Blog Glasa Amerike na hrvatskom

srijeda, 30.03.2011.

Za arapski svijet - primjer iz susjedstva

Piše Bojan Kiima

Dok se na Srednjem istoku tresu temelji višedesetljetnih diktatura, upadljiva je stabilnost tri zemlje u regiji – Turske, Libanona i Izraela. To su različite zemlje koje su i same razdirane unutrašnjim proturječnostima i problemima. Međutim, Turskoj, Libanonu i Izraelu zajedničke su dvije stvari.

Prvo, u njima građani glasaju na redovnim i razmjerno poštenim i slobodnim izborima. Drugi, njihovi predsjednici na izborima ne dobivaju 93-postotnu podršku, kao što je to u pravilu slučaj u većini njima susjednih zemalja.

Analitičari su prošlih mjeseci navodili niz razloga za val nemira u arapskim zemljama – od tiranskih režima preko demografske slike i poskupljenja hrane pa do društvenih medija.

Navedimo i jedan koji se rijetko čuje – primjer iz ne-arapskog susjedstva.

Satelitska televizijska mreža al-Jazeera u Izraelu ima već godinama svoje dopisništvo koje – među ostalim – izvještava i o unutrašnjepolitičkoj sceni židovske države. Evo nekih od 'izraelskih' tema o kojima je izvještavala al-Jazeera:

- Izraelski premijer Ehud Olmert morao je prije nekoliko godina dati ostavku nakon što je optužen da je primio 'kuverte pune novca' od jednog američkog bankara.

- Bivši predsjednik Izraela Moshe Katsav nedavno je osuđen na sedam godina zatvora zbog silovanja. Optužile su ga žrtve, zaposlenice u vrhu izraelske državne vlasti.

- Izraelska je vlada prije nekoliko tjedana odustala od imenovanja generala Yoava Galanta zapovjednikom kopnene vojske nakon što su izraelske ekološke organizacije ukazale da je Galant neovlašteno koristio javnu površinu u blizini njegove kuće.

Lako je zamisliti kako je na ove vijesti reagirao gledatelj iz, recimo, Egipta. I u njegovoj zemlji, naime, političari primaju mito, nasilje prema ženama često je i na javnim mjestima, a uzurpacijom državnih površina preko noći se 'prevrnu' milijunske zarade.

Međutim, barem do sada, zbog toga niti jedan egipatski političar nije završio u zatvoru.

Iako je animozitet prema Izraelu u arapskim zemljama jak, prosječni gledatelj al-Jazeere sasvim je sigurno uočio što se dogodilo nakon što su izraelski premijer, predsjednik i general prekršili zakon. Završili su u zatvoru, dali ostavku, karijera im je bila gotova…

Primijetio je to, i krenuo na ulicu – kako bi jednog dana to, možda, bilo moguće i u njegovoj zemlji.

srijeda, 23.03.2011.

NATO nad Libijom - već viđeno

Piše Bojan Klima

Američki mediji ovih dana uspoređuju današnje vojne operacije nad Libijom s američkim zračnim udarima protiv Gadafija u proljeće 1986. Na početku aktualnih akcija nad Tripolijem i Bengazijem, kritičari su upozoravali na mogućnost da se ponove greške iz američke intervencije u Iraku, iz 2003.

Međutim, zračni udari protiv snaga odanih Moamaru Gadafiju sve više podsjećaju na intervenciju Zapada u Bosni i Hercegovini, nakon masakra u Srebrenici. Zonu zabrane leta nad Libijom – baš kao i nad Bosnom i Hercegovinom - uspostavilo je Vijeće sigurnosti UN-a, da bi se spriječilo ubijanje civila. Kao i u ljeto 1995., rezoluciju Ujedinjenih naroda primjenjuje NATO savez.

Unilateralizam ima dosta mana i one su došle do izražaja u američkoj akciji protiv Saddama Husseina. Ali, ima ih i multilateralizam. Kao i u slučaju Bosne i Hercegovine i kasnije Kosova, i u akcijama nad Libijom nije jasno kako se odluke donose i što je njihov strateški cilj – upozoravaju američki analitičari. Naime, odluke se donose konsenzusom zemalja koje sudjeluju u vojnim akcijama, a one – pa čak ako su i članice NATO saveza – imaju različite interese.

