava u svezi skraćenoga radnog vremena, ali samo za «roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju», što prema odredbama Zakona o radu osobe s invaliditetom ostavlja bez mogućnosti pravne zaštite. Treba, međutim, priznati da je opći radno pravni status osoba s invaliditetom poboljšan donošenjem Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom. S obzirom na to da su prema prijašnjim propisima osobe s invaliditetom obrazovane u školskim ustanovama specijaliziranog tipa ostvarivale pravo na uračunavanje vremena provedenog na srednjoškolskom obrazovanju u redoviti radni staž, zalažemo se za priznavanje navedenoga prava i za osobe s invaliditetom obrazovane u redovitim školskim ustanovama. Državna uprava Ovom sam prigodom svim predstavnicima državne uprave i područne (regionalne) samouprave slobodan uputiti apel da pokušaju što je moguće više osobno doprinijeti kako bi Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom što brže i bolje zaživio u praksi. Doplatak se za djecu s poteškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom ostvaruje i nakon što je osoba navršila 27. godinu života ukoliko je prije nego što je osoba s invaliditetom navršila 27. godinu života podnesen zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu. Članak 55. Zakona o socijalnoj skrbi glasi: "Pravo na osobnu invalidninu ima teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba ili osoba s trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, a čije je oštećenje ili bolest nastala prije navršene 18. godine života, ako osobnu invalidninu ne ostvaruje po drugoj osnovi." Prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi status većine osoba s invaliditetom je poboljšan. Članak 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, odnosno članak 44., stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi naime, glasi: "Pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, iako je prihod po članu obitelji, odnosno prihod samca veći od prihoda utvrđenog u članku 43. ovoga Zakona ima: teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba, teže psihički bolesna osoba, osoba s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, slijepa, gluha i gluho-slijepa osoba koja nije osposobljena za samostalan život i rad." Članak 10. stavak 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom glasi: "Tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne službe, izvan proračunski fondovi te pravne osobe u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske dužni su na primjerenom radnom mjestu, prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima imati zaposleno: do 3l. prosinca 2004. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih 49 zaposlenih, do 3l. prosinca 2008. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 32 zaposlena, do 3l. prosinca 20l2. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 24 zaposlena, do 3l. prosinca 20l6. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l9 zaposlenih, a do 3l. prosinca 2020. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l6 zaposlenih". Cjelina prava Opća tendencija koja je, na žalost, u nas permanentno prisutna jest ta da su osobe s invaliditetom nedostatno upoznate s cjelinom svojih prava. Osoba s invaliditetom ostvaruje pravo na doplatak za pomoć i njegu i kada nije u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Nije, međutim, moguće kumulativno ostvariti i pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu. Uz osobnu invalidninu ili doplatak za pomoć i njegu moguće je, pak, realizirati i doplatak za djecu, pri čemu se prava po osnovi invaliditeta ne uračunavaju u prosjek prihoda po članu obitelji. Zalažemo se da Upravni odbor Hrvatske radio televizije dopuni Odluku o povlaštenoj TV pretplati za određene kategorije osoba s invaliditetom na način da taksativnim navođenjem pojedinih dijagnoza kojima se povlastica priznaje budu obuhvaćene i osobe s mentalnom retardacijom Zalažemo se za uvođenje instituta tzv. osobne mirovine po osnovi invaliditeta za sve kategorije osoba s invaliditetom u iznosu prosječne plaće u Republici Hrvatskoj. Prema pozitivnim odredbama Zakona o socijalnoj skrbi osoba određena prava može realizirati ili po osnovi svoga invaliditeta ili po osnovi materijalnoga statusa ili, pak, kumulativno, a posebice može podnijeti: zamolbu za provedbu vještačenja u svrhu donošenja rješenja o kategorizaciji (mora se provesti do 18. godine života), zamolbu za provedbu vještačenja o stupnju tjelesne invalidnosti, zamolbu za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu, zamolbu u svrhu donošenja rješenja o ostvarivanju prava na naknadu za tjelesno oštećenje, zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu, zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za djecu, zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za uzdržavanje, zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za podmirenje troškova stanovanja, zamolbu za donošenje rješenja o ostvarivanju prava na staž osiguranja s povećanim trajanjem, zamolbu za izdavanje vinjeta za ostvarivanje prava na oslobođenje od obveze plaćanja cestarine, zamolbu za dodjelu jednokratne pomoći, žalbu na prvostupanjska rješenja. Vrijedne inicijative Hvale je vrijedna izrada novoga spusta (rampe) u "Domu zdravlja Osijek" (ulaz u predvorje laboratorija), na ulazu u zgradu "HEP-a Elektroslavonija Osijek", na trasi Ulice kneza Trpimira i Ulice Hrvatske Republike, te inicijativa đakovačko-srijemskoga biskupa mnsgr. Marina Srakića da se u najskorije vrijeme u svim crkvama na području Biskupije izrade prilazni spustovi (rampe) namijenjene potrebama osoba s invaliditetom. Zalažemo se za promicanje pružanja svih oblika pravne pomoći osobama s invaliditetom, kao i za sustavno organiziranje pravnog zastupanja njihovih asocijacija, uz redovito izvješćivanje o donošenju novih pravnih propisa kojima se reguliraju prava i obveze osoba s invaliditetom. Graditeljske prepreke jedan su od najvećih, nedostatno riješenih problema osoba s invaliditetom, pa predlažemo nužnost preispitivanja Pravilnika o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera a koji je, temeljem Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (“N.N.” broj 54/80), objavljen u “Narodnim novinama” još 16. studenoga 1982. godine, odnosno pozitivnih Zakona o gradnji (N.N. l75/03.) i Pravilnika o projektima potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti (N.N. l04/03.) njihovu dosljednu primjenu, te zahtijevamo rigorozno sankcioniranje svih subjekata koji su odgovorni za njihovo nepoštivanje. Smatramo nužnom i hitnom potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje u invalidskim kolicima, pristupe trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama. Zalažemo se za namjensku prilagodbu toaleta i uvođenje univerzalnih telefonskih govornica na svim javnim mjestima u gradovima i na autoputovima, kao i uvođenje univerzalnih električnih instalacija, a za potrebe osoba s invaliditetom. Zalažemo se, također, za ugradnju univerzalnih dizala u svim građevinskim objektima, gdje je ugradnja tehnički izvediva, izgradnju specijaliziranih stambenih objekata namijenjenih stanovanju osoba s invaliditetom (domovi za samostalno stanovanje). Praktična duhovnost Prema mome najdubljem uvjerenju svaka energija i svaka materija, svako stvorenje, svatko od nas ima misiju: razlog, svrhu i cilj svojega postojanja na ovome svijetu. Usudio bih se reći da su osobe s invaliditetom u stvari "anđeli slomljenih krila": ovdje su kako bi i sebi i tzv. zdravim osobama kroz međusobno dosljedno prakticiranje Jedinstvenoga Zakona Ljubavi mogle ponuditi puni smisao života što se očituje činjenjem dobrih djela. Svrha i cilj našega postojanja i djelovanja je trajan, strpljiv i uporan rad na stvaranju što višega stupnja svjesnosti i senzibilnosti pojedinca i zajednice za čovječniji, bolji svijet, te doživljavanje osoba s invaliditetom punopravnim članovima zajednice. S obzirom na to da rehabilitaciju smatramo najvažnijom za sadašnji i budući samostalan život osoba s invaliditetom, koja će ih učiniti što je moguće manje ovisnima o pomoći drugih, tzv. zdravih osoba, posebno treba raditi na upoznavanju s materijalima o načinima rada s invalidima, tipovima vježbi, kao i izborom te nabavkom ortopedskih i drugih pomagala za potrebe osoba s invaliditetom. Mišljenja smo da je potrebito uvesti praksu individualnog rada kinezi-terapeuta, kućnu njegu, suradnju s centrima za pomoć osobama s invaliditetom, kao i sveobuhvatno uvođenje primjene instituta profesionalnoga osobnog pomagača u svakodnevnome životu osoba s invaliditetom. Zalažemo se, nadalje, za sveobuhvatnu resocijalizaciju osoba s invaliditetom, poglavito glede problema psihološke naravi na relaciji odnosa tzv. zdravih osoba i osoba s invaliditetom te obrnuto, uključivanje osoba s invaliditetom u svakodnevni život nakon vremena izolacije koje je nastalo kao posljedica saniranja pretrpljene traume (ozljede). S obzirom na to da je obitelj osnovna biološka, odgojna i socijalna zajednica, zastupamo mišljenje prema kome je za osobu s invaliditetom obitelj najčešće nezamjenjiva socijalna sredina koja najbolje može osigurati njezin pravilan i potpun razvoj. Promičemo znanstveno, kulturno, umjetničko i drugo stvaralaštvo osoba s invaliditetom. Što se tiče športa, rekreacije i hobija osoba s invaliditetom naglašavamo potrebu uključivanja u navedene aktivnosti. Svjedoci smo velikih športskih uspjeha na para-olimpijadama, pa moguće individualne potencijale treba pravilno usmjeriti. O Naravnome zakonu Sve na ovome svijetu međusobno je povezano, u srodstvu je po uzročno-posljedičnom načelu Naravnoga zakona, tj. po načelu "ja sam ti – ti si ja": sve što se dogodi drugome, jednom će se, zasigurno, dogoditi i nama samima. I upravo zato treba dobro paziti o čemu promišljamo i govorimo, te što činimo u sadašnjosti. U sustav temeljnih načela djelovanja Udruga uvodi novi pristup službe djelima ljubavi na dobrobit bližnjega kojim se obuhvaćaju i razrađuju sve Gospodinovim zapovijedima, međunarodnim pravom, Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske dopuštene aktivnosti usmjerene na promicanje i ostvarivanje dobrobiti, slobode i punine ljudskoga dostojanstva svake ljudske osobe, posebice osoba s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jednostavno znači: moliti za osobe s invaliditetom, pozivajući ih da i one, također, mole za bližnje, propovijedati o osobama s invaliditetom, htjeti misliti, govoriti i pisati o osobama s invaliditetom, htjeti umjetnički stvarati o invalidima i za njih, htjeti osjetiti, htjeti vidjeti, htjeti čuti, htjeti shvatiti i htjeti pomoći osobama s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jest način života, alternativa boljega. Zalažemo se za misiju trajnoga promicanja vrijednosti odgovornosti pojedinca i zajednice za kvalitetan život osoba s invaliditetom u svezi postupnoga, ali permanentnog stvaranja uvjeta za njihovu konkretnu korisnost, kojom bi postali subjekti, a ne tek objekti, puki promatrači društvenih i institucionalnih zbivanja što određuju razinu njihovoga društvenog statusa, kroz poticanje i osnaživanje prihvaćanja i suradničkoga zbližavanja svih srodnih udruga i zainteresiranih subjekata regije, razotkrivanjem stereotipnoga stava i mišljenja prema kojemu osobe s invaliditetom od zajednice stalno nešto traže, uz stvaranje novoga prema kojemu osobe s invaliditetom mogu i te kako puno dati i sebi i drugima. Također je potrebito uvođenje dragovoljnoga sudjelovanja u opskrbi i svekolikoj pomoći osobama s invaliditetom u svakodnevnom životu, kao i permanentno razvijanje svijesti o potrebi učestalijega volonterskog rada u udrugama osoba s invaliditetom. Nadalje, slobodni smo ustvrditi da su osobe koje završe osposobljavanje za samostalan rad, na žalost, u težem su materijalnom položaju od onih koje se nisu osposobljavale, budući da se vrlo teško zapošljavaju, a zakonski se smatraju radno sposobnima. Zrnce nade Slobodan sam ustvrditi da je, između ostaloga, u Republici Hrvatskoj, potrebito permanentno i sustavno promicanje svijesti o nužnosti što učestalijega prakticiranja volonterskoga rada, kako na dobrobit pojedinca, tako i cijele zajednice. Pozivamo se na odredbe Opće deklaracije o pravima čovjeka, Deklaraciju o pravima invalida, Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom, Deklaraciju o pravima djeteta, kao i Konvenciju o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, poglavito odredbe koje se odnose na osobe (djecu) sa smetnjama u razvoju i teškoćama u svakodnevnom životu. Konvencija predviđa posebna zdravstvena prava za hendikepiranu djecu, koja će im omogućiti “potpun i dostojan život, u uvjetima koji osiguravaju dostojanstvo, razvijaju samopouzdanje i olakšavaju djetetovo sudjelovanje u društvenom životu” (čl. 23/l). Djeca ometena u razvoju (fizičkom i psihičkom) imaju pravo na posebnu zaštitu glede zdravlja, rehabilitacije, obrazovanja, vježbanja, rekreacije itd; na socijalnu integraciju i individualni razvoj (čl. 23/3), preventivnu zdravstvenu brigu, te medicinski, psihologijski i funkcionalni tretman (čl. 23/4). U svezi Ustava Republike Hrvatske pozivamo se na tekst onih članaka kojima su regulirana prava i obveze osoba s invaliditetom. Promičemo ponovno uvođenje prava na oslobođenje od obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost (PDV) pri kupnji osobnog automobila, te ortopedskih i drugih pomagala, a za potrebe civilnih invalida, i to na način da se civilni invalidi I. skupine (100 %) potpuno oslobode obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog vozila ili ortopedskog i drugog pomagala, a smatramo da je i ostale civilne invalide potrebito osloboditi obveze plaćanja PDV-a u postotku koji odgovara njihovom osobnom stupnju invaliditeta. Planiramo kontakte s predsjednikom Republike, pojedinim saborskim zastupnicima i drugim predstavnicima Sabora i Vlade Republike Hrvatske, te Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Povjerenstvom Vlade RH za osobe s invaliditetom, Savezom organizacije invalida Hrvatske, Državnim zavodom za statistiku, Ministarstvom mora, turizma, prometa i razvitka RH i Ministarstvom unutarnjih poslova, te Ministarstvom obrane RH, kao i Ministarstvom prosvjete i športa, te Ministarstvom znanosti i tehnologije, Ministarstvom kulture, te Društvom arhitekata grada Osijeka, Poglavarstvom Osječko-baranjske županije i Poglavarstvom Grada Osijeka. Volonterski rad Izvjesnost izloženosti jedinstvenome i jednakom fenomenu procesa starenja, obolijevanja, invalidnosti i smrtnosti svih stvorenja na ovome svijetu, kao i siromaštvu pojedinaca i društava, jednom riječju patnji, prema mome najdubljem uvjerenju, puninu svojega smisla ostvaruje u samodisciplini postupnoga umanjivanja, te kasnijega nestanka, kako vlastite, tako i sebičnosti drugih. Sama se bit punine smisla, svrhe i cilja (sreće) života može spoznati i ostvariti jedino u davanju za druge. Promišljajući, govoreći i pišući o praksi volonterskoga rada u nas, lako se može steći dojam da u Republici Hrvatskoj prakticiranje volonterskoga rada, na žalost, još uvijek niti iz daleka nije toliko učestalo koliko je to slučaj na Zapadu. Stoga je nužno potrebito svekoliko promicanje prakticiranja dragovoljnoga sudjelovanja u opskrbi i pomoći potrebitima: djeci, starijima, bolesnima i siromašnima, te osobama s invaliditetom u svakodnevnom životu, kao i permanentno razvijanje svijesti o potrebi učestalijega volonterskoga rada u udrugama osoba s invaliditetom. Postoji nekoliko razloga zbog kojih je došlo do navedenoga stanja glede prakticiranja volonterskoga rada u Hrvatskoj: od prepreka mentaliteta i odgoja što se očituje mentalno-psihološkim barijerama uma i srca, preko indiferentnosti, samodostatnosti i sebičnosti, do prepreka materijalno-financijske (ekonomske) naravi. U svezi s neparticipiranjem u volonterskome radu uočio sam dvije mogućnosti u praksi: zaposlene osobe često iznose stav prema kojemu nemaju dovoljno (?) vremena za volonterski rad, dok nezaposleni zaokupljeni mnogobrojnim problemima svoje objektivno teške svakodnevnice također, na žalost, ne mogu sudjelovati u volonterskom radu. I tako kao jedina, za sada dosta izgledna, mogućnost donekle zadovoljavajućega rješavanja problema ostaje angažman ročnika civilnoga služenja vojnoga roka. Nedostatak rečenoga rješenja jest u tome što civilnoga ročnika mogu angažirati samo one udruge koje već od ranije imaju zaposlena najmanje dva djelatnika, čime su novoosnovane nevladine udruge građana dovedene u neravnopravan položaj. No, da ipak nije sve tako crno svjedoči i primjer udruge "Glas čovječnosti" čijem se vodstvu, Bogu hvala, u posljednjih mjesec-dva javilo nekoliko osoba zainteresiranih za participiranje u volonterskome radu. Legenda o vuko-psu Neki, za onoga o kome ću ovoga puta pisati, vjeruju da je plod snoviđenja, alegorije, legende ili, pak, bajke. Bilo kako mu drago, u svakome snoviđenju, alegoriji, legendi ili bajci postoji barem djelić vječne Istine. Priča što slijedi zasigurno ima svoju poruku. Neka o njoj svatko sam donese svoj sud. Da, on je vuko-pas. Najbolja, plemenita, čudesna mješavina Majke Prirode: u srcu istodobno Ratnik, nezavisan, usamljeni, gordi, nepokolebljivi, divlji vuk i Mirotvorac, beskrajno odan, požrtvovni, prepun razumijevanja i bezuvjetne Ljubavi, najbolji čovjekov prijatelj - pas. On ima svoju Misiju. Poslan je biti Hodočasnikom. Hodočasničkim Glasom Savjesti Neumitne Datosti dvaju svjetova: svijeta vukova i svijeta pasa. Zadatak mu uopće nije lak. Pomiriti naizgled nepomirljivo: vatru i vodu. On se ne žali i strpljivo nosi ono što mu je dano. I oprašta. No, najteže je biti isti, a opet drukčiji. Prečesto je, naime, nedovoljno ili pogrešno shvaćen taj vuko-pas. Unatoč ili upravo usprkos struji i svim mijenama prostora i vremena, on ostaje dosljedan: ide dalje, ne odustaje. Njegova je poruka jednostavna: koliko se god na prvi pogled činile ili uistinu bile različitima, vatra i voda su ni manje ni više dijelovi istoga, jedinstvenog i vječnog mozaika cjeline Svemira, one su samo dva prirodna elementa, dvije tek naizgled različite manifestacije jedne te iste Stvarnosti koje jednostavno ne mogu ostvariti sav svoj smisao i svu ljepotu svoje punine ukoliko međusobno ne koegzistiraju. Njihova sudbina je tolerancija i zajedništvo. Zato se ne vrijedi opirati, već to treba shvatiti, prihvatiti i živjeti. Jer, Jedinstvo je u Različitosti, različitost je blagoslov, ne prokletstvo. Postupno, on je razvio suosjećanje za sva stvorenja na ovome svijetu: kako za biljke i životinje, tako i za ljude, spoznajući neraskidivu povezanost zrcalnoga Bratstva među njima. I ako jednom, negdje sretnete toga vuko-psa, samo se nasmiješite i mahnite mu na pozdrav. Ukoliko tada, u dubinama svoje duše osjetite iznenadnu i neopisivu radost topline zbog toga slučajnog susreta, znat ćete da ste na Pravome, na njegovu Putu: Putu Božje, Neprolazne Ljubavi. Crnoruna ovca (I.) Nipošto ne bih želio da me se ovom prigodom na bilo koji način pogrešno shvati. Nije mi namjera nikoga prozivati, ne daj bože osuđivati, već vas samo, poštovani čitatelji, pokušati potaći na promišljanje o stanju svijesti i općega praga tolerancije našega društva prema pojedincima ili skupinama koji su na bilo koji način "drukčiji" od većine. Koji u umovima i srcima većine nas ostaju ipak tek samo usputna manjina, miljama udaljena od naših "normalnih" svjetova sebičnosti i konformizma. Koje ni malo nije ni lako ni jednostavno svrstati u uobičajene "kalupe" društvenih stereotipa, da ne kažem prosječnosti, tako da se njima, ako je ikako moguće, ne želimo suviše zamarati. Ovo je priča o (ne)suosjećanju i (ne)solidarnosti, priča o njima, o "drukčijima." Crnoruna ovca. Ista u srcu, duhu i duši, ista u nutrini (Ti, Bože, znaš da je ona samo Tvoje stvorenje, jedna pitoma i draga, obična (?) ovca), a izvana, opet, nekako, drukčija. Je li na bilo koji način biti "drukčijim" od većine dar i blagoslov ili kazna i prokletstvo? Na to pitanje svatko sam mora pokušati pronaći odgovor. Evo mojega osobnog stava: ukoliko činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom istinski želite spoznavati ponešto novoga o punini vječne Istine, postajući boljom i potpunijom osobom, koja želi i nastoji pomoći što je moguće većemu broju pojedinaca, posebice sebi sličnima, s obzirom na to da ste "nepopravljivi", tolerantni optimist nesebično altruističkih sklonosti, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno dar i blagoslov. Ukoliko, međutim, činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom postajete gorom osobom koja je opterećena pesimizmom, sebičnošću, pohlepom, netolerantnošću, zavišću ili mržnjom, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno kazna i prokletstvo. "Drukčiji", uz Božju pomoć strpljivo i ustrajno izgrađujući svoju osobnost, postupno na dar i blagoslov mogu dobiti Duhovne Oči kojima će spoznavati svjetove i istine što za svu Vječnost ostaju neshvatljive, daleke i nedostupne površnim, nemarnim i uspavanim "normalnima". Sami odlučite i izaberite što ćete i kamo ćete. Crnoruna ovca (II.) Jedina prava, istinska i potpuna spoznaja biti same Istine trajno se i uvijek iznova ispunjava u Jedinstvenome Zakonu Ljubavi što se u stvarnome životu najvjerodostojnije očituje činjenjem Dobrih Djela. Jer, "…vjera bez djela je mrtva." Budući da je Sam po Sebi, u Svojoj Biti, Čista i Bezuvjetna Ljubav u svim njezinim pojavnim manifestacijama, Bog želi da sva Njegova stvorenja žive u međusobnome Bratstvu. Jedino u što možemo biti posve sigurni jest da nitko, ništa, nikada i nigdje ni za svu Vječnost to neće uspjeti promijeniti! Crnoruna je ovca svakoga dana zajedno s bjelorunima veselo i razigrano trčkarala pašnjacima, željno upijajući svaku kasno proljetnu zraku topline podnevnoga Sunca. Strpljivo je i ustrajno crnoruna ovca nastojala osjećati se, biti i ostati korisnom, prihvaćenom članicom stada svoje bielorune braće i sestara. Gotovo je uvijek prva zapažala grabežljivce i upozoravala stado kada bi ga vukovi dolazili napasti. Zapazila je nešto zanimljivo: vukovi, Bog zna zašto, nju, crnorunu ovcu, nikada nisu napadali. Jednom se, tako, nakon što je ostala sama, izdvojena od ostatka stada, crnoruna ovca zaputila nepreglednim prostranstvima uma, promišljajući: "Tko je, kada i gdje više vrijednosti pridavao duhu i duši, nutrini stvorenja, negoli vanjštini, tijelu? Jer, vanjština se odmah zapazi. Za nutrinu je potreban trud i vrijeme, potrebno je Bratstvo. Tko uistinu može razumjeti drugoga? Onaj tko živi poput njega. U svakome od nas istovremeno žive i ovca i vuk. Treba samo uznastojati da što češće prevlada Dobro." Iz razmišljanja ju prene jedva čujan šum. Mnogo je puta slušala o njemu, čvrsto vjerujući i nadajući se da će ga bar jedanput sresti. I sada je pred njom stajao upravo on: vuko-pas. S puno međusobnoga poštovanja onjušiše jedno drugo, za pozdrav. Crnoruna se ovca prosvijetli u trenu: " I on i ja smo "drukčiji". Jedino sam Stvoritelj potpuno zna koliko smo u nutrini nalik jedno na drugo. Mi imamo zajedničku Misiju, zajedničko Poslanje. Biti Mostom što spaja samo naizgled dvije udaljene obale jedne te iste Rijeke: svijet ovaca i svijet vukova." Vuko-pas, naćulivši uši, iznenada zamakne u gustiš, a crnoruna ovca začu dobro joj poznati Glas Pastira što vodi u sigurnost Doma i stada, u sigurnost Božje blizine. Duh Zajedništva i Dobrote Neobično mi je drago što, u posljednje vrijeme, Katolička crkva čini sve više na zbližavanju osoba s invaliditetom i ostaloga, tzv. zdravog dijela populacije. Nema sumnje da će mi susret kojem sam imao čast i zadovoljstvo nazočiti prije nekoliko dana ostati u trajnome sjećanju. Riječ je o Regionalnom susretu osoba s invaliditetom i njihovih obitelji osječke regije organiziranome od strane Biskupijskoga povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, čiji je povjerenik vlč. Alojz Kovaček, održanom 05. prosinca 2004. godine, u župi Preslavna Imena Marijina u Osijeku (Donji grad). Nakon kratkoga predstavljanja udruga i zajednica osoba s invaliditetom s područja osječke regije, te prigodnoga programa učenika O.Š. "Ivan Filipović" iz Osijeka, kada je djecu posjetio i darivao sv. Nikola, održano je i euharistijsko slavlje. Domaćin susreta, vlč. Ivica Jurić je, u koncelebraciji s p. Čižmešijom i vlč. Kovačekom, zaželjevši dobrodošlicu nazočnima, u propovijedi istaknuo: "Prema vama je, dragi roditelji, Isus Gospodin osobito suosjećajan i blizak upravo posredstvom vaše djece. Mi, koji smatramo da smo zdravi, prečesto, na žalost, u osobama s invaliditetom ne prepoznajemo primjer strpljivosti i ustrajnosti u nošenju životnoga križa. Ako se igdje i ikada samo Nebo ponovno spustilo na Zemlju, onda je to ovdje i sada!" Osobno sam, pod veličanstvenim utjecajem Duha Zajedništva i Dobrote što se mogao osjetiti u prepunome zdanju crkve, s počasnog mjesta, tik do oltara, poručio: "Mi, osobe s invaliditetom, prihvaćamo vas, tzv. zdrave. Prihvatite i vi nas. Otvorite svoja srca, oči i uši kako biste mogli spoznati da smo, iako naizgled različiti, svi mi u svojoj biti isti, završavajući obraćanje nazočnima riječima Isusa Gospodina: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40) Susretu su nazočili predstavnici ZAJEDNICE "VJERA I SVJETLO" OSIJEK, UDRUGE SLIJEPIH OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE, UDRUGE GLUHIH OSJEČKO-BARANJSKE ZUPANIJE, UDRUGE DISTROFIČARA GRADA OSIJEKA, UDRUGE ZA POMOĆ MENTALNO RETARDIRANIM OSOBAMA «PLAMENA PTICA» OSIJEK, te predstavnici "GLASA ČOVJEČNOSTI" UDRUGE ZA POTPORU OSOBA S INVALIDNOŠĆU I HENDIKEPOM OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE. O znaku pristupačnosti (I.) S obzirom na vrlo kompleksnu problematiku participiranja u prometu laka i brza dostupnost, te etički dosljedna uporaba znaka pristupačnosti za osobe s invaliditetom doista ima veliku važnost. U praksi je, na žalost, prečesta njegova zlouporaba, uz permanentno nepoštivanje parkirališnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom od strane tzv. zdravih vozača. "Znak ima oblik kvadrata u koji je upisan krug s ucrtanim simbolom koji predstavlja profil vozača u sjedećem položaju u pokretnoj stolici za invalidnu osobu. Osnovna boja znaka je bijela, a upisanog kruga plava, s ucrtanim simbolom bijele boje. Dimenzije znaka su 110 x 110 mm, a veličina simbola znaka je u odgovarajućem omjeru s veličinom znaka i treba biti u skladu s važećim standardima za takvu vrstu znakova." (članak 2., stavak 1. 2. i 3. Pravilnika o posebnom znaku za označavanje vozila invalida, "N.N." 12/93). Zakonom o sigurnosti prometa na cestama – pročišćeni tekst ("N.N." 59/96) u članku 15. je, na žalost, vrlo restriktivno propisano da se samo vozilo koje je prilagođeno da njime upravlja osoba čiji su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom oštećeni, može na zahtjev te osobe obilježiti posebnim znakom. Striktnom, nefleksibilnom primjenom članka 15. Zakona o sigurnosti prometa na cestama bez prava na uporabu znaka pristupačnosti ostaju na stotine i tisuće osoba s invaliditetom (osobe s mentalnom retardacijom, slabovidne i slijepe osobe), kao i svi oni koji zbog stupnja svoje invalidnosti nikada neće biti u mogućnosti samostalno i osobno upravljati svojim vozilom, te će im slijedom toga, za uporabu osobnoga vozila stalno i uvijek biti nužna posredna pomoć njihovih bližnjih, njihovih opunomoćenika (roditelja, bračnog druga, skrbnika i slično). O znaku pristupačnosti (II.) Iz osobnoga iskustva mogu potvrditi da sam, premda sam osoba sa 100% civilnim tjelesnim invaliditetom I. skupine, vezan uz uporabu invalidskih kolica, na žalost, 1997. godine morao pokrenuti upravni spor kako bih realizirao pravo na legalnu uporabu znaka pristupačnosti. Spor je, Bogu hvala, pozitivno riješen. Ovom mi je prigodom želja skrenuti pozornost na odredbu članka 2. stavak 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o posebnom znaku za označavanje vozila invalida ("N.N" 47/94) koji glasi:" Znak vrijedi samo kada vozilom upravlja ili se u vozilu nalazi osoba, čiji su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom, oštećeni." Poseban naglasak stavljen je na riječi "… ili se u vozilu nalazi osoba, čiji su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom, oštećeni." Tumačenjem navedenoga dijela odredbe članka 2. stavak 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o posebnom znaku za označavanje vozila invalida moguće je, naime, zaključiti da je za dopustivost valjane uporabe znaka pristupačnosti dostatno da se osoba su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom oštećeni samo nalazi u vozilu što, pak, znači da osoba s invaliditetom ne mora nužno sama, osobno upravljati vozilom, tj. osobnim vozilom ovlašteno može upravljati i opunomoćenik osobe s invaliditetom. Još jedna nelogičnost: ako osobnim vozilom čiji je vlasnik osoba s invaliditetom ovlašteno može upravljati opunomoćenik nije razvidna potrebitost odredbe članka 15. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema kojoj pravo na uporabu znaka pristupačnosti ima samo ona osoba s invaliditetom čije je vozilo prilagođeno invalidnosti. Novi zakon o sigurnosti prometa na cestama ("N.N." 105/04) donio je pozitivne promjene za osobe s invaliditetom: znak pristupačnosti glasi na osobu i visoke su kazne za zlouporabu. Znak pristupačnosti izdaje se na ime osobe s invaliditetom, odnosno za vozila udruga osoba s invaliditetom na ime udruge. U Hrvatskom savezu udruga tjelesnih invalida (HSUTI), predsjednice gđe. mr. sc. med. Mirjane Dobranović, smatraju da će ova zakonska promjena rezultirati olakšavanjem i poboljšavanjem života osoba s invaliditetom u prometu. O znaku pristupačnosti (III.) Slobodan sam ovom prigodom apelirati, kako na svijest nadređenih, tako i na svijest policijskih djelatnika MUP-a Republike Hrvatske na terenu, da uznastoje što je moguće savjesnije i dosljednije u praksi provoditi odredbe novoga Zakona o sigurnosti prometa na cestama, posebice u svezi s parkirališnim mjestima namijenjenima osobama s invaliditetom i legalnom uporabom znaka pristupačnosti. Članak 40. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("N.N" 105/04) glasi: «Osoba s invaliditetom, čiji su donji ekstremiteti bitno oštećeni tako da onemogućavaju normalno kretanje, može propisanim znakom pristupačnosti označiti vozilo u kojem se prevozi. Znakom pristupačnosti mogu biti označena i vozila udruga osoba s invaliditetom. Prava koja proizlaze iz znaka pristupačnosti ne smije koristiti osoba koja nije osoba s invaliditetom. Znak pristupačnosti izdaje se na ime osobe s invaliditetom, odnosno za vozila udruga osoba s invaliditetom na ime udruge, a izgled znaka, uvjete za njegovo stjecanje, način obilježavanja parkirališnog mjesta te prava koja se na temelju njega mogu ostvarivati, propisuje ministar nadležan za poslove prometa uz suglasnost ministra za zdravstvo. Novčanom kaznom u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako izda znak pristupačnosti osobi koja za to ne ispunjava uvjete iz ovoga članka. Za prekršaj iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 500,00 do 2.