Blog Glasa Amerike na hrvatskom

petak, 29.10.2010.

Može li Jon Stewart 'vratiti razum' američkoj politici?

Piše Bojan Klima

Sutra se na Nacionalnom Mallu u Washingtonu održava nesvakidašnji politički miting, kojem je cilj – ni manje, ni više – 'vratiti razum' na američku političku scenu. Sazvao ga je politički satiričar Jon Stewart, voditelj Daily Showa, vrlo popularne parodije američkog 'televizijskog informativnog programa'.

Jon Stewart kaže da je prije svega riječ o 'zabavnoj priredbi'. No, demokrati se ipak nadaju da će im koristiti okupljanje mlade publike, na skupu koji je organizirao zabavljač izrazito liberale orijentacije. Naime, početkom sljedećeg tjedna u Americi se održavaju izbori za Kongres, a ankete pokazuju da ove godine pristašama Baracka Obame, a i demokratima općenito, manjka entuzijazma za glasanje.

Je li američku političku scenu zaista potrebno 'vratiti razumu'? Možda i da! Evo i zašto.

U izbornoj kampanji za Kongres – najskupljoj u povijesti – jedan od najpopularnijih epiteta za protivnika je riječ 'ekstremist'. U posljednje dvije godine, predsjednik države proglašavan je 'komunistom', zbog njegovih planova da zdravstvo učini pristupačnijim, da bi ga se odmah potom usporedilo s Hitlerom, zbog navodne želje da u zdravstvo uvede 'panele smrti' koji bi odlučivali o eutanaziji umirovljenika. Čitavi su se politički pokreti organizirali oko 'teorije zavjere' da Barack Obama uopće nije Amerikanac već državljanin Kenije, ili da navodno u tajnosti prakticira islam.

No, hoće li se Americi ovim skupom – tek jednim u nizu masovnih političkih okupljanja koji se svake godine održe u Washingtonu – zaista i povratiti razum?

Neosporna je činjenica da su neke od takvih washingtonskih manifestacija imale povijesno značenje, na primjer ona na kojoj je Martin Luther King u kolovozu izgovorio svoj govor 'I Have a Dream'.

Obožavatelji Jona Stewarta – ako je suditi po Facebook-u – ne dolaze samo da bi se zabavili i nasmijali na račun Pokreta Čajanke, već u istinskoj želji da 'politiku' vrate narodu, te da je istrgnu iz ruku 'ekstremista'. Uz to, ogroman broj Amerikanaca smatra da nacije 'ide u krivom smjeru' i na obje strane političkog spektra prisutna je želja da se političari prestanu svađati, da postanu 'pozitivniji', te da učine nešto za 'opće dobro. Jon Stewart, sa svojim pozivom da se 'politici vrati zdrav razum' možda odgovara na ove želje 'normalne, tihe većine' – piše jedan blogger američkog dnevnika Christian Science Monitor.

S druge strane, miting Jona Stewarta trajat će tri sata – prekratko da bi se politici 'vratio razum'. Drugo, primjećuje autor s CSM-a, skup je sazvao Jon Stewart, ali je istinski organizator medijska korporacija Viacom, vlasnik televizijskog kanala Comedy Central, na kojem se emitira Stewartov program. I treće, na manifestaciji neće biti prisutni milijuni i milijuni Amerikanaca – politički 'junkiji' s desnice i ljevice – a niti političari, kojima je 'vraćanje razumu' možda najpotrebnije.

'Obnova razuma' trebala bi biti inicirana u samoj zgradi Kongresa, a ne na travnjaku ispred nje – smatra blogger s CSM-a.

29.10.2010. u 21:15 • 0 KomentaraPrint#

petak, 22.10.2010.

OTKAZI NA CNN-u I NPR-u

Piše Žorž Crmarić

Još jedan poznati novinar ovaj je mjesec ostao bez posla – zbog onoga što je rekao.

Juan Williams, dugogodišnji urednik i analitičar NPR-a – američkog javnog, nekomercijalnog radija – dobio je otkaz samo dva dana nakon što je u intervjuu za TV mrežu Fox rekao da se “…unervozi i zabrine” kad u avionu ugleda “putnike u muslimanskoj odjeći”.

