Blog Glasa Amerike na hrvatskom

srijeda, 24.02.2010.

Republikancima se isplatilo što su bili 'Party of No'

Piše Bojan Klima

Prema anketi organizacije za istraživanje javnog mnijenja Rasmussen, čak 71 posto Amerikanaca smatra da sadašnji saziv Kongresa SAD svoj posao 'ne obavlja dobro'. Većina Amerikanaca jednostavno misli da se političari na Capitol Hillu ne bave problemima građana, već da gube vrijeme u 'strančarenju', grijanju vlastite stolice i besmislenom trošenju državnog novca.

Zastupničkim tijelom nezadovoljni nisu samo pristaše Republikanske stranke i 'neovisni' glasači, već i mnogi pristaše Demokratske stranke.

Vijest je pogotovo loša za demokrate koji imaju većinu u oba doma Kongresa, Zastupničkom domu i Senatu. Na izborima u studenom, na kojima se bira cijeli saziv Zastupničkog doma i trećina Senata, demokrati će vjerojatno izgubiti većinu u Zastupničkom domu – tvrdi većina washingtonskih analitičara - a mogli bi i u Senatu.

Zbog čega demokrati gube? Ili još bolje, zbog čega je Republikanska stranka – za koju se samo prije godinu dana govorilo da je na izdisaju – ponovno u zamahu?

Republikancima je pošlo za rukom da protivnika – po ne znam koji put – opišu kao 'raspikuću' koji državu gura u sve veći dug. Iako im je prije godinu dana bilo savjetovano da pregovaraju s predsjednikom Obamom - o poticajnim mjerama za gospodarstvo, o spašavanju banaka i auto-industrije, o reformi zdravstva i energetike - republikanci su to odbili.

Glasali su protiv 'stimulusa' i raznih bailout-a, a njihovo protivljenje reformama zdravstva i energetike odjeknulo je to snažnije kada je javnost shvatila da je vladajuća, Demokratska stranka duboko podijeljena u vezi ovih dalekosežnih, a skupih zakona.

Republikanska stranka je, doduše, godinu dana bila kritizirana kao 'Party of No', zbog njezinog sustavnog odbijanja svih Obaminih inicijativa. No, kako sada pokazuju ankete, to joj nije odmoglo već pomoglo. Glasači republikance percipiraju kao stranku koja nije podržala zakone koje je smatrala štetnima - dok će se na moguće pozitivne rezultate ekonomske politike Bijele kuće još morati pričekati izvjesno vrijeme.

24.02.2010. u 19:24 • 0 KomentaraPrint#

petak, 19.02.2010.

Tiger Woods, urbi et orbi

Piše Ivica Puljić

Ne sjećam se da sam ikada ranije vidio takvo nešto kao što je bila isprika Tigera Woodsa „urbi et orbi“. Cijela je scenografija osmišljena da on izgleda kao žrtva, kao bolestan čovjek koji traži oprost jer je u svom bolovanju načinio greške.

Sam, ispred njega najbliži suradnici i prijatelji. Iza njega bezlična scena, pusta i ružna.

Sve je podsjećalo na izvršenje smrtne kazne, osim što je Tiger itekako živ napustio poprište medijskog „mea culpa, mea maxima culpa“. Gotovo mi je došlo da viknem: „Ma, dajte čovjeku koji dolar da počne život ispočetka i ima li neka fina i poštena cura da se malo pobrine o sirotom čovjeku koji se ispričavao svima, od djece i žene do susjeda i poreznih obveznika, od sponzora i navijača do lokalnih prostitutki i probisvijeta“.

Ama, baš svima.

U Americi postoji običaj da, kada muž „zglajza“, a poznata je osoba iz svijeta politike, sporta ili businessa, da u trenutku kada on traži oprost za svoje grijehe, uz njega stoji njegova supruga koja sve vrijeme šuti, ali tu je, uz njega. U stvari zna ona jako dobro da, ako mu saspe sve u lice, ostade bez novca i svih lagodnosti koje nosi takav život sa sobom. E, tu se vidi da je Tigerova supruga Europljanka kojoj ne pada na pamet da, na press konferenciji, stoji uz čovjeka koji je izdao nju i njihovu djecu.