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi i u tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Novčanom kaznom od 500,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja koristi znak pristupačnosti suprotno odredbi stavka 2. ovoga članka.» O beneficiranome stažu Ovom sam prigodom slobodan ustvrditi da je u pozitivni pravni sustav Republike Hrvatske nužno potrebito što skorije ponovno uvođenje instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena za sve kategorije osoba s invaliditetom za koje se to vještačenjem utvrdi najprihvatljivijim rješenjem. Isto se tako može reći da odredbe Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem za pojedine kategorije osoba s invaliditetom nikako ne predstavljaju privilegij, već samo izraz prijeke potrebe. Na kompetentne, stoga, apeliram da potonji institut uznastoje što je moguće bolje zaštiti i očuvati, a prema potrebama praktične primjene i dopuniti. Odredbe rečenoga Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (N.N. 71/99), članak 7. glasi: " Staž osiguranja s povećanim trajanjem računa se osiguranicima –invalidnim osobama: slijepim osobama, osobama oboljelim od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljelima od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multipleks skleroze, reumatoidnog artritisa, gluhim osobama i osobama kod kojih postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica. Svojstvo osiguranika – invalidne osobe iz stavka 1. ovoga članka, ako im zdravstveno stanje uzrokuje trajne posljedice za život i rad, utvrđuje se rješenjem Zavoda na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju na zahtjev invalidne osobe. Osiguranicima – invalidnim osobama iz stavka 1. ovoga članka svakih 12 mjeseci staža osiguranja računa se kao 15 mjeseci." Članstvo Udruge se zalaže i za obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”. Održavanjem kontinuirane suradnje s Prometnom policijom MUP-a, ustrajat ćemo na strogoj i trajnoj kontroli parkirališnih mjesta namijenjenih za uporabu od strane osoba s invaliditetom. Udruga će surađivati s Povjerenstvom za osobe s invaliditetom osnovanim pri Vladi Republike Hrvatske. Što smo postigli? Nikako ne bih želio da tekst koji slijedi bude shvaćen u kontekstu samohvale, nego isključivo i samo kao primjer i poticaj za cjelovitiji i bolji rad u budućnosti i nama i drugim organizacijama osoba s invaliditetom. Ostvarena je suradnja s predstavnicima Đakovačko-srijemske biskupije u svrhu izrade Prijedloga za poboljšanje kvalitete življenja svih kategorija osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, sudjelovali smo na Trećem biskupijskom susretu osoba s invaliditetom koji je održan 12. lipnja 2004. godine u Josipovcu, u Župnoj crkvi Sv. Luke Evanđeliste, Udruzi je odobrena zamolba za donaciju "Narodnih novina", a udovoljeno je i našoj zamolbi za donaciju "Glasa Slavonije". Ostvarena je suradnja s predstavnicima MC "Glas Slavonije" u svrhu volonterskoga pisanja tjedne kolumne o tematici osoba s invaliditetom (do sada je objavljeno 42 kolumni). Ostvarena je suradnja s predstavnicima Gradske četvrti "NOVI GRAD" poradi prijedloga za uklanjanje graditeljskih prepreka na području Gradske četvrti, a realizirane su i konzultacije s odvjetnikom poradi mogućnosti rješavanja kompleksnije problematike pojedinih kategorija osoba s invaliditetom. Osmišljen je projekt besplatne pravne i psihosocijalne pomoći za sve kategorije osoba s invalidnošću i hendikepom u Osječko-baranjskoj županiji s kojim smo sudjelovali na natječajima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, na natječaju Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, kao i na natječaju za dodjelu humanitarnoga telefona. Izradili smo i promotivni CD-ROM-a Udruge, a uz pomoć i suradnju s predstavnicima udruge "Marijina legija" organizirana su dva predbožićno-novogodišnji domjenka, te jedan preduskrsni domjenak uz prigodno darivanje članova Udruge (predstavnici Gradske četvrti «Novi grad», Osijek, Sjenjak 133, povremeno nam velikodušno osiguravaju prostor za odvijanje aktivnosti Udruge). Izradili smo i članske iskaznice, a u sklopu realizacije projekta besplatne pravne i psihosocijalne pomoći pisali najrazličitije zamolbe, žalbe na prvostupanjska rješenja, te tužbe na drugostupanjska rješenja. Ostvarili smo i kontakte s Uredom predsjednika Republike, pojedinim saborskim zastupnicima i drugim predstavnicima Sabora i Vlade Republike Hrvatske, te Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Povjerenstvom Vlade RH za osobe s invaliditetom, Savezom organizacije invalida Hrvatske, Državnim zavodom za statistiku, Ministarstvom mora, turizma, prometa i razvitka RH i Ministarstvom unutarnjih poslova, te Ministarstvom obrane RH, te Poglavarstvom Osječko-baranjske županije i Poglavarstvom Grada Osijeka. O pozivu i poslanju Ovom se prigodom, u svojstvu nezaposlene osobe, želim najtoplije zahvaliti na hvale vrijednoj inicijativi solidarnosti, razumijevanja i humanosti, kako predstavnicima Poglavarstva Osječko-baranjske županije, posebice gospodinu županu, tako i predstavnicima Poglavarstva Grada Osijeka, posebice gospodinu gradonačelniku. Rečeni su mi predstavnici, naime, zajednički pružili potporu (svatko svojim udjelom) uplativši razliku između cijene standardnih (klasičnih) invalidskih kolica na ručni pogon, čiju kupnju HZZO odobrava automatizmom, i cijene lakih (posebnih) invalidskih kolica, čiju razliku cijene korisnik sam mora nadoplatiti. Laka (posebna) invalidska kolica nužno su mi potrebita poradi što jednostavnijega i lakšeg korištenja uslijed, na žalost, znatno pogoršanoga zdravstvenog stanja mojih roditelja umirovljenika. Kao što znamo, u Indijskome se oceanu, na žalost, krajem prošle godine dogodio vrlo jak potres koji je rezultirao razornim plimnim valom tsunamijem, izazivajući ljudske patnje i stradanja strahovitih razmjera. Jeste li se zapitali zašto je Bog dopustio da se upravo to dogodi, što nam time Stvoritelj želi poručiti, na što nas potaknuti? Nitko, ni od nas ljudi ni od anđela, ne može proniknuti cjelinu Božjih namjera i razloga. Neka mi, ipak, bude dopušteno navesti barem neke od njih. Možda nas je rečenim događajem Bog želio upozoriti na daljnju neodrživost neuravnoteženosti između egoistično-konformističkoga zapadnjačkog samodostatnoga prebogatstva i ničime opravdanoga istočnjačkog presiromaštva, dodatno besramno podgrijavanoga toleriranjem, štoviše poticanjem tzv. seks-turizma upravo od strane Zapada. Jer, da je stradalo stanovništvo zemalja Indijskoga oceana raspolagalo adekvatnim sustavom praćenja i uzbunjivanja, mnogi bi nedužni životi, zasigurno, bili spašeni. No, ne brinite se: čvrsto vjerujem da većina stradalih osoba ima svoju "ulaznicu za Raj". Ali što je s nama ostalima: koliki je naš, moj i tvoj udio odgovornosti? Jer, nitko nije toliko dobar da ne bi mogao biti bolji. Svi su pozvani, malo je poslanih. Bogu hvala, još uvijek ima "ratnika Svjetlosti", još uvijek ima ljudi spremnih odazvati se na pozive za činjenje dobrih djela, o čemu vrlo zorno svjedoči i moj osobni primjer. Ipak, ne bi bilo zgorega još koji put nazvati humanitarne telefone namijenjene prikupljanju financijske pomoći stanovništvu poharanom tsunamijem, zar ne? O jednome paradoksu Ovaj mi je put želja skrenuti pozornost na jedan paradoks u okviru pozitivnih odredaba važećega Zakona o radu, ("N.N." 137/04 – pročišćeni tekst) prema kojemu, na žalost, ne postoji ni jedna odredba kojom bi, na adekvatan način, bila regulirana mogućnost korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena. Na taj su način osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, kao i one osobe s invaliditetom koje su u svome svakodnevnom životu vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka, dovedene u posvema nelogičan i diskriminirajući položaj glede ostvarivanja prava na posebne uvjete rada, a u odnosu na ostalu, većinsku, tzv. zdravu populaciju djelatnika. U članku 73. Zakona o radu predviđena su stanovita prava u svezi skraćenoga radnog vremena, ali samo za "roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju" (protiv čega osobno nemam apsolutno ništa – dapače, podržavam postojanje takve odredbe) što osobe s invaliditetom ostavlja bez primjerene i nužne pravne zaštite. Dio članka 73. važećega Zakona o radu, naime, glasi: "Jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju (djeteta s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti) ima pravo na dopust za njegu djeteta ili pravo raditi polovicu punoga radnog vremena do navršene sedme godine djetetova života. Nakon prestanka korištenja prava iz stavka 1. ovoga članka jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju ima pravo raditi polovicu punoga radnog vremena. Pravo raditi polovicu punoga radnog vremena ima jedan od roditelja punoljetnog djeteta s težim smetnjama u razvoju, ako je teže tjelesno ili mentalno oštećenje nastalo prije punoljetnosti djeteta, odnosno do završetka redovnog školovanja. Roditelj koji koristi prava iz stavka 1. do 3. ovoga članka ima pravo na naknadu plaće prema posebnim propisima. Naknada plaće iz stavka 4. ovoga članka isplaćuje se na teret sredstava socijalne skrbi. Ministar nadležan za socijalnu skrb, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će propisati uvjete i postupak za sjecanje prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka te način obračunavanja i isplate naknade plaće." Jesmo li tolerantni? Koliko mi znače ljudi?/ Da li me ljudi shvaćaju?/ Da li me žele shvatiti?/ Da li im uopće nešto značim?/ Jesam li im spreman pomoći?/ Uzvraćaju li mi ljudi pomoć?/Nismo li previše otuđeni jedni od drugih?/ Ima li među nama razumijevanja i ljubavi?/Imam li ja pravo svaki dan biti sit znajući/ Da ljudi širom svijeta umiru od gladi?/ Po čemu su to jedni bolji od drugih?/ Po čemu su to jedni više ljudi od drugih?/ I zašto uopće postoje prvi i drugi?/ Zašto nam treba oružje?/ Zar više nema prijateljstva?/ Ili ga možda nikada nije niti bilo?/ Da li nam Vjera može pomoći?/Može. Ali ne smijemo biti toliko sumnjičavi./ Moramo biti spremni prihvatiti promjene - / - Nov način života. Moramo biti tolerantni./ Nitko ne može mrzeći biti sretan. (Pjesma "Ponekad, zapitaš li se", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika) Koliko smo i jesmo li uopće tolerantni? Ovo je priča o svima nama, a ipak, ponajprije, o "drukčijima." Pod pojmom "drukčiji" mislim na bezbroj varijacija na vrlo sličnu ili, pak, posve istu temu među svim stvorenjima, kako među biljkama i životinjama, tako i među ljudima. Zazirete li od "opasnih" biljaka, životinja ili ljudi? Ako da, zašto da, ako ne, zašto ne? Jesu li vaša odbojnost i strah doista opravdani ili možda, ipak, nisu? Jer, sam Bog želi postojanje različitosti. Da nije tako, zar bi ju Stvoritelj dopuštao? Svako je biće svake sekunde drukčije od onoga drugoga, čak i od samoga sebe. To je temeljno načelo Naravnoga zakona: kako bismo opstali, moramo biti tolerantni. Stoga vas, poštovani čitatelji, najtoplije molim: postupno, ali ustrajno se učimo bivati sve tolerantnijima prema sebi i drugima, kako s obzirom na spol i spolnost, rasu, boju kože, rođenje i podrijetlo, duhovnost, vjeroispovijest i ateizam, altruizam i egoizam, bračno i imovinsko stanje, mišljenja, stavove i sklonosti, nacionalnost i državljanstvo, zdravstveno stanje i životnu dob, (ne)zaposlenost, ovisnost, (ne)inkriminiranost, naobrazbu, zanimanje i zvanje, politička i ideološka uvjerenja, tako i s obzirom na sve ine manifestacije različitosti. Jer prečesto nam se čini da je lako suditi. Posljedice, naime, mogu biti preteške. O prirodi čovjeka (I.) Koračaš ovim svijetom/Odupiruć se Tijeku./I znaš da Ti nešto nedostaje,/A ne znaš što./I uzalud tražeći zaželiš/Bolno viknuti:/"Sve, sve je ludilo!",/A znaš da Te ionako nitko ne bi čuo,/Jer Te ionako nitko ne sluša./I onda baš kao za inat,/Iz Tebe progovori/Ego,/Zavist/Pohlepa/Ljubomora/Mržnja,/I sve one druge, brojne osobine./I okrećeš se, tražiš,/Ali putokaza nema./I Ti se vrtiš u krugu,/I misliš:/"Život je dolina suza./Tko zna, možda bi se/I suze mogle/Nekome prodati?" (Pjesma "Priroda čovjeka I.", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika) Budimo realni, barem ovaj put. Do koje smo mjere, kako prema sebi, tako i prema drugima iskreni, a do koje mjere licemjerni. Koliko smo uistinu dosljedni, a koliko skloni prigodničarskome ponašanju? Koliko puta nešto zaista mora biti takvim kakvo jest, a koliko puta nešto jest takvim samo zato što mi to želimo? Koliko nam je doista stalo do onoga jedino životno bitnoga:, opće, zajedničke dobrobiti, a koliko smo uskogrudni u cijelome spektru svojih izmišljenih i umišljenih, stereotipnih posebnosti? Jer, ukoliko činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom istinski želite spoznavati ponešto novoga o punini vječne Istine, postajući boljom i potpunijom osobom, koja želi i nastoji pomoći što je moguće većemu broju pojedinaca, posebice sebi sličnima, s obzirom na to da ste "nepopravljivi", tolerantni optimist nesebično altruističkih sklonosti, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno dar i blagoslov. Ukoliko, međutim, činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom postajete gorom osobom koja je opterećena pesimizmom, sebičnošću, pohlepom, netolerantnošću, zavišću ili mržnjom, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno kazna i prokletstvo. I ne zaboravite da ste jedini djelić beskrajnoga Svemira koji, ako odlučite, imate pravo i mogućnost promijeniti - upravo vi sami. Vjerujte, samo ćete na taj način svakoga dana mijenjati i cijeli svijet. O prirodi čovjeka (II.) "Do jučer zdrav, sposoban brinuti sam o sebi – odjednom: paraplegičar, oduzet, u kolicima, sputanih mogućnosti kretanja, pritisnut osjećajem nemoći, uskraćen u mnogočemu, upućen na druge, na zdrave. … Tada, u dodiru s invalidima dolazi na vidjelo pravo lice tih koji se s njima susreću. Mnogi gledaju svoja posla, ne žele se zamarati tuđim problemima. Vidjeti invalida i nalaziti mu se u blizini znači neprestano se podsjećati na mogućnost da se to i nama dogodi. Uvlačimo se u svoju ljušturu, bježimo na ulice gdje su oko nas zdravi, vreva života, iluzija da će vječno ostati. Svim silama nastojimo odagnati strah od invalidnosti i smrti. … Kao da nismo nikad imali kontakt s masom, društvom ili oni s nama. No sad je sasvim drugačije, kao da smo se privikli jedni na druge. … znaju nam sklopiti kolica, složiti ih u prtljažnik automobila, načiniti prolaz i prijateljski mahnuti: "Doviđenja! Ili "Dođite nam opet." I dolazimo." (ulomak iz poglavlja "Čovjek čovjeku", knjige "Život sam je pobjeda" čiji je izdavač Udruženje paraplegičara i kvadriplegičara SRH Kraljevica)."Bhagavad-Gita, prema Ghandiju, simboličan je opis borbe čovjeka protiv samog sebe, protiv svojih sumnji i strahova. Čovjek želi jedan ishod i boji se života koji mu ne jamči očekivani ishod. Potrebno je ući u bitku života bez očekivanja izvjesnog ishoda, no pravilno i moralno, vodeći bitku u skladu s principima. Ishod je tada uvijek dobar." c (Iz knjige "U potrazi za Staklenim gradom "Ja Vjerujem./Moj Put je ispravan./Ne, ja ne mrzim./Ja ljubim Bližnjega svog!/Moje misli su čiste./Moje su namjere čiste./Moje srce je čisto./I puno Ljubavi./I ja sam miran."(Pjesma "Priroda čovjeka II.", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika, koji je u razdoblju 1975.-1985. svake godine imao privilegij i čast po nekoliko mjeseci provesti zajedno s ostalim pacijentima. na rehabilitaciji u Ortopedskoj bolnici sa Spinalnim centrom SRH – Kraljevica. Navedeni Centar u Kraljevici je sada, na žalost, ukinut.) O prirodi čovjeka (III.) "Markiz de Sade je govorio da su najvažnija iskustva ona koja čovjeka dovode do krajnosti. Samo tako naučimo, jer to zahtijeva svu našu hrabrost. Otkad smo izbačeni iz raja ili patimo ili činimo da drugi pate, ili gledamo tuđu patnju. … U davnim vremenima čovjek je shvatio da je patnja, kad se s njom suočimo bez straha, bila propusnica za slobodu. … Ako uspijete shvatiti da možete živjeti bez patnje, to je već veliki korak, no nemojte misliti da će to i drugi ljudi shvatiti. … Kad nisam imala što izgubiti, dobila sam sve. Kada sam prestala biti što jesam, pronašla sam sebe. … I onda, kada je pomislila da će odustati, obuzme je neobičan osjećaj: dosegnula je svoju granicu, a iza nje se nalazio prazan prostor u kojemu kao da je plutala iznad sebe same i više nije znala što osjeća. Je li to bio osjećaj što su ga pokajnici doživjeli? Na drugom kraju boli otkrila je vrata prema drugoj razini svijesti, i više nije bilo prostora ni za što drugo, samo za neumoljivu prirodu – i za nju, nepobjedivu. … Na svim jezicima svijeta postoji poslovica: daleko od očiju, daleko od srca. No ja tvrdim da je to posve netočno; što su dalje od očiju, to su bliže srcu osjećaji koje nastojimo ugušiti i zaboraviti. Ako smo u progonstvu, želimo sačuvati i najmanju uspomenu na svoje korijene; ako smo daleko od voljene osobe, svatko tko prođe ulicom, podsjeća nas na nju. Evanđelja, i sveti spisi svih religija, napisani su u progonstvu, u traganju za Bogom, za vjerom koja pokreće narode, za hodočašćem grešnih duša na zemlji. Nisu poznavali naše pretke, a mi ne znamo što Božanstvo očekuje od naših života – u takvu su trenutku napisane knjige, naslikane slike, jer ne želimo i ne možemo zaboraviti tko smo." (Ulomci iz romana "Jedanaest minuta", autora Paula Coelha) Zajedno – za Jedno "Kasnije mi je rekao da se tada prisjetio riječi generala Bootha: Nemoguće je ljudska srca zagrijati Božjom ljubavi dok su im stopala ozebla od hladnoće. Sjećaš li se onog velikog svjetionika? Godinama je vodio brodove u luku. No vremena su se promijenila. Prošlog sam tjedna čitao kako je ondje magla tako gusta da su sagradili još jedan svjetionik, malo bliže vodi, da svjetlo može prolaziti ispod magle. To je upravo ono što se i nama događa. Crkva još uvijek stoji vrlo visoko i njeno se svjetlo spušta s visina. No samo ga nekolicina može ugledati jer su se vremena promijenila i vrlo je mnogo magle. Jedno bi novo svjetlo moralo zasjati puno niže, sasvim nisko, ondje gdje žive ljudi. Ne smijem biti samo čuvar svjetionika, već moram donijeti stvarno svjetlo ljudima." (Ulomci iz autobiografskog romana "Trči mali trči", autora Nickyja Cruza) "Ja zovem Te/U Ime Njegovo./U Ime Isusa Krista Gospodina./Ja Tebe zovem…/Tebe, čovjeka od Puta,/Tebe, čovjeka za Druge./Ja zovem Tebe,/Čovjeka Duge…/Ja zovem Te./Molim Te, pomaži!/Da pomažem,/Zajedno da pomažemo…/Čuješ li?/Ja Tebe zovem…/Zajedno – za Jedno!/Hoćeš li?/Jer, ja zovem Te,/Zovem u Ime Njegovo…" (Pjesma "Ja zovem Te…", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika) "Stupanj se civiliziranosti jednoga naroda mjeri osjetljivošću što ju pokazuje prema svojim najslabijim članovima kao i onima koji su slabije životne sreće, te nastojanjem kojim se zauzima za njihov ponovni oporavak i potpuno uključenje u društveni život." papa Ivan Pavao II. (Iz nastupnog obraćanja prigodom drugoga pastoralnog i državnog posjeta Svetoga Oca Republici Hrvatskoj, tijekom prvoga dana papina posjeta 2. listopada 1998.) Vježba sjemena U sljedećim ću kolumnama biti slobodan iznijeti opise Praktičnih vježbi-obreda RAM-a " malenoga reda unutar Katoličke crkve, bez tajni i bez misterija koji bi nadilazili pokušaj shvaćanja simboličkog jezika svijeta". "Kleknite na zemlju. Zatim sjednite na svoje pete i spustite tijelo tako da vam glava dodiruje koljena. Ispružite ruke prema natrag. Nalazite se u fetalnom položaju. Sada se opustite i zaboravite na sve napetosti. Dišite smireno i duboko. Uskoro ćete početi osjećati da ste sićušno sjeme okruženo udobnošću zemlje. Sve je oko vas toplo i ugodno. Spavate spokojnim snom. Odjednom, jedan se prst miče. Klica više ne želi biti sjeme, želi se roditi. Polagano počinjete micati ruke, zatim se vaše tijelo podiže, podiže dok ponovno ne sjednete na pete. Tada počinjete ustajati, lagano, lagano se uspravljate s koljenima na tlu. Cijelo to vrijeme zamišljali ste što znači kada se sjeme pretvara u klicu i stane probijati zemlju. Došao je trenutak da se zemlja probije. Polako ćete ustajati, stavljajući jedno stopalo na tlo, zatim drugo, boreći se protiv neravnoteže kao što se klica bori za prostor. Sve dok sasvim ne ustanete. Zamislite oko sebe polje, sunce, vodu, vjetar i ptice. To je klica koja se rađa. Polagano dižite ruke prema nebu. Zatim se ispružite još više, još više, kao da želite uhvatiti golemo sunce koje sja ponad nas i daje vam snagu, privlači vas. Tijelo vam postaje sve čvršće, mišići se istežu, a vi osjećate kako rastete, rastete, rastete, i postajete golemi. Napetost će svakim trenom postajati jača dok ne postane bolna, nepodnošljiva. Kada više ne možete izdržati, kriknite i otvorite oči. Ponovite ovu vježbu sedam dana uzastopce, uvijek u isto vrijeme." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha) Vježba brzine " To je: sumnjam u svoju iskrenost. Svih ovih dana Petrus mi je govorio da je put svačiji, da pripada običnim ljudima, i to me je dosta razočaralo. Mislio sam da će mi čitav ovaj napor pružiti istaknuto mjesto među malobrojnim izabranicima koji se približavaju velikim arhetipovima svijeta. Mislio sam da ću napokon otkriti što je istina, saznati sve priče vezane uz tajne vlade tibetanskih mudraca, za magične obrede sposobne da izazovu ljubav gdje ne postoji privlačnost, za obrede u kojima se odjednom pojavljuju vrata Raja. Ali Petrus mi je rekao upravo suprotno: ne postoje izabrani. Svi su izabrani, umjesto da se pitate "što ovdje radim", odlučite učiniti nešto što pobuđuje zanos u srcu. U radu sa zanosom nalaze se rajska vrata, ljubav koja se preoblikuje, izvor koji nas vodi do Boga. Taj nas zanos povezuje s Duhom Svetim, a ne stotine, tisuće pročitanih stranica klasičnih tekstova. Želja da se vjeruje kako je život čudo koje dopušta da se čuda događaju, a ne takozvani "tajni obredi" ili " redovi inicijacije". Naposljetku, odluka čovjeka da ispuni svoju sudbinu jest ono što ga doista čini čovjekom, a ne one teorije što ih stvara oko misterija postojanja. Izvanredno boravi na Putu Običnih Osoba. Danas je to jedna od najdragocjenijih spoznaja do kojih sam došao u svome životu, omogućava mi da djelujem i uvijek će me pratiti. …Hodajte dvadeset minuta upola sporije no što običavate hodati. Obratite pažnju na sve pojedinosti, ljude i krajolike oko vas. Najbolje vrijeme za tu vježbu je poslije ručka. Ponavljati vježbu sedam dana." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha) Hvala, Sveti Oče! «Tko god ti bio, znaj da si voljen! Sjeti se da je Evanđelje poziv na radost! Ne zaboravi da imaš Oca i da svaki život, pa i onaj najbeznačajniji za ljude, u Njegovim očima ima vječnu i neizmjernu vrijednost!» Biti kršćanin znači biti misionar… Nije dovoljno samo otkriti Krista – moraš Ga približiti i drugima! Moraš imati hrabrosti govoriti o Kristu. On se pouzdaje u tebe i računa na tvoju suradnju. Ne bojte se! Papa je s vama. Radostan sam, budite i vi!" (papa Ivan Pavao II.) U ovih nekoliko kratkih citata mogao bi se pokušati, premda je to ustvari nemoguće, sažeti nadasve jedinstven i osebujan ovozemaljski život Božjega Čovjeka Karola Wojtyle, pape Ivana Pavla II. Velikog, pape putnika, glasnika nade i Evanđelja, moralnoga autoriteta svijeta, "mistika, karizmatika i proroka". 02. travnja 2005. godine umro je, rodivši se za Vječnost, Karol Wojtyla, u srcu Poljak, u duši vječito mlad prijatelj Boga, brata čovjeka i naroda svijeta. Slobodno se može ustvrditi da je Ivan Pavao II., kao jedan od najtolerantnijih poglavara Rimokatoličke crkve, bio uzor uzora, nepokolebljivi ekumenist i promicatelj međureligijskoga dijaloga, istovremeno liberalni reformator i konzervativni čuvar tradicija Crkve, promicatelj ljudskih prava "najmanje braće": društveno potlačenih i marginaliziranih. "Tražio sam vas, sada ste vi došli k meni i ja vam zahvaljujem. Amen.", posljednja je poruka Ivana Pavla II. Republiku je Hrvatsku papa Ivan Pavao II. svojim pastoralnim i državničkim posjetom počastio čak tri puta. U trajnom će nam sjećanju, zasigurno, ostati dragi lik našega pape prijatelja. Hoće li i koliko u našim srcima i dušama, međutim, ostati njegove poruke i djela konkretne, praktične, istinske Ljubavi – Agape? Građanima Hrvatske papa Ivan Pavao II. ostavio je i trajan zavjet: "Molite se za mene dok sam živ i kad budem mrtav." Osobno mi je najupečatljivije papino ustrajno i dosljedno promicanje ljudskih prava nemoćnih, bolesnih, kao i osoba s invaliditetom diljem svijeta. Usudio bih se reći da je zbog, na žalost, mnogobrojnih zdravstvenih problema, papa Wojtyla, za svojega ovozemaljskog života, bio najpoznatijom osobom s invaliditetom. Hvala, Sveti Oče! Doviđenja, dragi papa, doviđenja! Vježba okrutnosti "Bog nije osveta, Bog je Ljubav. Njegova je jedina kazna u tome da prisili onoga koji je prekinuo čin Ljubavi da ga nastavi. Zakon povratka. Kada je otac Jordi naveo onu rečenicu o Kristu, gdje god bilo vaše blago, ondje će biti i vaše srce, on je upravo na to mislio. Gdje želite vidjeti lice Boga, ondje ćete ga vidjeti. A ako ga ne želite vidjeti, to je posve svejedno ukoliko je vaše djelo dobro. Čovjek nikad ne smije prestati sanjati. San je hrana duše kao što je jelo hrana tijela. Često u svome životu vidimo svoje snove uništene i želje neispunjene, ali potrebno je nastaviti sanjati inače naša duša umire i Agape ne prodire u nju. Od svih načina koje je čovjek pronašao da sebi nanosi zlo, najgora je Ljubav. Neprestano patimo zbog nekoga tko nas ne voli, zbog nekoga tko nas je ostavio ili zbog nekoga tko nas ne želi ostaviti. Ako smo samci, to je zato što nas nitko ne želi, ako smo vjenčani pretvaramo brak u ropstvo. Kada se Božji Sin spustio na zemlju, donio je Ljubav. Ali kako ljudi mogu razumjeti ljubav samo s patnjom i žrtvama, na kraju su ga razapeli. Da nije bilo tako, nitko ne bi vjerovao u njegovu ljubav, jer su svi bili naučeni svakodnevno patiti s vlastitim strastima. … I tako bi, bez obzira na izbor, Božji Sin na kraju opet bio razapet. … Svaki put kad vam neka misao koja vam šteti prođe glavom – ljubomora, samo-sažaljenje, patnja zbog ljubavi, zavist, mržnja itd. – postupite na sljedeći način: zabijte nokat kažiprsta u korijen nokta na palcu tako da bol bude jaka. Koncentrirajte se na bol: ona na fizičkom polju reflektira istu patnju koju osjećate na duševnome polju. Ublažite pritisak tek kad vam misao izađe iz glave. Ponovite to koliko god puta bilo potrebno, čak i nekoliko puta za redom, sve dok vas misao ne napusti. Svaki put misao će se vraćati u većim razmacima i naposljetku posve nestati, ako budete zabijali nokat uvijek kad se vrati". (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha) Obred glasnika "Prije no što je izašao u svijet, Krist je otišao razgovarati sa svojim osobnim demonom u pustinju – počeo je Petrus. – Naučio je što mora znati o čovjeku, ali nije dopustio da demon diktira pravila igre, i tako ga je pobijedio. …Sjednite i potpuno se opustite. Pustite da vam um luta kamo hoće, da misli teku nekontrolirano. Nakon nekog vremena počnite sebi ponavljati: "sad sam opušten, moje oči snivaju san svijeta." Kada osjetite da se vaš um ne brine ni oko čega, zamislite vatreni stup na desnoj strani. Zamislite kako plamen postaje jarki, sjajan. Tada recite tihim glasom: "naređujem da se moja podsvijest pokaže, neka mi se otvori i otkrije svoje magične tajne" Malo pričekajte, usredotočeni samo na vatreni stup. Ako se pokaže neka slika, ona će biti manifestacija vaše podsvijesti. Pokušajte je zadržati. Držite i dalje vatreni stup na desnoj strani i počnite zamišljati drugi vatreni stup na lijevoj strani. Kada plamen bude jarki, recite tihim glasom ove riječi: Neka se snaga Janjeta pojavi u svemu i svima, neka se pojavi i u meni dok zazivam svoga Glasnika. (Ime Glasnika) pojavit će se sada za mene." Razgovarajte s vašim Glasnikom koji bi se trebao pojaviti između dva stupa. Raspravite svoj posebni problem, tražite savjete i dajte mu potrebne naredbe. Kad završi vaš razgovor, oprostite se od Glasnika sljedećim riječima: "Zahvaljujem Janjetu na čudu koje sam ostvario. Neka se (ime Glasnika) uvijek vrati kada ga pozovem, a kad je udaljen, neka mi pomaže ostvariti moje djelo." Napomena: Pri prvom prizivanju – ili pri prvim prizivanjima, ovisno o koncentraciji onoga koji obavlja Obred – ne kaže se ime Glasnika. Kaže se samo "On". Ako Obred bude dobro obavljen, Glasnik bi trebao odmah otkriti svoje ime putem telepatije. Ako se to ne ne dogodi, budite uporni dok ne saznate njegovo ime, i tek tada započnite razgovor. Što češće Obred bude obavljan, bit će snažnije prisuće Glasnika i brže vaše djelovanje." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha) Buđenje intuicije (vježba vode) "Što je ludo u svijetu, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u svijetu, izabra Bog da posrami jake – govorio je redovnik svojim tankim jednoličnim glasom. Mi smo ludi zbog Krista. Dosad smo smatrani smećem, otpadnicima u svijetu. Međutim, Kraljevstvo Božje ne sastoji se samo od riječi već i od Moći. Makar govorio jezikom ljudi i jezikom anđela; makar imao dar proricanja i toliku vjeru da mogu micati planine, ako ne budem imao ljubav, neću biti ništa. Svi smo mi u potrazi za Erosom, a kad se Eros želi pretvoriti u Philos, mislimo da je ljubav nekorisna. A ne shvaćamo da će nas Philos odvesti do oblika veće ljubavi, do Agapea. To je bila ljubav koju je Isus osjetio prema ljudima, i bila je tako velika da je potresla zvijezde i promijenila tok ljudske povijesti. Njegov osamljeni život učinio je ono što kraljevi, vojska i carstva nisu uspjeli. Tijekom tisuća godina povijesti Civilizacije mnogi su ljudi bili obuzeti tom Proždirućom Ljubavlju. Oni su imali mnogo dati – a svijet je tražio tako malo – da su bili primorani potražiti pusta i osamljena mjesta, jer je Ljubav bila toliko velika da ih je promijenila. Postali su sveci pustinjaci koje danas poznajemo. Kada je Isus rekao da Kraljevstvo nebesko pripada djeci, on je mislio na Agape u obliku Zanosa. Djeca su mu prišla ne obraćajući pozornost na njegova čuda, na njegovu mudrost, na farizeje i apostole. Došla su radosno, nošena Zanosom. … Načinite lokvu vode na glatkoj površini koja ne upija. Gledajte u tu lokvu neko vrijeme. Zatim se počnite igrati tom lokvom bez ikakve obveze, bez ikakva cilja. Napravite od nje crteže koji ništa ne znače. Radite tu vježbu tjedan dana, najmanje deset minuta svaki put. Ne tražite praktične rezultate u toj vježbi, ona će pomalo buditi vašu Intuiciju. Kad se intuicija počne pojavljivati tijekom dana, uvijek se pouzdajte u nju." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha) Obred Plave Kugle "Dok je tako hodao, otkrio je da je čovjek koga traži Sin Božji. Gospodine, nisam dostojan da uđeš u moju kuću, nego reci samo riječ i moj će sluga ozdraviti. … A kada nešto poželiš, onda se sav svijet uroti da tu želju i ostvariš. …Sjednite udobno i opustite se. Pokušajte ne misliti ni na što. Osjetite kako je dobro voljeti živjeti. Pustite da se srce osjeća slobodnim, prijateljskim, izvan bijednih problema koji vas muče. Počnite tiho pjevati neku pjesmu iz djetinjstva. Zamislite kako vam srce raste, kako ispunjava vašu sobu, zatim vašu kuću jednom jarkom, sjajnom plavom svjetlošću. Kada stignete do te točke, počnite osjećati prijateljsko prisuće svetaca u koje ste vjerovali kao dijete. Gledajte kako oni dolaze, kako stižu iz svih mjesta, smiješeći se i pružajući vam vjeru i povjerenje u život. Zamislite kako se sveci približavaju i stavljaju ruke na vašu glavu, kako vam žele ljubav, mir i zajedništvo sa svijetom, zajedništvo svetaca. Kada taj osjećaj bude jak, osjetite kako plava svjetlost struji, ulazeći i izlazeći iz vas, poput blistave rijeke koja teče. Ta se plava svjetlost počinje širiti po vašoj kući, zatim po vašoj četvrti, gradu, zemlji, i obavija svijet u golemu plavu kuglu. Ona je manifestacija Najveće Ljubavi koja je onkraj svakodnevnih bitaka, ali vas obnavlja, daje vam snagu, energiju i mir. Zadržite što je duže moguće tu svjetlost raširenu po svijetu. Vaše je srce otvoreno i širi Ljubav. Ovaj dio vježbe mora trajati najmanje pet minuta. Pomalo ćete izlaziti iz transa i vraćati se u stvarnost. Sveci će ostati u blizini. Plava će se svjetlost i dalje prostirati svijetom. Ovaj bi se Obred trebao obavljati s još jednom osobom. U tom slučaju osobe se moraju držati za ruke." (Ulomci iz romana "Alkemičar" i "Hodočašće", autora Paula Coelha) Vježba živoga zakopanog "Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo čega god se bojah. Čovjek je jedino biće u prirodi koje je svjesno da će umrijeti. Svi mi imamo predrasude prema Smrti, jer ne shvaćamo da je ona samo još jedna manifestacija Agapea. No to slabašno biće nastoji uvijek od samoga sebe skriti veliku izvjesnost Smrti. Ne shvaća da je ona ta koja ga potiče da napravi najbolje stvari u svome životu. Strahuje od koraka u tami, od velikog straha pred nepoznatim, i njegov jedini način da pobijedi taj strah jest u tome da zaboravi kako su mu dani odbrojeni. Ne shvaća da bi se, sa sviješću o Smrti, mogao usuditi daleko više, poći dalje u svojim svakodnevnim osvajanjima, jer nema što izgubiti, budući da je Smrt neizbježna. Pogledao sam i vidio lice svoje Smrti. Nije to bila smrt koju sam maloprije iskusio, smrt koja je sačinjena od mojih užasa i mašte, nego moja prava Smrt, prijateljica i savjetnica koja mi nikad više u cijelome mom životu neće dopustiti da budem kukavica. Nikad više neće dopustiti da ostavim za budućnost sve ono što mogu proživjeti sada. Neće me pustiti da pobjegnem od životnih borbi i pomoći će mi da vodim Dobru Bitku. Nikad se više, ni u jednom trenutku, neću osjećati smiješnim ma što da radio. Zato što je ondje bila ona i govorila mi da kada dođe čas da me uhvati za ruku i zajedno otputujemo na druge svjetove, ne smijem sa sobom ponijeti najveći od svih grijehova: Kajanje. Zbog njezine prisutnosti, gledajući u njezino plemenito lice, bio sam siguran da ću žudno piti s izvora ove žive vode koja je postojanje. Vježbu što slijedi smijete učiniti samo jedanput (nap. a.)…Lezite na pod i opustite se. Prekrižite ruke na prsima, u položaju mrtvaca. Zamislite sve pojedinosti svoga pokopa kao da će se dogoditi sutradan. Jedina je razlika što će vas živoga pokopati. Kako se pokop bude odvijao – kapelica, povorka do groba, spuštanje lijesa, crvi u grobu – sve ćete više napinjati mišiće u očajničkom pokušaju da se pomaknete. Ali ne mičete se. Tek kada više ne budete mogli izdržati, jednim pokretom koji će obuhvatiti cijelo vaše tijelo, razbijte daske lijesa, udahnite duboko i slobodni ste. Taj će pokret imati više učinka ako bude praćen krikom, krikom koji će izaći iz dubina vašega tijela." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha) Dah RAM-a " Pogrešno rješenje uputit će vas na točno. Vidite li? Kad riješimo problem, on postane strašno jednostavan. U svome sam životu upoznao velike ljude u Tradiciji. Upoznao sam tri velika Učitelja – uključujući i svoga – koji su vlast na fizičkom planu mogli prenijeti dalje no što bi ijedan čovjek mogao sanjati. Vidio sam čuda, točne predznake budućnosti, prošle inkarnacije. Čak su i vlasi na tvojoj glavi izbrojene. Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi. Tko sluša moje riječi, mora sagraditi svoju kuću u stijeni. Ništa nije skriveno, a da ne bilo razotkriveno, i ništa nije tajno, a da ne bi bilo otkriveno. Ako ja svjedočim sam za se, moje svjedočenje nije vjerodostojno. Tko se ne rodi ponovno, neće moći vidjeti Kraljevstvo Božje. Tko ove vode popije, nikad više neće ožednjeti. Djeci pripada Kraljevstvo nebesko. Tko nema mač, neka proda svoj ogrtač pa ga kupi. Kad vas poslah bez novaca, bez torbe i bez sandala, ništa vam nije nedostajalo. Neprijatelj je jedna čestica Agapea, on postoji da bi ispitao našu ruku, našu volju, naše rukovanje mačem. Stavljen je u naše živote, i mi u njegov, s jednom svrhom. Ta svrha mora biti ispunjena. Zbog toga, pobjeći od borbe je ono najgore što nam se može dogoditi. To je gore nego izgubiti u borbi, jer u porazu uvijek nešto možemo naučiti, a u bijegu možemo samo priznati pobjedu Neprijatelja. Rekao sam mu kako sam iznenađen što čujem da on, tako duboko povezan s Isusom, na taj način govori o nasilju. – Pomislite samo koliko je Juda bio potreban Isusu – reče on. On je morao izabrati Neprijatelja, ili njegova borba na zemlji ne bi dosegla slavu. … Izbaciti sav zrak iz pluća i isprazniti ih što je više moguće. Zatim lagano udisati i dizati ruke uvis. Dok udišete, usredotočite se tako da u vas doista uđe ljubav, mir i harmonija sa svijetom. Zadržati dah i ruke uvis što je moguće duže vremena, osjećajući unutarnju i vanjsku harmoniju. Kada dođete do granice, izbacite sav zrak u brzom izdisaju izgovarajući riječ RAM. Ponoviti u trajanju od pet minuta." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha) Vježba sjena " Vi ste previše uvjereni u svoju Moć – reče on. - Zbog slapa, zbog Praktičnih vježbi RAM-a i razgovora sa svojim Glasnikom zaboravili ste da imate neprijatelja s kojim se morate suočiti. Neprijatelj uvijek predstavlja neku našu slabu stranu. To može biti naš strah od fizičke boli, ali isto tako može biti i preuranjen osjećaj pobjede ili želja da se borba napusti jer mislimo da nije vrijedna truda. Naš neprijatelj stupa u borbu samo zato jer zna da nas može raniti. I to upravo na onome mjestu gdje zbog svoga ponosa vjerujemo da smo nepobjedivi. Za vrijeme borbe uvijek nastojimo braniti svoju slabu stranu, dok neprijatelj udara po nezaštićenoj strani – onoj u koju imamo najviše povjerenja. I tako bivamo poraženi jer se dogodilo ono što se nikada nije smjelo dogoditi: dopustiti neprijatelju da izabere način borbe. " Baš dobro što ne moram spašavati svijet", pomislio sam zgnječen težinom toga križa i svega što je on predstavljao. I obuzeo me dubok osjećaj religioznosti. Sjetih se da je netko već jednom nosio taj križ na leđima, i da njegove izranjavane šake nisu mogle izbjeći bol, kao ni moje. Bio je to religiozan osjećaj pun boli koji sam odmah izbacio iz glave, jer se križ na mojim leđima ponovno zanjihao. … Opustiti se. Pet minuta gledati sve okolne sjene predmeta ili ljudi. Pokušati točno uvidjeti koji se dio predmeta ili osoba odražava u sjeni. To isto nastaviti raditi sljedećih pet minuta, ali istodobno se usredotočiti na problem koji morate riješiti, i potražiti sva moguća pogrešna rješenja. Na kraju, još pet minuta gledati u sjene i misliti o preostalim rješenjima koja su ispravna. Odbaciti jedno po jedno rješenje dok ne ostane samo jedno točno rješenje problema." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha) Vježba slušanja «Sve je zapisano u zvukovima. Prošlost, sadašnjost i budućnost čovjeka. Čovjek koji ne zna slušati ne može čuti savjete koje nam život daje svakoga časa. Samo onaj koji osluškuje zvukove sadašnjosti može donijeti ispravnu odluku. - Tajna je sljedeća – reče Petrusov glas nakon dugoga vremena. – Naučit ćete samo kad budete učili druge. Zajedno smo prošli Neobičnim putem za Santiago, ali dok ste vi učili Praktične vježbe, ja sam upoznavao njihovo značenje. Poučavajući vas, ja sam zapravo učio. Obavljajući ulogu vodiča, ja sam pronašao svoj vlastiti put. Ako uspijete pronaći svoj mač, morat ćete nekoga poučavati na Putu. I tek kad se to dogodi, kad prihvatite ulogu Učitelja, tada ćete vidjeti sve odgovore u svome srcu. Svi mi već znamo sve, i prije nego nam je to netko rekao. Život poučava u svakom trenutku, a jedina tajna je u tome da u svojoj svakodnevici prihvatimo da možemo biti tako mudri kao Solomon i tako moćni kao Aleksandar Veliki. No to spoznajemo tek kada moramo nekoga poučiti i sudjelovati u tako nevjerojatnim pustolovinama kao što je ova.… Opustite se. Sklopite oči. Nekoliko se minuta pokušajte usredotočiti na sve zvukove koji vas okružuju kao da se radi o orkestru u kojem sviraju razni instrumenti. Ubrzo ćete početi razlikovati zvukove. Usredotočite se na svaki posebno kao da svira samo taj instrument. Druge zvukove pokušajte izbaciti iz glave. Svakodnevnim obavljanjem ove vježbe s vremenom ćete čuti nove zvukove. U početku ćete misliti da su oni plod vaše mašte. Zatim ćete otkriti da su to glasovi prošlih, sadašnjih i budućih ljudi koji sudjeluju u Pamćenju Vremena. Ova se vježba može obavljati samo ako već poznajete glas svoga Glasnika. Trajanje vježbe: najmanje deset minuta.» (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha) Vježba plesa «Onaj tko obrađuje, nastoji to raditi s nadom. Onaj tko vrši, neka to radi s nadom da će dobiti dio koji zaslužuje. Ovaj je križ prazan i takav bi zauvijek trebao ostati, jer je vrijeme Smrti već prošlo, i u meni sada uskrsava jedan bog. Ovaj je križ simbol beskrajne Moći koju svi posjedujemo, na kojemu je zabijen i ubijen čovjek. Sada ta Moć uskrsava u život, svijet je spašen, i ja mogu obavljati svoja Čuda. Jer sam prošao putem običnih ljudi i na njemu otkrio Tvoju tajnu. I ti si prošao putem običnih ljudi. Došao si nas naučiti svemu što smo mogli naučiti, ali mi to nismo htjeli prihvatiti. Pokazao si nam da su Moć i Slava nadohvat svima, ali ta je iznenadna spoznaja bila previše za nas. Mi smo te žrtvovali ne zato što smo nezahvalni prema Božjem sinu nego zato što smo osjetili strah prihvaćanja vlastite sposobnosti. Žrtvovali smo te jer smo se bojali da ne postanemo bogovi. Tijekom vremena i tradicije ti si postao samo daleko božanstvo, a mi smo se vratili svojoj ljudskoj sudbini. Toliko sam kilometara prohodao da bih otkrio nešto što sam već znao, što svi mi znamo, ali što teško prihvaćamo. Postoji li nešto teže za čovjeka, Gospodine, od otkrivanja da može dosegnuti Moć? Ova bol što ju sada osjećam u grudima i zbog koje jecam i plašim janje, događa se otkad čovjek postoji. Malo ih je prihvatilo odoru vlastite pobjede: većina ih je odustala od snova kad su oni postali mogući. Odbili su stupiti u Dobru Bitku jer nisu znali što da rade s vlastitom srećom, bili su odviše vezani za svjetovne stvari. Kao i ja koji sam želio pronaći mač, a da nisam znao što bih s njim činio. U tom trenutku obuzeo me velik strah, te sam počeo bez prestanka ponavljati:»Gospodine, nisam dostojan da uđem u Tvoju Kuću». No janje me je pogledalo i svojim mi očima govorilo da zauvijek zaboravim na svoju nedostojnost, jer se u meni ponovno rodila Moć, kao što se može roditi u svim ljudima koji svoj život pretvore u Dobru Bitku. Stići će dan – govorile su oči Janjeta – kad će čovjek ponovno osjetiti ponos zbog sebe, i cijela će priroda tada slaviti buđenje boga koji je u njemu spavao. «Neka padne njih tisuću pored tebe, i deset tisuća na drugu stranu, ti nećeš biti pogođen. Nikakvo ti se zlo neće dogoditi, nikakva pošast neće napasti tvoj šator: jer će svojim Anđelima dati zapovijedi što se tiču tebe, da te čuvaju na svim tvojim Putevima» Bio sam dostojan svoga mača jer sam znao što ću s njim činiti. Živa se Voda spuštala s neba i od nje je moj mač blistao.» …Opustite se. Sklopite oči. Zamislite prve pjesme koje ste čuli u svome životu. Počnite ih pjevati u mislima. Nakon toga pustite da vam jedan dio tijela – stopala, trbuh, šake, glava, itd. – ali samo jedan dio tijela, zapleše na melodiju koju pjevate. Pet minuta poslije prestanite pjevati u mislima i poslušajte zvukove oko sebe. Od njih komponirajte jednu pjesmu i plešite cijelim tijelom. Nemojte ni na što misliti, ali pokušajte zapamtiti slike koje će se spontano pojaviti. Ples je jedan od najsavršenijih oblika komunikacije s Beskrajnom Inteligencijom. Trajanje petnaest minuta.» (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha) Promišljanja o seksu (I.) «…Gledaj me u oči i ne zaboravi što ću ti reći. Samo su dvije stvari zabranjene – jedna ljudskim, a druga Božjim zakonom. Nikad ne forsiraj odnos s nekim protiv njegove volje – to se smatra silovanjem. I nikada nemaj odnose s djecom, jer to je najteži grijeh. Uz te izuzetke, ti si slobodna. Uvijek postoji netko tko želi upravo ono što ti želiš. «.Samozadovoljavaj se. Saznaj dokle možeš stići. « Je li istina da mogu stići dalje no što sam to ikada slutila? … Već je praktički mrtva, čemu pothranjivati strahove i predrasude kojima uvijek sputavamo život? Svuče majicu, hlače, grudnjak, gaćice, i ostane gola pred njim. Krv joj je počela brže kolati, a hladnoća, koju je osjetila kad se svukla, potpuno je nestala. Njih dvoje su stajali sučelice, ona gola, on potpuno obučen. Veronika spusti ruku među noge i poče se milovati; to je već činila ranije, sama ili s nekim partnerima – ali nikada u takvoj situaciji, gdje muškarac nije pokazivao ni najmanje zanimanje za ono što se događa. … A to je bilo uzbuđujuće, veoma uzbuđujuće. Stojeći, s raširenim nogama, Veronika je dodirivala svoje međunožje, grudi, kosu, predajući se kako se nikada nije predala, ne toliko zbog želje da se mladić prene iz svog udaljenog svijeta, već zato što tako nešto nikada nije doživjela. … Zamislila se kraljicom i robinjom, vladaricom i podanicom. U svojoj mašti, vodila je ljubav s bijelim, crnim, žutim muškarcima, s homoseksualcima, zločincima. Bila je svačija i smjeli su joj činiti sve. Dosegla je jedan, dva, tri uzastopna orgazma. Zamislila je sve što si je oduvijek priječila – i predala se posve, najbesramnije i najčišće. Naposljetku se više nije mogla suzdržati i vikala je glasno, od užitka, od boli uzastopnih orgazama, od mnoštva muškaraca i žena što su prošli kroz njeno tijelo, posluživši se vratima njezine svijesti. …» (Ulomci iz romana "Veronika je odlučila umrijeti", autora Paula Coelha) Promišljanja o seksu (II.) «… Zato što sam ja prva i posljednja/Obožavana i prezirana/Prostitutka i svetica/Supruga i djevica/Majka i kći/Ruke svoje majke/Neplodna, i s mnogo sinova/Časno udata i sama/Ona koja rađa i koja nikada nije dala roda/Ja sam utjeha u porođajnim mukama/Supruga i suprug/Stvorena od muškarca/Ja sam majka svoga oca/Sestra svoga muža/A on, moj odbačeni sin/Poštujte me uvijek/Jer ja sam skandalozna i veličanstvena (Himna Izidi, III ili IV (?) stoljeće prije Krista, pronađena u Nag Hammadiju) …Polegao me na pod i ušao u mene prije no što sam bila posve vlažna, no bol me nije zasmetala – naprotiv, svidjelo mi se, jer je morao shvatiti da sam njegova i nije morao tražiti dopuštenje. … Cijelo vrijeme otvorenih očiju, i kada više nismo jasno vidjeli, osjetila sam da odlazimo u dimenziju u kojoj sam ja velika majka, svemir, voljena žena, sveta bludnica drevnih obreda o kojima mi je on govorio uz čašu vina i uz vatru u kaminu. … Kad sam osjetila njegovo spolovilo u sebi, istodobno sam osjetila njegovu ruku na svojim grudima, na guzovima, i dodirivao me kao što bi to samo žena znala. Tada sam shvatila da smo stvoreni jedno za drugo, jer je on mogao biti žena, a ja sam mogla biti muškarac kao kada smo razgovarali ili započinjali zajedno susret dviju izgubljenih duša, dvaju fragmenata koji su nedostajali da upotpune svemir. … i odjednom neka je svjetlost prsnula u meni. Nisam to više bila ja, nego biće beskrajno iznad svega što sam poznavala. Kada me je njegova ruka povela do četvrtog orgazma, stupila sam na mjesto u kojemu je sve bilo mirno, i pri petom orgazmu, upoznala sam Boga. … Ja sam bila zemlja, planine, tigrovi, rijeke koje su utjecale u jezera, jezera koja su postajala mora. … Pustila sam da ulazi u mene koliko je potrebno, njegovi su nokti bili zabodeni u moje guzove, a ja nagnuta nad kuhinjskim stolom, misleći kako ne postoji bolje mjesto za vođenje ljubavi. Ponovno lupanje stola, sve brže disanje, nokti koji gnječe, moje spolovilo koje silovito udara o njegovo, tijelo s tijelom, kosti s kostima, i ponovno sam osjećala da nailazi orgazam, kao i on, i ništa od toga – ništa od toga nije bila LAŽ! … I otišla sam zajedno s njim. Nije to bilo jedanaest minuta nego cijela vječnost, kao da smo izišli iz tijela i hodali, u dubokoj radosti, razumijevanju i prijateljstvu, po rajskim vrtovima. Ja sam bila žena i muškarac, on je bio muškarac i žena. Ne znam koliko je to vremena trajalo, no činilo se da je sve u tišini, u molitvi, kao da su svijet i duša prestali postojati i postali nešto sveto, bez imena, bez vremena. …» (Ulomci iz romana " Jedanaest minuta", autora Paula Coelha) BILJEŠKA O PISCU Zovem se ROBERT DUDNIK, rođen sam 11. siječnja 1972. godine u Osijeku. Neoženjen sam, u obiteljskoj mirovini, stambeno zbrinut i živim sa samohranom majkom umirovljenicom u Osijeku. Završio sam Osnovnu školu “Mladost” u Osijeku, srednjoškolski Ekonomsko-upravno-birotehnički obrazovni centar Osijek, te diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta “J.J. Strossmayer” u Osijeku. Tijekom školovanja bio sam izvrstan učenik i student. Dobitnik sam rektorove nagrade Sveučilišta “J.J. Strosmayer” i dekanove nagrade Pravnog fakulteta Osijek. Prosječna ocjena tijekom studija za sve akademske godine je 4,6. Kao vrlo uspješan student tri sam godine bio stipendist Ministarstva znanosti i tehnologije, te stipendist Gradskoga poglavarstva grada Osijeka u svojstvu apsolventa. Diplomirao sam 26. 03. 1998. godine. Uz navedenu naobrazbu završio sam i tečaj Škole informatike koja je organizirana u okviru djelatnosti Centra za profesionalnu rehabilitaciju-Podružnice Centra za stradalnike Domovinskog rata Osijek, te mi je izdano Uvjerenje o osposobljenosti za rad na osobnom računalu za primjenu programskih aplikacija MS-DOS, WINDOWS 3,1 i WINDWORD 6.0. Govorim i pišem engleski jezik. Na osnovi ugovora o radu na određeno vrijeme, odnosno ugovora o vježbeničkome stažu, bio sam zasnovao radni odnos u trajanju od 18 mjeseci, a u svojstvu vježbenika, stručnog suradnika u Tajništvu Osječko-baranjske županije, te sam 30. 03. 2001. godine pred Državnom komisijom Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave položio državni stručni ispit. Radio sam godinu dana u svojstvu dipl. pravnika VII/1 u Centru za profesionalnu rehabilitaciju - podružnici Centra za stradalnike Domovinskog rata Osijek na radnome mjestu stručnoga suradnika za pomoć invalidima grada Osijeka, a 27. svibnja 2003. godine osnovao sam "Glas čovječnosti" Udrugu za potporu osoba s invalidnošću i hendikepom Osječko-baranjske županije. Osoba sam sa 100% tjelesnim invaliditetom, te sam u svakodnevnom životu vezan uz uporabu invalidskih kolica. U slobodno se vrijeme bavim i književnim radom. Do sada su mi objavljene dvije samostalne zbirke pjesama naslovljene “U TIJELU – DUŠA” I “TEBI, KOJI ZNAŠ ŠTO JE TRNJE”. |
- 16:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.09.2006., srijeda
PORUKA POGLAVICE PLEMENA SEATTLE
|
Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu naroda. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda već i krv naših predaka. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranja listova u proljeće ili drhtaj krilca kukaca. I što je život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se desilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Što god snađe Zemlju snaći će i sinove Zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga. Zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada Zemlji. Što god snađe Zemlju snaći će i sinove Zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini sebi samome. Sudbina je misterij za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih Ijudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje. |
- 09:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
03.09.2006., nedjelja
IZGRAĐIVANJE ZAJEDNICE
|
IZGRAĐIVANJE ZAJEDNICE --- seminar Njegove Svetosti Bhakti-Tirtha Swamija održan na ljetnom kampu u Premanturi 19.08.2000. Transkribirala Janma dasi Prije nego što se razdijelimo po grupama želio bih vam objasniti par stvari. Kao što sam spomenuo želio bih da svi napredujete na ovom tečaju. Ne želim samo da slušate već i da sudjelujete te poboljšate svoj duhovni život. Postoje različiti problemi sa kojima se suočavamo u našim različitim projektima, zajednicama, hramovima; a također postoje određene prepreke koje imamo kao bhakte u svom osobnom životu. I stoga bih vam želio pokušati dati neke alatke, odnosno duhovne načine kako da razriješite određene vrste problema, jer proces devocije djeluje, on je znanstven. Ali svaka znanost djeluje ako je primijenimo na pravilan način. Na primjer, kada vidimo da netko padne sa svog duhovnog položaja, to znači da oni nisu primjenjivali znanost na ispravan način. Ako netko napreduje jako brzo, to definitivno znači da su primjenjivali znanost na pravilan način. Nas ne zanima mokša-oslobođenje, stoga ne pokušavamo spasiti samo sebe već pokušavamo širiti misiju po cijelom svijetu i želimo pomoći jedni drugima. Budući da se svi nalazimo ovdje kao pripadnici Međunarodnog Društva za Svjesnost Krišne, želim započeti postavljajući vam jedno pitanje. Pitanje je slijedeće: ŠTO JE ISKCON…ŠTO JE TO MEĐUNARODNO DRUŠTVO ZA SVJESNOST KRIŠNE ? Neki od vas su bhakte tek koji mjesec, neki nekoliko godina, a neki i više od deset godina. Mnogi od vas su primili inicijaciju i stoga vi dajete ili pokušavate dati svoj život ovoj misiji. Dakle, ŠTO JE OVO DRUŠTVO ? ODGOVORI: 1. To je zajednica koja nas može dovesti do Boga. 2. To je skupina ljudi koji imaju iste ciljeve u životu. 3. Ovo je misija Caitanya Mahaprabhupa. 4. Prabhupadina volja. 5. To je duhovni svijet koji je prebačen u materijalni svijet. 6. To je mjesto na kojem se možemo jako dobro zabaviti. 7. To je mjesto na kojem možemo biti ljudi u pravom smislu te riječi. Dali ste različite odgovore kao: to je mjesto u kojem možemo doznati više o Bogu ; mjesto za zabavu ; mjesto obrazovanja ; mjesto u kojem je duhovni svijet prebačen u sadašnjoj okolini. Ovo su neki od razloga zašto smo svi mi pristupili ovom društvu. Želio bih da svi vi razmislite o ovome što ste čuli tijekom ovog tečaja. Izgleda kao da ponekad postoje razlike u mišljenju od osobe do osobe, ali vidimo da su sve ove stvari dio ovoga društva. Postoji jedna definicija koju Prabhupad često navodi, a to je slijedeća: «MEĐUNARODNO DRUŠTVO ZA SVJESNOST KRIŠNE JE KULTURNI POKRET NAMIJENJEN PRODUHOVLJENJU DRUŠTVA.» Kultura znači sve: kako jedete, kako spavate, kako se razmnožavate, kako se branite, koje su vaše vrijednosti i ciljevi; kultura obuhvaća sva naša osjetila. Primjećujete da Prabhupad kaže da je to društvo namijenjeno produhovljenju planete. To znači da Svjesnost Krišne uistinu uključuje naš um, našu inteligenciju, naša osjetila, naše cijelo tijelo-kulturu izražavanja. Ali to nije kultura samo za nas, Prabhupad kaže da je to kultura namijenjena produhovljenju; to znači da je mi primjenjujemo i da je mi trebamo širiti po cijelom svijetu. Misiju možemo proširiti po cijelom svijetu tek onda kada je ona učinkovita za nas. Ako naš model ne funkcionira među nama onda ga ne možemo izvesti van, ne možemo ga dati nekome drugome, tko bi bio zainteresiran za to. Stoga, mi imamo vrlo važnu dužnost ˝to walk our talk˝- da djelujemo kako pričamo ili da stvorimo odgovarajuću okolinu koju će ljudi gledati i koju će htjeti prihvatiti. Mi nismo samo religija, mi nismo samo crkva, mi nismo samo filozofska, socijalna ili metafizička organizacija, iako u jednom smislu naša misija uključuje sve te stvari. Katkad ljudi znaju reči: -O da, Hare Krišna bhakte imaju jako lijepu filozofiju! Međutim oni prvenstveno žele vidjeti kako to funkcionira. Većina ljudi koji se pridruže nekoj organizaciji traga za boljim materijalnim životom ili barem tragaju kako da se oslobode pojedinih problema u njihovom životu. Uglavnom tragaju za boljim obiteljskim životom,boljim mirom uma, boljim obrazovanjem, više zaštite itd. i naša je dužnost pobrinuti se da te stvari postoje, tako da će ljudi biti jako privučeni. Vjerojatno ste već čuli da je Bhaktivinod Thakur u svojoj ˝Šikšamriti˝ objasnio kako postoje četiri stvari nužne za uspjeh. On objašnjava da ove stvari nisu važne ako je netko paramahamsa, u protivnom svatko i svako društvo mora poštovati ova načela. On kaže: 1.Trebamo se pravilno pobrinuti za svoje tijelo. Mi kažemo da nismo ova tijela, ali trebamo se pravilno pobrinuti za svoje tijelo kako ne bi smo puno mislili o njemu. Kao na primjer, kada ste bolesni previše mislite na svoje tijelo i vaš um i svjesnost nisu vrlo snažni. Ako smo paramahamsa i uttama-adhikari, nije potrebno da brinemo za svoje tijelo, no u drugim slučajevima trebamo se pravilno brinuti za svoje tijelo kako bismo ga bili manje svjesni. 2. Pravilno stimuliranje uma. Bhaktivinod Thakur dalje objašnjava, nakon što smo se pobrinuli za svoje tijelo trebamo paziti što se događa u našem umu. Znamo da nam um može biti najbolji prijatelj i najveći neprijatelj. Ukoliko um nije zadovoljan, čak i ako se dobro brine o svome tijelu, osoba neće biti uspješna u vlastitom životu. Ako u zajednici bhakta nismo senzitivni o pravilnoj brizi svoga tijela i pravilnoj stimulaciji uma, onda će zajednica biti neuspješna. 3. Potreba za društvenom dobrobiti. Danas je HH. Jayapataka maharaj na svojem predavanju govorio o socijalnoj skrbi. I dalje kažemo da mi nismo ovo tijelo, ali u isto vrijeme mi imamo tijelo i ono pripada Krišni, zato se trebamo brinuti o njemu kako bi Krišna bio zadovoljan, isto kao što je naša dužnost kao bhakte da vidimo da sve pripada Krišni. Stoga shvatite što to znači; mi samo brinemo za stvari, a Krišna je pravi vlasnik. To znači da se jako lijepo brinemo za svoju kuću i svoj auto, zato što oni pripadaju Krišni. Čak i za svoju djecu i bračne supružnike kažemo da ne pripadaju nama već Krišni i stoga se za njih lijepo brinemo. Zbog čega je to toliko važno?. Ukoliko shvatimo da naša djeca pripadaju Bogu brinut ćemo se za njih još bolje nego da tvrdimo da su ona samo naša. Ako kažemo da naša djeca, naša žena i naš muž pripadaju nama i želimo ih ignorirati, zanemarivati ih ili ih tući, mi ćemo to i raditi jer pored svega oni pripadaju nama, oni su naše vlasništvo. Ali ako shvatimo da oni pripadaju Krišni, trebamo se ponašati prema njima na način na koji bi pravi VLASNIK bio zadovoljan. Ako imamo ovakav mentalitet, neće postojati zlostavljanje djece, maltretiranja bračnih supružnika i razvoda, nego će se svatko ophoditi prema drugima sa velikom brigom i ljubavlju, zato jer ćemo misliti: -Krišna nas gleda ; to pripada Krišni i moramo se ponašati prema osobi na način koji bi najviše zadovoljio Krišnu. Kada govorimo o društvenoj dobrobiti među bhaktama, to znači da razmišljamo kako da se pravilno brinemo o vlasništvu i o drugima na način koji bi zadovoljio Krišnu. U većini religija možemo čuti da trebamo voljeti svoje susjede kao sami sebe, no kao vaišnave trebamo voljeti druge i više nego sebe. Mi kažemo:¨ ja sam tvoj sluga¨ i nazivamo druge : ¨ Prabhu !!! Prabhu !!! Prabhu !!!˝ , to znači:˝ Ti si moj Gospodar!!! Ti si moj Gospodar !!! Ti si moj gospodar !!! ¨. Stoga, ako se prema nekome ophodimo impersonalno, to znači da nemamo raspoloženje vaišnave ; ako se prema nekome ophodimo kao da su oni naše vlasništvo, ni tada nemamo raspoloženje vaišnave. Trebamo se ophoditi prema svima sa ljubavlju, prepoznajući da oni pripadaju Krišni. Zadnja stvar koju Bhaktivinod Thakur ističe je: 4. Proučavanje šastra. On nam daje do znanja da je kako pojedincu, tako i društvu potrebno usredotočivanje na ove četiri stvari kako bi bili uspješni. Pogledajmo sada listu: 1. Pravilna briga za tijelo. Mi nismo ovo tijelo, ali ako se ne brinemo o tijelu, morat ćemo biti još više svjesni tijela. 2. Ako nešto radimo, ali um nije zadovoljan, doživjet ćemo neuspjeh i probleme u budućnosti. 3. Zato što smo socijalna bića, uključeni smo u sadhu-sangu, imajući konstantnu interakciju u različitim odnosima i zbog toga nam treba zdrava društvena stimulacija. 4. Na kraju, potrebno je proučavati spise. Ako ponekad promatramo cijelo ljudsko postojanje, vidjet ćemo da prolazi kroz različite evolucijske stupnjeve, kao: anna-maya, prana-maya, gnjana-maya i vignjana-maya. -Anna-maya je stupanj na kome osoba samo traži hranu. -Prana-maya je stupanj na kome osoba traži zaštitu. Kada je osoba zaštićena, tada se može zanimati za neke filozofske uvide ili sticanje nekakvog znanja, a kada je stekla neko znanje, onda počinje postavljati dublja filozofska pitanja, kao na primjer, kakva je priroda života itd. Svjetovna biologija, antropologija i sociologija također objašnjavaju neke određene stupnjeve razvoja, koji su ponekad slični vaišnavskom objašnjenju. Oni također kažu da se ljudi i društva u najosnovnijem obliku jednostavno bave problemom preživljavanja. To znači da kada društvo, civilizacija ili pojedinac nisu jako napredni, oni misle samo na jedenje, spavanje tj. misle samo na fizičke potrebe. Kada ponešto uznapreduju, onda se brinu o sigurnosti, obrani i zaštiti. Kada se još dalje napreduje, javlja se potreba za druženjem i pripadnosti tj. osoba želi biti dio neke grupe, kluba ili organizacije. Kada je osoba još naprednija, traga za nekim ugledom i poštovanjem. I naposljetku, najviši nivo je kada osoba traga za samoispunjenjem, odnosno kada traga za samospoznajom. Bhaktivinod Thakur nam u ¨ Šikšamriti¨ govori o ova četiri načela koja uključuju potrebe kako pojedinca, tako i civilizacije. Neki ljudi i neke civilizacije nikada nisu napredovali dalje od prvog i drugog stupnja. Čak i većina modernih civilizacija nisu napredovali dalje od drugog stupnja. Sve se svodi samo na anna-maya i prana-maya, sto znači jedenje i branjenje. Možete vidjeti kako se različite nacionalne države toliko bore jedne s drugima, želeći da sve više posjeduju. Imajte na umu da su nacije vrlo slične pojedincu. Kaže se da je obitelj mikrokozmos nacije. Kada je obiteljski život zdrav, tada je i cijela nacija zdrava. Kada se ljudi previše bore međusobno, previše bore unutar obitelji, vidjet ćete da će se i nacije više boriti međusobno. To je razlog zašto će se najveći dio naše diskusije odvijati vezano uz pojedinca i zajednicu, ali zapravo shvatit ćete da je to jedno te isto. Jer, što je zajednica? To je skup većeg broja pojedinaca. Zajednice također prolaze kroz određene cikluse. Isto kao što jedna osoba od bebe postaje dijete, onda tinejđer i na kraju odrasla osoba. Zajednica je zapravo kao tijelo. Naše tijelo ponekad je zdravo, ponekad je bolesno, ponekad umire, ponekad je mrtvo. Na sličan način svjesnost u zajednici ovisi od svjesnosti svakog pojedinca. Ovih slijedećih par dana želimo razmišljati o zajednici kao o nečemu živome. Ponekad govorimo o ¨ bhakti lata bija ¨, o puzavici predanog služenja. Mi naglašavamo da moramo zalijevati puzavicu s pravilnom i snažnom sadhanom, odnosno procesom slušanja, pjevanja, sjećanja itd. Stoga, kada lijepo zalijevamo vlastitu puzavicu predanog služenja, tada ona raste i raste i osoba dobiva snažnu duhovnu svjesnost. Ukoliko je ne zalijevamo, kao i kod biljaka, puzavica se počinje sušiti sve više i više i na kraju umire. Isto kao što postoji: ¨gjnana-bija, karma-bija, bhakti-lata-bija , tako postoji i ¨ community (zajednica) bija¨ tj. sjemenka društva¨ i ona će se razvijati onako kako je zalijevamo. Vidite, postoje različite vrste zajednica i to: 1. Slučajna zajednica. To znači da se nešto dogodi i ljudi slučajno oblikuju neku vrstu zajednice. Stoga, slučajna zajednica neće biti jako snažna, zato što su neke neuobičajene stvari prouzrokovale da ljudi budu zajedno, na žalost, to je obično neki nesretan slučaj. Kao primjer možemo uzeti neku automobilsku nesreću. Osoba koja završi u bolnici sasvim će slučajno stvoriti zajednicu s osobama koje su u istoj sobi s njom. Čim ozdrave takve će osobe otići. 2. Zajednica nastala iz okolnosti. To znači da ljudi pripadaju istom klubu, istoj religiji, zanimaju se za istu filozofiju ili ih je zbližila neka nesreća.; ali glavna stvar je da se nešto dogodilo što ih je dovelo zajedno. Zajednicu nastalu iz okolnosti imamo na primjer, kada ljudi žive u nekom susjedstvu zato što su siromašni, odnosno jedino zbog svoje ekonomske situacije oni žive na tom mjestu. Kada dobiju bolji posao i više novca, oni će napustiti tu zajednicu, jer nisu snažnije vezani za nju. 3. Osmišljena zajednica tj. zajednica koja je stvorena po unaprijed utvrđenom planu. Ovo je planirana zajednica u kojoj ljudi znaju što rade, svjesni su toga i učestvuju u toj zajednici u skladu s tom svjesnošću. U toj zajednici ljudi imaju određenu filozofiju i odabrali su da žive zajedno bazirajući se na toj filozofiji. Ljudi pohađaju određeni univerzitet zato što žele da nauče medicinu ili pravo i žive zajedno zato što imaju određeni plan. Kao bahkte nalazimo se u trećoj kategoriji - osmišljene zajednice. Ona je isplanirana i temelji se na šastrama. Imamo neke specifične ciljeve koje želimo ostvariti. Živeći zajedno mi se uvježbavamo kako bismo se vratili u duhovni svijet. Duhovni svijet nije samo skupina jogija, to je zajednica koja je vječna. Ukoliko imamo problema prilikom naših društvenih odnosa, trebamo pogledati u čemu je problem. U duhovnom svijetu nije sada da svi misle jedino na Krišnu , već imaju međusobne odnose upravo kao da je svaka osoba Krišna. Drugim riječima, nije da osobe tamo misle: ¨ Ah, do vraga što sam sa svim ovim ljudima, samo ću čekati Krišnu! ¨ Svi oni posjeduju određena Krišnina obilja i stoga su vrlo radosni kada su jedni s drugima i to se još više pojačava, gotovo do nekakvog stanja eksplozivnosti, kada se Krišna pojavi. Ponekad bhakte početnici pokušavaju služiti samo gurua ili sannyasija. Kada mu guru dođe postaje vrlo ponizan i žarko želi raditi neku službu, a kada guru nije tu, oni kažu: ¨ O, nemam vremena za službu, nemoj me zamarati s tim! ¨ Takav bhakta uopće ne mari ako nekoga usput udari ili pomakne, on samo misli: ¨ O, tu mi je guru .