Blog Glasa Amerike na hrvatskom

srijeda, 21.04.2010.

NAORUŽANI NEZADOVOLJNICI

Piše Žorž Crmarić

Gun Protests
Samo 22 posto Amerikanaca kaže da nikada, ili gotovo nikada, ne vjeruje saveznoj vlasti – tvrdi se u najnovijoj anketi Istraživačkog centra Pew. Tek 19 posto ih je „u osnovi zadovoljno“ s vlašću, dok ih je 56 posto „frustrirano“, a 21 posto „ljuto“ na saveznu vlast – navodi Pew.

Najveća je ljutnja usmjerena na banke, financijske institucije, Kongres, velike korporacije, medije, federalne agencije, zabavnu industriju i sindikate. Pri tome Kongres uživa podršku tek 25 posto Amerikanaca. Povjerenje, s druge strane, uživaju sveučilišta, crkve, manje firme i tehnološke kompanije.

Sve to nepovjerenje, nezadovoljstvo pa i ljutnja plodno su tlo za one koji žele izvući političku korist, predstavljajući se kao nosioci promjena i spasioci. Među takve sebe ubraja i pokret čijih se sedamdesetak do zuba naoružanih pripadnika okupilo u ponedjeljak u parku Fort Hunt, u Virginiji, točnije Alexandriji, preko puta Washingtona. Sudionici su bili pripadnici takozvanih„patriotskih“ skupina: samo u 2009.godini osnovano je 363 takve skupine, što je predstavljalo skok od 244 posto u odnosu na godinu ranije.

Obračajući se naoružanim nezadovoljnicima, vođa jedne od skupina za zaštitu prava na slobodno i javno nošenje oružja, Mike Vanderboegh je rekao da pokušava pridobiti pozornost „…onih koji ovu zemlju guraju u građanski rat.“ On je također pozvao okupljene da otkažu pokornost vlastima, kao i to da stotinama i tisućama opeka razbiju prozore na uredima Demokratske stranke diljem zemlje. To što su okupljeni naoružani nezadovoljnici predsjednika Obamu nazivali anarhistom spada u zajamčenu slobodu govora, ali neke zabrinjava to što su se čuli pozivi na fizičke obračune s onima koji ne misle isto.

21.04.2010. u 18:41 • 1 KomentaraPrint#

petak, 16.04.2010.

IRANSKI NUKLEARNI SKUP

Piše Žorž Crmarić

Samo tjedan dana nakon summita o nuklearnoj sigurnosti u Washingtonu, ovog je vikenda Teheran domaćin vlastite nuklearne konferencije. Skupu predsjednika i premijera iz 47 zemalja, koje je nekidan okupio predsjednik Barack Obama, predsjednik Mahmoud Ahmadinejad suprotstavlja predstavnike 60 zemalja, te regionalnih i međunarodnih organizacija…

Kako svoje tvrdoglavo odbijanje suradnje s međunarodnom zajednicom glede nuklearnog programa ne može objasniti većini zemalja svijeta, Islamska se republika odlučila na kretanje paralelnim kolosijekom: održavanjem vlastite konferencije. Samoj paroli pod kojom se održava - „Nuklearno oružje nikome, nuklearna energija svakome“ – u načelu se ne može ništa prigovoriti, ali sačekajmo parole koje će biti izvikivane tijekom teheranskog skupa.

Do tada, prisjetimo se samo domaćinstva Islamske republike na Međunarodnom natjecanju karikatura o holokaustu, ili Međunarodne konferencije o holokaustu … ”međunarodnih“ skupova s kojih je predsjednik Ahmadinejad grmio o „izmišljenom“ i „mitološkom“ genocidu nad šest milijuna Židova, o fotomontažama kojima se pokušava dokazati postojanje nacističkih logora, te o tome da će Izrael biti izbrisan s lica zemlje…

Teheranska nuklearna “konferencija“ teško da će pridonijeti sigurnosti svijeta, ali se gotovo sa sigurnošću može očekivati žestoka retorika.

16.04.2010. u 22:59 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 12.04.2010.

Iranski nuklearni vlak bez kočnica

Piše Žorž Crmarić

Šefovi država i vlada iz 47 zemalja svijeta razgovaraju danas i sutra u Washingtonu o problemima kontrole i neširenja nuklearnog naoružanja. Za razliku od hladnoratovskih vremena, kada su ključne bile ravnoteža snaga i ravnoteža straha kao sredstva odvraćanja od pokretanja kataklizmičkog nuklearnog rata između dvije tadašnje velesile, danas je i opasnost od nuklearnog oružja postala - globalna.