Da parafraziram, po meni, jedan od najboljih filmova ikad napravljenih - Balkanski špijun – rečenicom „Mala je to konferencija za novinare koliko je on izdajnik“!

19.02.2010. u 19:46 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 16.02.2010.

Zaokret u ratu protiv Talibana

Piše Žorž Crmarić

Oprezniji analitičari stavili bi znak pitanja na kraju ocjene da zarobljavanje drugog čovjeka afganistanskih talibana predstavlja zaokret u borbi protiv militantnih muslimanskih fundamentalista. No, ne radi se o preuranjenom slavljenju sloma talibanskog pokreta Afganistana, nego o konstataciji da je uhvaćen glavni zapovjednik oružanih snaga Talibana - Mula Baradar.

S obzirom da je dugogodišnji čelnik tog pokreta (točnije, paralelne vlasti u plemenski rascjepkanoj državi) Mula Omar prije duhovni a puno manje vojni vođa talibana, hvatanje Mula Baradara faktički označava neutraliziranje glavnog operativnog zapovjednika pokreta. Zarobljavanje se vremenski podudara s vojnom operacijom petnaestak tisuća američkih marinaca, pripadnika NATO snaga i afganistanske vojske protiv talibanskog uporišta u pokrajini Helmand.

Oni koji umanjuju značaj Baradarovog zarobljavanja podsjećaju na decentraliziranost cijele organizacije Talibana u Afganistanu. Dodaju da se slično događalo i s talibanima u Pakistanu – bez težih posljedica po pokret. U siječnju je, naime, u napadu američke bespilotne letjelice ubijen vođa pakistanskih talibana Hakimullah Mehsud. Njegov prethodnik Baitullah Mehsud također je ubijen u napadu bespilotnih letjelica. Nijedan od tih događaja nije doveo do rasula – dapače, ofenzive i samoubilački napadi pakistanskih talibana su pojačani.

Ono što, međutim, u prašumi nepoznanica oko talibanskih pokreta s obje strane stotine kilometara duge afganistansko-pakistanske granice ne može biti osporavano jest da bez tijesne suradnje američke i pakistanske tajne službe ne bi moglo doći do hvatanja Mule Baradara. A ta je suradnja ne samo korisna, nego je ključna i do sada je bila tema oštrih prijekora koje je Washington upućivao Islamabadu zbog navodne nespremnosti da se obračuna s teroristima na svom teritoriju.

Još jedna moguća posljedica zarobljavanja Mula Baradara je povećanje izgleda na otvaranje dijaloga između umjerenijeg krila talibana i vlasti Hamida Karzaija (koja ne bi dugo opstala bez nazočnosti međunarodnih snaga). I sam Mula Baradara je, prema tvrdnjama nekih saudijskih medija, prije par mjeseci sudjelovao u sličnim pregovorima koje je u Dubaiju organizirala Saudijska Arabije.

16.02.2010. u 21:39 • 0 KomentaraPrint#

petak, 12.02.2010.

Sarajevo moje mladosti, Vancouver moje zrelosti

Piše Ivica Puljić

Danas počinju 21. Zimske olimpijske igre u Vancouveru. Gledam tv, sjećanja naviru. Sarajevo 1984. godine. Moj grad, pun ponosa zbog igara, mi smo dobili olimpijske igre, a ne Slovenija, Hrvatska ili Srbija.

Mi smo ih dobili!

Ponosa je bilo više od snijega tih olimpijskih dana. U Ljubljani, Zagrebu i Beogradu brujala su pitanja :“Kako su Bosanci mogli dobiti Olimpijadu? To je nevjerojatno. Kako će ONI organizirati nešto tako veliko, planetarno vrijedno?“ Mi smo uživali u njihovoj zavisti i muci isto koliko i u činjenici da smo MI centar svijeta.

