Blog Glasa Amerike na hrvatskom

četvrtak, 24.02.2011.

'Šokantno i neprihvatljivo' - Obama o situaciji u Libiji

Piše Bojan Klima

U svom prvom javnom obraćanju koje se ticalo situacije u Libiji, predsjednik Barack Obama upozorio je čelnika te zemlje Moammara Gadhafija da mu prijete međunarodne sankcije, zbog brutalnog odgovora na mirne građanske prosvjede u njegovoj zemlji. Američki je predsjednik nasilje Gadhafijevih pristaša i paravojnih snaga nazvao 'šokantnim i neprihvatljivim'.

Američka državna tajnica Hillary Clinton odlazi uskoro u Genevu gdje će sudjelovati u radu Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava, a za boravka u Europi razgovarat će i sa saveznicima o zajedničkom odgovoru na krizu u Libiji.

Predsjednik SAD je u sinoćnjoj izjavi o situaciji u toj zemlji rekao da će libijski čelnik biti pozvan na odgovornost zbog brutalnog odgovora na političke prosvjede. 'Takve mjere predstavljaju kršenje međunarodnog prava. Nasilje mora prestati' – rekao je predsjednik Obama.

Razmjerna tišina kojom je Bijela kuća do sada pratila situaciju u Libiji prekinuta je u trenutku dok traju pripreme za početak evakuacije Amerikanaca iz te arapske zemlje.

Predsjednik je dodao da je od svog tima za nacionalnu sigurnost zatražio da pripremi čitav spektar opcija u vezi s odgovorom na krizu u Libiji. 'Te opcije uključuju mjere koje mogu poduzeti same Sjedinjene Države, kao i mjere koje možemo koordinirati s našim saveznicima i partnerima, te one koje su provode putem međunarodnim organizacija' – rekao je predsjednik Obama.

U svojoj izjavi, predsjednik Obama je naglasio da je prvi prioritet njegove vlade zaštititi Amerikance koji žive u Libiji. Nakon toga, obraćajući se izravno libijskom narodu, predsjednik je prvo izrazio saučešće obiteljima žrtava državnog nasilja. Rekavši da je Amerika na strani libijskih prosvjednika, protivnika režima, predsjednik Obama je rekao i ovo: 'Sjedinjene Države izražavaju snažnu podršku univerzalnim pravima libijskog naroda. Među tim pravima su i pravo na okupljanje, sloboda govora te pravo da narod odredi vlastitu sudbinu.'

'To su prava svih ljudi' – rekao je predsjednik Obama, dodajući da se 'o njihovom sadržaju ne može pregovarati. Ta prava moraju se poštivati u svakoj zemlji. I ne može ih se negirati nasiljem i represijom.'

četvrtak, 17.02.2011.

Kako najbolje komunicirati s Kinezima, internetom ili kratkim valom?

U svom prijedlogu državnom proračuna za sljedeću fiskalnu godinu, Bijela je kuća navela i prekid radio programa Glasa Amerike za Kinu, čime bi se veći naglasak stavio na televizijske programe te internet.

Međutim, kako se čini, u Kongresu Sjedinjenih Država – koji odobrava proračun – čuju se kritike ove ideje. Za sada su najglasniji republikanci, no jedan je demokrat također najavio da će zatražiti od predsjedatelja Zastupničkog doma da blokira ovaj prijedlog.

Prekid programa na mandarinskom jeziku dio je šireg proračunskog prijedloga za Glas Amerike, koji predviđa – među ostalim – i prekid svih programa na hrvatskom jeziku.

No, Kongres ima svoje mišljenje o vladinim mjerama štednje. Kritičari tvrde da je kratkovidno ukidati radio-programe na kratkom valu dok vlasti u Pekingu troše milijarde dolara na kineske programe za inozemstvo. Također, kongresnici kritiziraju isključivu orijentaciju na internet, u Kini koja ima vrlo efikasnu cenzuru interneta.

Demokratski kongresnik kineskog podrijetla David Wu izjavio je za Glas Amerike da se protivi bilo kakvim proračunskim rezovima u programima na mandarinskom jeziku. On je naglasio da konačnu riječ kada je u pitanju državni proračun ima Kongres te da je uvjeren da ova mjera neće proći.

U intervjuu danom dnevniku Washington Times, republikanski kongresnik Dana Rohrabacher izjavio je da rezovi u programima za Kinu izgledaju kao da se 'Amerika kukavički povlači pred gangestrskim režimom u Pekingu.' Bivša članica upravnog tijela koje rukovodi programima za inozemstvo američke vlade, Blanquita Cullum izjavila je za Washington Times da sada nije vrijeme za povlačenje, već za ofenzivu u programima za inozemstvo.

Međutim, Upravni odbor koji stoji na čelu američkih medijskih programa za inozemstvo objašnjava u svom priopćenju da su radijski programi sve manje slušani, dok je upravo Kina zemlja s najvećim brojem korisnika interneta. Uz to, napominje se u priopćenju, Kina je efikasna i u blokiranju radio programa, a ne samo u cenzuri interneta.

četvrtak, 10.02.2011.

Obama kao 'akrobat na žici'; Mubarak ostaje

'U odnosu na Egipat, administracija predsjednika Obame je poput akrobata na užetu – pokušava održati ravnotežu između tranzicije i stabilnosti. Međutim, zbog događaja na terenu, u Kairu, to uže sve više podrhtava, što dovodi u pitanje opći pristup Washingtona sadašnjoj situaciji“ - piše uvodničar lista Christian Science Monitor iz Bostona.