¨ To nazivamo svjesnošću kanisthe. Ili kao što su ponekad ljudi puni poštovanja prema Božanstvima, ali nemaju vremena i nisu zainteresirani ni za koga drugoga. Shvatite ovu važnu poantu. Ako pokušavate služiti Krišnu direktno, to je svjesnost sahajiye. Trebamo služiti Krišnu kroz duhovnog učitelja, ali duhovnog učitelja možemo pravilno služiti samo ako pravilno služimo sadhue. Sve se svodi na svakodnevno druženje. Ako u svakodnevnom druženju ne služite pravilno, onda je vaša služba prema guruu sentimentalizam. Pravilnim služenjem sadhua, razvit ćete iskrenu ljubav i službu za gurua, a dobrim i iskrenim služenjem gurua, razvit ćete iskrenu ljubav prema Radhi i Krišni. Upravo zbog toga su zajednice i svakodnevni odnosi toliko važni. Nije bitno koliko znate, koliko ste dugo bhakta, ako se u svakodnevnom druženju ne odnosite na zdrav način, vi ste tek početnik. Možete biti bhakta 10, 15, 20 ili 30 godina i možete znati puno stvari, ali ako se ne družite na način pun ljubavi sa sadhuima, vi ste veliki početnik. Barometar naše svjesnosti je ono što se događa dok se družimo sa drugima. Druženje sa sebi ravnima je jako, jako važno, jer kroz takvo druženje dolaze mnogi testovi. To je slično učitelju koji daje neku lekciju i piše nešto po ploči, a učenici slušaju, međutim prava lekcija će biti kada učitelj izađe iz učionice. Neki su učenici jako dobri sve dok su učitelji u učionici, ali čim učitelj izađe, oni varaju, smiju se, rade različite neprimjerene stvari; to znači da oni nisu dobri učenici. Učitelj je predao svoju lekciju, ali sada, pitanje je koliko smo to čuli, usvojili i primijenili. Primjenjivanje dolazi do izražaja u sadhu-sangi tj. u primjenjivanju zdravih odnosa. Posljednju stvar koju želim spomenuti je sljedeća; da bi imali zdravu zajednicu, moramo imati otvorenu i iskrenu komunikaciju. Ljudi moraju osjećati da mogu govoriti i otvoriti se. Ako živimo zajedno, ali ne komuniciramo iskreno, ne možemo reći drugima kako se osjećamo, onda je to pseudo zajednica. Većinom su zajednice pseudo zajednice, jer se ljudi okupljaju, ali rijetko otkrivaju što im je na umu. Ljudi se okupljaju, ali oni samo gledaju što mogu dobiti iz neke situacije, umjesto da gledaju što mogu dati i podijeliti. To znači da ljudi dolaze u neku zajednicu, ali im nije stalo do toga da poštuju tu zajednicu, jer gledaju samo kako da zavladaju, dobiju ili iskuse nešto u njihovoj koristi. Suprotno tome, iskrena zajednica znači otvorena i iskrena komunikacija. Ako smo previše tajnoviti, onda to nije iskrena zajednica, nego je pseudo zajednica; ako u zajednici postoji previše impersonalizma i previše smo različiti, to je također pseudo zajednica. Kada postoji previše različitosti dolazi do anarhija, a kada postoje samo sličnosti bez ikakve razlike, onda je to samo vještačka tvorevina tj. konformizam. Ako svi rade iste stvari i razmišljaju na isti način, oni su poput klaunova i to je kult, a ne zajednica. Ako vidite zajednicu u kojoj se svatko ponaša na isti način, to nije istinska zajednica, jer su ljudi uvijek različiti; imaju različite potrebe, želje i percepcije. Kao što vidite, oba su ekstrema jako opasna. S jedne strane imamo anarhiju, gdje svatko radi ono što hoće i sve je različito; to je samo revolucija, tj. pobuna, a s druge strane, kada svi rade isto, onda je to represija, odnosno kult i to nije zajednica. U duhovnom svijetu postoji toliko raznolikosti; svaka je rasa drugačija. Čak i u istoj rasi postoji toliko različitih stvari. Kao na primjer u vatsalya rasi, neke su gopije starije, neke su mlađe, neke imaju više zaštitničku ulogu, znači postoji toliko puno različitosti čak i unutar iste rase. Sada idemo dalje i želim vas obavijestiti da ćemo se jako često dijeliti u grupe. Stoga vas molim da se sada podijelite u grupe i da odaberete jednu osobu među vama koja će biti glasnogovornik, koja će zapisivati i koordinirati grupu. Oni od vas koji su došli kasnije i nemaju svoj broj, mogu se priključiti grupama kada se one formiraju, ali pazite da ne bude previše bhakta u jednoj grupi. Želim da unutar grupe 10 minuta razgovarate o tome koje probleme smatrate najizraženijima u vašoj zajednici. Potom podijelite s nama dvije ili tri zamisli do kojih ste došli; molim vas nemojte samo nabrajati, jer željeli bismo imati vrlo raznolik popis tih problema. Dio ovog seminara je namijenjen tome da bismo se poboljšali, pa čak i da izbjegnemo neke stvari prije nego što se one dogode. Imajte na umu da se družimo unutar jedne kulture namijenjene produhovljenju. To znači da najprije trebamo prihvatiti kulturu, a potom je dijeliti sa drugima. Znači, sada želimo stvoriti nekoliko pravih zajednica sa iskrenom, otvorenom i zdravom komunikacijom i želimo imati dobrobiti od takvog druženja, jer svi imamo sposobnosti da pomognemo jedni drugima; želimo da zaštitimo jedni druge s pravilnim druženjem i ophoditi se jedni prema drugima sa razumijevanjem da svaka osoba pripada Krišni. Stoga, trebamo pružiti drugima više ljubavi nego što bi pružili osobi kad bi ona pripadala nama. Sada ćemo imati kratke izvještaje od osoba koje su vodile zapisnike. Molim vas da negdje u svom umu pohranite neke podatke koje ćete čuti pri izvještavanju svake osobe. Sljedećih par dana dok budemo govorili o zajednicama, pokušat ćemo riješiti neke od ovih problema. Vjerojatno ćete vidjeti kako su različitim zajednicama problemi s kojima se suočavaju slični. Molim vas sada, da vaši zapisničari kažu tri ili četiri glavna problema o kojima ste raspravljali u vašim grupama. Grupa broj 1 ( izvještaj daje glasnogovornik te grupe) . - Postoji svojevrstan strah od osuđivanja; strah od socijalne represije; strah od uplitanja u osobne živote bhakta. - Nismo dovoljno entuzijastični, a kada imamo energiju, ne znamo kako da je pravilno upotrijebimo, da li da napravimo neku službu i kakvu službu?; da li netko uopće radi neku službu? Itd; - Nedostatak kooperacije i to prati naravno i one osjećaje usamljenosti; ne možemo naći svoje sunce u bhakti-yogi, a to rezultira s odlaskom iz nje. BTS: Znači, to su bile tri glavne točke o kojima se raspravljalo u prvoj grupi. Molim vas ako možete, zapamtite ih, jer je moguće da se one pojave i u vašoj grupi ili zajednici. Sljedećih dana pokušat ćemo otkriti na koji način smanjiti ove probleme koji se pojavljuju. Grupa broj 2 ( izvještaj daje glasnogovornik te grupe) . - Kako realizirati teme o kojima stalno raspravljamo? Na primjer: nemogućnost prave edukacije. - Razvodi brakova u ISKCON-u; - Napadanje ISKCON-a od onih članova koji su napustili ISKCON; - Nemogućnost ispoljavanja vlastite prirode unutar ISKCON-a. Grupa broj 3 (izvještaj daje glasnogovornik te grupe). - Površni odnosi, nema pravog prijateljstva. - Nema dovoljno ljubavi i pažnje za bolesne ili sve one druge kojima to treba. - Veliki raskorak između teorije i prakse. Grupa broj 4 (izvještaj daje glasnogovornik te grupe). - Nedostatak poštovanja za individualne potrebe, ovdje se isto može spomenuti da se neke službe previše naglašavaju u odnosu na druge. - Nedostaje otvorena i zdrava komunikacija između Bhakti. - Ima problema u rješavanju konfliktnih situacija, tj. nesporazumi između bhakta. Mnogi bhakte ne znaju kome se obratiti kada nastane neki problem, posebno matajis imaju veliki problem oko toga, ne znaju kome se obratiti i riješiti neki problem. Grupa broj 5 (izvještaj daje glasnogovornik te grupe). - Razočaranje; pošto su mnogi bhakte, koji su pokušali svoje živote nekako 100 % posvetiti guruu, doživjeli razočaranje, nakon što su neki gurui, ne znam kako to da nazovem, da ne napravim uvredu, otišli, osjećajući se povrijeđeno, mnogi od njih, što je i prirodno, okrenuli su se više ka uređivanju vlastitog života, ali je sa druge strane misija zanemarena. - Ne osjeća se briga starijih bhakta u odnosu na mlađe, kao na primjer nedostatak treninga i brige uopće. - Slaba organizacija, što naravno dolazi sa vrha; ako lideri nisu dobri, onda je problem, jer mi smo ljudi kojima treba vodstvo i kada je lider dobar, onda to mnogo lakše funkcionira. - Četvrta stvar o kojoj smo razgovarali je ekonomski moment; na žalost za duhovni život, tj. za inspiraciju u duhovnom životu treba dosta novca kako bi mogli posjećivati festivale, kako bi mogli otići u Indiju, kako bi mogli pozvati gurue itd. Pošto je ekonomska situacija u nekim zemljama jako teška, bhakte si ne mogu to tako lako priuštiti. BTS: Kao što smo rekli, želimo napraviti istinske zajednice, što znači da nam komunikacija mora biti zdrava i otvorena. Ukoliko želimo slijediti ovaj model ponovnog produhovljenja, također trebamo imati na umu da smo mi jedna duhovna obitelj. Možemo riješiti mnoge probleme ukoliko upamtimo da smo svi obitelj. Ova obitelj definitivno ima probleme, ali ideja je da ih pokušamo riješiti za dobrobit svih njenih članova. Zdrava obitelj neće poricati probleme, niti će ih previše naglašavati, ona će ih analizirati kako bi ih mogla riješiti. U pseudo zajednicama ljudi su zajedno fizički, ali nisu istinski zajedno, zato što oni ne otvaraju svoja srca i um na pravi način. Ljudi iz takvih zajednica se ne brinu duboko jedni o drugima, stoga je takva zajednica impersonalna. Sada ćemo preći na grupu broj 6. Grupa broj 6 (izvještaj daju dvojica glasnogovornika te grupe). Osoba broj 1: Mi smo probleme podijelili na dva dijela : a) zajednički problemi; b) problemi osoba koje žive u hramu i osoba koje žive van hrama. Sada ću nabrojati probleme o kojima se razgovaralo u našoj grupi: - Izgubljena poanta, - što znači uspjeti u životu; zaraditi novac, biti bogat, biti zdrav, imati lijepu obitelj ili nešto drugo. -Javljaju se problemi osjećaja manje vrijednosti i ljude nose maske. - Iz svega toga dolazi do nezadovoljenih emocionalnih potreba. Sada ću reći nešto više o problemima osoba koji žive izvan hramova: - Manje ili više mi imamo riješene egzistencijalne probleme jer radimo itd. ali to nam uzima mnogo vremena i nemamo toliko vremena za duhovni život, za socijalni život i druženje. - Kao zajednica preveliki smo da nemamo organizirani društveni život, ali opet smo previše mali da bismo taj društveni život među sobom organizirali kao na primjer: organiziranje kazališne predstave. Tako da je taj socijalni aspekt puno bolje riješen za bhakte koji žive u hramu. Osoba broj 2 (iznosi probleme koje bhakte imaju u hramu): Kao što je Maharaj rekao, kultura znači nešto što uključuje sva osjetila, a ISKON je ipak više društvo nego baš da je zbilja kultura koja se raširila po cijelom svijetu. - Neke matajis su se žalile da njihove emocionalne potrebe nisu zadovoljene, a i dalje imaju želju da ne idu van granica ISKON-a. - Bhakte koje napuste sve i odu u hram ( sa završenom osnovnom ili srednjom školom) nakon 6-7 godina, koliko god da su proveli u hramu, kada bi željeli živjeti van hrama moraju nastaviti otkud su počeli. To im izgleda kao bitan i skroz nedirnut problem; i iz tog aspekta, u biti njihovo društvo im uopće ne nudi nikakvu sigurnost, ni neku garanciju. - Sličan problem još uvijek je vezan uz osobe koje su bolesne ili starije. Oni se teže mogu situirati u hramu, ako nisu situirane vani. Grupa broj 7 (izvještaj daje glasnogovornik te grupe): U ime grupe broj 7, mogu reći da smo došli do zajedničkog zaključka, a to je da svi problemi dolaze zbog nedostatka svjesnosti Krišne. Stoga, prvi problem je: - Bhakte premalo vrednuju tuđu službu, a svoju vrednuju previše. - Prihvatiti druge osobe kakve jesu. Svaki bhakta ima neke dobre i neke loše osobine i trebali bi ga prihvatiti takav kakav je, s tim da se on trudi postupno napredovati, što znači nitko nije savršen od početka. - Bhakte bi više trebali vršiti zajedničke duhovne aktivnosti. Ponekad se čini kao da svatko živi u svom svijetu. - Zadnji problem je nezrelost. Da bi se on riješio potrebno je: više čitati šastre, shvatiti potrebe drugih ili barem početi razmišljati uopće, odrasti, što zahtijeva aktivan rad, vaišnava seva iz koje dobivamo realizacije. Grupa broj 8 (izvještaj daje glasnogovornik te grupe): - Bhakte se ne mogu poistovjetiti za zajednicom u kojoj se nalaze i stoga ne mogu prihvatiti odgovornosti. - Nedostatak osobne brige, zbog kojeg se mnogi bhakte udaljavaju, vraćaju se svojim obiteljima i uglavnom žive u materijalnom okruženju. - Nedostatak otvorene komunikacije, koja je nužno potrebna jer postoje različiti interesi. Grupa broj 9 (izvještaj daje glasnogovornik te grupe): Govorili smo o različitim stvarima i podijelili te probleme u nekoliko ogranaka. a) Osobni problemi: - nedostatak entuzijazma; - nismo spremni prihvaćati razlike; - postoji zavist među bhaktama; - nedostatak pravilne komunikacije međusobno, kao i sa drugim vjerskim zajednicama; b) Problemi koji dolaze od vođa u našem društvu: - u prošlosti smo mogli vidjeti primjere totalitarizma; - nepravilno slijeđenje Šrila Prabhupadovih instrukcija; - nedostatak podrške od starijih bhakta; - očekujemo od drugih da budu samospoznati, dok mi to sami nismo. Zapazite da je ovo kao da radimo inventuru. Ni u jednom poslu ne možete napredovati ukoliko povremeno ne napravite inventuru. Ponekad kada ste bolesni da biste ozdravili prvo morate vidjeti od čega bolujete. Možemo riješiti gotovo 50 % problema otkrivajući koji je naš problem. Na primjer, ako ste bolesni , ali ne znate što je uzrokovalo bolest nećete znati što da poduzmete. Međutim kada ste napravili analizu i utvrdili koji su uzročnici te bolesti, znat ćete kako se izliječiti. Stoga je za razvoj zajednice vrlo bitna otvorena komunikacija. Stvar nije u tome da budemo cinični ili kritični, već da vidimo na koji način se svi možemo poboljšati. Grupa broj 10 (izvještaj daje glasnogovornik te grupe): - prakticiranje duhovnog života u društvu koje utječe na nas, a pritom nije svjesno Krišne. - previše smo okupirani sami sa sobom što znači da smo impersonalni prema društvu u kojem živimo. - nedovoljni broj kvalificiranih brahmana i lidera koji su potrebni za vođenje i širenje pokreta. - zbog nedostatka spiritualne snage vanjski svijet ima veliki utjecaj na nas tako da i sami padnemo u zamke čulnog uživanja. - izraženo nepovjerenje među bhaktama . Pogledajte koliko smo ideja iznijeli za nekoliko minuta. To su stvari o kojima ste sigurno razmišljali svakodnevno, pa su vam one već na umu. Želio sam započeti s ovakvom vrstom razmjene tako da tijekom ovih nekoliko dana možemo razgovarati i pogledati ove probleme izbliza. Sada ću ukratko sažeti o čemu smo danas govorili. Ovo smo jutro započeli s time što smo probali definirati što je ova institucija čiji smo svi dio, i svi ste podijelili svoja različita razmišljanja što ova institucija znači za vas. Sva ta vaša pozitivna promišljanja još smo obogatili govoreći o Prabhupadinoj definiciji da je ovo kulturni pokret namijenjen produhovljenju planete. To znači da imamo ogromnu dužnost da se brinemo za vlastitu zajednicu na snažan način i zatim da utječemo na cjeli svijet. No ako ovo ne funkcionira za nas osobno kako ćemo moći napraviti takav utjecaj? Stoga moramo pažljivije razmisliti o tome kako ova znanost može djelovati. Objasnili smo da postoji pseudo zajednica i istinska zajednica. Istinska zajednica je ona u kojoj postoji iskrena, otvorena komunikacija i kooperacija , i dobra sadhu sanga, zajednica, to znači da radimo stvari zajedno, da surađujemo. Vrlo je bitno što radimo, jer način na koji se ophodimo sa sebi ravnima određivati će našu svijest. Pravilnim druženjem sa sadhuima, razvit ćemo pravilni odnos sa guruom, a time i pravilan odnos s Krišnom. Sve počinje i završava sa sadhuima. Ukoliko nemamo pravilan odnos sa sadhuima naš odnos sa duhovnim učiteljem je sentimentalan, a stoga je i naš odnos s Krišnom sentimentalan tj. odnos sahajiye. Isto tako ukoliko se bavite nekim sportom ili glazbom, moći ćete to pravilno obavljati jedino ako dobro vježbate. Stoga se trebamo ophoditi međusobno kao da je svaka osoba Krišnino vlasništvo. Trebamo vidjeti da sve pripada Krišni: naš muž, žena ili fizički predmeti. Stoga za njih se trebamo brinuti bolje, nego da pripadaju nama. Trebamo se podsjećati da nas Krišna gleda. Spomenuli smo kako nam Bhaktivinod Thakur daje ova četiri načela koja garantiraju uspjeh kako pojedincu tako i zajednice. Primjećujete li kako sve probleme koje ste iznijeli pripadaju u neku od ovih kategorija. Kad bismo se bolje bavili ovim kategorijama mogli bismo umanjiti veliki broj tih problema. Spomenuli smo da je naša zajednica planska odnosno promišljena. Tokom sljedećih nekoliko dana spomenut ćemo što je Šrila Rupa Goswami rekao o tom planu. Sutra ćemo pogledati malo izbliza o stvarima koje su istaknuli djeca gurukule; koje stvari oni smatraju da bi pomogle boljem razvitku društva. Pogledat ćemo također neke od međunarodnih istraživanja koje govore o ovim temama i imat ćemo nekoliko vrlo kratkih interaktivnih trenutaka. Sada vam želim dati domaći zadatak. Ovo će nam ponešto ubrzati sutrašnji seminar. Krišna je u svačijem srcu i stoga se doista možemo pročistiti kada imamo međusobne, interaktivne razmjene. Često se družimo kada zajedno radimo na nekim projektima, a katkad to traje i nekoliko godina. Tako da znamo jedni drugima kako jake, tako i slabe točke. Želio bih da svatko od vas, tijekom današnjeg ili sutrašnjeg dana, u svakom slučaju prije nego što dođete na seminar, postavi nekome tko vas dobro poznaje ova dva pitanja: 1. Dali postoji nešto što ja radim, a što te uznemiruje ? Kada vam osoba odgovori, zapišite to. Nemojte se braniti, nemojte raspravljati o tome, samo zapišite. Ego je jako smiješan, uvijek se želi obraniti. Ego će vam reći: - Što, to je ono što ti misliš o meni ?!!! Ti si puno gori od mene ! Znači samo zapišite, čak i ako to nije točno, jer je jako bitno da otkrijete što osobe koje vas već dugo vrijeme poznaju misle o vama. 2. Da li postoje neke stvari koje, ukoliko ih primijenite, vam mogu pomoći da postanete bolji bhakte ? To znači da pitate tu osobu, koja vas već duže vrijeme poznaje, za neki savjet odnosno kako ona misli da biste vi mogli postati bolji bhakta. Objasniti ću zbog čega je ovaj zadatak važan. Mi vrlo često provodimo vrijeme zajedno, međutim ne komuniciramo vrlo iskreno . Kad vidimo problem neke osobe ne trudimo se pomoći toj osobi; mi vidimo-ali ne vidimo. Ponekad neka osoba ima problem i mi dopuštamo da taj problem postane sve gori i gori , sve dok jednog dana osoba ne ¨padne¨ i ne ode. Uistinu, ponekad je teško prihvatiti kritiku od osobe za koju smatrate da ne mari za vas. Ali u našoj zajednici trebamo stvoriti atmosferu da se toliko mnogo brinemo jedni o drugima, da kada želimo nešto podijeliti ili reći to bude razmjena brige i ljubavi. Ljubav znači da se brinete o najvećoj dobrobiti za tu određenu osobu. Ljubav ne znači poricati ono što vidimo u osobi, već pokušati joj pomoći da to ispravi .Osim toga mi bismo trebali biti sluge drugima i to je način na koji bismo to mogli učiniti. Napravite ovaj zadatak, ponesite to sa sobom, dođite na vrijeme sutra i onda ćemo o tome raspravljati. ISKON – ov osnivač ačarya Šrila Prabhupada KI JAY !!! ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Dakle imali smo zadatak od jučerašnjeg dana . Zamolili smo što je moguće više bhakta da naprave zadatak koji sam im dao. Ovo jutro Smita Krišna maharaj i Jayapataka maharaj su spomenuli nešto o druženju. Smita Krišna maharaj je spomenuo kako druženjem možemo više razumjeti naše dobre odlike, naše slabosti tj. druženje je poput ogledala koje nam omogućuje da bolje vidimo sebe. Jučer smo govorili kako se naša prava Svjesnost Krišne manifestira ili ukazuje u skladu sa druženjem s osobama koje su na istom nivou s nama, odnosno koje su nam bliske i slične. Krišna je u svačijem srcu i kada osoba počinje postajati ozbiljna, Krišna će joj prilaziti i pomagati. Ali ako nismo pažljivi onda ćemo izgubiti mogućnost za napredovanje. Sada mogu pozvati nekoga od vas da priđe ovdje i da podijeli s nama što ste čuli od osoba kod kojih ste se raspitivali i želim da kažete koja je ta osoba. Da li je sankirtan bhakta, vaš muž ili vaša žena i koliko dugo vas poznaje. Postoji nekoliko razloga za ovu vježbu: prva stvar je da napredujemo i na taj način pronađemo neke savjete koji nam mogu pomoći u našem razvitku. Svjesnost Krišne je znanost i stoga trebamo znati da nam neke stvari pomažu, a neke nam odmažu. Kao na primjer postoji korov, postoje anarthe koje uzrokuju da predano služenje stagnira. Dakle, ovaj kurs je namijenjen tome da možemo pažljivije promatrati našu zajednicu; što se treba prilagoditi ili preusmjeriti; kakvi problemi postoje i najvažnije kako da riješimo ove probleme, kako da ih minimaliziramo i kako da stavimo u prvi plan puno važnijih stvari koje olako prihvaćamo. Kao određeni cilj ove lekcije trebali bi očvrsnuti našu vaišnavsku zajednicu i očvrsnuti naše predano služenje. Trebamo okusiti više Svjesnosti Krišne. Često puta čitamo o Svjesnosti Krišne, o velikim vaišnavama, što su oni radili itd. ali to treba biti prisutno i u našim životima. Trebamo reflektirati njihove živote u onome što trenutno radimo. Njihova veličina, njihovo savršenstvo se treba oslikati u našom suvremenom okružju. Ako samo čitamo o stvarima u prošlosti, a ne vidimo da se te djelatnosti dešavaju danas, onda ćemo izgubiti vjeru. Vjera postaje snažna kada se moćne stvari dešavaju oko nas. Vjera ovisi puno o iščekivanju u budućnosti. Ako naša sadašnjica nije jako divna, ako imamo puno problema u našoj sadašnjici i ako nam je prošlost također bila problematična, onda će nam vjera biti jako slaba, zato što ljudi u većini slučajeva smatraju da će njihova budućnost biti produžetak njihovoj sadašnjosti koja je očitovanje njihovoj prošlosti. Ako prošlost nije bila tako loša, ako je sadašnjost osvježavajuća, onda vjera postaje snažna i mi vjerujemo u budućnost. U našem društvu ovih dana ima puno napretka, ali i puno problema. Kritiziranjem problema naša vjera počinje opadati, ali kada bi iskoristili probleme da bi shvatili neke stvari onda naša vjera napreduje. Kroz dio ovog seminara razmatrati ćemo tehnike za donošenjem odluka; kako da iskoristimo probleme, kako da iskoristimo izazove za zdravi napredak. Prije nego što zamolim da vi govorite ukratko ću pročitati jedan izvadak iz jednog istraživanja na temu koje su glavne brige koje bhakte imaju po cijelom svijetu. Kada usporedimo različite situacije u različitim zemljama glavne brige koje bhakte imaju su: 1. Pitanje vjere; 2. Zaposlenje; 3. Obrazovanje. Sada ćemo pročitati jedan dio tog istraživanja. Tema ¨ vjere¨. Postoji velika potreba za vjeru između članova ISKON-a i lidera. Ovo istraživanje je otkrilo da postoji nedostatak poštenja i otvorene komunikacije između bhakta. Impersonalizam je postao dominantan u odnosima između bhakta i on je zamijenio brigu, prijateljstvo i poštovanje. Pokazalo se da postoji nedostatak vjere u autoritete, zato što nedostaje vjere u gurue i GBC. Zato na ovim lekcijama govorimo o važnosti poštene i otvorene komunikacije. Ponekad bhakte imaju probleme u svome životu, a ne dobiju nikakvu pomoć i zbog toga otiđu u mayu; ili grihaste imaju problema i osjećaju da ne mogu ni sa kim porazgovarati, zbog toga moraju međusobno rješavati te probleme ili ispaštati; ili ako je netko brahmačari i ima problem, neće se moći stalno pretvarati. Umjesto da se razvija i napreduje on potiskuje svoje osjećaje i nakon nekog vremena pada; ako je netko sanyasi ili lider i on počinje osjećati poteškoće u svom životu, um ga smeta, potrebna mu je pomoć, ali boji se da ako se ikome obrati možda će ga ta osoba ismijati ili će mu dogmatski propovijedati i zbog toga su takve osobe plašljive i ne traže pomoć sve dok problem ne postane tako ozbiljan da je izvan i iznad mogućnosti bilo kakvog rješenja, više se ne može popraviti. To je dakle vrlo ozbiljna stvar, zato što se naš pokret temelji na ljubavi i vjeri. Puno bhakta ima problem u svom nastojanju da vjeruju. Ako ne možete vjerovati onda ne možete razviti snažnu samilost i ljubav jedni prema drugima, ne možemo služiti jedne druge. Ako nekome ne vjerujete onda se pitate o njihovim motivima, pitate se da li oni stvarno brinu o vašem interesu, ponekad se možete osjećati da vas iskorištavaju zbog službe umjesto da vas cijene kao bhaktu, ili možete osjećati da vas iskorištavaju zbog potrebe odnosno zbog nekih vanjskih razloga. Zbog toga je bitno da svaki bhakta osjeća da je on bitan, dakle da svaki bhakta osjeća da zajednica misli i želi mu najbolje. Nije nužno da se morate slagati sa svim bhaktama sa kojima živite, ali trebate osjećati da vam žele najbolje. Ali ako mislimo da netko ne brine o nama i ne slažemo se s njim, onda ima vrlo malo mogućnosti za odnos. Odnos još uvijek može biti snažan ako se ne slažete, ali samo ukoliko ste svjesni da vam ti lideri zaista žele najbolje. Možda se ne slažete s njihovim menadžmentom, s njihovim odlukama, ali dokle god smatrate da vam oni žele najbolje onda ste spremni služiti i možete komunicirati, stvari se odvijaju na lijep način. Ali kad ne vjerujete i oni vam ne vjeruju, onda to znači da postoji impersonalizam, prevara, dvoličnost i sigurno će doći do pada. Dakle, to je prva tema ili vjera. Domaći zadatak vam je bio dan da biste mogli razviti više vjere. Trebamo početi otvarati svoje umove jedni prema drugima i kada na taj način razvijemo više vjere onda ćemo više cijeniti druge ljude; a ne samo gledati, a ne vidjeti; slušati ih, a ne čuti. Trebamo dobiti određeni odgovor od osoba s kojima komuniciramo, s idejom da to ozbiljno shvatimo i da radimo na tim stvarima na koje su nam ukazali. Drugi problem je bio posao. Nemogućnost da nađemo posao unutar ISKON-a je pokazalo da većina bhakta radi neke konvencionalne poslove, dakle kod abhakta. Kako je sankirtan postao sve manji izvor prihoda za mnoge hramove, bhakte su bili prisiljeni tražiti zaposlenje u vanjskom svijetu. To je posebno utjecalo na grihaste. Rezultat je, da bhakte rade u nedevocijskim okruženjima i zbog toga su manje angažirani u svoje religijske dužnosti i prakse. To isto znači da većinu svojeg vremena sada moraju usmjeriti na izvanjske aktivnosti koje nemaju nikakve veze sa Svjesnošću Krišne, a to izvanjsko društvo također utječe i degradira njihovu svjesnost. Treći problem je nedovoljno edukacijske aktivnosti. Djeca kao i odrasli u Svjesnosti Krišne provode veći dio svoga vremena izvan ISKON-a, zato što pohađaju karmi škole. Kao što primjeri pokazuju, djeca često izrastaju bez puno vjere i povjerenja u ISKON i zbog toga ostaju manje ili više ne angažirana u prakticiranju sadhana bhakti. Djeca moraju ići u karmi škole, a čak i oni koji su u gurukuli u ranoj mladosti kasnije moraju ići i završiti obrazovanje u karmi školama. Dakle ono što se dešava je da ljudi često moraju sve više i više raditi u vanjskom svijetu i zbog toga imaju sve manje i manje vremena za sadhanu, a djeca se druže sve više i više s materijalistima i na taj način gube interes i također manje prakticiraju sadhanu i ne prihvaćaju filozofiju pokreta vrlo ozbiljno. To su tri glavna područja o kojima su bhakte zabrinuti, koje je to istraživanje otkrilo. Bilo je pet poanti, ali ovo su tri glavne. Možete sami promisliti o tome, možete pogledati u svom templu, u oblasti u kojoj propovijedate. Potrebno je pronaći način kako da poboljšamo stanje. Da bi smo se borili s materijalnom prirodom potrebno je jako puno usredsređenosti. Ako nemamo vjere nećemo uspjeti. Ako želimo svoju djecu odgojiti i ako ih pošaljemo u karmi okruženje onda ćemo imati žrtava. Kao zajednica trebamo naći više načina kako se bhakte mogu više angažirati u Svjesnosti Krišne, a istovremeno biti u stanju pokriti određene ekonomske potrebe; jer moramo plaćati stanarinu, moramo kupovati hranu i odjeću, moramo brinuti o kući, djeci i autu. Dakle, to je dio našeg postojanja u materijalnom svijetu, ali ako je naš životni stil takav da moramo stalno ići k materijalnoj energiji da bismo to radili, to za većinu ljudi znači da će njihova svjesnost biti uvjetovana. Zbog toga trebamo imati poslove koje vode bhakte, ili trebamo naći način kako da zarađujemo unutar zajednice, ili da zarađujemo na način koji će nam omogućiti da razvijemo dalje našu kulturu i da poštujemo našu filozofiju obavljajući dužnosti u guni vrline koji će manje utjecati na našu svjesnost. Sada ste vi na redu. Naš zadatak je bio namijenjen da nam pomogne osnažiti našu vjeru. Da nam pomogne da postanemo sposobni za slušanje, da budemo u stanju primiti ono što nam drugi žele dati. Ponekad je šokantno koliko možemo podržati i pomoći druge ljude, ali ne želimo to iskoristiti. Vidjet ćemo kod nekih od ovih zadataka da vas je ono što su vam ljudi rekli šokiralo. Kako oni mogu tako misliti, kad ja ne mislim tako o sebi. Ako se ogledate u ogledalu možete vidjeti ono što želite vidjeti, nećete vidjeti stvarnost. Ponekad neka mataji misli da se je jako lijepo obukla, a neki bhakta joj kaže: - Ej mataji, tvoj sari ima rupu. Stvar je u tome da druga osoba vidi da smo pocijepali sari, ali mi to ne možemo vidjeti. Ili radimo neku službu i mislimo da mi to radimo vrlo dobro, pokušavamo obući Božanstvo i nešto nije ispalo, nešto nismo vidjeli, ali netko drugi će vidjeti i pokazat će nam. Mi definitivno trebamo jedni druge da bi smo razvili širu viziju svojih života. Međutim kada ne prihvatimo priliku uviđanja drugih, onda gubimo vrlo lijepu mogućnost za razvitak i odrastanje. Sada želimo par dobrovoljaca koji su obavili svoj zadatak i koji žele podijeliti to s nama. Može reći što je ta osoba s kojom je govorio, ne mora reći ime, može reći to je bhakta iz hrama ili bhakta s kojim radim, ili bhakta iz nama-hate, ili moj muž ili žena ili moj sankirtan partner. Onda možete reći koliko dugo se poznajete i nakon toga možete reći što su vam oni rekli. Ovo je tečaj, nemojte se sada sramiti. Bhaktivinod Thakur objašnjava da postoji velika moć kada radite stvari unutar zajednice, kao što mi radimo sada. Na primjer, ako ste napravili uvredu i ispričate se pred skupom ili podijelite nešto, onda ćete dobiti ekstra dobrobiti i blagoslove. Ponekad možemo napraviti grešku i možemo se ispričati ili možemo potražiti pomoć, to je vrlo moćno kada se takva stvar napravi pred skupom, jer je to jako pročišćava. Na taj način možemo razrušiti neke barijere koje su nam u svjesnosti. Hajde da započnemo. Ima li dobrovoljaca? Osoba broj 1. Moja kćer s kojom živim, inače ona je bhakta i ima 18 godina, rekla mi je da previše pričam, previše kontroliram i imam premalo poštovanja. A jedna mataji, koju poznajem već dvije godine, rekla mi je da sam previše požudan prema suprotnom spolu. Komentar: Možemo sada vidjeti koje su poante iz ovoga . Prvo njegova kćer; poznaju se 18 godina i imaju privrženost jedno prema drugome. On želi biti bolji otac, želi bolje voditi i brinuti o njoj, želi znati što ona osjeća. Njegova kćer očito brine za svog oca i željela bi da on neke stvari razumije, da shvati. Devocijski odnos nije uvijek pitanje ispravnog ili pogrešnog. Ponekad je pitanje što će nam donijeti bolju svjesnost Krišne. Kao što na primjer, ako volite nekoga nije jako bitno da li ste učinili pravu ili krivu stvar, već da li, ukoliko osoba koju volite osjeća bol, da li je želite osloboditi tog bola. Znači da se brinete o tome da li ste napravili nešto krivo, ali također brinete kakav će utisak to ostaviti. Ponekad niste djelovali da učinite nešto krivo, ali druga osoba vidi tu stvar na drugačiji način i vi također brinete o tome kako će ona doživjeti vaše djelo. Želite učiniti nešto što je ispravno, želite učiniti nešto što je zdravo i želite učiniti to također na pravilan način. Tako da komunikacija može biti uspostavljena i možete tu osobu inspirirati. Mi smo sluge slugu i nije dovoljno da brinemo samo o sebi, moramo brinuti o našim djelatnostima, o našim riječima, o tome kakav efekt ostavljaju na druge, posebno na one s kojima se družimo svakodnevno. Što se tiče njega, možda nije tako striktan, možda nije tako zahtjevan, ali njegova kćer definitivno vidi stvari na takav način. Onda postaje bitno za njega da počne djelovati na njenu percepciju ili viđenje, a na njega ostaje da vidi da li je zaista takav čovjek. Ako nije takav, onda je dobro za njega da promatra, ali moja me kćer vidi na takav način, kako da onda djelujem da se ona ne osjeća previše izloženom ili ugroženom. Druga stvar je bila da mu je netko rekao da nešto što radi pokazuje preveliku manifestaciju požude. Dakle tu ima dvije stvari koje mu mogu pomoći direktno ili u razvijanju odnosa s tim osobama. Kada postoji netko koga volite i o kome brinete, ono što je bitno za njega treba biti bitno i za vas. Znači, bitno je za njega što netko misli da je previše požudan . On treba biti sluga te dvije osobe. Stoga proizlazi da je bitno da vidimo kakav utisak ostavljamo na druge, kako bi mogli postati bolji sluga. Osoba broj 2. Ja sam pitala jednu bhaktinu koja me poznaje već dvije godine što joj smeta kod mene. Ona je rekla da joj na meni smeta to što sam previše perfekcionalista. Ja sam ju pitala kako bi mogla ja to ispraviti. Ona je rekla da se manje pridržavam pravila, sada ne znam da li je mislila na pravila šastra ili nekih drugih pravila. Komentar: Ovdje imamo slučaj osobe koja misli da je druga osoba jednostavno preveliki perfekcionalista. I zato pita kako da to poboljšam, a ona joj odgovara da ne bude previše fanatična što se tiče pravila. To može značiti jako puno stvari. Prvo, ponekad smo previše apsorbirani samo u ritualima i pravilima i onda propustimo bhakti. Ako smo previše vezani za pravila to može izazvati pad, a također i odbacivanje pravila može dovesti do pada. Ako smo previše vezani za pravila onda smo karma-kanda, jer imamo svjesnost, evo Krišna ja sam uradio to i to, kako ćeš mi sada ti uzvratiti. Mantrao sam 32 kruga dnevno, sada ti uradi nešto za mene; postio sam 2 dana, sada mi ti trebaš srediti ono ostalo. Krišna, 3 mjeseca sam ustajao za mangala-arati, sada mi moraš naći dobrog muža. Podijelio sam tisuću knjiga prošlog tjedna, sada mi moraš dati mistične moći. Previše pravila mogu značiti da želimo kontrolirati Krišnu. Ali postoje osobe koje nisu toliko zabrinute o pravilima i koje uopće ne mare za pravila i propise i onda ih naša striktnost može uznemiriti. Vi mantrate, a oni žele pričati ´´prađalpu´´; vi pokušavate čitati, a oni vam žele pričati o onome što su vidjeli u kinu. Stoga vam kažu: - Ej, prabhu nemoj biti tako striktan i fanatičan, hajde da malo pričamo o filmu kojeg sam gledao. - Ej, prabhu, možeš kasnije završiti krug, imaš cijeli dan za mantranje, hajdemo u diskoteku. Ali ako nam netko kaže da previše težimo ka perfekcionalizmu, onda je lijepo da promotrimo te stvari, da vidimo da li previše zahtijevamo ili da vidimo kako da nastavimo, a da ipak manje uznemirujemo njihove umove. Ponekad je neka osoba vrlo striktna, ali i jako ponosna, onda ne smeta toliko striktnost nego ego koji se manifestira. Netko kaže: - Prabhu, nisam te vidio na mangala-arati zadnja tri dana! - ali zapravo on želi reći: - Ja sam bio tamo, bio sam tamo već u četiri sata. Gledao sam svugdje ali te nisam vidio, a i zadnji tjedan te nisam vidio. Ponekad osoba malo uključi svoj ego u svemu tome. Želimo lijepo služiti, ali želimo ohrabriti druge istovremeno. Ako služimo i to uzrokuje da se drugi loše osjećaju to nije dobro. Želimo pomoći, čak i kritizirati na način koji će pomoći osobi, a ne uništiti je. Netko drugi. Osoba broj 3 Živim već 6-7 godina u hramu. Jučer sam razgovarao sa Sundarananda prabhuom, koji je predsjednik hrama. Pitao sam ga što ga najviše smeta kod mene u našim odnosima. Rekao je da kada dođe do konfliktne situacije između nas dvoje ja se zatvaram u sebe i ne dozvoljavam da mi on objasni svoj stav. I potrebno je neko vrijeme da bi se ta šutnja, to odvajanje nekako stišalo da bi on mogao prodrijeti do mene. Rekao je da bi trebao biti više otvoreniji, da te situacije nekako lakše ispoljavam, odnosno da se više otvaram. Komentar: Dakle, pitao je osobu s kojom živi u hramu. To je bhakta s kojim se druži i koji mu objašnjava nešto o sukobima. Da li postoji netko iz istog templa? Da li netko živi u istom hramu sa Dipatijem? Da li se slažete s onim što je rekao Sundarananda o Dipatiju? Aha, ne poznajete ga dobro. U redu. Onda mi možemo sagledati situaciju. Netko mu je rekao da treba biti malo pažljiviji pri ophođenju u konkretnim situacijama. On može sada razmisliti o tome i napredovati na tom polju. Druga osoba. Osoba broj 4 Pričala sam sa svojom starijom sestrom koja me zna cijelog života. Rekla mi je da ono što je muči kod mene je to što ne uzimam stvari realistično; kaže da se još uvijek ponašam djetinjasto i ne prihvaćam savjete koje mi ljude daju, nego ono što mi kažu ja stavim negdje sa strane umjesto da se potrudim da te stvari riješim. I rekla mi je da bi napredovala u predanom služenju trebala bi se više družiti sa bhaktama. Komentar: Starija sestra joj je rekla da ona ne uzima stvari previše ozbiljno i trebala bi se više družiti sa bhaktama. Kao tvoja starija sestra dala ti je neki uvid kako da napreduješ. Dakle, kada čujemo ove stvari trebamo pokušati napredovati tj. poboljšati svoje stanje. Čak iako