Broj država koje raspolažu atomskim bombama, ili ih se žele dokopati – bilo ubrzanim razvojem vlastite nuklearne tehnologije, ili jednostavnom kupovinom – sve je veći. Režimi s opskurnim ciljevima – poput iranske teokracije - ponavljaju kako oni imaju jednako pravo na nuklearnu tehnologiju kao i Izrael. Iako se redovito ograđuju tvrdnjom da je njihov već poodmakli program – u miroljubive svrhe – podaci o nuklearnim kapacitetima daleko nadmašuju potrebe nuklearne elektrane.

Rijetki su islamistički pokreti i grupe u svijetu koje nisu bar u jednom trenutku bili na iranskom spisku primatelja pomoći, bilo u petro-dolarima, ili oružju. Libanonski Hezbollah izrastao je u vojnu organizaciju pod tutorstvom iranskih Revolucionarnih gardista (Pasdarana)…Hamas u okupiranom pojasu Gaze svako malo prima pošiljke oružja iz Teherana…iranska vojna i materijalna pomoć pobunjeničkim skupinama u Iraku i Afganistanu također je puno puta dokazana.

Ne iznenađuje stoga zabrinutost velikog broja zemalja mogućnošću da Islamska republika Iran preraste u regionalnu nuklearnu silu. Ustvari, sve se češće govori o nuklearnom naoružanju Irana kao – gotovoj stvari, a analitičari sve češće se pitaju „kada će“ a ne „hoće li“ Teheran raspolagati atomskim bombama. A kad se to dogodi – hoće li i drugi izvoznici islamske revolucije i džihadisti biti bliži najrazornijem oružju? I može li se, uopće, taj trend zaustaviti? Na neka od ovih pitanja odgovori će se možda ćuti i na tekućem dvodnevnom summitu u Washingtonu.

12.04.2010. u 22:07 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 06.04.2010.

Hoće li iPad ponoviti uspjeh svojih prethodnika iPoda i iPhonea?

iPad-Croatian site
Američka korporacija Apple imala je prilično dobar Uskrs ove godine. Samo prvog dana prodaje u subotu kupljeno je preko 300 tisuća dugo očekivanog iPada - tablet računala za kojeg mnogi vjeruju da će biti revolucionarano na tržištu notebook i netbook računala, kao što je to 2007. godine među mobitelima bio iPhone, također Appleov proizvod. iPad ima ekran na dodir, po dijagonali je dug 25 centimetara, ne treba mu mehanička tipkovnica, a težak je manje od kilograma. Korisnicima omogućuje krstarenje po internetu, gledanje videa, slušanje glazbe, igranje igara, te čitanje elektroničkih verzija knjiga.

Prema Appleovom priopćenju, prvog dana prodaje downloadano je s web sajta ove kompanije također i preko milijun aplikacija, odnosno programa za ovo računalo koje koristi isti operativni sustav kao i iPhone i iPod. Neki od njih su besplatni, neki jeftini, a neki skuplji. Budući da neovisni programeri ne mogu sami prodavati svoje aplikacije korisnicima, nego samo putem Appleova web sajta, to znači da Apple i na njima ostvaruje dodatnu zaradu. Međutim, ovaj zatvoreni poslovni model – koji je primijenjen i kod drugih proizvoda ove kompanije, popularnih Macova, iPoda i iPhonea – nailazi na kritike i u poslovnom i u računalnom svijetu. Biznismeni kažu da je riječ o najobičnijem monopolu, dok kompjuteraši tvrde da striktna kontrola operativnog sustava sputava razvoj novih programa i time ograničava same Appleove uređaje.

Još jedna sličnost s ranijim Appleovim velikim hitovima prati i iPad - problemi s bežičnim Wi-Fi pristupom Internetu. Već u subotu mnogi su novopečeni vlasnici preplavili blogove i chatove s pritužbama na iPadovu povezljivost na mrežu. Oni boljeg pamćenja sjećaju se da je prije tri godine sličan problem sa signalom u Sjedinjenim Državama pratio i izuzetno popularni iPhone, a godinu dana kasnije i ultratanak laptop PowerMac Air. Kompanija je na svom web sajtu odmah postavila upute kako se nositi s problemom slabog Wi-Fi signala kod iPada i za vjerovati je da će riješiti taj tehnički problem, kao što je uspjela i u prošlosti s maloprije spomenutim proizvodima. To je možda zasad i jedina mrlja na još jednom velikom uspjehu kompanije iz Cupertina u Kaliforniji.