Neki stručnjaci tvrde da Washington nema drugog izbora. S jedne strane su idealistički impulsi – podrška narodu koji se želi osloboditi autoritarnog režima – a s druge pragmatični nacionalni interesi Sjedinjenih Država u važnoj regiji svijeta. Ti se interesi – primjećuju analitičari – odnose na mirovni proces između Izraela i Palestinaca, blokadu islamističkih snaga na Srednjem istoku, borbu protiv globalnog terorizma, kao i osiguranje opskrbe naftom.

Međutim, sve je više američkih analitičara koji upozoravaju da Bijela kuća situaciji u Egiptu pristupa konfuzno i nekoherentno. Na početku nemira, predsjednik Barack Obama je tražio od Mubarakova režima 'trenutačnu' tranziciju. Međutim, sada – tri tjedna kasnije – kao da mu je prioritet stabilnost i postupne, sporije promjene, tvrde Obamini kritičari.

Jedan od njih je Joshua Stacher koji u časopisu Foreign Affairs tvrdi da je šansa za bilo kakav 'demokratski rasplet' u Egiptu – već posve propuštena. Ali, ne zbog okolišanja Washingtona, već zbog toga što je Mubarakov režim zapravo vrlo stabilan i prilagodljiv.

Suprotno medijskim opisima situacije - u kojima su demonstranti 'pozitivni', a režim je 'negativan' i na rubu raspada – Mubarakova vlast je zapravo vrlo otporna, primjećuje Joshua Stacher, stručnjak za Srednji istok i autor studije koja uspoređuje režime u Siriji i Egiptu. Dok CNN i drugi zapadni mediji prikazuju događaje kao neku vrst 'arapske 1989.,' 2011. će ostati upamćena kao godina u kojoj je 'postalo očito koliko su autoritarni režimi u arapskom svijetu zapravo otporni i žilavi' –piše Joshua Stacher.

Otpornost Mubarakove vlasti Stacher najviše vidi kroz vješto korištenje vojske i policije. Dok policija i tajne službe imaju glavnu ulogu u represiji, vojska je preuzela ulogu navodnog faktora stabilnosti – i često se čini kao da spašava egipatsko društvo od prekomjerno oštrih postupaka policije i agenata službe sigurnosti u civilu. Također, podsjeća Joshua Stacher, policija se prije više od tjedan dana na nekoliko dana posve povukla s ulica – kako bi građanstvo okusilo kaos, odnosno potpuni nestanak javnog poretka.

U stvari, sve tri poluge represije u Egiptu – vojska, policija i službe sigurnosti - uspješno funkcioniraju kako bi ostvarile jedan cilj, a to je održanje postojeće vladajuće hijerarhije i nakon što Hosni Mubarak siđe s vlasti.

petak, 04.02.2011.

EGIPATSKO SVITANJE, ILI…

Piše Žorž Crmarić

Kada vjersko-politički vođa jedine teokratske države na svijetu – ayatollah Ali Khamenei – poziva egipatske prosvjednike na „islamsko buđenje,“ te kaže da bi egipatska vojska trebala stati na stranu prosvjednike – kod mnogih se, automatski, uključuje signal za uzbunu. Jer, poziv na zbacivanje Hosnija Mubaraka koji – kako podsjeća Teheran – “…služi Americi i Izraelu…“ u ovom slučaju dolazi iz zemlje koja je također zbacila diktatora i vremenom sebe proglasila vođom islamskog svijeta.

Strah od nastanka još jednog vjerskog, a možda i radikalnog, pa i agresivnog, islamističkog režima, nije ništa novo. Masa pobornika Mubarakovog zbacivanja s vlasti tvrdi da je egipatski čvrstorukaš uspio ostati na vlasti puna tri desetljeća upravo zato što je neprekidno zastrašivao svijet i Sjedinjene države s predimenzioniranom opasnošću od islamskog fundamentalizma. Njegov nemilosrdni obračun s Muslimanskim Bratstvom djelovao je svih ovih godina kao jamstvo u obuzdavanju i držanju pod kontrolom islamskog fundamentalizma. Radikalnu doktrinu islamske države, koju je prije gotovo sto godina zacrtao utemeljitelj Bratstva Hassan al-Bana, Mubarak je proglasio ilegalnom i sukladno tome se odnosio prema sljedbenicima te doctrine.

Prevladavaju, međutim, uvjeravanja kako Muslimansko Bratstvo u sadašnje vrijeme više nije militantni, nego miroljubivi pokret, koji više ne okuplja vjerske fanatike, nego intelektualce, stručnjake raznih profila, umjetnike…

Sve da je i tako, ne mogu zaboraviti prve godine nakon revolucije kojom je iz Irana izgnan “Car Careva” Mohammad Reza Pahlavi: revolucija 1979. nije pokrenuta kao “islamska” – u njoj su sudjelovali prije svega mladi obrazovani ljudi, pripadnici srednje klase…na tisuće ih se vratilo sa studija u Francuskoj, Njemačkoj, Americi, kako bi autokatsko carstvo pretvorili u liberalnu, građansku demokraciju. Bilo je tu Fedayeena, Mujahedeena, Tudehovaca, Mosadeqovaca, kao i šiijitskih svećenika i bazardžija koji su ih financirali. Kako je vrijeme proticalo, jedan od vođa, dr.Bani Sadr je završio u izgnanstvu u Francuskoj, dr.Rezai u Iraku, Gotbzade je ubijen, a na tisuće vodećih sudionika revolucije postupno su trpane u zloglasni zatvor Evin – neki bespovratno. Sve dok, na koncu, nisu ostali ayatollah Ruhollah Khomeini i njegovi vjerni šiijtski svećenici koji otada ne prihvaćaju ništa što se ne uklapa u njihov militantni islamski fundamentalistički svjetonazor.

A kakve, to veze ima s egipatskim Muslimanskim Bratstvom? Možda nikakve, ali ipak nije loše imati na umu.