osjećamo da nismo zaista krivi za ono što nas optužuju trebamo nastojati da djelujemo na takav način da ne ostavljamo takav dojam. Mi poznajemo jedni druge puno više nego što mislimo. Družeći se mi se upoznajemo i kada ste s osobom godinu za godinom često se desi da i drugi ljudi koji poznaju tu osobu imaju isto mišljenje o njoj, ali ponekad ta osoba nema uopće pojma da ljudi tako misle o njoj. Osoba uopće nije svjesna da postoje stvari na kojima treba raditi, ali ako imamo otvorenu komunikaciju, ukoliko se obratimo toj osobi, na taj način ćemo joj pomoći da riješi određeni problem. Razmislite o tome i pokušajte poboljšati svoje druženje i malo ozbiljnije uzmite stvari u obzir. Još netko? Osoba broj 5 Ja nisam pitala ovdje nikog, ali živim sa jednom bhaktinom. Inače smo studenti i često razgovaramo što je ono što trebamo poboljšati. Sada sam se sjetila što je ona iznova i iznova ponavljala. Rekla bi mi da sam previše stroga i da mi uvijek netko treba reći ako nešto trebam uraditi, znači ne uviđam stvari bez riječi. Sa druge strane ona je sasvim druga suprotnost. Radila je stvari bez da joj netko nešto kaže, što je meni smetalo u njenom karakteru. Dogovorili smo se da ona bude što više otvorenija i da mi ukaže na to kada ja ne vidim stvari. Ja sam to također uvidjela kod sebe i sada radim na tome da kada nešto primijetim da krenem u akciju, a ne da čekam da mi netko kaže za to. Komentar: Razumijemo da poniznost nije samo dandavat. Poniznost znači iskrenost i poštenje; govoriti otvoreno i iskreno; pokušati ohrabriti druge ljude. To je pravi osjećaj poniznosti. Kada kažemo prabhu – ti si moj gospodar, to znači da imamo dužnost služiti jedni druge. Naša sadhu-sanga treba biti sve kvalitetnija. Kada postoji nedostatak vjere, onda to nije prava sadhu-sanga. Kada bhakte ne komuniciraju otvoreno i pošteno, onda se javlja dvoličnost i diplomacija. Sutra ćemo govoriti o tome kako Rupa goswami govori da te stvari uzrokuju pad. Ovo su stvari koje trebamo raditi u našem svakodnevnom devocijskom životu, a ne samo zato što smo dobili zadatak. Pokušajte saznati od osoba s kojima se neprestano družite da li postoji neka stvar kod vas koja im smeta; da li imaju neku ideju koja će vam pomoći da postanete bolji bhakta. Druženje na taj način, kad pokušavamo pomoći drugima sve više i više - to je prava stvar. Ako poričemo to, ako smo impersonalni, ako vidimo da netko ima problem, a jednostavno želimo zadovoljiti njegovu vanjsku, lažnu osobnost, onda će nam se ta stvar vratiti. Jedan od glavnih načina na koji se razvijamo u Svjesnosti Krišne jeste da razvijemo želju sve više i više za služenje. Onaj tko ima najveću želju za služenje, Krišna će mu pružiti sve mogućnosti. Na primjer ako menadžirate, ako radite u nekom biznisu i imate nekog čovjeka koji vrlo naporno radi, onda mu date sve više i više odgovornosti i unaprijedite ga. Međutim, ako netko sabotira ili je lijen ili ne koristi mogućnosti, vi ga opomenete i možete ga čak i izbaciti s posla. Ako Krišna vidi da lijepo koristimo sve što nam je dao, On objašnjava da će nam održati ono što imamo i dati ono što nam nedostaje, ali ako ne koristimo lijepo ono što imamo, nakon nekog vremena ćemo imati manje, a ako zlouporabimo ono što imamo, onda ćemo definitivno imati manje. Često puta puno problema koje imamo u našim devocijskim zajednicama je da je Krišna sve sredio i dao nam je stvari, ali mi nismo dovoljno brinuli o njima, nismo ih pravilno koristili, mi smo ih zlouporabili. Ako smo ih zlouporabili onda se javljaju različite nepovoljne reakcije koje su povezane s time. Filozofija funkcionira. Radi se jedino o našem osobnom razvitku, ali ne izvanjskom, već unutrašnjem razvitku. Trebamo vidjeti da li se razvijamo na pravilan način. Trebamo povremeno napraviti inventuru da vidimo gdje su problemi. Da li se radi o aparadhama; da li se radi o korovu. Postoje različite uvrede. Druga osoba. Osoba broj 6 Razgovarao sam s nekim bhaktama koje znam već godinu, dvije i uglavnom komentari su bili da nisam dovoljno ozbiljan, da se prema starijim bhaktama ne odnosim sa dovoljno poštovanja. Isto tako su mi rekli da prelazim od jedne u drugu krajnost tj. da sam fanatičan neko vrijeme, a onda opet postanem neozbiljan. Kao savjet su mi rekli da bih trebao naći neku sredinu odnosno da shvatim proces Svjesnosti Krišne ozbiljnije. Komentar: Evo još jedan primjer koliko ljude oko nas pronalaze stvari u nama koje mi radimo i govorimo i koliko nam oni mogu pomoći ako im dozvolimo da nam pomognu. Ako dobivamo odgovor od naše okoline, ako imamo šansu da se brže razvijamo, da bliže pogledamo neke naše slabosti i posebno ako smo u stanju da vidimo kakav efekt ima ono što mi činimo i radimo na druge. Dakle one stvari koje su ti rekli, zapiši ih ili zapamti, brini o njima i isplaniraj kako da se suprotstaviš tim određenim problemima. Krišna nam pomaže preko druge osobe. Jedan je sannyasi, koji je napustio tijelo prije nekoliko godina, pitao Prabhupada u ranijim danima pokreta: - Kako ćemo nastaviti s našom Svjesnosti Krišne kada ti odeš s ovog svijeta? Prabhupada je rekao : - Možeš me vidjeti i iskusiti kroz moje bhakte. Drugim riječima, Prabhupad mu je rekao da mi imamo kulturu. Nije da samo imaš oca. U obitelji, a mi jesmo duhovna obitelj, postoji puno različitih faktora koje čine dobru obitelj. Imamo oca, majku, brata, sestra, ujaka itd. U zdravoj obitelji dobivamo različite vrste potpore od različitih članova te obitelji koje nam pomažu da se razvijamo i rastemo, ali kada obitelj nije zdrava, onda se moramo boriti sami ili dobivamo pomoć od samo jednog sektora. Ponekad su neke stvari koje vam kažu ujak ili djeda važnije od stvari koje vam kažu majka ili otac. Dakle, djeca na tom stupnju ponekad imaju sklonost da odbace autoritet. Dijete ima više sklonosti da sluša od onih koji su mu bliski ili jednaki. Dakle, osoba koja mu je jednaka može mu reći određenu stvar koju će prihvatiti, ali koju neće prihvatiti od autoriteta. Naše ponašanje u ovom svijetu pokazuje koliko smo kvalificirani da se vratimo u duhovni svijet. Moramo biti jako ozbiljni. Što više cijenimo bhakte, to će nam se Krišna više približiti. Što više ozbiljnije uzimamo druženje sa bhaktama, to ćemo si više pomagati. Trebamo paziti da ne postanemo impersonalni u našem ophođenju, posebno s onima kojima nas poznaju. Želimo nešto dobiti od njih, želimo što više pružiti, a ne s mentalitetom pronalaženja grešaka, već s mentalitetom davanja ljubavi, kako bismo mogli brže ići prema cilju. Svaka osoba ima svoju svjesnost, stoga, naš skup svjesnosti stvara određenu vrstu okruženja. Ako imamo malo vjere na puno mjesta, to znači da bhakte imaju sumnje, to također uvjetuje da druge osobe imaju sumnje, i to se počinje širiti. Bhakti je zarazna i širi se, a maya je također zarazna i širi se. Ako smo iskreni, istinoljubivi, onda stvaramo skupnu energiju bhakti i takve se stvari odvijaju na vrlo zdrav i moćan način. Do kraja ovog kursa raditi ćemo puno ovakvih interaktivnih stvari i pokušat ćemo čuti nešto od komentara gurukula djece iz cijelog svijeta, koji su rođeni u pokretu i sada su stari preko 20 godina. Čuti ćemo na što se, po njihovom mišljenju, pokret treba usredsrijediti da bi bili bolje društvo. Pošto su djeca rođena u pokretu, a roditelji su bhakte, oni su odgojeni u pokretu, stoga njihove spoznaje trebaju biti najznačajnije za nas. Sa sociološke točke gledišta jako puno možemo shvatiti o svakoj organizaciji ili društvu od njenih produkata ili od njene djece. Djeca su budućnost. U cijelom svijetu naći ćemo da većina djece u našem društvu, posebno tinejđeri ili stariji nisu toliko željni da se potpuno pridržavaju naše filozofije i kulture. To je znak da moramo biti puno snažniji u tome kako predstavljamo naš pokret; moramo biti vjerodostojniji i onda će efekti koji imamo na vanjski svijet biti bolji. Moramo našoj djeci dati bolje primjere, tako da oni vide da je ova filozofija praktična, da funkcionira , da se ne osjećaju da smo dvolični, da ne misle da smo nepraktični, iracionalni i tako dalje. Dakle to su stvari o kojima ćemo govoriti malo kasnije i moći o njima razmisliti. Ovo je međunarodno istraživanje. Gurukula djeca su zamoljena da kažu nešto o svojim idejama kako bi naše društvo moglo ojačati. 1. Ovo je jedna mlada gurukula djevojka. Postoji potreba za drastičnim poboljšanje u menadžmentu. Osoba koja menadžira ljude treba znati učiniti stvari na pravilan način. Najvažnije je da svi budu sretni. Prabhupad to spominje. Svatko treba biti sretno angažiran u procesu. Jednostavno pohađajući bazični menadžerski seminar, shvatila sam koliko je to bitno. Komentar: Dakle bhakte, ranije su djeca išli u gurukulu, a kasnije su išli u karmi školu. Neki su imali pozitivna, a neki negativna iskustva. Ona kaže da s time što je pohađala seminar u karmi školi, shvatila je značaj menadžmenta. Ne postoji niti jedan projekt bez pravih ljudi. Naučivši pravilne procedure i standarde ljudi neće osjećati da se prema s njima nepošteno ophodimo, željeti će ostati. Naše društvo bhakta treba biti pojačano i osnaženo s time što će se menadžeri trenirati u templu. Mislim da će to zadržati više ljudi u templovima i da ćemo također imati vizionare. To je ono o čemu smo govorili jučer na lekciji. Kada čovjek ode to znači da je 50 % on kriv, a 50 % mi. Mi trebamo biti dobronamjernici i trebamo misliti što da učinimo da smanjimo mogućnost da bhakte odu, ili da smanjimo njihove probleme, frustracije i tjeskobe. 2. To je sada jedan gurukula dječak. On se obraća također problemu lideršipa. Kroz cijeli svoj život živio sam u zajednici bhakta. Promatrao sam da se puno promjena dogodilo u ISKON-u. Prva stvar koja se treba poboljšati je obuka lidera ili vođa. U prošlosti je bilo toliko puno lidera, temple prezidenta, gurukula učitelja i gurua koji su imali malo ili ni malo treninga. Pravilan trening se treba pružiti svim liderima u našem društvu da bi se moglo pravilno razvijati i lijepo napredovati. Novac je drugi bitan faktor. Novac se treba pravilno raspoređivati. Učitelji i lideri trebaju biti plaćeni za svoje napore. Ako želimo pravilno i profesionalno djelovati, moramo pravilno obučiti i istrenirati ljude i također im dati plaće, kao što bi svaka dobra organizacija učinila sa svojim zaposlenicima. Komentar: Dakle, prvo istraživanje koje smo spomenuli je ono u kojem su se bhakte iz cijelog svijeta najviše zanimali za ova tri principa, naime za vjeru, zaposlenje i obrazovanje. Ako bhakte neprestano moraju ići vani kako bi zarađivali za život, onda imaju manje vremena dati svoj doprinos templu i često puta njihova svjesnost biva kontaminirana druženjem. Zbog toga međunarodna zajednica, kao i nacionalna zajednica na globalnoj razini treba početi pronalaziti načine da poveća vjeru među bhaktama, zato radimo ove interaktivne vježbe. Isto se tako kao institucija trebamo malo više pobrinuti o ekonomskoj situaciji . Svaka institucija se brine o načinu na koji zarađuje novce. Mi živimo u materijalnom svijetu i zbog toga nam je potreban novac kako bi se stvari odvijale. Ako moramo nastaviti zarađivati novac na način koji je suprotan našim principima, to znači da ćemo imati sve manje i manje efekta na društvo u budućnosti. Ali ako smo u stanju doći do novca na način koji se poklapa s našom kulturom, onda nam je uspjeh zagarantiran. To možemo vidjeti i kroz edukacijsku situaciju. Ako djeca moraju neprestano ići van i ako su izloženi okolini koja nema veze sa Krišnom, onda će puno djece imati problema. Jučer smo govorili da je Šrila Prabhupad dao kulturni pokret za respiritualizaciju ovog društva. To znači da ekonomski, društveno, politički, religijski, sve te stvari su dio kulture. Postoji potreba za održavanjem naše duhovnosti, naše čistoće kako bismo bili u stanju djelovati unutar materijalne energije, inače ćemo biti poput ljudi koji imaju lijepu filozofiju , ali ništa ne mogu napraviti; biti ćemo ljudi koji imaju dobru, krasnu teologiju, ali kada nas ljudi pobliže pogledaju kažu: - Zašto onda to ne funkcionira u dovoljnoj mjeri ? To je jedna od tema koju su naša djeca primijetila. Mi nismo dovoljno praktični; postoji previše hipokrizije; nismo balansirani, uravnoteženi ili možemo reći da kultura nije dovoljno stimulativna za njih i zato idu van raditi druge stvari i na taj način postanu ispunjeni prihvaćajući materijalnu kulturu. Završit ću s ovom poantom, a onda ću vam dati zadatak. 3. Gurukula dječak. U Svjesnosti Krišne mi smo uključeni u kulturu bhakti, ne pokušavamo samo zaustaviti aktivnosti, djelovanja i odnose, već pokušavamo transformirati nižu svjesnost, nižu energiju u neku višu. Ako samo potiskujemo ili izbjegavamo, to može trajati samo neko vrijeme. Kada ljudi dođu u naše društvo većina njih odbacuju jednu kulturu i pokušavaju prihvatiti drugi životni stil. Ako ljudi odbacuju, a ne dobiju dovoljno, onda će se vratiti prijašnjim modelima. Ako mi prakticiramo određeni teološki sistem moramo biti sigurni da je on vrlo primjenjiv, praktičan i da to nije samo filozofija, već da može pružiti zadovoljstvo i umu i čulima. Kao što je to i Bhaktivinod najbolje objasnio. Kultura znači da su sve te stvari prisutne, da smo zadovoljni. Onda možemo zamijeniti nižem sa višim. Vaš zadatak za sutra je, kao što smo jučer gledali na probleme u našoj zajednici, želim da razmislite o jednoj ili dvije stvari u vašoj zajednici za koje nalazite da su jako divne. Dvije stvari u vašoj zajednici s kojima ste jako impresionirani, jako zadovoljni. Onda ćemo diskutirati i druge teme. ISKON founder acarya AC. Bhaktivedanta swami Šrila Prabhupada ki JAY ! Trebamo početi na vrijeme kako ne bismo poremetili sljedeću lekciju, to također znači da ćemo završiti na vrijeme. Stoga znajte da predavanje traje od 10,30h do 12,00h . Jučer sam vas zamolio da napravite domaću zadaću, odnosno zamolio sam vas da razmislite o nekoliko dobrih stvari koje imaju pozitivan utjecaj na vašu svjesnost, a koje su vezane za neki određeni program u templu ili pak neki projekt. Kao što smo prošli dan diskutirali o nekim problemima s kojima se suočavamo u našom projektu, tako danas želimo pogledati neke uistinu pozitivne stvari koje postoje u nekom projektu s kojim ste u neposrednom kontaktu. Oni od vas koji nisu uspjeli razmisliti o tome jučer, molim vas razmislite sada dok čitam neke od poanti koje su iznijeli gurukula djeca i njih ćemo čitati svaki dan. Znači, ovo su njihova razmišljanja o tome kako naše društvo može ojačati i to su njihova viđenja koja se baziraju na njihovom cijelom životu provedenom u ovoj zajednici. 1. Ovo je od jedne mlade djevojke koja kaže: Lideri u ISKON-u trebaju više brinuti i trebaju biti orijentirani više na obitelj i ljude, nego na instituciju. Komentar: Ponekad smo toliko zauzeti s mnogima, da zaboravljamo na pojedince. Neki ljudi vole to, vole biti veoma zauzeti da ne moraju biti toliko personalni, ili vole da su zauzeti s mnogim stvarima kako ne bi dublje ušli u neku specifičnu stvar. Životi nekih ljudi su upravo takvi, oni imaju toliko mnogo stvari za raditi, ali upravo ne rade ništa značajno. Ako nismo pažljivi, takva se atmosfera može stvoriti i u instituciji. Ako smo previše zauzeti s aktivnostima, ako smo previše zauzeti gledajući samo površno i radeći da se mnoge stvari dese, ali pritom minimaliziramo svjesnost, to neće biti dobro. Ili smo previše zauzeti ophodeći se s mnogo ljudi, kao lideri trebamo biti jako pažljivi, taka da kada se ophodimo s mnogo, mnogo ljudi, trebamo biti pažljivi da se ophodimo sa pojedincem sa brigom i pažnjom. Znači ne samo da gledamo brojeve i ne da minimaliziramo osobnu brigu, zato što je problem svake osobe bitan za tu osobu, tako da kada osoba, tj. Bhakta, dođe do templ-komandira ili templ- prezidenta ili GBC- a ili gurua čak i da je lider možda čuo stotinu ili tisuću različitih problema, ali za svakog bhaktu njegov ili njezin problem je jako važan za njih, i moraju biti tretirani na taj način. Nastavlja se izvještaj gurukula- djevojke: Bhakte trebaju biti neovisno misaoni i kreativni u svojoj službi prema Krišni, umjesto da ih lideri forsiraju da djeluju samo za dobrobit institucije. Na taj način oni mogu uništiti njihovu bhakti u službi. Komentar: To znači da smo ponekad toliko ´´ svjesni-misije´´ da dok se trudimo da propovijedamo misiju zaboravljamo živjeti misiju. Sa drugim riječima, dok pokušavamo da druge učinimo svjesnima Krišne, zaboravljamo sami postati svjesni Krišne. To se dešava ponekad, netko je toliko zauzet radeći svoj posao da zaboravlja izmantrati svoje krugove i ne razvija pravilnu svjesnost iako je toliko zauzet. Zato ova mataji kaže da trebamo biti pažljivi da ne uništimo individualnu bhakti, dok smo fokusirani na ciljeve i projekte oko institucije. Nastavlja se izvještaj gurukula djevojke: Članovi trebaju biti sretni i zadovoljni. Kada su članovi zadovoljni, cijeli ISKON će biti sretan. Instituciju čine ljudi koji su u njoj, a ne cigle od kojih je napravljena zgrada. Komentar: Znači ova mlada gurukula djevojka kaže da istinska institucija nisu posjedi, nisu zgrade, nisu cigle, nego ljudi. 2. Ovo je još jedna gurukula djevojka: Trebamo raditi na tome da sačuvamo članove koje već imamo. Komentar: Ovo je bitno, jer to govori gurukula djevojka. Čak i sada ovdje vidim nekoliko grihasta koji imaju djecu. Vaša će djeca odrasti u pokretu i reći će ´´da´´ Svjesnosti Krišne kada postanu tinejdžeri i adolescenti zasnovano na tome koliko su osjetili podršku koliko su osjetili da su naša filozofija i društvo istinski i iskreni gledajući primjere koje su im bhakte pokazali i kakav ste primjer vi postavili kao majka i otac. Što se tiče toga imamo veliki problem, jer većinom naša djeca ne ostaju u instituciji kako bi slijedili principe, prigrnuli filozofiju, prigrnuli kulturu. Zato je dobro da čujemo od onih gurukulija koji su tu, kako oni gledaju na probleme i kako se ti problemi mogu riješiti. Za većinu problema koji izlažu, slažemo se da postoje u našem društvu. Nastavlja se izvještaj gurukula djevojke: Da li ima smisla dovoditi nove ljude u naš pokret, ohrabrivajući ih da odgajaju djecu u Svjesnosti Krišne, kada ćemo nezdravu proporciju njih izgubiti u budućnosti. Komentar: Ne želimo imati društvo gdje ljudi dođu i ostanu 4, 5, 6 godina i zatim odu i ponovno novi ljudi dođu, ostanu neko vrijeme i također odu. To nije uspješna organizacija ako ljudi konstantno odlaze. Čak i u materijalnim organizacijama ljudi znaju da je velika investicija trenirati nekoga. Ako treniramo ljude i oni stalno odlaze, to je veliki gubitak. U biznisu su potrebni šest puta više financija i energije u treniranju nove osobe, za razliku od zadržavanju starijih. I još ovo, kada osoba koja je bila u društvu ode iz nekog razočaranja, obično kaže desetorici ili dvanaestorici ljudi za svoje razočarenje i što se dešava, neki ljudi koji su davali podršku slušajući takve stvari počet će se osjećati obeshrabreno. Ako analiziramo to u našoj situaciji vidjeti ćemo da kada netko dođe mi dajemo jako puno vremena da istreniramo tu osobu. Kada ta osoba ode potrebno nam je šest puta više energije da bi istrenirali novog bhaktu. Šrila Prabhupad je rekao da je važnije da zadržimo starije bhakte, nego da dovodimo nove. Normalno mi želimo i jedno drugo, ali ne trebamo raditi samo biznis gdje ljudi dođu i odu, već trebamo napraviti biznis u kojem će se ljudi osjećati udobno da posvete svoje živote Svjesnosti Krišne. Nastavlja se izvještaj gurukula djevojke: Bhakte se trebaju osjećati zaštićeno, a lideri moraju imati brigu i srce za bhakte. Neki od naših članova žele vidjeti da ISKON uzvraća. Komentar: Drugim riječima, djevojka kaže da ISKON kao institucija zahtjeva vrijeme i novac od ljudi, ali isto tako kao institucija treba pronaći načine da uzvrati svojim članovima. Nastavlja se izvještaj gurukula djevojke: ISKON treba razviti osobni trening za članove i lidere. Trebamo iskreno vidjeti gdje je individualno neka osoba u svom životu razumijevajući padove, slabosti i snagu koja joj je potrebna. Na taj način moći će se pronaći praktične solucije za rješavanje problema. Osjećam da našem pokretu isto tako treba pozitivna promjena u imidžu. Potrebno je da imidž i lideri postanu više dostupni normalnim, svakidašnjim ljudima. Trebamo biti zrela i senzitivna organizacija čiji je cilj da doprinosi društvu općenito. Komentar: Sa drugim riječima, naša filozofija i životni stil trebaju biti relevantni kako bi ljudi razumjeli da imamo nešto za njih. Nije sada da će se svatko priključiti pokretu i slijediti principe, ali ljudi trebaju osjećati da je to nešto što bi voljeli dostići i na taj način da žele postupno poboljšati svoje kvalitete. 3. Ovo je jedan mladi gurukulac: Volio bi da svatko tko izjavljuje da je bhakta, posebno lideri, čitaju Bhagavat-Gitu. Mislim da cilj Bhagavat-Gite da nam pokaze da mi moramo izvršavati svoje dužnosti u ovom svijetu, ali da ostanemo nevezani. Posjedujemo Raja vidya- Kralja znanja, zbog toga je naša dužnost da podijelimo to s ostatkom društva. Komentar: On ustvari kaže, da imamo toliko mnogo stvari u našim knjigama, ali mi ne usvajamo to, praktično, u našim životima. Zbog toga propuštamo toliko mnogo prilika da pomognemo jednim drugima razviti naše projekte i da dovedemo više ljude u njih na jedan zdrav način. Možete vidjeti da su veći broj ovih komentara osnovni, ali su to stvari o kojima mnogi ljudi razmišljaju ili ih primjećuju ili će ih primijetiti u budućnosti. Još jednom ću reći da su ovo djeca koja su odrasla u pokretu, koja su vidjela mnogo i koja su došla karmički da bi bili bhakte. Kada duša dođe u obitelj u kojoj su i majka i otac u Svjesnosti Krišne, to znači da je ova duša poslana kako bi mogla imati iskustvo u Svjesnosti Krišne, još u trbuhu svoje majke i od prvog dana svog rođenja. Znači ovo je specijalno rođenje. Ali ako ova duša nije ispravno vođena, kultivirana i zaštićena, onda iako netko započne tako dobro, osoba će napustiti pokret i čak može postati i neprijateljski raspoložena. U ovo vrijeme u Americi prolazimo kroz jednu od najvećih kriza koju je naš pokret ikada doživio. A ta kriza je zbog toga što neka od našegurukula djece tuže naš pokret. Oni tuže naše društvo za 400 milijuna US dolara. Najveći broj njih su djeca koja su odrasla u našem pokretu ali su razočarana, a neka od njih i zlostavljana u svojim školama fizički i seksualno. Ovo je sve povezano s nedostatkom pravilne brige, kao i nedostatkom pravilne podrške učiteljima. Ponekad nekih od učitelja su oni koji ne mogu napraviti ništa. Tu su i osobe koje su mnogo puta htjele da promijeniti svoj ašram, ali to nisu napravili zbog pritiska sa strane, tako da su se dio te seksualne energije i tjeskobe manifestirali na djeci. Ovo se dešava vani u svjetovnom svijetu, ali nitko ne očekuje takvo nešto u duhovnoj okolini. Sada se mi suočavamo s ovim problemom. Trudimo se da zaštitimo američke hramove od ove tužbe. Većina slučajeva su se potvrđeno dogodili, a zato što bi institucija trebala štititi i osigurati, sud može biti protiv institucije. Ono što ću sada napraviti je to da ću malo čitati iz ´´Nektara devocije´´, tekst broj 2 i 3, i nakon toga želim čuti nekog od vas da iznese neke poante za koje smatrate da imaju svoje mjesto u vašoj zajednici. Mnogi od vas su čitali ´´ Nektar Devocije ´´ gdje su spomenute neke interesne stvari o tome što može prouzrokovati pad u duhovnom životu . Ponekad smo zapanjeni, vidimo ljude koji su bili bhakte 10, 15, 20, pa čak i 30 godina i odjednom padnu. Stoga, netko može pitati kako i zašto? Da li je to zbog toga što Svjesnost Krišne ne funkcionira? Da li je to zbog toga što je maya jača od Krišne? Zašto nismo zaštićeni? Da li to znači da Sveto ime nije dovoljno snažno? Ili je to možda zbog toga što nama nedostaje nešto, tako da ne štitimo sebe slijedeći stvari ispravno? Šrila Rupa Goswami objašnjava ove stvari na sljedeći način. On kaže: Atyaharah prayasas ca Prajalpo niyamagrahah Jana-sangas ca laulyam ca Sadbhir bhaktir vinasyati Vinasyati bukvalno znači pad. Prasidyati su stvari koje nam pomažu da napredujemo. Pogledajmo prvo koje su one stvari koje mogu prouzrokovati da naša puzavica predanog služenja stagnira. Koje su to stvari koje uzrokuju kod osobe, i pored toga što se nalazi na putu devocije, da padne. Nitko ne pada slučajno. To se ne dešava preko noći. Postoje neke stvari u svjesnosti koje prouzrokuju devijaciju. Krišna uzvraća na naše želje. Mi imamo različita gledišta, različite ideje, različite stvari koje želimo, ali kako oni izlaze, to određuje pravac u kojem će Krišna snabdijevati ili dozvoliti da maya snabdijeva. To znači da mi možda imamo želju da budemo bhakta, ali ako su naše želje za grješnim djelovanjem jače, onda ćemo sigurno naći sebe kako se utapamo u grješne stvari. Kako su naše ideje i misli većinom fokusirane, tako ćemo dobiti sve više u skladu s time. Možda mi imamo slabu namjera da mantramo svoje krugove lijepo, da se ne intoksiciramo, da se ne upuštamo u nezakoniti seks, ali ako su neke od naših želja jače i navode nas da radimo te stvari, onda će jače želje dominirati i mi ćemo naći sebe kako radimo te stvari, bazirano na željama koje su bile jače. Zato svi moramo biti jako pažljivi što želimo. Trebamo biti iskreni i pogledati izbliza s vremena na vrijeme, da napravimo inventuru i da vidimo što zapravo želimo. Jer mi možemo reći nešto, ali što u istinu želimo će odrediti stvari s kojima će nas Krišna snabdijevati. Neki padaju zato što žele pasti. To vam možda zvuči čudno, ali to je isto kako kada idete u restoran i naručite nešto. Pogledate u meni i naručite nešto. Zamolili ste konobara da vam donese tu stvar, ali kada ste dobili porciju i počeli jesti, ne sviđa vam se. Onda se započnete žaliti, ali vam konobar kaže: - Gospodine, Vi ste to naručili zar ne ? - Da…. Ali mi se ne sviđa. Obično mi naručimo nešto, a nemamo pojma kako će to izgledati, a kada dobijemo to što smo naručili ne sviđa nam se. Ali stvar je u tome što su naše želje, naše misli, već poslali povik za nečim i to nam sada dolazi. Stoga, ako postoji nešto u našim životima sa čime nismo zadovoljni, sve što trebamo napraviti je da promijenimo našu svjesnost i vidjet ćemo da će druge stvari početi dolaziti k nama . Sve je povezano sa svjesnošću. Krišna je jako fer. Krišna neće dozvoliti da netko padne u mayu ako uistinu želi biti ozbiljan bhakta. Stoga ako ne priželjkujemo mayu previše, nećemo pasti u mayu, ali kada jednom počnemo snažno željeti trebamo se paziti, jer će stvari početi zauzimati svoje mjesto. Ovo su neke stvari koje prouzrokuju nepravilne želje i nepravilno djelovanje: 1. Jesti više nego što je potrebno i skupljati više stvari nego što nam je potrebno. Ove stvari će prouzrokovati stagnaciju i pad. Zašto baš ove stvari mogu prouzrokovati da netko padne u svom devocijskom životu? To je zato što nas ove stvari drže u stanju pohlepnosti, zavisti, egocentričnosti. To je stanje svjesnosti gdje samo mislimo na: moje zadovoljstvo, moje želje, moje tijelo, moje osobnosti, to što se meni sviđa, to što se meni ne sviđa. To je igranje Boga. Mi stavljamo sebe u centar Univerzuma . Ako stavljamo sebe previše u centar, to znači da se vraćamo ponovno ka smjeru originalne bolesti gdje stavljamo Boga, stavljamo Krišnu sa strane. To nije samo da kada jedemo previše, onda se možemo razboljeti, možemo imati loše varenje, postajemo deblji itd., jer su te stvari samo biološke . Ali sama ideja: - Želim uživati…želim uživati!!! Ako gajimo previše takav mentalitet to će nas odvesti u pravcu devijacije i pada. To su neke od stvari zašto ljudi odu. Ponekad osobe samo žele nešto dobiti, samo žele nešto uzeti. To je jako loša svjesnost, jer s takvom svjesnošću osoba neće moći nastaviti sa predanim služenjem gdje se sve bazira na tome da trebamo postati nesebični, da trebamo davati, da trebamo služiti, a ne da trebamo samo uživati. 2. Bespotrebno pričanje o svjetovnim stvarima. Kako znamo jezik je opasan, da, on je jedan od najtežih osjetila. Kada jezik nije pravilno kontroliran onda on utječe na cijelo tijelo i na svjesnost. Ono što jedemo, ono što govorimo, utječe na ono što čujemo. Kada netko stalno traži greške, onda pravi uvrede s vremena na vrijeme, a isto tako zato što oslobađa takvu energiju, takva će osoba biti više seksualno uznemirena, jer će se sve manje i manje moći kontrolirati. Kada se energije rasprsnu na toliko puno osjetilnih objekata, sada tu, sada tamo, takva osoba se ne može kontrolirati. Ali kada pazimo što govorimo i što slušamo, jer zvučna vibracija ima veliki utjecaj na svjesnost, onda ćemo biti manje uznemireni. Kada nismo pažljivi, čak i kada je netko na putu predanog služenja, biti će devijacije i padova. 3. Prevelika vezanost za pravila i propise. To zvuči jako čudno. Zašto i kako bi netko pao ako slijedi pravila i propisa? Jučer smo malo o tome pričali. Ako mislimo da su Svjesnost Krišne samo pravila i propisi onda ćemo te stvari raditi samo izvanjski, a naš um neće moći shvatiti esenciju i bit. Imamo pravila, imamo zakone i imamo primjere prethodnih acarya, ali trebamo također shvatiti duh onoga što je rečeno, što je napravljeno itd. Ako ne shvatimo raspoloženje i duh stvari, onda ćemo postati fundamentalisti i fanatici. Fanatici su jako, jako striktni, ali kada se nešto dešava što nije u skladu s njihovim balansom, onda oni postaju isto toliko vezani za stvari koje su suprotne od onoga što su prije toga podržavali. Postoje takvi ljudi, ponekad su jako, jako posvećeni, istinski posvećeno rade, rade sve točno i jedan dan odu u totalnu krajnost, ismijavaju, bezvjerni su itd. To je zato što su postali jako suhi s takvim strogostima i s takvim mentalitetom, a nisu shvatili suštinu i raspoloženje, i nisu razvili ljubav. To je upravo poput yogija koji rade strogosti. Ima puno yogija koji imaju mnogo mističnih moći, mnogo znanja, ali nemaju bhakti. I pored toga što imaju toliko znanja ponekad se proklinju između sebe. Kao na primjer naga-babe, toliko su odvojeni i ne nose nikakvu odjeću, prave velike strogosti, šeću se po hladnoći, mantraju različite mantre, ali se ponekad proklinju, postaju jako uznemireni i raspravljaju se oko toga tko će leći prvi, tko će se prvi okupati itd. I pored toga što imaju toliko velike moći, pošto nemaju bhakti postaju antagonisti i ponekad su nasilni. Stoga, ako smo samo vezani za pravila, pravila, pravila, bez da razumijemo njihovu svrhu i bez da razumijemo bit svega, iza ugla će takva osoba pasti, jer oni misle da se Krišna može dostići pomoću neke formule. I onda oni počinju misliti: - Mantrao sam 32 kruga, 64 krugova, radio sam ovo, radio sam ono, slijedio sam svaki ekadaši 4 godine, slijedio sam nirjala-ekadaši bez spavanja, jedenja, bez vode… i upravo zbog toga mnogi od njih samo žele steći moć i šakti od slijeđenja pravila i propisa, bez da se trude da razumiju i razviju svjesnost služenja. Suprotnost ovome će isto tako prouzrokovati pad. To možemo razumjeti. Prevelike strogosti čine srce tvrdim. Svi znamo neke takve ljude. Oni su jako striktni, ali srca su im tvrda i imaju problema. Sa druge strane ljudi koji su toliko opušteni, često ćete ih čuti kako vam govore: - O, prabhu nemoj pretjerivati. Trebaš gledati vrijeme, mjesto i okolnosti. O, prabhu to je sve u redu što ti radiš, ali nemoj mi dosađivati jer sam ja jako pala duša. Umjesto da se pokušaju izdići iznad tog nivoa, oni to odobravaju. Kao na primjer templ-prezident pita nekog bhaktu da obriše pod, a on kaže: - O, prabhu, ja sam jako pao, stoga idi i pitaj nekog drugog da to učini. Templ-prezident ga pita: - Zašto već nekoliko mjeseci ne ustaješ na mangala-arati?, a on kaže: - O, prabhu previše na mene utječu gune, previše sam pao. To može biti istina i slučaj, ali mi trebamo raditi na sebi da se uzdignemo iznad toga. Ili možete čuti ovakve stvari: - Mi ne možemo slijediti sve to. Prabhupad nije htio da baš sve slijedimo, on je dao ovo kao cilj o kojem trebamo razmisliti. Ili čujete da netko kaže: - Pa znaš ovo je kali-yuga. Ako slijedimo samo dva principa onda je OK. Postoji mnogo ljudi u svijetu koji govore i djeluju na takav način. Znači, kada smo previše opušteni u slijeđenju pravila i propisa, Krišna će vidjeti da nismo toliko ozbiljni i kasnije ćemo se naći izvan procesa. Kada ne slijedimo pravilno u devocijskom životu i nastavljamo na taj način sve dalje i dalje, onda će Šrimati Radharani , majka devocije, aranžirati za takvu osobu da ode ili da nekako bude izbačena iz devocijske zajednice. Kada razmišljamo o nekome tko je pao, trebamo se sjetiti da je ta osoba izgubila priliku. Ponekad netko ode iz hrama preko noći, ponekad padne i kaže da odlazi, i takva osoba misli da nas napušta, ali trebamo znati da je Šrimati Radharani rekla toj osobi: - Ti si previše zastranio, radiš jako puno uvreda, radiš svakakve gluposti, ne možeš doći blizu mom Krišni. Kao što je HH. Sacinandana swami rekao da Šrimati Radharani drži ruku na ovaj način (pokazuje ruku u položaju kao kada kažete nekome stop). Ova ruka daje blagoslove tamo gdje je devocija, ali u isto vrijeme ova ruka kaže NE tamo gdje je devijacija, što upravo znači: - Ne, ne možeš ovo ponuditi Krišni! Ne možeš to donijeti u atmosferu služenja! Šrimati Radharani je najbolji bhakta, Ona je majka devocije i Ona blagoslivlja svakoga tko se iskreno trudi da postane pravilan bhakta, a kada ne radimo stvari ispravno ona ista Šrimati Radharani dati će nam priliku da se popravimo, ali ako to ne napravimo nakon nekog vremena, onda ćemo dobiti manje inteligencije, koja će nas natjerati da idemo po druge stvari koje će prouzrokovati da padamo sve više i više u mayu. Znamo da nam um može biti najbolji prijatelj i najgori neprijatelj. U skladu s tim koliko smo inteligentni, um će naći načine da racionalizira sve moguće vrste devijacija, zato moramo biti jako pažljivi. Šrila Rupa Goswami, sjetite se, on dolazi samo za nas kako bi razumjeli kako da se vratimo u duhovni svijet. To je isto kao kada bih ja htio otići u Sloveniju ili Bosnu, ali nemam pojma kako da stignem do tamo, ali netko od vas je od tamo i došli ste ovdje, stoga vi znate kako da stignemo tamo, jer ste vi došli od tamo i jasno vam je što se treba napraviti. Ove velike osobe, nitya siddhe, došle su u ovaj svijet samo da bi uzdigli pale duše. Oni imaju znanje i znaju što se treba napraviti. Stoga nam Šrila Rupa Goswami govori, ako želimo da budemo dio iskrene duhovne zajednice, onda moramo izbjegavati grešno djelovanje i slijedeća stvar je ono na što ćemo se fokusirati. 