Odluku o otkazu čelništvo NPR-a je obrazložilo tvrdnjom da se njihovi novinari striktno pridržavaju izvještavanja i činjenica, te nisu pozvani da iznose vlastite komentare i doživljaje, posebno ne one koji su uvredljivi za pripadnike bilo koje vjerske, rasne ili etničke skupine.

Početkom mjeseca, slično se dogodilo voditelju popodnevne emisije CNN-a Ricku Sanchezu. U intervjuu radio emisiji Petea Dominicka implicirao je da CNN-om, a “i svim drugim” TV mrežama upravljaju Židovi. On se također narugao izjavi voditelja da su i Židovi „manjina na koju se vrši pritisak“. Dan kasnije, Rick Sanchez je dobio otkaz.

U oba slučaja, novinske su se kuće najenergičnije ogradile od ocjena svojih bivših uposlenika – ocjena za koje je procijenjeno da potiču etničku, vjersku, ili rasnu netrpeljivost i mržnju. Naravno, sloboda govora nikome nije uskraćena, jer je svima to pravo ustavom zajamčeno, ali ako ja nešto ocijenim govorom mržnje s potencijalno opasnim posljedicama, ja – u svojoj kući, na temelju prihvaćenih novinarskih standarda - imam pravo uskratiti takav govor. To je rečeno i u slučaju CNN-a i NPR-a.

22.10.2010. u 21:29 • 0 KomentaraPrint#

petak, 15.10.2010.

Iranski apetiti neskriveni

Piše Žorž Crmarić


“Cijeli svijet zna da će cionisti nestati” – poručio je u vatrenom govoru predsjednik Islamske Republike, Mahmoud Ahmadinejad. Njegovu tiradu najnovijih prijetnji Izraelu burno su pozdravljale tisuće libanonskih šijita okupljenih u mjestu Bint Jbeil, samo dva kilometra dalje od libanonske granice s Izraelom.

Prevalivši put od oko dvije tisuće kilometara, iranski je predsjednik pred samim vratima Izraela poručio: “Danas cionistički okupatori znaju da nemaju izbora nego se predati, te vratiti se svojim domovima u zemljama odakle su došli…budite sigurni da će se Palestina osloboditi okupatorskog smeća.”

Neki kažu da to nije ništa novo, jer dolazi iz usta čovjeka koji se zalaže za “brisanje Izraela s lica zemlje” i čovjeka koji uvjerava svoje podanike da je “holokaust izmišljotina.” Ono što, međutim, brine više nego ranijih godina je obožavanje s kojim je Ahmadinedžad dočekan na jugu Libanona, gdje su se većinski šijiti – sljedbenici iste struje Islama kao Iranci – organizirali u snažni pokret Hezbollah (u prijevodu, Božja stranka).

Još od svojih prvih dana, Islamska Republika je jačala svoje uporište među libanonskim šijitima i imala je ključnu ulogu u osnivanju i financiranju tamošnjeg Hezbollaha. Trideset jedna godina iranskog ulaganja u jug Libanona očito daje svoje rezultate i nisu bez osnova strahovanja da Teheran postupno gradi svoje prvo uporušte na Sredozemlju.

15.10.2010. u 20:52 • 0 KomentaraPrint#

petak, 08.10.2010.

I Amerika se bavi sa svoja 'obadva, obadva su pala'

Piše Bojan Klima

Najveći dio američke javnosti već nekoliko godina iritiraju članovi male zajednice kršćanskih fundamentalista iz Topeke u Kanzasu, okupljenih oko crkve Westoboro Baptist. Ozlojeđeni sve većom tolerancijom američkog društva prema homoseksualnosti, oni su odlučili prosvjedovati nigdje drugdje nego na sprovodima američkih vojnika koji su poginuli u Afganistanu i Iraku. Tvrde da su pogibije vojnika svojevrsna 'božja kazna' Americi, 'naciji grešnika'.

Parnica koju je protiv ove sekte poveo otac jednog vojnika, izvjesni Al Snyder, stigla je i do Vrhovnog suda, otvorivši ponovno nacionalnu debatu o slobodi izražavanja i granicama privatnosti. Podsjetimo, prije samo mjesec dana, cijeli je svijet također pratio jedno sličan spor – prijetnju ritualnim paljenjem Kurana na Floridi. Osamdesetih godina prošlog stoljeća, Amerika je debatirala smije li se spaliti državna zastava, šezdesetih da li zakon dopušta paljenje vojnih knjižica, a pedesetih – je li dozvoljeno zapaliti križ.