Olimpijada jeste nešto više od sporta, jer takvu atmosferu čovjek doživi jednom u životu. Taj privlačni miris svjetskog, koji se u jednom gradu negdje na Balkanu osjeti obično zbog neke nesreće, poput sarajevskog atentata kad je mladi atentator ubio čovjeka i ženu, trudnu ženu. Tako je Sarajevo ušlo u povijest i uvijek se spominje kao mjesto gdje je opaljen prvi hitac u Prvom svjetskom ratu koji je odnio na milijune života. Povijest je barem zabilježila imena ubijenih u sarajevskom atentatu – princ Ferdinad i njegova supruga Sofija, kao i ime njihovog ubojice – Gavrilo Princip. Oni milijuni koji su izginuli kasnije ostali su bezimeni i ja sam sve te bezimene uvijek vezao uz svoj grad i nekako se osjećao su-krivcem za patnje i uništene živote u Velikom ratu.

Međutim, 1984. je donijela nešto novo. Pozitivnu energiju, stvaralački duh, poznate ljude, kremu svjetskog bijelog sporta, glumce, novinare, kamere, sjaj…I nekako sve prođe dobro, ma što dobro, prođe fenomenalno. Nekakvi tamo Bosanci organizirali odličnu olimpijadu. Još me boli rame od olimpijskog tapšanja.

Sada živim u Americi i spremam se otići u Vancouver na koji dan, malo da udahnem olimpijskog zraka, da se nakratko vratim u najljepše i najsretnije dane svog života. Veljaču 1984. godine. Vancouver nikada neće dobiti ono što smo mi u Sarajevu imali, jer Vancouver je jedno od najboljih mjesta za život na cijeloj planeti. Sarajevo je bilo jedno od najgorih zbog grozne klime, smoga i magluština. Zato smo mi olimpijadom dobili tako mnogo, jer smo imali tako malo.

Vadim svoju staru majicu na kojoj je nacrtan Vučko i piše Sarajevo-Olimpijada 1984. Oblačim je, ali ne ide, vučem, navlačim, znojim se…ali ne ide!!! Shvaćam - 26 godina sam stariji od kada sam posljednji put obukao tu majicu, a deblji dobrih 20 kilograma.

Najviše zbog toga, u Vancouveru 2010. nikada mi neće biti lijepo kao u Sarajevu 1984.godine.

12.02.2010. u 19:06 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 09.02.2010.

Snijegom blokirani Washington - između 'klime' i 'vremena'

Piše Bojan Klima

Washington se danas priprema za drugo snježno nevrijeme u posljednjih pet dana. Nakon što je prošlog vikenda napadalo oko 80 centimetara snijega, danas se predviđa novih 25 do 50 centimetara.

Kako javlja dnevnik Wall Street Journal snježna blokada glavnog grada Sjedinjenih Država obnovila je rasprave o globalnom zatopljavanju. Skeptici ukazuju da su rekordni snježni nanosi dokaz da je manje-više riječ o fantaziji eko-lobija, dok ekolozi ukazuju na dogotrajnije, višedesetljetne trendove koji ukazuju na više prosječne temperature i posljedice po okoliš. A meteorolozi novonastalu situaciju koriste da bi javnosti još jednom objasnili razliku između 'klime' i 'vremena'.

Bilo jedno ili drugo, činjenica jest da je prošlog vikenda više od 120 tisuća stanovnika washingtonske metroregije (koja je po broju stanovnika velika gotovo Hrvatska) bilo bez struje, a tisućama se ona niti danas nije vratila. Pokrajnje ulice u glavnom gradu SAD i dalje su gotovo neprohodne a gradske vlasti tvrde da će proći barem još jedan tjedan prije no što se situacija normalizira. Prema jednoj washingtonskoj televizijskoj postaji, četvrtina kamiona-ralica u glavnom gradu SAD je u kvaru. Agencija Associated Press javila je da je vožnja taksijem od grada do Nacionalnog aerodroma poskupila s oko 23 dolara na više od 115.