3. Druženje sa svjetovnim osobama Jedna od kvaliteta bhakta je to što je on jako pažljiv što se tiče druženja. Većina vas živite vani i prirodno je da ćete se družiti sa ljudima koji su zavidni na Krišnu, sumnjaju u Krišnu ili su više religiozno usmjereni i žele iskoristiti Krišnu kako bi nešto dobili. Definitivno, to će utjecati na nas, zato što smo svi mi pod utjecajem našeg druženja. Ali i pored toga ako smo u stanju obnoviti našu svjesnost, onda ćemo sve manje i manje biti pod utjecajem mentaliteta drugih ljudi i kulture osjetilnog uživanja i devijacije. To ne znači da trebamo bježati od ljudi, da nećemo komunicirati s njima. Naša dužnost je da propagiramo misiju, ali mi trebamo dati naše društvo i trebamo biti pažljivi da ne uzmemo njihovo društvo. Moramo biti pažljivi da ostavimo jedan psihološki prostor pri ophođenju sa ljudima koji su zavidni na Krišnu, koji se ismijavaju, ne trebamo biti intimni s takvim ljudima. To je isto kao u svakodnevnom životu. Neki od vas su roditelji. Nije jednostavno i lako intimno se družiti s nekom osobom za koju znate da mrzi vaše dijete, ismijava vaše dijete, želi ga uništiti, želi ga ubiti. Kako možete biti intimni s takvom osobom? Ne, to je totalno neprijatno. Ne možemo biti intimni s takvim ljudima. Ako nismo pažljivi, družeći se s njima poprimiti ćemo njihov mentalitet. Stoga, kada radite i trebate se družiti s materijalistima na poslu, trebate biti jako pažljivi da uvijek zadržite određeni prostor, odmak u vašoj svjesnosti. Ali ako smo previše povezani, ako smo previše intimni sa svjetovnim ljudima, onda će biti devijacije. Počet ćemo razmišljati nepravilno i nakon toga ćemo početi govoriti nepravilno, onda ćemo početi djelovati nepravilno i jednog dana ćemo se pitati što se desilo s onom mataji i onim prabhuom, oni su bili bhakte 20 godina i počeli su se družiti sve više i više s materijalističkim ljudima i sada nemaju vremena za Krišnu i razmišljaju totalno drugačije i rade različite stvari. 4. Pohlepa za materijalnim stvarima. To je očigledno. Mi možemo imati pohlepu, ali ne materijalnu već duhovnu. Ako je osoba previše fascinirana za materijalne raskoši, materijalnu udobnost i materijalne mogućnosti, onda je to znak da takve osobe nisu baš kvalificirane za veće stvari. Jedna od kvalifikacija kako bismo postali ozbiljan bhakta je da imamo određenu dozu gađenja za osjetilno uživanje. Do onog stupnja do kojeg mislimo da je privremeni način života u redu, do tog stupnja ćemo biti kandidati da ostanemo u materijalnom zatvoru. Fizičko tijelo i fizički univerzumi su zatvor. Kada zatvorenik zadržava kriminalistički mentalitet to je znak da još nije spreman da izađe iz zatvora. Kada imamo previše od mentaliteta materijalne energije to je diskvalifikacija za vraćanje nazad kući Bogu. Trebamo pogledati u vlastitim životima kako bi uvidjeli koliko smo doista vezani za materijalne stvari, za materijalnu kulturu, koliko se poistovjećujemo s materijalnim udobnostima i materijalnim načinom života iznad duhovnog i tamo gdje smo najslabiji to su znaci naše bolesti i nedostatka kvalifikacije za vraćanje u vječnu duhovnu zajednicu. Stoga trebamo pogledati u sebe i zabilježiti da li smo više vezani za osjetilno uživanje, za prepoznavanje, obožavanje, dobitak itd. ili imamo duboke želje da želimo postati svjesni Krišne. Vidite, nije tako strašno ako ponekad uhvatimo sebe kako razmišljamo o nekom osjetilnom uživanju. Um će uvijek raditi svoje stvari. Um je dio mahat tatve, sa kalpa-vi kalpa, prihvaća nešto, odbija nešto i obrnuto. Problem nastaje kada se mi zakačimo sve više i više na ono što nam um prezentira. Um nam govori o stvarima koje nas okružuju, o stvarima iz prošlih života i to ide sve više i više, ali mi trebamo samo pustiti da te stvari odu i ne trebamo se zakačiti za njih. Kada se zakačimo za te stvari počinjemo se identificirati s njima i na kraju ćemo početi tako djelovati. Znači, mi želimo imati pohlepu, ali mi želimo imati pohlepu za duhovne stvari, za nečim višim. Tu pohlepu ćemo sve više povećavati, ako slušamo sve više o cilju . Kada čujemo o nečemu da je jako lijepo, onda razvijamo želju da odemo tamo, da iskusimo to, a kada vidimo ljude koji dolaze od tamo, mi želimo postati takvi ljudi. Ovo je dio procesa, slušanje i sjećanje. Sljedeće stvari koje Šrila Rupa Goswami iznosi su povezani sa stvarima koje će nam pomoći da ostanemo u duhovnoj zajednici, koje mogu pomoći pojedincu kao i skupinama, nama-hati, hramovima, zajednicama, projektima. Prva stvar koju spominje je: 1. Utsaha ili utsahan- entuzijazam. Entuzijazam je jako bitan. Zabilježite da ga on spominje prvog. Pomislite na vlastiti život. Čim postanete neentuzijastični želite više spavati, više jesti, um postaje sumnjičav i osjećate da ste seksualno potaknuti. Svi prohtjevi tijela se povećavaju kada vaš entuzijazam splasne. Kada se vaš entuzijazam poveća, osjećat ćete manje uznemirenja od svih ovih stvari. Kada primijetimo da ste manje entuzijastični, to nam treba biti alarm . Isto kao kada vidite kola hitne pomoći s uključenim alarmom ili policijski auto, taj alarm upravo znači: «Pazi, pazi, problem!», ili «Probudi se, postoji problem!». Kada primijetimo da nismo entuzijastični, trebamo uključiti alarm u našem umu koji nam kaže: - Opasnost! Opasnost! Pazi se! Budi pažljiv! Ako dozvolimo sebi da ostanemo duže neentuzijastični, onda ćemo pasti. 2. Odlučnost. Osoba mora biti jako fokusirana. Ako svaki dan radimo neke stvari i nismo entuzijastični, nismo odlučni, a to važi i za materijalni svijet, osoba ne može biti uspješna i dostići cilj ukoliko nema određenu dozu izdržljivosti, odlučnosti, fokusiranosti. Što onda reći za duhovni život, koliko je tu bitno da smo izdržljivi i fokusirani. 3. Strpljivost. Prabhupada kaže da kada su muž i žena zdravi i postoji ujedinjenost, onda mogu začeti dijete. Ali nije da nakon sjedinjavanja žena može reći: - Ej, gdje je moja beba, prošao je sat i pol, gdje mi je beba? To nije moguće. Mora postojati određeni vremenski, postupni razvoj i nakon toga dolazi dijete. Neki od vas su ovdje smješteni u šatorima. Nije samo da ste uzeli šator, stavili na tlo i rekli : - Ok, gdje ću sada odsjesti cijelo ovo vrijeme? Znači morate postaviti šator i podići ga. To je proces. Stoga, potrebna je strpljivost u primjenjivanju procesa. Pitanje br. 1: Možeš li nam objasniti malo više što se tiče druženja sa svjetovnim ljudima? Odgovor: Mi ne pokušavamo samo spasiti sebe. Naprotiv, mi učimo nešto i to dijelimo - dijelimo i učimo. U osnovi ili podučavamo o nečemu ili učimo nešto. Trebamo biti jako oprezni što se tiče vremena u našem životu. Šrila Rupa Goswami objašnjava o opasnosti druženja sa svjetovnim osobama. Onima s kojima se družimo utječu na nas i tako poprimamo dio njihovih osobina, dio njihove svjesnosti . Sa drugim riječima, ne postoji neutralno druženje. U svakom druženju postoji razmjena svjesnosti, razmjena želja, razmjena naših nada i težnji, razmjena mentaliteta. Mi se svi krećemo kao mašina koja je sastavljena od mnogo različitih želja, od različitih osobnosti iz prijašnjih života čije navike su tu itd. Postoji fizička komunikacija, ali u najvećoj mjeri imamo razmjenu koja se bazira na našoj svjesnosti, neizgovorena razmjena. Mi smo konstantno okruženi sa ljudima koji doslovno mrze Krišnu, koji okrivljuju Krišnu, koji misle da Bog ne postoji ili koji žele da naprave sve i da sebi to prepišu. Biti okružen takvim ljudima je jako kontaminirajuće, posebno ako usvojimo dio njihovih navika, njihove osjećaje i želje. Kada su bhakte u takvoj okolini moraju znati da je to jako opasno, jer to nam može prouzrokovati pad, posebno kada poprimamo previše od te degradirajuće kulture. Mi sada pokušavamo ući u Vaikuntu tj. u svjesnost Vrinadavana, zbog toga želimo biti okruženi ljudima koji govore i koji teže k istom cilju i na taj način postajemo ohrabreni i ohrabrujemo jedni druge na putu devocije. Pitanje br. 2: Moje pitanje se odnosi na drugu poantu što se tiče stvari koji uzrokuju pad u duhovnom životu, a to je, kako možemo znati da slijedimo stvari previše striktno i kako možemo znati da ne slijedimo baš kako treba ili da smo previše opušteni? Odgovor: Ako previše mislimo da je sve ritual, neka formula i pravila, onda to određuje naš karma-kanda, karma-mimamsa nivo. Ustvari, to uzrokuje da tražimo od Krišne, da smanjujemo vrijednost milosti i kulturu bhakti. U isto vrijemo ako smanjujemo važnost pravila i propisa, onda zaboravljamo da spisi, sadhui i guru prvenstveno postoje da nas zaštite i da nam daju razumijevanje što se treba napraviti, zašto se to treba napraviti i kako da to napravimo. Ako to slijedimo, onda ćemo dobiti rezultat. Znači, ako smanjujemo važnost duha i raspoloženja s kojima trebamo napraviti stvari, onda će biti problema. Sada pitanje je bilo kako da prepoznamo prepreke, jer netko može reći - iako slijedim slobodno, barem nisam previše vezan samo za pravila i propis - što uopće nije poželjno. Trebamo slijediti pravila i propise bez da postajemo prepuni ega. Problemi se većinom dešavaju zbog toga što slijedimo pravila i propise vještački i mehanički, suho i s tvrdim srcem. Postoji tendencija da takvi ljudi postaju napuhani misleći da su bolji od drugih, da imaju bolje razumijevanje, da su pravedniji i tu nastaje problem. Uvijek je najbolje da slijedimo rigorozno, ali to trebamo raditi skromno i ponizno, znajući da u kali yugi sve što radimo je obično puno uvreda, ali ako imamo grižnju savjesti, kajemo se i žao nam je zbog toga, Krišna će nam postupno pomoći da ne radimo te uvrede. Znači, trebamo se truditi i dati najbolje što možemo, ali s poniznim stavom. Poniznost i skromnost su jako bitni i kada postoji zdrava poniznost, onda ćemo se bojati maye zato što nam je stalo da slijedimo, ali u isto vrijeme nećemo biti hladni yogiji koji samo rade stvari i rituale, ali ne razumiju to, i nećemo biti učenjaci koji ne razumiju raspoloženje onoga što nam je dano. Možete vidjeti da je to znanost - s jedne strane ne želimo smanjiti važnost pravila i propisa, ali u isto vrijeme ne želimo da napravimo našu svjesnost Krišne kao da se sastoji samo od slijepog slijeđenja pravila i propisa. To je proces i kultura devocije koja se razvija kroz zdravu sadhu-sangu, gdje vidimo i slušamo kroz oči šastra. Pitanje br. 3 Ponekad osobe koje nisu bhakte imaju jako lijepe kvalitete, što je sa druženjem s takvim ljudima? Odgovor: Postoji određena etiketa i finoća čak i među kriminalistima. Postoji ruska mafija, talijanska mafija i u njima postoji određena etiketa. Također postoje različite bande koje isto imaju svoju etiketu, ali njihov cilj je devijacija, eksploatacija, kriminalitet. Mi ne poštujemo samo činjenicu da ljudi imaju neki red ili jednostavno rade nešto lijepo, mi ne vidimo to kao nešto što je neophodno prekrasno, nego gledamo čemu to služi, koji mu je cilj, koliko doista u tome postoje neke više božanske stvari. Bilo kako bilo, mi kao bhakte moramo biti jako pažljivi da ne preskačemo dharmu. To je jedan problem koji je još uvijek jako zastupljen u našem društvu. Pokušavajući da zagrlimo sanathana-dharmu, preskačemo dharmu. Nismo istinoljubivi, nismo pravedni. Prabhupad objašnjava to u ´´ Nektaru Devocije´´ u svom komentaru gdje govori o važnosti gune vrline. Objašnjava da u guni vrline osoba može razumjeti što je dobro i ispravno i što se treba napraviti. U 14-om poglavlju Bhagavad-Gite u komentaru na 10. stih, Prabhupad objašnjava kako je guna vrline odskočna daska za transcendenciju. Jednom na jutarnjoj šetnji Prabhupad je rekao da nitko ne može ozbiljno napredovati ako ne dođe do gune vrline. Kao Vaišnave mi trebamo biti iznad bilo koje gune, ali prirodno trebamo od gune vrline doći do transcendencije. Kada smo previše prekriveni gunom neznanja i strasti, to je poput vica ako pokušavamo na taj način postati ozbiljni bhakte. Jako često u našem pokretu govorimo o transcendenciji, pišemo o njoj, propovijedamo o njoj, ali još uvijek većina nas je pod utjecajem gune neznanja i strasti. Zbog toga imamo puno padova. To znači da su osnovne bramanske odlike, tj. osnovne odlike gune vrline kao na primjer: istinoljubivost, čistoća, jednostavnost, usredsređenost na svete spise, strogosti jako bitne u duhovnom životu. Ako pogledamo većinu problema koji su se manifestirali u našem društvu, govorili smo o: zlostavljanju djece, nezakonitom seksu, intoksikaciji, zlouporabi moći, eksploataciji, sve ove stvari su povezane sa gunama strasti i neznanja i u većini slučajeva je to previše gune neznanja. Kada smo previše zarobljeni s ovim gunama, onda će biti prisutni stagnacija i pad. Postoje ljudi koju su više u guni vrline, ali nemaju ništa sa duhovnošću. Vidimo kako su ponekad neki ljudi zbunjeni, ostavljaju predano služenje, odu među te ljude, druže se s njima i postanu kao oni. Postoji jedan dio ljudi, posebno oni koji su pobožni, koji se žele pridružiti takvoj vrsti okoline, tj. okolini u kojoj prevladava guna vrline. Na taj način oni napuštaju transcendenciju da bi bili u guni vrline i prestaju s predanim služenjem. Ali mi trebamo poštovati gunu vrline kao korak prema transcendenciji. Ne trebamo to gledati odvojeno od transcendencije i misliti da su lijepe razmjene, biti ljubazan, biti istinoljubiv, biti samilostan sve u svemu. Te stvari se moraju povezati s predanim služenjem u jednu uzlazeću liniju koja ide sve do transcendencije. Sa druge strane mnogi bhakte ne mare za te stvari kao što smo nabrojali: biti istinoljubiv, biti samilostan itd. i oni kažu: - Ali ja znam spise, živim spise… da, ali njima nedostaje pravo raspoloženje bhakti. Oni su preokupirani s pravilima, spoljašnim stvarima, s umom, s intelektom. Mi želimo sve ovo znati, ali sa svrhom da postanemo nježan sadhu. Bhakte u Vrindavani su jako moćni, ali su nježni sadhui. Pitanje br. 4 Kao što smo napomenuli bhakte ponekad djeluju u guni vrline, ali jednostavno je jako teško za bhakte koji djeluju u guni neznanja i strasti da to transcendiraju. Možeš li nam reći nešto više o tome? Netko može reći: - Prabhu, uzet ću ganđu, marihuanu, da vidim kakva je. Volio bih bolje razumjeti one ljude koji uzimaju ganđu i na taj način im bolje propovijedati. Znaš, djelovat ću u guni neznanja, ali to je samo zbog propovijedanja. Imam jedno interesantno iskustvo koje se zbilo 1971. ili 1972. u Americi. Sreo sam jednu grupu bhakta ili takozvane bhakte koji su bili u New Yorku, i imali su svoju filozofiju. Njihova filozofija je bila, Krišna kaže što god da radiš ponudi to Meni. Uzgajali su hašiš i marihuanu u svojim vrtovima. Bili su jako pažljivi i brižljivi u kultiviranju, a kada bi obrali to, stavili bi na oltar i ponudili Krišni. Govorili su kako Krišna kaže da trebamo uvijek misliti na Njega. I nakon što bi sve to tako napravili, sjeli bi i čitali Krišna Book govoreći kako oni uvijek misle o Krišni i da je to Svjesnost Krišne. To je definitivno guna neznanja i Krišna to neće prihvatiti. Postoje ljudi koji žele iskusiti različite gune i rade neke stvari i kažu da je to dobro ukoliko se koristi za propovijedanje. Netko na primjer radi sankirtan i ode u neki klub i tamo provede cijelo svoje vrijeme, a na kraju kaže : - Ej, prabhu, trudim se napraviti neke bhakte tamo, znaš. Naša dužnost je da mislimo na ono što je najefikasnije u širenju Svjesnosti Krišne, a ono što je najefikasnije je da ono što govorimo to i živimo. U slijedećih 20 minuta želio bi da pogledamo naše domaće zadatke koji su bili suprotni od domaćih zadataka koje smo imali prije neki dan, a u kojima smo raspravljali o različitim problemima s kojima se suočavaju vaše zajednice. Sada želimo pogledati i prodiskutirati o pozitivnim stvarima koje postoje u vašim zajednicama, zbog kojih ste sretni i sada to želite podijeliti s nama. Osoba broj 1. Moja yatra je Hamburg- Njemačka, malo sjevernije odavde. Upravo smo dobili lijepo novo mjesto, u potpunosti renovirano. Osim toga dobili smo murti Šrila Prabhupade u ljudskoj veličini i jako lijepi oltar. Rezultat toga je da sada dolazi puno ljudi jer se osjećaju udobno i broj članova naše zajednice se povećava. Osoba broj 2. Živim u Njemačkoj u Heidelbergu gdje se naš prijašnji, poznati hram prije nekoliko godina zatvorio. Sada postoji manji hram u Heidelbergu gdje živi jedan bračni par koji nas srdačno dočekuju kada dođemo, uvijek nas služe dajući nam prasadam, pitaju nas kako smo i mi se osjećamo kao da smo jedna obitelj. Iako je taj hram sada puno manji, najbitnije je to da se uistinu osjećamo kao kod kuće, jer se ti bhakte brinu osobno o svakome najbolje što mogu. Komentar: Ponekad u nekim zajednicama postoji jedna ili nekoliko osoba koje su jako brižljive i često mnogi ljudi dolaze i priključuju se upravo zbog toga što su sreli tu osobu ili osjećaju se slobodno prići toj osobi i reći joj o nekim problemima s kojima se suočavaju u životu. Ponekad takve osobe kreiraju atmosferu, zbog njihove usredsređenosti i oni uzdižu svjesnost drugima. Osoba broj 3. Ja sam iz Slovenije. Formirali smo obiteljsku zajednicu u jednom selu izvan Ljubljane. Tamo smo nekoliko obitelji bhakta i jako nam je lijepo. Pomažemo si zajedno i komuniciramo zajedno i uistinu nam je odlično. Komentar: Jučer je Jayapataka maharaj govorio kako Caitanya Mahaprabhu naređuje da svaka osoba u univerzumu treba doći u dodiru sa Svjesnosti Krišne, da prihvati Svjesnost Krišne i da propovijeda Svjesnost Krišne. To također znači da mi ne trebamo imati samo svoje hramove, već trebamo imati puno drugih različitih projekata. Ponekad hram može biti najsnažniji u propovijedanju, ali u nekim slučajevima možemo više utjecati na ljude kada smo izvan hrama i nastavljamo s procesom. Na taj način ljudi mogu vidjeti što radimo i mogu se približiti procesu gledajući kako to funkcionira u našem svakodnevnom životu. Kada se pažljivi i pozorni ljudi skupe i kada takvi bhakte formiraju zajednicu ili neki projekt i poštuju postojanje svakoga u tom projektu, onda se predivne stvari mogu dogoditi. Ponekad ljudi razmišljaju na način da trebaju dobiti naređenje ili instrukciju od lidera ili da trebaju imati hram da bi mogli napredovati, ali to nije uvijek tako. Vi možete biti u hramu i čak možete raditi službu obožavanja Božanstava, ali da ste još uvijek u mayi. Stvar nije u geografiji odnosno stvar nije u tome gdje ste, već stvar je u tome što razmišljate i što radite. Ako želimo proširiti naš pokret sve više po cijelom svijetu, to znači da trebamo prikupiti i utjecati na ljude kroz različite zajednice. Ponekad to može biti opasno kada se možda jedna obitelj odvoji i želi to napraviti, jer maya je jako opasna, ali kada su nekoliko obitelji zajedno u nekom projektu onda, ako su stvari dobro postavljene, tu može biti jako veliki potencijal. Osoba broj 4. Dolazim iz Srbije. Da vam iskreno kažem razmišljala sam o mentalitetu svih nas tamo i ne mogu se pohvaliti s time, već suprotno osjećam se pomalo posramljeno. Mentalitet nas bhakta tamo je da se previše ogovara i previše je zastupljeno govorenje o svjetovnim temama. Ali razmišljajući, sjetila sam se jedne jako lijepe stvari, a to je da su bhakte i ljudi tamo jako otvoreni , veoma emocionalni i imaju veliko poštovanje prema duhovnim osobama. Na primjer kada bi neki duhovni učitelj došao oni su toliko entuzijastični da ga dočekaju na najbolji mogući način. Mi smo poprilično siromašan hram, ali kada je dolazio neki guru ili poznati bhakta, uvijek smo imali najbolji prasadam za njih iako smo mi častili dosta skromno. Evo, to je nešto jako lijepo, i možda nas nekada možete posjetiti i sami vidite da li govorim istinu. Komentar: Stoga pretpostavljam da ćete nešto lijepo prirediti ako dođem (smijeh) !!! Prošli put smo diskutirali o problemima u našim zajednicama, pa je ona spomenula i to, a i ono o čemu danas diskutiramo. Ali isto smo spomenuli da se pravilno obožavanje gurua istinski manifestira kada pravilno obožavamo sadhue. Ako ne poštujemo sadhue pravilno, onda postoji neka površnost i licemjerstvo pri obožavanju gurua. Neki bhakte rade svakakve lude stvari, ali kada guru dođe onda su najbolji bhakte. Oni se svađaju, tuku, rade svašta, ali kada guru dođe dolaze na mangal-arotik, spremni su da urade bilo koju službu, cijelo vrijeme hodaju iza gurua i misle da je to Svjesnost Krišne. Ali Svjesnost Krišne je zapravo vaša svjesnost dan za danom. Kada je neki festival ili kada vidimo neke svete osobe to je šansa da se podsjetimo i da se inspiriramo za ono što trebamo raditi svaki dan, cijelo vrijeme. Kada dođete u hram, to važi za one koji žive izvan hrama, ne znači da ste došli u hram i da ćete sada zbog toga postati duhovni, već došli ste se družiti u hramu sa bhaktama kako biste se podsjetili i postali entuzijastičniji za ono što bi trebali raditi svaki dan. Trebamo poštovati etiketu kako se treba odnositi sa starijim bhaktama, ali ta etiketa ne bi smjela biti nešto mehaničko i ne bi smjela smanjivati važnost svakog sadhua. Osoba broj 5. - Loše se čuje. Komentar: Ovo je primjer osobe koja je bila na duhovnom putu i došla u dodir sa bhaktama, s prasadamom, spisima i osjećao je kako je vrijeme prolazilo da se treba više uključiti u proces. Ponekad, mi smo toliko dugo tu ali uzimamo stvari zdravo za gotovo, ili toliko smo dugo ovdje i gledamo samo probleme, a ne ono što uistinu imamo. Dobrobiti od ove razmjene su da trebamo biti iskreni, a ne da poričemo stvari i da trebamo gledati prepreke i probleme na način kako ih možemo poboljšati . Osoba broj 6. Ja sam iz Zagreba i želim govoriti o bhakti-sanga programu koji imamo u Zagrebu. Jako je lijepo to što mnogi bhakte dolaze na ta druženja i njihovo prijateljstvo postaje čvršće. Posebno želim istaknuti jednu stvar koja me inspirira cijelo vrijeme i daje mi entuzijazam da nastavim, a to kažu i ostali bhakte, a to je da kada razmjenjujemo realizacije o našem duhovnom životu i kada čujemo kakve realizacije imaju drugi bhakte, postajemo toliko bogati zato što je to nešto što mi nismo bili u stanju doživjeti . Mi imamo određenu vrstu pitanja, određeni način djelovanja i imamo određenu vrstu realizacija, ali pošto drugi bhakte imaju druge preokupacije i drugačiji pristup Krišni i bhaktama, oni imaju drugačije realizacije. I kada podijelimo to između sebe postajemo upotpunjeni i kompletni nakon toga. Neki bhakte su jednostavniji, a neki malo dublje ulaze i filozofski su nastrojeni, ali kada svi dođu zajedno jednostavniji bhakte mogu dobiti dublju realizaciju, a drugi mogu dobiti jednostavnije realizacije koje su isto bogate inspiracijom i od pomoći drugima. Ovo je nešto jako lijepo, i kakve god da obaveze imam uvijek razmišljam o slijedećem druženju. Komentar: Mislim da mnogi od vas imaju to iskustvo da kada odete i imate nekakvu diskusiju u hramu, nama-hata programu ili neke druge programe gdje se ove razmjene odvijaju. Uzmimo na primjer neki stih iz Bhagavad-Gite ili Šrimad Bhagavatam koji ste sigurno čitali, ali sada kada slušate kako netko daje lekciju na taj isti stih učimo toliko mnogo. To je moć druženja. Neki od vas su na primjer čitali knjige sami, prije nego što su sreli vaišnave, i pored toga što su pročitali Prabhupadovu Bhagavad-Gitu nisu imali takve spoznaje kao kada su sreli bhakte i slušali lekciju i diskusiju na tu temu, nakon koje lekcije su se osjećali toliko inspirirani i mogli su razumjeti toliko puno stvari koje ranije nisu mogli razumjeti. Toliko puno se može napredovati kada bhakte dođu zajedno i razmjenjuju realizacije, diskutiraju kroz različite uglove itd. Čak su i goswamiji to radili. I pored toga što su nitya-sidhe oni su se skupljali i diskutirali zajedno kroz različite uglove koji su se temeljili na njihovim individualnim spoznajama i rasom koju imaju s Krišnom. Izgleda jako nesretno kada mislimo da možemo uzeti knjigu i čitati bez da se družimo. Na taj način ne možemo imati dublje aspekte razumijevanja. Postoji veliko bogatstvo kada čitamo i nakon toga slušamo, diskutiramo, razmjenjujemo i trudimo se da to objasnimo. Jedan od najboljih načina da naučimo je da podučavamo. To se može izraziti i u procentima. Kada čitate naučite oko 10 %, od onog što vidite naučite oko 20 %, od onog što prodiskutirate naučite 50 – 60 % , ali od ono što podučavate naučite 70-80 %, pa čak i 90 % . Stoga, najbolji način da učimo je da čitamo, slušamo, vidimo i nakon toga pokušamo podijeliti sa drugom osobom. Na taj način će sve to još dublje ući u vašu svjesnost. Osoba broj 7. Dolazim iz Rijeke- Hrvatska. Mi imamo kongregacijski propovjedački centar u Rijeci. Otvorili smo ga pred godinu i pol i još uvijek funkcionira i otvoren je. Normalno da ponekad imamo poteškoće, ali ono što je lijepo je to što je cijela kongregacija uključena u taj projekt i kolektiramo lakšmi preko šastra-dana projekta. Dajemo donacije za knjige i te knjige doniramo bibliotekama, nekim našim prijateljima, rodbini i na taj način i propovijedamo. Imamo program Sunday-feast, često se odvijaju seminari, dnevne lekcije u centru i na taj način se trudimo da idemo naprijed. Također organiziramo festivale. Komentar: Ponekad možemo vidjeti da kada je nešto tako počelo, bhakte su više entuzijastičniji. Kada se jednom fokusiraju na izdržavanje, onda bhakte postaju mrzovoljni. Jako je bitno da uvijek zadržimo taj mladalački duh, čak i kada imamo veliki hram, veliki projekt, mnogo bhakta. Trebamo uvijek zadržati tu jednostavnost da u svemu ovisimo o Krišni. Kada bhakta u potpunosti ovisi o Krišni, onda Krišnino čudo zauzima mjesto. Ali kada zaboravimo na pionirski duh, onda smo više preokupirani s problemima i konfliktima . Počinjemo se osjećati više uznemirenima, dosadno nam je i osjetilno zadovoljenje postaje jače. Kada izgubimo utsaha ili entuzijazam, maya počinje zauzimati svoje mjesto. Čak i da imamo puno mogućnosti i uspješni smo, trebamo paziti da ne postanemo previše komforni, već se uvijek trebamo truditi da održimo taj pionirski duh. Ako smo takvi, onda će se taj duh proširiti i na druge bhakte, jer je to zarazno. Ako imamo previše bhakta koji se upuštaju u spekulaciju, kriticizam, kojima nedostaje vjera i devocija i koji su mrzovoljni, to će se isto širiti i odjednom nećete ni primijetiti kada se cijeli hram napuni sa bhaktama koji su potišteni i mrzovoljni. Vrijeme je za dijeljenje knjiga i nitko ne želi ići to raditi, vrijeme je za organiziranje festivala i svatko čeka da netko drugi to napravi, mangala-arotik je i samo je pujari u templ-room-u, a oni koji su došli kasnije, došli su samo da bi uzeli maha- slastice. Ovo se može desiti ako previše dublje uđemo u neentuzijastično stanje i postanemo suhi. Osoba broj 8. Ja sam iz Čakovca i htio bi pohvaliti nešto što nije tako lokalno. Htio bih reći prije svega da iza svakog velikog projekta uglavnom stoje entuzijastične osobe koje to organiziraju i u principu kada hvalimo projekte hvalimo osobe. Čini mi se da je jedan od najljepših projekata trenutno u Europi, u Hrvatskoj sigurno jeste, ovaj ljetni kamp. Također osoba koja je uložila veći dio svog vremena da organizira ovaj kamp je Dinanath prabhu i na neki način mi mu dugujemo veliku zahvalnost za to što je pozvao sve gurue ovdje, za to što je doveo sve nas ovdje i ja bi mu se htio zahvaliti u svoje ime, a također vjerujem i u vaše ime na tom lijepom projektu, a također bih htio da nastavi s tim projektom u budućnosti. Komentar: On nas je u stvari uveo u naši slijedeći domaći zadatak, a to je da želim da razmislite o nekom bhakti s kojim se družite i tko je izvor inspiracije za vas. Razmislite za to do sutra kada ćemo diskutirati o tome. Možete isto podijeliti s nama i neke kvalitete tog bhakte ili neku službu koju on radi i koja vas je inspirirala u vašoj Svjesnosti Krišne. Isto tako za sutra razmislite o nekoj osobi iz šastra koja je primjer za vas i koja vas inspirira u vašoj Svjesnosti Krišne. Razmislite o oba prijedloga i ako imamo vremena diskutirati ćemo o njima, a ako ne onda ćemo bar prvi sigurno razraditi. Na taj način ćemo postati pažljiviji prema kvalitetama drugih i više ćemo se cijeniti. Kao što je jučer rekao HH Sacinandana swami da jedan od načina da brzo napredujemo je da tražimo dobro društvo. Trebamo biti dovoljno pametni da tražimo dobre primjere. To je isto kao kada ste u školi. Tamo ima različitih vrsta studenata. Neki su jako devijantni, neki varaju, neki su u školi jer ne znaju što da drugo rade. Ali ovisi o vama sa čime ćete se povezati, ovisi o vama koje ćete osobe izabrati kao svoje prijatelje. To vrijedi i za nas kao bhakte. Ovisi o nama da li ćemo razumjeti spise pravilno i da li ćemo tražiti i ljude koje ispravno slijede spise. Kada tražimo osobe koje su napredne mi ispitujemo njih što je ono što njih čini toliko entuzijastičnima, onda kada čitamo učimo. I još kada imamo dobre primjere u našoj okolini, to nas čini snažnima. Inače ćemo napraviti sasvim suprotno. Počet ćemo slijediti primjere osoba koji ne slijede kako spada. Na taj način ćemo pokupiti određeno loše ponašanje i misliti ćemo da je to u redu. To može biti problem. Kada je hram ili neki projekt slab i imaju previše mješovite devocije biti će jako teško za novu osobu da realizira što je ispravno. Kada se jako puno stvari odvijaju postajemo zbunjeni i pitamo se što je standard. Kada hram i okolina imaju previše devijacije, kada nova osoba dođe ona će upasti također u tu devijaciju. Ali ako postoje osobe koje su uspješne i postoji dobar standard desiti će se sasvim suprotna stvar, nova osoba koja je došla biti će ponesena kulturom pravilne devocije i pravilne svjesnosti. Znači, svi mi jako utječemo jedni na druge. Sutra ćemo ponovno pročitati neke stvari koje kažu gurukula djeca koji su rođeni u pokretu i govore o tome kako poboljšati pokret; probat ćemo napraviti neke interaktivne razmjene i imati diskusiju vezana uz osobu koja vas najviše inspirira. Zapamtite da imamo 10 različitih grupa u koje ćemo se podijeliti. Isto ću se potruditi da imamo barem 5 minuta vremena za pitanja. ISKON-ov osnivač acarya AC. Bhaktivedanta swami Šrila Prabhupada ki JAY !!! Danas je zadnji dan našeg seminara, pa ćemo se potruditi da obradimo nekoliko stvari malo brže. Počet ću sa čitanjem jednog ili dva izvještaja koja su gurukula djece iznijela o tome kako oni misle da naše društvo može ojačati. Izvještaj br. 1 Ovaj izvještaj je dao jedan bhakta po imenu Bhalaram das. On kaže: - Najvažnija i najhitnija oblast na kojoj trebamo raditi je osnažiti obitelji. Naše društvo je toliko snažno koliko je snažna obiteljska struktura. Stabilnost i sigurnost će s time prirodno doći. Razvodi su 50 % od svih brakova, ali ISKON bi trebao imati viši standard. Mislim da se ovo dešava zbog zbunjenosti uslijed dvostrukog standarda, da sve žene trebaju biti udate, a da svi muškarci trebaju ostati brahmacariyi. To je zbunjujuće posebno među mladima u našem društvu. Trebalo bi se održavati više seminara za savjetovanje obitelji, a lideri se trebaju naučiti da poštuju obitelji. Druga stvar zbog koje se osjećam posramljeno što sam dio ISKON-a je zastupljenost visokog procenta seksizma. To uzrokuje poteškoće kod mene u dijeljenju istine sa drugima. To mi uistinu pada teško. Volio bih razmišljati o ISKON-u kao mojoj obitelji, a o Šrila Prabhupadu kao mom ocu. Druga stvar koju bih volio vidjeti je intenzivno održavanje kampanje o odnosima s javnošću, koja će obuhvatiti sve strane društva. Vizualna percepcija i brižljiv dizajn mogu biti ključevi poboljšanja u prihvaćanju od strane javnosti. Komentar: To je povezano s onim što sam bio rekao na kraju predavanja, a to je da mi ne želimo biti u guni neznanja ili strasti, već da želimo biti iznad gune vrline, ne u guni vrline, već iznad nje pa sve do transcendencije. Kasnije ćemo čuti o problemima kampa, koji će nam pomoći da postanemo pažljiviji, što znači da trebamo biti više transcendentalniji, što započinje kada smo više u guni vrline. Bhakte koji sviraju bhajane prirodno trebaju znati da ako su zvučnici upaljeni ljudi se neće moći odmoriti. Trebamo biti pažljivi da kada radimo stvari da ih ne radimo samo zbog naše ideje i zadovoljstva. Ponekad mantramo, ali mantramo za sebe, a ne da bi slavili Boga. Izvještaj broj 2. Ovaj izvještaj daje jedna gurukuli djevojka. Ona kaže: - Trebamo ojačati našu omladinu i fokusirati se više na nju, kako bi joj pomogli da se razvija pravilno u svjesnosti Krišne. Da zaštitimo našu omladinu od kanđi maye. Njihovo najviše dobro, fizičko i duhovno, treba se dobro adresirati i smatrati kao najvažnije. Izvještaj broj 3. Ovo iznosi gurukula dječak. On kaže: - Volio bih vidjeti sve više i više gurukulija koje ne kritiziraju i koje se trude da poprave greške