Hoće li najnoviji proizvod ponoviti i financijski uspjeh svojih slavnih prethodnika, tek će se vidjeti. Prognoze analitičara o prodaji u prvoj godini kreću se u rasponu od 3 milijuna pa do 7 i pol milijuna komada. Ako je suditi po prvom danu prodaje, bliži smo ovom drugom broju.

06.04.2010. u 20:36 • 1 KomentaraPrint#

subota, 03.04.2010.

'Neka kriza postane zaista vaša kriza, a skandal – vaš skandal'

Piše Bojan Klima

Val istraga pedofilskih skandala u Sjedinjenim Državama, 2003. godine, jedan je hrvatski svećenik-kolumnist svojevremeno 'objasnio' ovako – to je odgovor administracije Georgea Busha na kritiku Katoličke crkve zbog invazije Iraka.

George Bush više nije američki predsjednik, najavljeno je čak i povlačenje iz Iraka. Međutim, i dalje se otkrivaju slučajevi pedofilije u kojima su počinitelji katolički svećenici. I to ovaj put, ne u Sjedinjenim Državama, već u zemljama čije su vlade – recimo i to - kritizirale Ameriku zbog Iraka: u Njemačkoj, Irskoj, Austriji, Nizozemskoj…

Besmislica poput ove, koja Georga Busha proglašava odgovornim za pedofilske skandale, primjer je 'beznadne nepripremljenosti' Crkve da se uhvati u koštac s neugodnim skandalima koji, očito, nisu izolirani slučajevi. Frazu 'beznadna nepripremljenost' upotrijebio je prije nekoliko dana nadbiskup Dublina Diarmuid Martin, koji je kritizirao želju većine svojih kolega da se cijela ova neugodna problematika stavi ad acta te da se Crkva jednostavno okrene nečem drugom.

Izvan Irske, posljednjih je dana reakcija Crkve na kritike postala srdita - govori se o zavjeri protiv nje, a kritike se uspoređuju s 'kolektivnim nasiljem' kakvom su kroz stoljeća bili podvrgnuti Židovi.

Kako Crkva može izaći iz takvog stanja 'beznadne nepripremljenosti'?

Sigurno ne tako da se počne ponašati u skladu s načelom da je 'napad najbolja obrana'. Jer onda se tek čini da Crkva nešto skriva, da djelomično uopće ne razumije u čemu je problem, odnosno da je, zapravo, svjesna svoje odgovornosti, ali je ne želi priznati.

Nicholas Cafardi, dekan pravnog fakulteta na Sveučilištu Duquesne, bio je predsjedatelj odbora američke Biskupske konferencije koja je istraživala pedofilske skandale u Sjedinjenim Državama. On naglašava da je praksa 'nulte-tolerancije' za pedofiliju – koju je Crkva u Americi usvojila nakon niza skandala - efikasna. Posljednjih godina, naime, broj takvih slučajeva je gotovo nula.

Pouka, prema Cafardiju, glasi – 'neka kriza postane zaista vaša kriza, a skandal – vaš skandal'.

Crkve u Njemačkoj i Irskoj moraju, 'bez mnogo okolišanja, priznati da se pedofilija događala, žrtvama se treba ponuditi pomoć i odšteta, a ispričati se treba javno, u više navrata i iskreno'. A slučajeve pedofilije prijaviti vlastima i surađivati u istrazi.

'Upozoravati da pedofilija nije samo problem Katoličke crkve nije dobra ideja' – savjetuje ovaj američki pravnik.

03.04.2010. u 03:46 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< travanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (5)
Svibanj 2011 (5)
Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (6)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (8)
Veljača 2010 (7)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (8)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (9)
Rujan 2009 (7)
Kolovoz 2009 (8)
Srpanj 2009 (5)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (7)
Travanj 2009 (9)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (10)
Prosinac 2008 (10)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (2)

Komentari da/ne?

Postanite naš fan na Fecebooku

GlasAmerike na Facebooku

Opis bloga

Razgovarajmo o Americi, kažite nam što mislite o ovdašnjoj politici, društvenim kretanjima, biznisu, kulturi i američkom utjecaju na svijet. Što vam smeta, što vam se sviđa...

Linkovi

Glas Amerike na hrvatskom




Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Dijeli pod istim uvjetima

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se