Primjer je aktualno razilaženje u vezi zapovjedništva nad vojnim operacijama protiv Gadafijevih snaga. Dok Washington želi da akcijama zapovijeda NATO, Pariz traži da o akcijama odlučuje ad-hoc ministarski odbor u kojem bi bili šefovi diplomacija zemalja koalicije, ali i arapskih partnera iz regije. Slične razlike između pojedinih zemalja – čak i o konkretnim ciljevima koje treba napasti – postojale su i za vrijeme NATO-vih operacija nad Bosnom i Hercegovinom odnosno Kosovom.

To je očito i u vezi definiranja cilja akcije. Je li glavni cilj uklanjanje Moamara Gadafija? Ili je cilj usporiti napredovanje njegovih snaga prema Bengaziju i oslabiti režim? Je li koalicija možda voljna dopustiti Gadafijevu pobjedu, ali pod uvjetom da ne bude masakra civila? Želi li Zapad da dođe do podjele Libije? Ili je ovo pak samo jedna od faza u demokratizaciji arapskog svijeta?

Članice NATO- koalicije ne bi se vjerojatno mogle složiti u vezi niti jednog od ovih pitanja. Zbog toga, kako je netko primijetio, ova intervencija Zapada ne podsjeća toliko na Irak iz 2003., već na međunarodne vojne akcije na Balkanu, kada je Zapad – nakon gotovo deset godina okolišanja – konačno odlučio da prekine s masovnim pomorom civilnog stanovništva.

utorak, 15.03.2011.

Potres i tsunami zaustavili 'renesansu' nuklearne energije

Piše Bojan Klima

Televizijske snimke eksplozija u nekoliko japanskih nuklearnih reaktora – praćene radijacijom – vjerojatno će usporiti 'renesansu nuklearne energije' u Sjedinjenim Državama i svijetu.

Prognozira se da će Kongres, vjerojatno, odustati od državnih jamstava za zajmove – vrijedne milijarde dolara - koji su potrebni privatnim firmama koje planiraju gradnju nuklearki. Podsjetimo, predsjednik Barack Obama je na početku svog mandata najavio orijentaciju na nuklearnu energiju. Ona je trebala biti važan dio 'kombiniranog pristupa' energetskoj reformi – koji bi naglasak stavljao i na druge tradicionalne odnosno čiste izvore, poput ugljena, prirodnog plina te – sve više – i vjetra.

Međutim, podsjećaju stručnjaci, savezna vlada još uvijek ne raspolaže sigurnom lokacijom na kojoj bi se odlagao nuklearni otpad – na što svako malo podsjeti kontroverza vezana za gorje u Nevadi, Yucca Mountain, gdje Washington već desetljećima pokušava smjestiti ove opasne tvari. Zato se sada nuklearni otpad nalazi na mnogim lokacijama širom Amerike, podložan terorističkom napadu ili prirodnoj katastrofi poput potresa.

Pristaše nuklearne energije, poput konzervativnog think-tanka Zaklade Heritage, naglašavaju da su američki nuklearni reaktori sigurni. Međutim, ne-vladina znanstvena udruga Union of Concerned Scientists upozorila je nedavno da je organizacija World Nuclear Association, koja okuplja proizvođače nuklearne energije, 2009. godine to isto tvrdila za japanske reaktore.

subota, 12.03.2011.

Kairo na Markovu trgu?

Piše Bojan Klima

Masovni prosvjedi u arapskom svijetu kao da su inspirirali građane nekoliko država jugo-istočne Europe te Kavkaza, među kojima neke - piše Financial Times - imaju i 'manje-više demokratski sustav'. Posljednjih se tjedana, naime, demonstrira u Hrvatskoj, Srbiji, Albaniji, kao i u Armeniji i Azerbejdžanu.

Uzrok demonstracijama je kombinacija različitih problema – od sve viših cijena i nezaposlenosti, preko anemične ekonomije i korupcije pa do – na Kavkazu – lažiranih izbora.

Na transparentima u Zagrebu spominjala se i 'Gadafijeva deva', a – kao i u Egiptu i Tunisu – organizatori se koriste Facebook-om.