U svjetlu sličnog hrvatskog spora o slobodi izraza - oko novinskog naslova 'Oba su pala' u listu srpske zajednice - treba podsjetiti da zakon štiti slobodu govora upravo zbog toga da bi obranio izražavanje nepopularnih, iritantnih, šokantnih i provokativnih misli, odnosno govora. (Onima koje su široko prihvaćene pravna zaštita nije potrebna.)

Presuda u slučaju Snyder vs. Westoboro Baptist mogla bi zato biti na tragu presedana iz 1988., kada je tada vjerojatno najpoznatiji američki tv-pastor Jerry Falwell tužio pornografski časopis Hustler, tražeći odštetu zbog fotomontaže u kojoj Falwell ima seksualni odnos s vlastitom majkom. Vrhovni je sud presudio da je Falwell javna osoba i da Hustler ima pravo objavljivati što želi, u skladu s prvim amandmanom Ustava koji štiti slobodu govora.

Nova sutkinja Vrhovnog suda Elena Kagan navela je dio presude iz kasnih osamdesetih u kojem se kaže da su u političkom dijalogu pojmovi 'šokantnost', 'neukus' i 'uvredljivost' relativni, subjektivni, pojmovi te da bi bilo pravno 'neprihvatljivo' da porota dosuđuje odštetu na temelju toga da li joj se sviđa ili ne sviđa nečiji način prakticiranja slobode govora.

08.10.2010. u 21:10 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 05.10.2010.

Najpoznatija američka rezidencija uskoro na solarni pogon

Piše Bojan Klima

Najpoznatija kućna adresa u Sjedinjenim Državama uskoro prelazi na sunčevu energiju!

Nakon što je već uz priličnu medijsku pompu organizirala obiteljski povrtnjak, obitelj Obama planira instalirati solarne panele na dijelu Bijele kuće u kojem se nalazi njihova obiteljska rezidencija. Solarni paneli trebali bi biti postavljeni do proljeća. Uz stan obitelji Obama, oni bi trebali grijati i bazen Bijele kuće.

Sunčevu su energiju koristili i prethodnici Baracka Obame, Jimmy Carter i George Walker Bush. Krajem sedamdesetih, demokrat Jimmy Carter je potrošio nekih 30 tisuća dolara na solarni sustav grijanja vode, za urede u Zapadnom krilu. George W. Bush je ugradio solarne panele za zgradu u kojoj se nalaze električne instalacije koje opslužuju cijeli predsjednički kompleks na adresi 1600 Pennsylvania Avenue.

Barack Obama, svojevrsni šampion obnovljivih energetskih resursa, posljednjih je mjeseci bio pod pritiskom da nastavi u tom smjeru. Pogotovo stoga jer je njegova zakonodavna inicijativa o američkom udjelu u svjetskim naporima da se smanji globalno zatopljavanje blokirana u Senatu. Predsjednik je najavio obnovu ovih napora na Capitol Hillu, ali znatno manjeg obima.

Aktivisti iz ekološke organizacije 350.org prošli su mjesec pred Bijelu kuću donijeli jedan od solarnih panela koje je u Bijeloj kući postavio Jimmy Carter, a koji je uklonjen 1986. – za mandata Ronalda Reagana.

350.org nastoji takvim akcijama uvjeriti svjetske državnike da povedu vlastitim primjerom, da na svojim rezidencijama ugrade solarne panele.

05.10.2010. u 21:27 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< listopad, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (5)
Svibanj 2011 (5)
Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (6)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (8)
Veljača 2010 (7)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (8)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (9)
Rujan 2009 (7)
Kolovoz 2009 (8)
Srpanj 2009 (5)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (7)
Travanj 2009 (9)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (10)
Prosinac 2008 (10)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (2)

Komentari da/ne?

Postanite naš fan na Fecebooku

GlasAmerike na Facebooku

Opis bloga

Razgovarajmo o Americi, kažite nam što mislite o ovdašnjoj politici, društvenim kretanjima, biznisu, kulturi i američkom utjecaju na svijet. Što vam smeta, što vam se sviđa...

Linkovi

Glas Amerike na hrvatskom




Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Dijeli pod istim uvjetima