i s time povećaju dobre stvari. Ponekad ljudi gledaju samo greške i ne trude se da vide što oni mogu napraviti da se stvari poboljšaju. Također, volio bih da naše društvo razvije više mogućnosti za biznis i odličan sistem edukacije, a isto tako i kulturu svjesnu Krišne, razne događaje i zabavu koji bi zamijenili materijalnu kulturu . Komentar: Jedan od načina na koji možemo vidjeti i proučavati stvari, a u isto vrijeme i poboljšati ih je da ne kritiziramo i tražimo greške, već razmišljamo kako poboljšati stvari i kako pomoći. Ponekad vam netko dođe i samo iznosi probleme ili kritizira. Da, ponekad su problemi tu i trebamo ih adresirati i biti svjesni da postoje, ali slušati samo negativne stvari nije tako dobro. Ponekad tako činimo uvrede, ali čak i da nam nije cilj počiniti uvrede to nas spušta prema dolje. Kada vam netko dođe i žali se o nekom bhakti, žali se o nekoj situaciji, onda vi trebate reći : - Prabhu, što mi možemo napraviti da pomognemo? Kako da se potrudimo da poboljšamo situaciju? Koji je naš udjel u svemu tome, koji je naš dio? Što nama nedostaje što ne omogućuje da se nešto promijeni. Na taj način napredujete produktivno naprijed. Izvještaj broj 4. Ovo je još jedna gurukuli djevojka. Ona kaže: - Od mojeg osobnog iskustva u gurukuli, mislim da naše društvo treba poboljšati sistem podržavanja obitelji. Razumijem to da su se stvari drastično promijenile od vremena kada sam bila u gurukuli i to mi daje hrabrost. Čula sam da se sada učitelji provjeravaju prije nego što im se dopusti da žive sa djecom i da ih podučavaju. Godinama sam bila pod utiskom iskustava koja sam imala u ašramu. Okrivljavala sam mnoge ljude u ISKON-u za neka iskustva u djetinjstvu koja su bila pogrdna i teška za mene da bi se s njima emocionalno nosila. U svakom slučaju sada se osjećam drugačije i shvatila sam da je moje djetinjstvo također bilo ispunjeno ljubavlju, kulturom, zabavom, prijateljstvom, obrazovanjem i mnogo više od toga. Mislim da trebamo više raditi na samilosti jedni prema drugima i prema samima sebi. Komentar: Mnogih od problema koje smo imali u gurukula sistemu ranih 60-ih i 80-ih godina su se poboljšali, ali većina gurukula je zatvorena. Izvještaj broj 5. To je jedan gurukuli. - Jedna od stvari koja me muči u vezi ISKON-a je obrazovanje, žene i njihova prava i zlostavljanje djece. Bio sam zlostavljan u gurukuli i vidio sam kako se ponaša prema ženama. Iako se ne osjećam kao žrtva, jer sam svjestan toga da se stvari događaju zbog određenog razloga, ipak mislim da se ove stvari trebaju adresirati. Komentar: Ponekad se skrivamo iza vedske kulture i radimo devijantne stvari. Skrivamo se iza vedske kulture i smanjujemo vrijednost djece i iskorištavamo žene. Ponekad se to dešava otvoreno, a ponekad prikriveno. Muž kaže ženi da slijedi njegove instrukcije jer je on muž, ali on ne djeluje ispravno kao spiritualista. Prabhupad kaže da žene ne trebaju biti neovisne, već da trebaju biti vođene od prvoklasnog muža, oca i sina. To ne znači da zato što žena ne smije biti neovisna treba se iskorištavati i zlostavljati ili tretirati kao drugorazredni građanin. Ljudi govore nešto o vedskoj kulturi, ali je koriste na način kako bi mogli iskorištavati. Stoga, neka gurukula djeca kažu da im se to ne sviđa u društvu. To znači da žene i djeca ne dobivaju potrebnu zaštitu koja mora postojati u duhovnom društvu. Znači, to su bili izvještaji gurukulija, a sada želim preći na naš domaći zadatak. Jučer prije nego što smo završili zamolio sam vas da razmislite o nekoj osobi u vašem okruženju koja vas najviše inspirira. Nešto o osobnosti te osobe, njene sadhane, kako vas inspirira i ohrabruje u vašoj devociji, a nakon toga možemo čuti vaše molitve ili pismo koje ste napisali Krišni, pa ćemo vidjeti kako će sve ovo ići u skladu s vremenom koje imamo. Također ćemo se potruditi da vam damo nekoliko savjeta o kojima možete razmišljati i koji će vam pomoći kada se vratite u vaše zajednice . Ujutro kada sam dao lekciju govorio sam o nekoliko vrsta molitvi i neki bhakte su me pitali gdje sam našao te molitve. Obično propovijedam u mnogim različitim zajednicama. Oko 55% do 60 % o mog vremena ide zajednicama bhakta, a isto tako dajem različite druge programe. U Americi učestvujem u različitim televizijskim programima . Jednom tjedno imam program na televiziji u Washingtonu i jednom tjedno u Detroitu i Michigenu. To već radim nekoliko godina i ideja je da se duhovni život prezentira na način da pomogne ljudima da riješe svoje materijalne probleme sa duhovnim znanjem i solucijama. Zato sam vas pitao prvi dan što je ISKON i rekli ste puno stvari o tome. Na kraju smo zaključili sa definicijom koju daje Šrila Parbhupad, a to je da je ISKON kulturni pokret namijenjen produhovljenju cijeloga svijeta. Stoga, naša dužnost nije samo ono što radimo kao crkva, hram ili kao zajednica, mi imamo sve odgovore za ophođenje u svim aspektima našeg života . Ako studiramo knjige dublje, ako živimo u skladu s tim učenjima, dobit ćemo duhovno nadahnuće za sve. Ponekad držim predavanja u medicinskim zajednicama, mnogi od mojih učenika su liječnici, stoga, dajem puno seminara, radionice, direktne programe, kao nama-hata programe vezane za takav tip ljudi. Također imamo institut u Washingtonu, koji se naziva Institut za primijenjenu duhovnu tehnologiju u kojem radi 90-95 % profesionalaca. Ideja je da pretežno pomognemo ljudima u kongregaciji koji rade i profesionalci su u svojoj profesiji . Pomažemo im u pronalaženju načina kako da upotrijebe svoju profesiju za propovijedanje Svjesnosti Krišne, a u isto vrijeme kako da zadrže vlastitu Svjesnost Krišne, jer oni ne žive u hramovima, oni su vani itd. U Institutu su pretežno bhakte vaišnave, ali imamo pastore, svećenike, sestre koji dolaze učiti. Kada završi ovaj kamp idem u Ljubljanu na koji dan i napravit ćemo propovjedačke programe u nekim´´ new age´´ zajednicama, a također i među bhaktama. Potom idem za Zurich gdje sam GBC i nakon toga se vraćam u Ameriku gdje trebam napraviti neke programe u nekim kršćanskim crkvama. U jednoj takvoj crkvi kultivirali smo neke pastore tako što smo ih podučavali kako da daju Svjesnost Krišne njihovoj kongregacijom, ali na način da njihova kongregacija može to primiti. Često ljudi imaju različite predodžbe o tome što je religija i konzervativni su i ako se poruka prezentira na način koji je previše zastrašujući za njih, koji je previše različit, oni to neće moći prihvatiti. Na početku smo počeli to raditi i radili smo ´´heavy preaching´´, ´´teško propovijedanje´´, ali vidjeli smo da s time prouzrokujemo uznemirenje, ministri koji su nam se htjeli više približiti počeli su gubiti svoje poslove. Jednom smo u Africi propovijedali jednom imamu, kojeg je, kada je htio postati bhakta, njegova kongregacija htjela ubiti. Onda smo shvatili da trebamo biti pažljivi. Našli smo druge načine kako da imamo nama-hata programe među ljudima u drugim religijskim grupama. Na primjer: neka crkva u kojoj smo imali razmjene oko 6 godina ili više, imaju grupu koja proučava Svjesnost Krišne koja se susreće jednom ili dva puta tjedno. S nekim ljudima iz kongregacije, za koje ministri osjećaju da mogu razumjeti i cijeniti i koji se neće previše uznemiriti, razgovaraju i podjele im knjige i kazete. Ponekad kada radim takve programe ponesem sa sobom oko 20 ili 30-tak mojih učenika i kod njih ostanemo oko tjedan dana. Tamo radimo prasadam, ja dajem lekcije, radionice , seminare i do vremena kada trebamo otići atmosfera postane jako pozitivna i na taj način radimo bhakte, dobronamjernike u kongregaciji itd. Takav sličan program radim i u Izraelu. Vidite, ponekad kada se uđe dublje u različite teologije, vidjet ćemo da su jako slične sa Svjesnosti Krišne. Tu spada na primjer mistično kršćanstvo, sufizam, mistično židovstvo itd. Svjesnost Krišne vam daje osnovnu suštinu najviših principa duhovnosti. Ono što mi imamo je postavljeno na jedan prihvatljiv nivo, zato što su Vede, Bhagavad-Gita, purane, originalni duhovni spisi koji su najstariji. To ne znači da su jedini, ali su najstariji. Na taj način ljudi koji žele ući dublje mogu iskusiti veliko bogatstvo znanja. Ali ako naše bhakte ne slijede naše spise ozbiljno, onda se nećemo moći proširiti. Mi možemo pokušavati, ali kada ljudi dođu i vide što radimo, reći će: - E, pa mi baš nismo zainteresirani, jer vidimo da ovo ne funkcionira za vas. Sada vam želim prezentirati moje knjige. Ovdje sam donio samo po jedan primjerak, ali Višnu-murti ih prodaje vani. Do sada sam napisao 6-7 knjiga i ukratko ću vam reći nešto za svaku od njih. Kada sam ovo jutro govorio o različitim molitvama spomenuo sam da postoje 10 različitih vrsta molitvi koje spominje Narotam das Thakur. Imam jedan set knjiga koji se zovu PROSJAK. To su male molitve koje sadrže svih 10 vrsta molitvi. Ove knjige su namijenjene za bhakte, ali postoje neki ljudi koji su redovnici i čitaju ove knjige. Prevedene su na različite jezike. Također imam set knjiga DUHOVNI RATNIK. Prva je -------------------------------------------------------------------------------------------------- . Napisao sam je prije svega za new age zajednice, za ljude zainteresirane za metafizičke i psihološke stvari . Međutim napisao sam je na način kako bih im pokazao da postoji duhovan aspekt ili transcendentalan aspekt za sve vrste psiholoških stvari. Druga knjiga nosi naslov «Kako preobraziti požudu u ljubav». Često dobivam pisma u kojima mi ljudi kažu da je knjiga spasila njihov brak, da im je knjiga pomogla da bolje shvate svoju ulogu kao roditelj, pomogla im je u razumijevanju odnosa sa ljudima ili im je pomogla da shvate bolje kako da zadrže svoju poziciju kao bhakte, postajući svjesni mogućih problema na tom putu. Treća knjiga je «Utjeha za dušu u teškim trenutcima». Ova knjiga gleda pobliže na probleme s kojima se suočava naša planeta. Nije samo da postoje poteškoće samo u našoj zajednici. Sada smo u dobu gdje ljudi pretežno imaju poteškoća, sve više ima samoubojstva, depresije, brakovi se raspadaju, ljudi osjećaju puno tjeskoba, um ih maltretira, ratovi su, bolesti itd. Napisao sam ovu knjigu za internacionalne zajednice koje se bore s ovim problemima. Još jedna knjiga je «Vodstvo za doba više svjesnosti 1». Ovo je drugo izdanje ove knjige koje sadrži interesantne poglede lidera koji su veliki profesionalci u svijetu, neki od njih su sveučilišni profesori. Ova knjiga se koristi na nekim sveučillištima u Americi, a također i u Japanu. Koristi se u seminarima za vodstvo, za menadžment, ali ovo nije normalna knjiga o vodstvu već je drugačije prirode. Knjiga pretežno gleda na duhovne principe i kako da se oni primijene u različitim problemima pri menadžiranju i vodstvu. Ponekad ja isto dajem radionice i podučavam, ali knjigu također koriste moji učenici koji su profesionalni učitelji. Neki predsjednici zemalja također koriste ovu knjigu. Predsjednik Meksika, premijer Engleske, osobno sam poklonio ovu knjigu nekim predsjednicima u trećem svijetu, mnogi u Americi i Europi također imaju ovu knjigu. Ideja je ista, a to je, kako da se upotrijebe stvari iz Svjesnosti Krišne na način koji će biti relevantan prema onome što se dešava u svjetovnom društvu i na taj način pokažemo da mi imamo odgovore na mnoge probleme koji ponekad izgledaju nerješivi. Ali ako uđemo duboko u Vedsku teologiju i kozmologiju vidjet ćete da imamo toliko mnogo za podijeliti. Ne trebamo se ograničavati kao neka mala religijska organizacija koja izgleda kao da je kult. Ne, mi imamo kulturu i to je različito, ali naše znanje je univerzalno i duboko, ono se uspoređuje s postdiplomskim studijima. Ako uzmemo punu dobrobit biti ćemo u stanju utjecati na ljude i njihovu svjesnost, jer oni će vidjeti odlične rezultate od onoga što im nudimo. Svi koji žele doznati nešto više o institutu koji imamo, on se zove Institut za primijenjenu duhovnu tehnologiju, ili ako želite doznati više o programima koje imamo, ili možda želite naručiti neku knjigu ovo je web stranica: www. ifast.net Ako netko želi može mi pisati. Obično uvijek odgovaram. Dnevno dobivam oko 100-200 pisama i nekako se trudimo da odgovorimo na njih u roku od dva dana. Bio bih vrlo sretan ako ostanemo u kontaktu. Dovoljno za sada. Hajde da nastavimo sa seminarom. Sutra je Janmastami i želimo da razmišljate više o Krišninom prisustvu, Krišninim blagoslovima, kako je Krišna manifestirao ovo Međunarodno Društvo za Svjesnost Krišne. Ali prije nego što započnemo sa čitanjem vaših pisama i molitvi namijenjenih Šri Šri Radha- Kunjabihari, želim da neki od vas podjele s nama prvi zadatak koji sam vam dao jučer, a to je da navedete nekog bhaktu s kojim ste se družili i koji je bio izvor inspiracije za vas. Tko želi započeti prvi. Vaišnave su uvijek željni slaviti druge, ali ne žele sami sebe slaviti. Osoba broj 1. Dolazim iz Slovenije. Ima četvoro bhakta koji žive na jednom mjestu i koji su u istini dobar primjer. Svaki dan dolaze na mangala-arotik, ponizni su i spremni su pomoći svim bhaktama, uvijek nas inspiriraju, uvijek su sretni i nasmijani, pomažu u organiziranju Sunday-feasta, pomažu u kuhinji i kad god ih idem posjetiti osjećam kao da sam otišao na neko transcendentalno mjesto. Osoba broj 2 Prije svega želim vam se zahvaliti, jer me vi upravo izuzetno inspirirate i ohrabrujete i to je ono i zašto sam izašla ovdje da govorim. Reći ću o jednoj mataji koju sam upoznala kada sam tek počela da dolazim u hram. Tada nisam poštovala ni jedan princip i tada sam joj se povjerila i rekla joj: - Znaš, ja se osjećam posramljeno i nekako nečisto kada ulazim u ovaj prostor. A ona mi je rekla : - Samo nastavi da dolaziš jer je to jedini način da sve to ostaviš. Na neki način mi je dala temelj u bhakti yogi i mislim da je nikad neću zaboraviti. Komentar: Mnogi od vas ako pogledaju unazad vidjet će da vas je netko inspirirao osobno da postanete bhakta. To je isto kao kada ste bili u školi i tamo je sigurno bio neki učitelj koji vas je najviše ohrabrivao i vjerojatno se još uvijek sjećate njega. Često postoji neki bhakta koji možda ni ne zna koliko nam je pomogao. Svi mi imamo interakciju jedni sa drugima i možemo se zajedno ohrabriti i pomoći, ili možemo imati loše kvalitete koje obeshrabruju druge ili prouzrokuju da postanu devijantni. Mi želimo napraviti ono što je dobro, da pomažemo i ohrabrujemo koliko više možemo druge bhakte. Osoba broj 3 Želim pričati o jednoj mataji s kojom živim. Ona je bhakta 4 godina, a ja oko godinu i pol. Studenti smo i mogu reći da je ona jako specijalno osoba. Izvršava svoje obaveze striktno i pored svih ispita koje je polagala radila je i svoju službu. Njena služba je bila da se brine o outfeettima za Božanstva, trebala ih je dobro pospremiti u ormaru. Nakon cijelog dana provedenog na fakultetu, kasno u noći, išla bi u hram da napravi svoju službu. Ja sam joj znala reći: - Pa, ne moraš to raditi tako kasno, možeš to napraviti neki drugi dan kada ćeš biti više odmornija. Svaki dan je to radila sa devocijom. Jednog dana me je sasvim inspirirala i razmišljajući puno o tome odlučila sam da i ja radim službu. Komentar: Ponekad mi mislimo da ne možemo raditi službu jer smo studenti, imamo djecu, trebamo ići na posao. Da, to je istina. Mnoga puta će biti kompleksno zbog naše situacije, ali nikad ne bismo trebali misliti da ne možemo napraviti neku službu. Sve ovisi o organiziranju i postavljanju prioriteta. Ona je inspirirana od osobe koja studira, a u isto vrijeme ide u hram. Osoba broj 4 Želim slaviti jednu mataji iz New Vraja Dhama, sa Mađarske farme. Ona se zove Kišori mataji. Pored toga što je jako dugo bhakta i duhovna je napredna, također je preuzela na sebe jako puno organizacijskih službi. Tokom izvršavanja tih službi nije zaboravila da je njena osnovna dužnost kao bhakta da služi one kojima je nadređena. Imala sam lično iskustvo, ali sam vidjela da ona brine o svim drugim bhaktama, bilo da su oni tek došli u hram ili oni koji su jako dugo tu i lijepo služe Šri Šri Radhe-Shyam. Ako mogu željela bi još da slavim sve bhakte iz Beograda koji bez obzira na tešku situaciju u Srbiji i dalje nastavljaju u svom predanom služenju i pokušavaju da izgrade svoj unutrašnji odnos s Krišnom, možda čak i više nego dok su bili u hramu i radili službu tamo. Komentar: Svi imamo različite probleme u našim hramovima. Svako mjesto ima nešto što je prekrasno, ali također svaka okolina ima nešto što su njene poteškoće. Mislim da je H.H. Jayapataka maharaja spomenuo da sam bio na ovim prostorima prije 20 godina i bio sam jedan od prvih bhakta koji smo propovijedali Svjesnost Krišne u zemljama ovdje. U to vrijeme najviše smo posjećivali sveučilišta, ostavljali knjige u nekim školama, a ponekad smo kultivirali neke ljude. Jedna od stvari koja je bila jako zapanjujuća za nas je to što u nekim zemljama ljudi nisu mogli normalno prakticirati Svjesnost Krišne kao u Americi, Njemačkoj i drugim mjestima gdje su ljudi mogli kupiti knjige i mogli su javno biti bhakte. Ono što je bilo najzapanjujuće za nas je gledati kako zapravo ti ljudi cijene sve što im dajemo i na taj način smo bili posramljeni. Ponekad kada bi im dali novi časopis, novu knjigu, oni su bili ekstremno sretni. Znate oni nisu bili mnogo na broju i nisu imali mogućnosti da kontaktiraju izvan svoje zemlje, stoga na taj način su nam pomogli da vidimo koliko mi uzimamo stvari zdravo za gotovo. Neki od vas su iz mjesta gdje je situacija jako teška u zadnjim godinama, ali i pored poteškoća neki bhakte ostaju vjerni, snažni i postojani. Kada gledamo kakva je teška situacija u našoj zajednici, trebamo uvijek imati na umu da postoje mjesta gdje se Svjesnost Krišne odvija s puno većih problema, ali i pored svega oni nastavljaju. Kada smo bili ovdje u to vrijeme znalo se desiti da hodamo tjedan, pa čak i mjesec bez da sretnemo ijednog bhaktu. Putovali smo ja i HG. Krišna-kšetra prabhu i još neki bhakte. Ponekad smo bili samo nas dvoje ili troje, i bilo je dosta teško, jer smo danima bili u karmi društvu propovijedajući. Ali željeli smo posijati sjeme Svjesnosti Krišne i neki ljudi su se čak i priključili nakon što su pročitali knjigu u nekoj biblioteci, u nekom muzeju, u nekoj knjižari. Idemo dalje. Osoba broj 5 Hare Krišna! Dolazim iz Koprivnice. Najprije, htio bih se puno zahvaliti svima vama na finom druženju, pa onda mome sinu koji mi je prvi kupio đapu i koji je donio knjige, zatim bhaktama divnim u Koprivnici koji su radili skupa sa mnom i gradili naš hram, zatim mataji Marijani koja je posvetila dosta vremena i pričala sa mnom, svojoj kćerki koju je bhakti-yoga totalno promijenila, počela je kuhati za Krišnu. Još bih se htio zahvaliti takvim divnim duhovnim učiteljima koji odražavaju naš entuzijazam i neka mi oproste bhakte koje nisam ih spomenuo. Znači svi ste zaslužni za moj napredak. Hvala! Komentar: Svi mi imamo toliko puno na što trebamo biti zahvalni. Postoji toliko puno bhakta koji su oko nas svaki dan i ohrabruju nas i daju nam entuzijazam. Ponekad sve to uzimamo zdravo za gotovo, ali s vremena na vrijeme trebamo se osvrnuti i trebamo uzeti punu dobrobiti od društva koje je Krišna aranžirao za nas. Kada se vratite u svoje zajednice potrudite da malo više pogledate u one bhakte koji imaju dobre navike i koji su jako odlučni. Učite od njih i postanite sve više i više inspirirani njihovim druženjem. Sada želim da se više fokusiramo na Boga. Do sada smo govorili o bhaktama, a sada se želimo potruditi da personaliziramo svoj odnos sa Krišnom. Sutra je Janmastami, Krišnin rođendan tj. Njegova pojava u ovom univerzumu i zbog toga je ovo specijalan dan. Želim da razmislimo više o Krišninoj milosti. Kada sam ujutro dao lekciju spomenuo sam da mi često prolazimo kroz poteškoće i ponekad nam se čini kao da Krišna nije ovdje, da nas je zaboravio. Međutim Krišna nas nikada ne zaboravlja. Stoga sam vas zamolio da razmislite o nekom periodu u vašem životu kada ste imali poteškoća i kada ste razmišljali da Krišna nije tamo za vas, ali kasnije ste shvatili da je Krišna u stvari bio tamo i ono što ste doživljavali u to vrijeme je bilo potrebno da imate dobrobiti od toga kasnije, mada vam je u to vrijeme izgledalo to jako teško i zastrašujuće i niste mogli shvatiti zašto vam se to događa. Drugi način na koji smo rekli da možete prići Krišni je da pogledate na neke poteškoće koje trenutno imate i da napišete pismo. Dragi Radha- Kunjabihari - to je moj problem - i nakon toga da napišete što mislite da vam Krišna odgovara, kako vam govori, ili kako vas ohrabruje ili možda vas prekorava. To je malo teže, ali je jako zanimljivo. Tko želi podijeliti. Osoba broj 1 Spomenut ću jednu situaciju. To se desilo u Italiji kada sam postao bhakta. Bio sam na bhakta programu i moj lider je djelovao na jako čudan način za mene. Bio sam stavio svoj pulover da se suši blizu peći i odjednom se on pojavio, uzeo pulover i bacajući ga na pod rekao mi je: - Hej, ne možeš ovdje sušiti svoj pulover!!! Nakon nekoliko minuta on je stavio svoj pulover na isto mjesto. Razmišljao sam i bio sam jako ljut. Također sam bio zbunjen, ali sam ostao miran. Onda nakon nekoliko sati vidio sam da je njegov pulover postao crven i da je stolica također crvena zbog peći. Kada je on došao bio je zapanjen što se događa, a moja realizacija je bila da nas Krišna uvijek podučava i da Krišna podučava čak i one napredne bhakte. Komentar: To je bila realizacija za njega da sve ima svoje zašto se događa. Osoba broj 2 Jednom sam mantrao u svojoj sobi, pretežno na mentalnom nivou kao i uobičajeno, i razmišljao sam o nekom problemu koji je bio u mom umu u to vrijeme, sada se baš ne sjećam što je bilo, ali znam da sam rekao Krišni: - Krišna, stvarno se nadam da ćeš mi pomoći na neki način i puno bi mi pomoglo da mi daš neki znak da si ovdje za mene. Na mom stolu je bila knjiga Krišna book drugi dio na kojoj je slika kako su Krišna i Balaram zagrljeni. Na toj knjizi su bili moji ključevi od auta, a ovi ključevi imaju jednu lampicu koja pocrveni kada ne vidite. Odjednom kada sam prolazio vidio sam kako je ova lampica crvena kao da ju je netko uključio. Zastao sam, uzeo ključeve i vidio kako je Krišnina ruka na knjizi ispod ključeva. U tom trenutku sve moje probleme i mentalne poteškoće su nestale i bio sam sretan dva dana. Komentar: Svi imamo različite trenutke kada je Krišna došao na neki način da nas ohrabri. Znamo primjer sa Narada munijem kojem je Krišna uzeo majku, a njega je ugrizla zmija. Potom je Narada muni bio malo dijete, ali kasnije se Krišna pojavio Naradi. Bhakte imaju različita iskustva kada im je Krišna došao na neki način da nas oživi, ohrabri, da nam da do znanja da je ovdje. Osoba broj 3 To je jedna priča iz sankirtana. Bio je jedan bhakta koji je radio sankirtan neko vrijeme. Imao je veliku želju da dijeli knjige. Jedan dan je radio sankirtan u jednoj zgradi i nitko mu nije uzeo knjigu. Osjećao se bespomoćno i na kraju je sjeo na stepenice i počeo je plakati misleći zašto mu Krišna ne uzvraća na njegove molitve i na njegove pokušaje da širi Svjesnost Krišne. Dok je tako sjedio vrata iza njega su se otvorila i prišla mu je jedna gospođa i pitala ga što radi ovdje. Kako on više nije imao snage razgovarati s nijednom osobom, bez da se okrenuo, samo je rekao da prodaje neke knjige. Onda ga je ona zamolila da vidi te knjige, a on joj je dao jednu knjigu preko ramena bez da se okrenuo. Kada je pogledala knjigu rekla je da je knjiga fantastična i zamolila ga je da uđe u njen stan da bi i njen muž vidio te knjige, jer je on isto zainteresiran za takvu literaturu. On je tek tada počeo shvaćati da se nešto događa i kada je ušao u stan cijela obitelj je bila jako entuzijastična i kupili su knjige. On je također bio sretan i shvatio je da ustvari nikada nije sam. Komentar: Često sankirtan bhake imaju takva iskustva, ali jako često Krišna dođe i pomogne im na neki način. Osoba broj 4 Prije nego što sam postala bhakta sjećam se kako sam se molila Bogu: - Ne znam tko si, ne znam ništa o tebi, ali imam puno pitanja i voljela bi te upoznati, stoga te molim da me odvedeš do nekog mjesta gdje mogu učiti o Tebi. Godinu dana kasnije došla sam u kontakt sa bhaktama, dolazila sam na Sunday-feast i družila sam se sa bhaktama, ali osjećala sam da to nije za mene i neko vrijeme nisam dolazila. Jedne noći sam bila u depresiji i moja sestra mi je rekla: - Ej, pa zašto ne pokušaš mantrati. A ja sam rekla: - Pa to nije loša ideja. Počela sam mantrati i tada sam se sjetila molitve, pa sam rekla: - O, pa On mi je uzvratio na ovu molitvu. Doveo me je na mjesto gdje mogu doznati sve o Njemu i bila sam jako zahvalna jer sam shvatila da je On bio uz mene cijelo vrijeme, čak i kada nisam bila bhakta. Tako sam nastavila dalje i još uvijek sam bhakta. Hare Krišna !!! Komentar: Jednom sam rekao da bi bilo jako uzbudljivo kada bi netko napisao knjigu o tome kako su bhakte došli u Svjesnost Krišne. Vidjet ćete da su bhakte u to vrijeme bili u jednom jako intenzivnom stanju u svom životu u kojem su se pitali čemu ovaj život, bili su depresivni itd. Nakon nekog vremena sreli su sankirtan bhakte, dobili su knjigu ili im se nešto desilo što im je pokazalo da je Krišna definitivno bio tamo i da ih je promatrao i da je htio da mu se više približe. Njen slučaj je takav primjer. Postoji jedna jako neuobičajena stvar, a to je da svi mi više rastemo u Svjesnosti Krišne kada smo u teškim situacijama, kada smo na raskrižju, jer to znači da možemo krenuti u jednom ili u drugom smjeru. Ali često kada imamo teške situacije s puno predznaka u našem životu, to su uistinu vremena kada najviše rastemo i najviše napredujemo. Baš u takva vremena najviše smo uplašeni i imamo osjećaj kao da nas je Krišna ostavio, ali ako zadržimo vjeru vidjet ćemo kako će Krišna doći. Osoba broj 5 Želim govoriti o jednoj situaciji preko koje me je Krišna podsjetio da je uvijek ovdje. Molio sam se da nikada ne zaboravim da je On uvijek prisutan. Jedan dan kada sam trebao ići na posao bio sam u velikoj žurbi. Ušao sam u auto. U autu uvijek imam jednu sliku sa Božanstvima i ona je pala kada sam ušao. Pošto sam se jako žurio samo sam je podigao i bacio je pozadi bez da uopće pazim. Nisam mislio na Krišnu ni malo i nisam imao dovoljno poštovanja. Okrenuo sam se da uzmem jednu torbu koja je bila pozadi i udario sam sa laktom u sjedište. Sjedište se povratilo i udarilo me je u glavu. Mislio sam si pa to je Krišna, Bog. Nakon toga sam uzeo sliku, odao poštovanje i ispričao sam se. Komentar: Ponovno jedno iskustvo koje ga je podsjetilo da bude pažljiviji, jer Krišna sve vidi. Čuo sam kako pujariji ponekad spominju stvari slične ovoj. Jedan pujari u Vrindavani mi je rekao kako je jedanput kada je oblačio Božanstva povrijedio ruku Caitanyi i nakon dva dana kasnije skršio je svoju ruku. Tada je shvatio kako Krišna uzvraća. Osoba broj 6 Volim slike i gledam Krišnine slike. Jednom sam zamolila Krišnu i rekla sam mu: - Ja znam da te ne mogu vidjeti s mojim materijalnim očima, ali svejedno na neki način bih te voljela vidjeti u pokretu. Drugim riječima nekako u ljudskom obliku. Kada sam bila na Ratha-Yatri u Firenci plesali smo cijeli dan. Otišla sam da nešto kupim. Već je bio mrak kada sam se vratila. Bila je ogromna scena i prvu stvar koju sam vidjela je bio Krišna kako se kreće. To su ustvari bili glumci koji su imali fantastičnu masku. Krišna je imao plavu kožu, dugu kosu, predivnu odjeću kakvu Krišna ima i normalno ja sam bila šokirana. Druga stvar koju želim ispričati se desila prošle godine ovdje u Puli. Jedan dan se nisam baš fizički dobro osjećala i nisam otišla na mangala arotik. Bilo mi je žao i željela sam da vidim Božanstva ali na neki način samo sam rekla: - Ja se ne osjećam dobro, a tako bih vas voljela vidjeti. Sutra ujutro kada sam se probudila jedna mataji je donijela Božanstva u kućicu gdje smo mi spavali i prvu stvar koju sam vidjela su bila Božanstva. Komentar: Podsjetimo se na Haridasa Thakura, kako je Gospodin Caitanya došao k njemu. Shvaćamo da Krišna uistinu želi služiti svoje bhakte. Što je napredniji i ozbiljniji neki bhakta, toliko on više želi služiti Krišnu, a Krišna želi služiti tog bhaktu . Ovdje vidimo kako joj je Krišna na jedan mali način uzvratio. Vidjela je Krišninu predstavu. U Vrindavani glumci su ponekad profesionalno trenirani i neki od njih su iz posebne obitelji gdje su trenirani od svoje prve godine i oni imaju specijalno raspoloženje. Stoga kada ih ljudi vide postanu totalno očarani, jer to utječe na njih na jako dubok način i pomaže im da se povežu više s određenim Krišninim zabavama. Vrijeme polako ističe. Stoga bih htio nekoliko bhakta da podjele s nama neku poteškoću koju su imali u životu, ali u obliku molitve. To podijelite sa Šri Šri Radha-Kunjabihari i nakon toga trebate reći što vam oni žele reći u vezi vaše poteškoće. To je više personalnije, ali u isto vrijeme je jako moćno. Šrila Bhativinod Thakur to objašnjava. Ako ste napravili neku uvredu i ako to podijelite u zajednici i odate poštovanje, molite za oprost, molite za blagoslove, onda je to jako moćno, to hrani biljku predanog služenja. Tko želi podijeliti s nama? Osoba broj 1 Molitva: Moji dragi Šri Šri Radha-Kunjabihari, imala sam tu mogućnost u ovom životu da postanem bhakta kada sam bila jako mlada. Odrasla sam u ovom pokretu s ovom jako moćnom filozofijom koja može odgovoriti na sva moja pitanja. Zbog toga mi se nikada nije desilo da nisam zadovoljna i da imam potrebu da tražim odgovore vezane uz naše postojanje, uvijek sam imala odgovore. Mnogi bhakte su se istinski brinuli o meni. Zadnjih nekoliko godina nekako vidim da se ova obitelj i ovaj lijepi svijet u kojem sam odrasla raspada na nekoliko dijelova, obitelj ISKON- a. Imala sam jako tužnih dana zbog sveg ovog, osjećaje osamljenosti, osjećaje gubljenja svog doma, djetinjstva, cijeli moj svijet se nekako rušio. Odgovor: Ali shvatila sam vaš odgovor. Ovi bhakte koji su na neki način otišli od svoje službe i koji su čak imali i poziciju duhovnog učitelja, jednostavno su napravili prostor za nove promjene u pokretu. Sada je veliko pročišćenje i ja to mogu osjetiti, postaje sve ljepše i ljepše. Toliko mnogo stvari zbog kojih sam se osjećala tužno kada sam bila mala, sada postaje više personalnije i postaje bolje. Vi ste maknuli te bhakte kako bi druge bhakte mogli zauzeti njihova mjesta i pomogli članovima u našem pokretu. Komentar: To je interesantna razmjena. Ona je odrasla u pokretu i primijetila je neke promjene. Sada je jako sretna s onim što ima, ali je primijetila određene stvari u devocijskoj obitelji koje nisu bile zadovoljavajuće prije. Ona je to izložila Šri Šri Radha- Kunjabihari i nakon toga daje odgovor koji misli da bi joj ONI dali. Sada primjećuje da se ništa ne događa slučajno, neke promjene su se desile i neke lijepe stvari su se razvile. Krišna uzvraća svakome u skladu kako mu se osoba predaje. Čak i u najtežim situacijama može se naći način da slavimo Krišnu i da naučimo više od tog iskustva. Krišna koristi svakoga sve dok osoba dozvoljava da bude instrument. Nitko nije nezamjenjiv, maya nema omiljene osobe i Krišna nema omiljene osobe. Ponekad će nas Krišna upotrijebiti ako dozvolimo to, ali ako riješimo i izaberemo da ne želimo to, onda će isti Krišna sve to dovesti u red. Osoba broj 2 Molitva: Ja sam ovdje sama Krišna i nema nikog ovdje, niti jednoga bhakte. Noć je, osjećam se totalno usamljeno i stvarno ne znam zašto sam ovdje. Što trebam naučiti i zašto me stavljaš u ovakvu situaciju? Da li mi možeš odgovoriti zašto? Ovdje sam s mojim roditeljima koji uopće ne shvaćaju ništa o Tebi. Svako jutro vidim samo ukore zbog onog što želim slijediti. Što da učinim? Odgovor: Ja sam također i u njihovom srcu, nemoj to zaboraviti. Volim te isto toliko koliko i njih. Oni su značajne osobe, jer su te doveli na ovaj svijet i sada si ti bhakta. Molim te pokušaj da ih služiš na isti način kako bi služila i bhakte. Zaboravi, zaboravi na sve svoje potrebe i samo se trudi da ih služiš sa ljubavlju. Na taj način ćeš vidjeti da su oni isto predivni kao i svi ostali. Komentar: Ona je otvorila svoj um Krišni i rekla Mu je za određenu poteškoću koju je imala u životu. Obraća se Bogu jako personalno: - U ovoj situaciji sam i teško je. Onda ona razmišlja kako Krišna vidi sve ovo i što ova situacija može značiti, kako se može sve ovo vidjeti na drugi način. Onda Krišna odgovora: - Da, možemo nemati ovo ili ono, ali trebamo vidjeti ono što imamo i vidjeti kako da služimo, kako da cijenimo ono što nam je Krišna aranžirao u životu. Svi mi imamo ovaj problem u životu. Jako često razmišljamo o onome što nemamo, o problemima koji su u našem životu i na taj način ne pokušavamo pravilno upotrijebiti ono što uistinu imamo i ne pokušavamo vidjeti stvari na drugačiji način. Ali ako pokušamo vidjeti stvari na drugačiji način realizirat ćemo da je zbog određenih razloga Krišna aranžirao sve to za naše dobro i na taj način ćemo nastaviti slaviti Krišnu bez obzira na sve. Osoba broj 3 Molitva: Dragi Šri Šri Radha-Kunjabihariji, Vaš sluga Vaidyanath je ponovno u teškoj poziciji u svom životu. Ova pozicija nije uobičajena u njegovom životu. Vaš sluga Vaidyanath radi karmi posao i provodi većinu svoga vremena ne radeći devocijsku službu. Isto, ne može se viđati češće sa bhaktama zbog toga. Također ima obitelj s puno potreba, djecu koja su tinejdžeri. Vaš sluga Vaidyanath je u bespomoćnom stanju, molim vas učinite nešto u vezi toga. Odgovor: Moj dragi Vaidyanath prabhu, molim te budi pažljiv i pogledaj oko sebe. Pogledaj sve mogućnosti