Uredi savezne vlade zatvoreni su drugi dan za redom, a tako će biti i sutra. U Washingtonu ne radi ogromna većina od oko 230 tisuća uposlenika savezne uprave. Svaki dan kada savezna vlada ne radi to porezne obveznike košta oko sto milijuna dolara. Senat Sjedinjenih Država jučer se sastao svega na nekoliko minuta, a Zastupnički je dom otkazao glasanja planirana za danas. Neki su školski okruzi već sada najavili da je nastava obustavljena za cijeli ovaj tjedan, sve do utorka 16. veljače, nakon državnog blagdana Predsjednikova dana.

List Washington Post predložio je u šali da bi glavni grad SAD trebao ove godine biti domaćin Zimskih olimpijskih igara, a ne Vancouver kojem – kako se čini - snijega nedostaje. Jedino bi se, piše Washington Post, za 'našu Olimpijadu' trebale uvesti nove discipline - 'hrvanje u snijegu', 'biatlon u čišćenju automobila', 'utrka u guranju zatrpanih terenskih vozila' te 'preskakanja bljuzgavice'.

09.02.2010. u 20:15 • 0 KomentaraPrint#

petak, 05.02.2010.

Tolerancija, ali samo uz doručak

Piše Ivica Puljić

Održan je u Washingtonu 58. Nacionalni molitveni doručak, manifestacija na kojoj se okupe ljudi iz cijelog svijeta, različitih vjerskih, nacionalnih i političkih uvjerenja. Bude tu predsjednika, premijera, ministara, vjerskih poglavara, diplomata, poslovnih ljudi…i svi su oni dobili poziv da dođu na molitveni doručak.

Mnogi se i utrkuju da dođu, jer tom doručku nazoči i američki predsjednik, državna tajnica, najviši vojni časnici, brojni senatori i kongresmeni.

Sama ideja je doista plemenita – okupiti ljude s raznih strana svijeta da zajedno sjednu za stol i pomole se Bogu, svatko svom bez razlika, bez pritisaka, bez politiziranja.

Ovogodišnjem molitvenom doručku je, kao i obično, nazočio veći broj gostiju s europskog jugoistoka, točnije Zapadnog Balkana. Oni, su, kao i ostali gosti, bili pozvani od strane nekog američkog zakonodavca, koji obično nema pojma tko je osoba koju je njegov ured pozvao, jer za dolazak na molitveni doručak se – lobira. Tako, zapravo, razne interesne skupine odlučuju tko će se Bogu moliti u istoj prostoriji s američkim predsjednikom, a onda i prezalogajiti na zajedničkom doručku.

Ali, svaki gost plaća svoj dolazak i boravak. Ako je riječ o saborskom zastupniku onda to plaća Sabor, ako pozvani član vlade onda to plaća Vlada, ako je iz neke oporbene stranke, onda plaća stranka ili gost sve plaća iz vlastitog džepa.

Jedini gost iz Republike Hrvatske bio je Ivan Bagarić, saborski zastupnik koji, u stvari, uopće nije iz Hrvatske nego je iz Bosne i Hercegovine. Ali, da ne ulazimo u tu priču, previše je komplicirana. Bilo je još pozvanih iz Hrvatske, ali nisu došli zbog štednje, što je za svaku pohvalu.

Iz Slovenije, primjera radi, nije došao nitko! Ali, zato jeste iz znatno siromašnijih zemalja Zapadnog Balkana. Iz Bosne i Hercegovine čak osam, iz Srbije sedam, iz Makedonije šest…Znaju li poreski obveznici u tim zemljama koliko to sve košta? Na desetke tisuća dolara i to sve ide iz džepova samih građana koji tako i ne znajući, plaćaju najskuplji doručak na svijetu.