Kolumnist dnevnika Washington Times, Jeffrey Kuhner, procjenjuje da je situacija u Hrvatskoj prilično 'trusna' te da bi moglo doći do nasilja. Kuhnera – koji posljednjih petnaestak godina komentira događaje u Hrvatskoj – razmjerna masovnost demonstracija nije iznenadila. Građanima je dozlogrdila – kako piše Kuhner – 'mafijaška država' koja već godinama 'kriminal i nekompetenciju kamuflira naporima da država uđe u Europsku uniju.'

Blogger britanskog lista Economist – čija je čitalačka publika najbrojnija u Sjedinjenim Državama – piše da su prošli mjesec hrvatski mediji pisali o mogućnosti da se u Dubrovniku jednom davno postojale piramide. Zagreb od Egipta uzima nešto drugo – sve masovnije prosvjede protiv vlasti, piše u blog-napisu pod naslovom 'Zar i ti Zagrebe?'

Economist navodi da je SDP odlučio držati se podalje od prosvjeda, među ostalim i zbog toga što je na jednima zapaljena i zastave te stranke, a ne samo vladajućeg HDZ-a. Osim toga, parlamentarna oporba ima još jedan razlog za nesudjelovanje u uličnom prosvjedima – na njima se vide i parole protiv Europske unije, a bila je zapaljena i unijina zastava.

četvrtak, 03.03.2011.

Ometanje sprovoda - ustavom zaštićena sloboda govora

Piše Bojan Klima

Vrhovni sud Sjedinjenih Država presudio je da se ustavom zajamčena sloboda govora odnosi i na pripadnike jedne fundamentalističke crkve iz Kansasa koji već godinama ometaju sprovode američkih vojnika poginulih u Afganistanu i Iraku.

Pripadnici crkve Westboro iz mjesta Topeke u Kansasu smatraju da su američke žrtve u tim ratovima božja kazna zbog toga što je Amerika sve tolerantnija prema homoseksualcima. Na sprovodima vojnika oni su nosili transparente na kojima je pisalo 'hvala Bogu što su poginuli'.

Nakon što ih je otac jednog poginulog marinca tužio i tražio odštetu zbog nanešene duševne boli, jedan niži savezni sud dosudio mu je odštetu od pet milijuna dolara – što je trebala platiti crkva. Onda je savezni žalbeni sud ukinuo tu presudu i nakon toga slučaj je završio na najvišoj američkoj sudskoj instanci.

Vrhovni je sud odlučio – glasanjem 8 za i jedan protiv – da pripadnici ove crkve imaju pravo manifestirati na sprovodima vojnika, jer to pravo jamči Prvi amandman američkog ustava koji štiti slobodu govora, vjere i udruživanja.

Koliko god se ti prosvjedi većini američke javnosti činili neukusnima, predsjedatelj Vrhovnog suda John Roberts je u pisanom obrazloženju mišljenja većine naveo da Ustav štiti upravo takva nepopularna mišljenja kao i 'govor koji nanosi bol' - ako se on prakticira na javnoj sceni. Jedino se tako ne guši javna debata o problemima društva – stoji u mišljenju suca Johna Robertsa.

Kako je za Glas Amerike izvijestio Jim Malone, presuda je donesena nakon što je u listopadu pred sudom održano ročište na kojem su obje strane iznijele svoje argumente. Odvjetnica Margie Phelps, koja je i članica baptističke crkve Westboro, govorila je u prilog prosvjeda na vojnim sprovodima. Kasnije je svoje mišljenje objasnila za medije ovim riječima: "Zakon kaže da se sloboda govora ne može ograničiti samo zbog toga što su neke riječi nekoga povrijedile ili uvrijedile."

Nakon ročišta u listopadu prošle godine, kada su obje strane iznijele svoje argumente, otac marinca Matthewa Snydera, Albert Snyder, ovako je za medije objasnio svoje mišljenje: "Jedino što smo željeli je da na dostojan način pokopamo našeg sina. U Americi svoje mišljenje zaista možete izraziti na civiliziran način. Međutim, time ne bi trebali uzrokovati emocionalnu bol drugima, pogotovo ne na privatnom događaju kao što je sprovod."