koje ti dajemo za obavljanje devocijske službe. Čak smo aranžirali tvoj posao na takav način da na tvom poslu možeš napraviti neku devocijsku službu bez da to itko primijeti. Druga stvar u vezi druženja s bhaktama, molim te samo pogledaj koliko predivnih bhakta se priključuju u našem Hamburškom templu. Nakon posla kada napustiš okolinu abhakta možeš uzeti utočište hrama, možeš se družiti sa bhaktama i također možeš propovijedati. Komentar: Ovo je još jedan dobar primjer. Kako idemo dalje u našem predanom služenju prolazimo kroz razne periode, kroz razne tranzicije. Tako on sada ima obitelj i odgovornost prema toj obitelji; ima posao. On može gledati na taj posao kao nešto ružno što mu se dešava, ili sve to može vidjeti na način da je to dobro što sada ima posao, jer mu taj posao omogućava da se pobrine i za materijalne aspekte svog života na način na koji može nesmetano obavljati svoj duhovni život. Sada se može brinuti o svojoj obitelji i također vidi kako dolaze mnogi bhakte u hram i kako ih može služiti; isto tako može biti primjeran grihasta koji je dobro izbalansirao materijalne i duhovne aktivnosti. Možemo vidjeti kako Krišna radi mnoge aranžmane za sve nas i da samo trebamo pogledati malo dublje u to što se uistinu događa i shvatiti da nam Krišna neće dati više nego što možemo izdržati, da nas neće ostaviti i odbaciti. Osoba broj 4 Malo prije kada su ove bhakte pričali svoja iskustva shvatila sam kako sam previše ponosna i kako je moje srce pretvrdo da bi moglo shvatiti njihove molitve, ali kada je bhaktina iz Makedonije govorila svoju molitvu, njena molitva me je tako duboko dodirnula i osjetila sam kako je Krišna lično prisutan. Komentar: To nije mala stvar kada netko dijeli nešto duboko iz srca, kao što smo čuli zadnje ponude koje su bile uistinu duboko iz srca bhakta. Kada jedna osoba govori, barem nekoliko osoba biti će pod utjecajem tog govora. Mi obično imamo slične probleme, stoga kada čujemo kako druge bhakte rješavaju svoje probleme, kako shvaćaju odgovor koji im Krišna daje, podsjećamo se da je to istina i za nas, neki klik se dogodi u nama. Isto kao što je ova majka govorila da je u situaciji u kojoj je sama i da nema ovo i ono, netko drugi isto tako razmišlja: - Pa Krišna, to je i moja situacija. Ja pokušavam mantrati Tvoje Sveto Ime, ali nemam djecu, nemam muža, ovdje u blizini nema hram, patim, stoga mi Krišna molim te pomozi . Kada vidimo da i drugi također imaju probleme onda kažemo sebi: - Dobro je, pa moja situacija nije baš tako loša . Drugi isto imaju svoje poteškoće i trude se, stoga se i ja mogu više potruditi. Imamo vrijeme još za jednu osobu. Osoba broj 5 Molitva: Dragi Krišna i Radharani, nije mi baš lako govoriti, ali imam predivno iskustvo s vama na seminaru u Švicarskoj sa HH. Sacinandana swamijem. Uistinu osjećam da me Vi držite u Svojim rukama bez obzira na to da li sam čovjek, kamen ili cvijeće. U ovom trenutku mi nije baš lako i molim Vas da mi pomognete da nađem način da shvatim da ste vi uvijek sa mnom i s mojom djecom i mojim mužem i sa svim bhaktama. Da shvatim da me volite i da volite svakoga i da nam opraštate naše pogreške i također da mi trebamo naučiti opraštati drugima i biti puni poštovanja. Molim vas pomozite mi da mogu to napraviti. Odgovor: O, draga Ana. Znaš da te volim i da te držim u svojim rukama gdje god da se nalaziš. Pa ja to radim sa svim bhaktama, sa svim ljudskim bićima, sa svim životinjama, sa svakime. Nalazim se u svačijem srcu. Teški trenuci će biti u tvom životu, sretni trenuci će također biti, ali JA ću uvijek biti tu, stoga me nemoj zaboraviti. ŠRI ŠRI RADHA- KUNJABIHARI KI JAY !!! Komentar: Svi možemo osjetiti tu moć i možemo se podsjetiti da nas Krišna čuje i da nas gleda svaki dan, u našem je srcu. Kada idemo na darshan trudimo se da vidimo Krišnu, ali istina je da nas Krišna gleda. To nam treba biti utjeha, znajući da nikada nismo sami i da nam neće biti dano više nego što možemo izdržati, jer kada bi bilo tako onda ne bi bilo fer, a kada osjećamo da je ovo uistinu više nego što možemo izdržati trebamo biti sretni, jer to znači da će se pozitivne promjene uskoro dogoditi. Ponekad nam izgleda da je neka situacija više nego što možemo podnijeti, ali trebamo biti sretni jer nas Krišna gleda i sigurno će napraviti neke promjene. Onda možemo pogledati dublje i shvatiti kako sa vlastitom inteligencijom možemo shvatiti filozofiju i shvaćamo zašto patimo. Um ponekad želi da zaboravimo, zato sam i potražio od vas da odgovorite u duhu da ste vi Radha i Krišna koji vam daju odgovor. To je personalno i možemo vidjeti kako reagiramo. Kada izložimo svoju situaciju pred Krišnu, Krišna već sve zna o nama, On nas poznaje upravo tako sasvim personalno i On ne želi gledati da mi patimo, da smo usamljeni, da smo bespomoćni . Sve te situacije su aranžirane s posebnim razlogom, pa nam Krišna daje razumijevanje koji su ti razlozi tako da možemo nastaviti s entuzijazmom. Oni koji su podijelili s nama doživjet će uzdizanje svoje svjesnosti, a također i oni koji su slušali. Kada podijelimo takve stvari nešto nam klikne u svjesnosti. Postoje različita vremena kada smo imali različite poteškoće koje nas sprečavaju da napredujemo, ali ako iskreno dođemo i kažemo to Krišni u molitvi, Krišna će nam pomoći. To ne trebamo raditi samo kada smo na ovakvim skupovima, nego sve više i više to trebamo raditi u svakodnevnom životu, da dođemo pred Božanstva i na svoj način zamolimo Krišnu da nam pomogne da postanemo bolji sluge, da nam pomogne da shvatimo neke stvari koje se odvijaju u našem životu, tako da ga možemo služiti na bolji način. Ako djelujemo na taj način i radimo to, mi sebe kvalificiramo za Krišninu milost. Ako to radimo, Krišna će nam uzvratiti. Neki od vas su vidjeli da je tako. Bila su vremena u vašim životima kada ste mislili da vas je Krišna ostavio, ali kasnije ste shvatili da Krišna to nije učinio, već da je aranžirao neke stvari na određeni način samo kako bi vam pomogao. Svatko od nas je bitan u Krišninim očima, svaki bhakta je specijalan, svaki bhakta je nekako ispod Šrila Prabhupadinog zastora i svaka osoba je predivan Krišnin agent, bilo da je bhakta koji je u procesu tjedan dana ili je bhaktina koja je u procesu nekoliko dana. Svaka osoba je na neki način rekla DA Krišni. Svatko dolazi s određenom karmom, svatko ima određeni problem u svom životu s kojim se pokušava nositi. Ali mi smo ovdje došli zajedno da se podsjetimo da trebamo biti više iskreniji, da pomognemo jedni drugima da se uzdignemo iznad naših poteškoća i gledajući neke primjere koji su uspjeli prevazići određene poteškoće, možemo realizirati i ohrabriti se : - Da, to je moguće i za mene. Ova osoba napreduje, zašto ne bih ja napredovao. Netko može otići u duhovni svijet, pa da, Krišna nema omiljene osobe, stoga hajde da napravim ono što je potrebno. Naše zajednice su prilike da napredujemo u našem devocijskom služenju. Mi sada prakticiramo ono što ćemo raditi vječno. Kvalitet naše sadašnje prakse pokazuje koliko smo spremni kandidirati se da se vratimo nazad Bogu. Stoga se istinski potrudite i budite svjesni da trebate tražiti kvalitetnu sadhu-sangu, uzmite knjige više personalnije, uzmite druženje sa bhaktama više personalnije i najvažnije učinite svoj odnos sa Božanstvima više personalnim. JAY!!! ISKON-v OSNIVAČ ACARYA A.C. BHAKTIVEDANTA SWAMI ŠRILA PRABHUPADA KI JAY!!! VAISHNAVA THAKUR KI JAY !!! ŠRI ŠRI RADHA- KUNJABIHARI KI JAY !!! HARE KRIŠNA !!! H.H. BHAKTI- TIRTHA MAHARAJ KI JAY !!! |
- 16:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
30.08.2006., srijeda
ABRAHAMOV POZIV I SEOBA
|
Abrahamov poziv i seoba Jahve reče Abramu:"Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov.Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati." Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. Jahve se javi Abramu pa mu reče: "Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio. Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino. Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu. (Post 12,1-9) Bog poziva Abrahama da ga slijedi. Abraham napušta sigurnost života, svoj dom, prijatelje i kreće u nepoznato pouzdajući se jedino u Boga. Abraham je čovjek sadašnjosti koji živi sada, u ovom trenutku, ne opterećuje ga ono što će biti sutra jer zna da ga Svemogući Otac vodi i stoga sve svoje brige i strahove prepošta Bogu kome je sve moguće. Kažemo da je Abraham otac naše vjere i stoga bismo trebali učiti na njegovom primjeru. I Isus nas poziva da živimo u sadašnjosti, osobito pozivom: «Bdijte i molite». Nije rekao bdjet ćete i moliti već nas poziva da to učinimo upravo sada u ovome trenutku. Samo na taj način naše srce će uvijek biti spremno za Isusov ponovni dolazak. Mi smo pozvani da počevši od sada izgrađujemo Božje kraljevstvo na zemlji koje će se nastaviti u nebu. Mi smo pozvani da budemo svjetlo našoj braći koja su odlutala od Isusa i Njegove presvete ljubavi.On želi preko nas učiniti čudo ali mu mi to moramo dopustiti. Ako odlučimo slijediti Isusa, On nam obećaje blagoslov i blagostanje. u to ne smijemo sumnjati jer zar bi otac djetetu dao zmiju kad ga ono zamoli kruha. Svi mi znamo da je Bog izvršio svoje obećanje prema Abrahamu i da je nagradio njegovu odanost i spremnost na služenje. Samo trebamo imati povjerenje u našega Nebeskoga Oca. Abraham je odlazio od mjesta do mjesta, od postaje do postaje. Njegov duhovni rast u vjeri i spoznanju pratile su njegove fizičke kretnje. I mi ćemo rasti u vjeri ako slijedimo Abrahamove stope pouzdanja i predanja Božjoj volji u potpunosti. MOLITVA Bože ti si pozvao Abrahama da krene za tobom u nepoznato. Ti si ga vodio i pratio. Daj nam snage da i mi krenemo poput Abrahama uzdajući se u Tebe i potpuno Ti se predajući. Otkloni od nas duha straha i sumnje koji nam ne dopušta da vjerujemo tvojoj ljubavi i želi nas pokolebati. Oče nebeski, tvoji smo, izlij na nas svoj sveti blagoslov i mir, radost i snagu a pogotovo tvoga Svetoga Duha koji je Istina i Život, naš obećani branitelj, da nas vodi prema Tvome kraljevstvu, našoj obećanoj zemlji! |
- 11:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
OČE NAŠ - TUMAČENJE
|
Oče naš - tumačenje Izmoli molitvu polagano svjestan svake riječi koju izgovaraš. A onda se vrati na svaku riječ i osluškuj što ti po njoj Otac govori: OČE: Veliki, neizmjerni, tajanstveni Bog - moj je pravi Otac. Ja nosim tragove njegove dobrote i ljubavi. Ja sam dijete ljubavi. Imam Oca koji me voli, koji mi se veseli, koji u meni uživa. Koliko ova temeljna istina moje vjere oživljuje, pokreće, preobražava moje misli, riječi, djela, čitavo moje biće? NAŠ: On nije samo moj Otac. On je Otac svakog čovjeka, svih ljudi. Zato smo mi svi braća i sestre. Skrivena povezanost jedva se primjećuje. Treba puno truda i vremena da nam se pročiste oči srca da prepoznam sve ljude kao svoju braću i sestre. Kako ću u konkretnim ljudima prepoznati da su djeca Božja, za njih i s njima moliti, raditi? KOJI JESI: Bog nije iluzija, imaginarna čežnja ljudskog bića za snagom, nježnošću, ljubavlju. Bog je najstvarnija stvarnost – temelj svake druge stvarnosti. Kako se stvarnost da Bog postoji odražava na moj život, na moje misli, riječi, djela? NA NEBESIMA: Osim ovog vidljivog svijeta postoji isto tako stvaran, nevidljivi, duhovni svijet. Heb 11,3 kaže da «vidljivo nije nastalo iz vidljivoga, nego iz nevidljivoga» Koliko je nevidljiva, duhovna stvarnost prisutna u mom načinu razmišljanja i djelovanja? SVETI SE IME TVOJE: Kad upoznamo Boga kakav jest trebat će nam vječnost da ga dostojno proslavimo, predanje čitavog bića Bogu da izreknemo ono što Bog zaslužuje. Koliko se po meni Bog sada slavi? DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE: Kraljevstvo istine i pravde, ljubavi i mira, kraljevstvo svetosti i milosti, punina sreće i blaženstva. Čežnja za srećom su tragovi tog kraljevstva u mom srcu? BUDI VOLJA TVOJA – KAKO NA NEBU TAKO I NA ZEMLJI: Volja Božja = Božja ljubav prema meni i svemu stvorenom. On zna i hoće ono što je za nas najbolje – zato želim da bude onako kako On hoće. Dopuštam li da Volja Božja po savjesti upravlja mojim životom? KRUH NAŠ SVAGDANJI DAJ NAM DANAS: Kruh je život i sve ono što čuva i produžuje život. Povjeravam li rado Bogu svoj život i sve što taj život podržava? Očekujem li s povjerenjem Božju pomoć u svim mojim tjelesnim i materijalnim potrebama? I OTPUSTI NAM DUGE NAŠE: Svi smo tako otrovani grijehom da se ne možemo sami izbaviti od tog zla koje nam priprema smrt. Kad nam Bog oprosti grijehe postajemo slobodni od zla i ne bojimo se smrti, jer smo «iz smrti prešli u život». KAKO I MI OTPUŠTAMO DUŽNICIMA NAŠIM: Kad kažem bratu, sestri: Opraštam Ti, jeka mojih riječi od Božjeg Srca meni govori: Opraštam Ti. I NE UVEDI NAS U NAPAST: Ne dopusti, Oče, takve okolnosti u kojima se neću moći osloboditi zavodljivosti grijeha. Neka mi Tvoja snaga i milost bude štit i obrana! NEGO IZBAVI NAS OD ZLA: Snagom svoga Duha pobijedi zlo u meni i oko mene, da živim u dobroti, istini, ljubavi. |
- 11:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
24.08.2006., četvrtak
O BUDDHINU NAUKU
|
Dubok je ovaj nauk, težak za opaziti, težak za zahvatiti, dobar, izvrstan, onkraj međa razuma, istančan, tek mudrima za razumjeti. Vacchagottasutta B u d i z a m Budizam je jedna od tri velike svjetske religije koja je nastala na tlu sjeverne Indije prije više od 2500 godina. Osnivač budizma, ili po njegovim vlastitim riječima onaj koji je ovo učenje samo nanovno otkrio, je Šakyamuni Buddha. Buddha nije osobno ime već titula koja označava budnog ili probuđenog, onog koji se probudio iz sna o životu i koji stvarnost vidi onakvu kakva ona zaista jest. Prije nego što je kroz svoje duhovno pregnuće stekao taj naziv, Buddha je nosio ime Siddhartha Gautama, a rođen je kao kraljević u malom kraljevstvu Šakya. Odatle nam dolazi prvi dio njegova kasnijeg imena, Šakyamuni ili utihnuli mudrac plemena Šakya. Budizam, Buddhin nauk ili kako ga sami budisti nazivaju Buddha Dharma je učenje o probuđenju. To je učenje koje je nastalo na temelju Buddhinog izravnog iskustva probuđenja ili uvida u pravu prirodu života i predstavlja detaljno opisan put koji do njega vodi. I pored izuzetnog bogatstva i velike raznolikosti škola, učenja, metoda i praksi koje krase budističku tradiciju, a koja su nastajala i razvijala se kroz mnoge vjekove i različite kulture, poruka budizma je i danas vrlo jasna, i podjednako relevantna za naše iskustvo života kao što je to bila i prije više od 2500. godina. Pročitamo li neke od Buddhinih govora upućene njegovim učenicima, ili neke od razgovora koje je vodio, vidjet ćemo da su pitanja na koja je Buddha odgovarao u osnovi ista ili vrlo slična pitanjima koja i mi danas postavljamo. Budizam se tako smatra univerzalnim učenjem koje nije određeno stranom svijeta s koje dolazi, već koje se obraća čovjeku i onome što je u njegovom životu temeljno i neovisno o njegovoj geografskoj, etničkoj, kulturnoj ili društvenoj pripadnosti. Uzimajući nezadovoljstvo kao i čovjekovu vječnu težnju za srećom i sigurnošću kao zajednički nazivnik svekolikog ljudskog iskustva, Buddha je ukazao na uzroke nezadovoljstva, ustanovio da je te uzroke moguće ukloniti i pokazao put kojim je to moguće učiniti. Buddhin Plemeniti put moralnosti, meditacije i mudrosti nije promijenio samo živote onih koji su ga aktivno upražnjavali, već se njegov utjecaj odrazio i na sva ostala područja društvenog i kulturnog života zemalja u kojima se budizam udomaćio. Budizam je u svakoj od njih širio duh nenasilja, tolerancije, prijateljstva, blagonaklonosti, poštovanja prirode i ostalih oblika života. Temeljna shvaćanja Buddhinog nauka su vrlo izravna i upotrebljiva u praksi. Loša i nepovoljna djela koja činimo nisu posljedica naše izvorno zle prirode, već dolaze iz neznanja. Iz neznanja o prirodi života nastaju pohlepa i odbojnost, a iz njih svi ostali jadi poput ljutnje, želje za povređivanjem, straha, zavisti, ljubomore, prianjanja, nestrpljenja i uznemirenosti koji ljudski život u osnovi čine nesigurnim, teškim, bolnim, a ljudske odnose neskladnima i zamršenima. Da bi izašli iz ovog stanja duboke uronjenosti u tokove života čije kretanje često ne razumijemo i nad kojima imamo vrlo malu ili nikakvu vlast, budizam nas upućuje kako smirivanjem uma, razvijanjem svjesnosti i razumijevanja, te njegovanjem pozitivnih emocija uzeti konce života u vlastite ruke. Drugim riječima, da bi uopće započeli duhovni razvoj čiju kulminaciju budizam vidi u konačnom postignuću budastva, trebamo prije svega postati istinsko ljudsko biće. To znači izgraditi samopouzdanje, objediniti energiju, osvjestiti prirodu svojeg djelovanja i njegove posljedice, odnosno usvojiti određena moralna načela vladanja i imati jasnu viziju svojeg daljnjeg duhovnog razvoja. To također znači otpuštanje mnogih nepotrebnih napetosti i strepnji i početak jednog slobodnijeg, skladnijeg, smislenijeg i sretnijeg života. Takvo postignuće nije dalek i nedostižan ideal, njemu vode već prvi koraci na Buddhinom putu moralnosti, meditacije i mudrosti. Kao što izreka kaže - kao što veliki ocean na površini, u sredini i na dnu ima samo jedan okus, okus soli, tako i Dharma na početku, u sredini i na kraju ima samo jedan okus, okus oslobođenja. Budizam nije religija u onom uobičajenom smislu te riječi, jer Buddha nije bio ni bog ni prorok ni mesija. Budizam ne nudi učenje u koje treba vjerovati, niti njegova filozofija služi produbljavanju znanja o stvarnosti samo tog znanja radi. Budizam radije upućuje na to što činiti, omogućujući tako stvarnu i cjelovitu promjenu. Kao što je rekao Buddha, kada je netko pogođen strijelom njemu nije najpreče saznati tko je tu strijelu odapeo, iz koje je kaste, od kakvog je drveta izrađen luk - najpreče je strijelu izvaditi i spasiti život. Bez obzira na to što budistička misao nerijetko seže do dubina nedostižnih drugim religioznim i filozofskim sustavima, ona ni u jednom trenutku ne gubi niti napušta tu osnovnu svrhu. Sredstva filozofije su riječi, logika i razum. Budizam, služeći se tim sredstvima, vodi iskustvu koje je onkraj riječi, onkraj logike i onkraj razuma, vodi nas istini o prirodi stvarnosti same koja nadilazi sva gledišta, pa čak i ona koje sam budizam drži ispravnima. To je iskustvo potpune slobode od patnje i svih oblika uvjetovanosti, iskustvo u kojem se otkriva naša prava priroda bezgranične mudrosti i suosjećanja. |
- 16:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
21.08.2006., ponedjeljak
DHARMA
|
Kao što veliki ocean ima samo jedan okus, okus soli, tako i Dharma ima samo jedan okus, okus oslobođenja. |
- 17:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
17.08.2006., četvrtak
P O S L J E D N J I P O Z D R A V
|
POSLJEDNJI POZDRAV dragom suprugu i tati I V A N U D U D N I K U «Ja sam uskrsnuće i život, tko vjeruje u mene, ako i umre živjet će» (Iv. 11 25.26) Ne, smrt nije kraj, već samo postaja na putu do Vječnosti. Ožalošćena supruga Katarina i sin Robert |
- 12:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Z A H V A L A
|
Z A H V A L A u povodu iznenadne i za nas bolne smrti našeg dragog supruga i oca IVANA DUDNIKA (27. 01. 1929. – 25.07. 2006.) Najtoplije se zahvaljujemo rodbini, kao i obiteljima Bešlić i Ronko, te brojnim susjedima, prijateljima, predstavnicima udruga osoba s invaliditetom i udruga civilnog društva koji su nam izrazili sućut, te ispratili našeg dragog pokojnika do njegovog posljednjeg počivališta i okitili njegov grob vjencima i cvijećem. Zahvaljujemo svima koji su našem dragom pokojniku pomogli da se što lakše nosi s bolešću, kao i župnom kapelanu Župe Sv. Ćirila i Metoda Ivici Damjanoviću na dostojanstvenom ispraćaju na putu u Vječnost. Svima, koji su nam u našim najtežim trenucima pružili nesebičnu pomoć i potporu još jednom najiskrenija i velika hvala. U boli i tuzi supruga Katarina i sinovi Robert i Saša |
- 12:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
GLAS ČOVJEČNOSTI
JE UDRUGA ZA POTPORU OSOBA S INVALIDNOŠĆU I HENDIKEPOM OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE Opis bloga: - statut i drugi dokumenti - kolumne - fotografije - rad udruge ...i sl.
OPĆA PROGRAMSKA DEKLARACIJA
Osijek, svibnja 2003. godine Ovu Deklaraciju treba smatrati izrazom dugoročnih načela djelovanja “Glasa čovječnosti" Udruge za potporu osoba s invalidnošću i hendikepom Osječko-baranjske županije (u daljnjem tekstu Udruga). U sustav temeljnih načela djelovanja Udruga uvodi novi pristup službe djelima ljubavi na dobrobit bližnjega kojim se obuhvaćaju i razrađuju sve Gospodinovim zapovijedima, međunarodnim pravom, Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske dopuštene aktivnosti usmjerene na promicanje i ostvarivanje dobrobiti, slobode i punine ljudskoga dostojanstva svake ljudske osobe, posebice osoba s invalidnošću i hendikepom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jednostavno znači: moliti za osobe s invaliditetom, pozivajući ih da i one, također, mole za bližnje, propovijedati o osobama s invalidnošću i hendikepom, htjeti misliti, govoriti i pisati o osobama s invaliditetom, htjeti umjetnički stvarati o invalidima i za njih, htjeti osjetiti, htjeti vidjeti, htjeti čuti, htjeti shvatiti i htjeti pomoći osobama s invalidnošću i hendikepom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jest način života, alternativa boljega. U tekst Opće programske deklaracije Udruge preuzima se integralni tekst Opće deklaracije o pravima čovjeka, Deklaracije o pravima invalida, Standardnih pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom, Deklaracije o pravima djeteta, kao i Konvencije o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, poglavito odredbe koje se odnose na osobe (djecu) sa smetnjama u razvoju i teškoćama u svakodnevnom životu. Konvencija predviđa posebna zdravstvena prava za hendikepiranu djecu, koja će im omogućiti “potpun i dostojan život, u uvjetima koji osiguravaju dostojanstvo, razvijaju samopouzdanje i olakšavaju djetetovo sudjelovanje u društvenom životu” (čl. 23/l). Djeca ometena u razvoju (fizičkom i psihičkom) imaju pravo na posebnu zaštitu glede zdravlja, rehabilitacije, obrazovanja, vježbanja, rekreacije itd; na socijalnu integraciju i individualni razvoj (čl. 23/3), preventivnu zdravstvenu brigu, te medicinski, psihologijski i funkcionalni tretman (čl. 23/4). U svezi Ustava Republike Hrvatske navodi se tekst onih članaka kojima su regulirana prava i obveze osoba s invaliditetom. Glede religije i vjere u životu osoba s invaliditetom, Udruga se posebice zalaže za svekoliko promicanje duhovnosti, koja će nam zasigurno pomoći u pronalaženju izvora snage pri ustrajavanju u svakodnevnom životu. U svezi prosvjećivanja, Udruga će svojim radom djelovati na svijest većinske, zdrave populacije glede osoba s invalidnošću i hendikepom realizacijom projekta “Invalid – moj bližnji”, te isto tako djelovati na svijest osoba s invalidnošću i hendikepom, o njima samima kao jednako vrijednim i punopravnim članovima zajednice. U ostvarivanju navedenih ciljeva Udruga će djelovati putem javnih medija: tiska, radija, televizije, knjigama i publikacijama, organiziranjem predavanja i tribina sa što je moguće većim spektrom tema o svim problemima osoba s invaliditetom. Udruga će se, nadasve, zalagati za suradnju, pomoć i savjete stručnih osoba. Udruga se, u suradnji s Državnim zavodom za statistiku, zalaže za provedbu sveobuhvatnog popisa stanja brojnosti osoba s invalidnošću i hendikepom u Republici Hrvatskoj, a u svezi statističkoga popisa cjelokupnog pučanstva Republike, uključujući poseban osvrt na brojnost pojedinih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom. Udruga se, nadalje, zalaže za istupanje prema svim oblicima društvenih institucija, posebice organima državne vlasti, sveobuhvatno razrađenim (operacionaliziranim) nacionalnim programom argumentirane kratkoročne i dugoročne gospodarske isplativosti promjene dosadašnjega pristupa načinu rješavanja problematike osoba s invalidnošću i hendikepom stvaranjem učinkovitoga sustava djelovanja na lokalnoj, kao i najvišoj državnoj razini. U tu je svrhu nužno potrebito osnivanje ureda, zavoda, ministarstva i slično, a sve kako bi se u što boljoj mjeri upotrijebile raspoložive sposobnosti osoba s invalidnošću i hendikepom, pružajući im mogućnost individualizacije, uz izraženu samostalnost privređivanja, koja rezultira osjećajem prihvaćenosti, osobne općedruštvene korisnosti i smislenosti. Članstvo će se permanentno zalagati i za donošenje integralnoga, općeg Zakona o osobama s invalidnošću i hendikepom, te zahtijevati promicanje trajnih interesa osoba s invaliditetom od strane zastupnika u Zastupničkome domu Hrvatskoga sabora. Udruga promiče zajedničko i jedinstveno istupanje svih društava invalida u borbi za oživotvorenje prava osoba s invaliditetom, jer je zajedništvo nužno potrebito radi što veće učinkovitosti. Udruga se, glede zadovoljavanja životnih potreba osoba oštećena vida i osoba oštećena sluha, zalaže za planiranje, projektiranje te izvedbu posebnih uređaja (kao što su npr. zvučni ili svjetlosni signalni uređaji). Graditeljske prepreke jedan su od najvećih, nedostatno riješenih problema osoba s invaliditetom, pa predlažemo nužnost preispitivanja važećeg Pravilnika o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera iz l982. godine, njegovu dosljednu primjenu, te zahtijevamo rigorozno sankcioniranje svih subjekata koji su odgovorni za njegovo nepoštivanje. Smatramo nužnom i hitnom potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje u invalidskim kolicima, pristupe trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama. Zalažemo se za namjensku prilagodbu toaleta i uvođenje univerzalnih telefonskih govornica na svim javnim mjestima u gradovima i na autoputovima, kao i uvođenje univerzalnih električnih instalacija, a za potrebe osoba s invaliditetom. Udruga se također zalaže za ugradnju univerzalnih dizala u svim građevinskim objektima, gdje je ugradnja tehnički izvediva, izgradnju specijaliziranih stambenih objekata namijenjenih stanovanju osoba s invaliditetom (domovi za samostalno stanovanje). Članstvo se zalaže za obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”. Ukazujemo na nužnost omogućavanja pristupa osoba s invaliditetom u autobuse, na željezničke postaje i u vlakove, brodove i trajekte, te zrakoplove pomoću pokretnih rampi za kretanje u invalidskim kolicima. Održavanjem kontinuirane suradnje s Prometnom policijom MUP-a, ustrajat ćemo na strogoj i trajnoj kontroli parkirališnih mjesta namijenjenih za uporabu od strane osoba s invaliditetom. Udruga će surađivati s Povjerenstvom za osobe s invaliditetom osnovanim pri Vladi Republike Hrvatske. Trajan cilj Udruge je i pomoć pri realizaciji nabave svih vrsta ortopedskih pomagala i drugih pomagala potrebitih za članstvo. Zalažemo se za izhođenje prava na oslobođenje od obveze plaćanja Poreza na dodanu vrijednost (PDV) pri kupnji osobnog automobila, te ortopedskih i drugih pomagala, a za potrebe civilnih invalida, i to na način da se civilni invalidi I. skupine (100 %) potpuno oslobode obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog vozila ili ortopedskog i drugog pomagala, a smatramo da je i ostale civilne invalide potrebito osloboditi obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog automobila ili ortopedskog i drugog pomagala u postotku koji odgovara njihovom osobnom stupnju invaliditeta. Zalažemo se i za oslobođenje od obveze plaćanja pristojbi za usluge organa državne uprave i pravosuđa, te oslobođenje od obveze plaćanja PDV-a za humanitarnu pomoć (donacije), kao i za smanjenje porezne stope za sponzore i donatore udruga osoba s invaliditetom prema zapadno-europskom modelu. Članstvo se, nadalje, zalaže za organiziranje humanitarnih priredaba za potrebe osoba s invaliditetom, kao i osnivanje zaklada u istu svrhu. Obzirom na evidenciju članstva kojom raspolaže, Udruga će surađivati s predškolskim ustanovama (dječjim vrtićima) i pomagati radi što uspješnijega uključivanja djece s invalidnošću i hendikepom u odgojno-obrazovne programe zajedno sa zdravom populacijom. Ukazujemo na potrebu iznalaženja odgovarajućih rješenja glede kabinetskoga nastavnog sustava u osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama, a u svrhu prilagodbe za potrebe osoba s invaliditetom. Smatramo nužnom dodatnu edukaciju stručnog kadra, pri čemu mislimo i na odgovarajuće osposobljene odgojitelje i prosvjetne djelatnike, poglavito kada je u pitanju obrazovanje prema reduciranom nastavnom programu koje se primjenjuje kod rada s blaže mentalno retardiranim osobama uključenima u redoviti obrazovni sustav. Udruga se zalaže i za nužnost hitnoga reguliranja i pravnog noveliranja obrazovnog sustava koji nije obuhvaćen programima specijaliziranih školskih ustanova namijenjenih obrazovanju osoba s invaliditetom, kao što je npr. Obrazovni centar «Dubrava» u Zagrebu, a da bi se na pravedan i human način iznašlo primjereno rješenje za već dugo vremena apsurdnu i nelogičnu situaciju prema kojoj osobe s invaliditetom obrazovane u redovitim školskim ustanovama, dakle u ustanovama nespecijaliziranog tipa, a sve to uz izniman trud, napor i odricanje, kako svojih roditelja, tako i sebe osobno, bez posebnih troškova, obveza i odgovornosti od strane Republike Hrvatske glede smještaja, boravka i obrazovanja osoba s invaliditetom , ne ostvaruju pravo na novčanu naknadu na koju istovremeno imaju pravo osobe s invaliditetom obrazovane u školskim ustanovama specijaliziranog tipa, a do trenutka pronalaženja odgovarajućega radnog mjesta. Što se tiče zapošljavanja osoba s invaliditetom, Udruga promiče zakonsku reguliranost obvezatnoga otvaranja određenog broja (npr. do 3 %) radnih mjesta namijenjenih osobama s invalidnošću i hendikepom u svim tvrtkama i javnim ustanovama. Poslodavatelji bi morali biti posebno novčano stimulirani od strane države u svrhu zapošljavanja osoba s invalidnošću i hendikepom koje se, dapače, na Zapadu smatraju većinom dobrim, stručnim i savjesnim zaposlenicima. Alternativno se predlaže revitalizacija ili izgradnja stanovito većeg broja tvrtki specijaliziranih za zapošljavanje osoba s invalidnošću i hendikepom (tzv. zaštitne radionice). Članstvo se, nadalje, zalaže i za ponovno uvođenje mogućnosti korištenja instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena za one osobe s invalidnošću i hendikepom kod kojih se takva mjera pokaže nužno potrebitim rješenjem. Obzirom na to da su prema prijašnjim propisima osobe s invalidnošću i hendikepom obrazovane u školskim ustanovama specijaliziranog tipa ostvarivale pravo na uračunavanje vremena provedenog na srednjoškolskom obrazovanju u redoviti radni staž, članstvo Udruge se zalaže za priznavanje navedenoga prava i za osobe s invaliditetom obrazovane u redovitim školskim ustanovama. Udruga se zalaže za promicanje pružanja svih oblika pravne pomoći osobama s invalidnošću i hendikepom, kao i za sustavno organiziranje pravnog zastupanja njihovih asocijacija. Udruga će redovito izvješćivati članstvo o donošenju novih pravnih propisa kojima se reguliraju prava i obveze osoba s invaliditetom. Budući da rehabilitaciju smatramo najvažnijom za sadašnji i budući samostalan život osoba s invaliditetom, koja će ih učiniti što je moguće manje ovisnima o pomoći drugih, zdravih osoba, posebno ćemo raditi na upoznavanju članstva s materijalima o načinima rada s invalidima, tipovima vježbi, kao i izborom te nabavkom ortopedskih i drugih pomagala za potrebe osoba s invalidnošću i hendikepom. Mišljenja smo da je potrebito uvesti praksu individualnog rada kinezi-terapeuta s članovima invalidima, kućnu njegu, suradnju s centrima za pomoć osobama s invaliditetom, kao i sveobuhvatno uvođenje primjene instituta profesionalnoga osobnog pomagača u svakodnevnome životu osoba s invalidnošću i hendikepom. Udruga se zalaže za sveobuhvatnu resocijalizaciju osoba s invaliditetom, poglavito glede problema psihologijske naravi na relaciji odnosa zdravih osoba i osoba s invaliditetom te obrnuto, uključivanje osoba s invaliditetom u svakodnevni život nakon vremena izolacije koje je nastalo kao posljedica saniranja pretrpljene traume (ozljede). Obzirom na to da je obitelj osnovna biologijska, odgojna i socijalna zajednica, zastupamo mišljenje prema kome je za osobu s invalidnošću i hendikepom obitelj najčešće nezamjenjiva socijalna sredina koja najbolje može osigurati njezin pravilan i potpun razvoj. Udruga se obvezuje da će pratiti socijalni status svojih članova, i u okvirima mogućnosti pružati potrebitu pomoć. Zauzet ćemo se i za iznalaženje rješenja u svezi specifičnih potreba pojedinih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom. Također je potrebito uvođenje prakse dragovoljnog sudjelovanja u opskrbi i svekolikoj pomoći osobama s invaliditetom. Udruga će promicati znanstveno, kulturno, umjetničko i drugo stvaralaštvo svojih članova. Što se tiče športa, rekreacije i hobija naših članova, naglašavamo potrebu uključivanja u navedene aktivnosti. Svjedoci smo velikih športskih uspjeha na Olimpijadama osoba s invalidnošću i hendikepom, pa moguće individualne potencijale treba pravilno usmjeriti. Udruga će uspostavljati kontakte s tuzemnim i inozemnim društvima osoba s invalidnošću i hendikepom radi međusobnog druženja, razmjenjivanja iskustava, stručnih materijala, kao i financijske pomoći. Predsjednik Udruge: Robert Dudnik, dipl. iur |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||