Razgovarao sam s nekoliko gostiju iz BiH i svi odreda kažu kako je molitveni doručak „…predivna manifestacija koja okuplja toliko različitosti na jednom mjestu što i jeste najljepše da jedni druge uvažavamo…“ Kada bi oni tako govorili u Bosni i Hercegovini, kada bi u parlamentu imali djelić uvažavanja međusobnog o kojem govore na sav glas dok su u Washingtonu, ne bi to bila najnesretnija europska zemlja, zemlja koja, prema američkim obavještajcima, predstavlja najveću opasnost po europsku stabilnost.

Ali, ne – kada se vrate svatko će puhati u svoj rog, svatko će braniti svoje nacionalne interese kroz nacionalne stranke…i time širiti istodobno mržnju prema drugačijem. Gospodo nacionalna – ne pozivaju vas u Washington na Nacionalni molitveni doručak radi toga što Amerikanci vole s vama jesti nego zato da barem dio onog što doživite na tom skupu prenesete u svoje zemlje, stranke, domove. A, poruka je jednostavna i zove se - međusobna tolerancija.

05.02.2010. u 19:41 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 02.02.2010.

Oscari prate Zlatne globuse

Piše Bojan Klima

Danas objavljene nominacije za filmsku nagradu Oscar pokazuju da Hollywood i ove godine pokušava uravnotežiti umjetnost i zaradu, a čast podijeliti između veterana i svježih lica.

Iako još uvijek puni kino dvorane, Avatar se već sada smatra najvećim komercijalnim uspjehom u povijesti filma – kada se njegova zarada, pri usporedbi s filmovima iz prošlosti, uskladi s inflacijom. No, osim što je nominiran za najbolji film i režiju, druge je nominacije Avatar dobio u 'tehničkim' kategorijama – a ne recimo za najbolja glumačka ostvarenja ili za scenarij.

S druge strane, u konkurenciji za najbolji film natječu se i Narednik James, A Serious Man i britanski Sve o jednoj djevojci – ostvarenja koja su u prošlim tjednima zaradila manje no što je Avatar utržio u jednoj 'prosječnoj' suboti. Međutim, film Narednik James se može podičiti s nominacijama i za najbolju režiju, najboljeg glumca, scenarij te nekoliko nominacija u 'tehničkim' kategorijama.

Dok je pobjednik među deset filmova koji su nominirani za najbolji vrlo neizvjestan, što se tiče najboljih glumačkih ostvarenja kao da nema velike dvojbe. Očekuje se da će 7. ožujka, na dodjeli Oskara, za najbolju glumicu biti proglašena Sandra Bullock dok će najbolji glumac 2009. vjerojatno biti Jeff Bridges. A za najbolje sporedne uloge zlatnu bi statuu mogli dobiti mlada američka glumica Mo'nique i Christopher Waltz.

Najviše su nominacija inače dobili upravo Avatar i Narednik James – po devet – a potom slijede Nemilosrdni gadovi s osam, te filmovi Precious i Up in the Air s šest.

Kao i prije, američka Akademija filmske umjetnosti ignorirala je dobar broj ostvarenja koja su na američkim kino blagajnama prošle godine imala izvrsnu zaradu - filmove poput The Hangover-a, novog nastavka Zvjezdanih staza te 500 Days of Summer.

02.02.2010. u 19:19 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< veljača, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (5)
Svibanj 2011 (5)
Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (6)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (8)
Veljača 2010 (7)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (8)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (9)
Rujan 2009 (7)
Kolovoz 2009 (8)
Srpanj 2009 (5)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (7)
Travanj 2009 (9)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (10)
Prosinac 2008 (10)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (2)

Komentari da/ne?

Postanite naš fan na Fecebooku

GlasAmerike na Facebooku

Opis bloga

Razgovarajmo o Americi, kažite nam što mislite o ovdašnjoj politici, društvenim kretanjima, biznisu, kulturi i američkom utjecaju na svijet. Što vam smeta, što vam se sviđa...

Linkovi

Glas Amerike na hrvatskom




Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Dijeli pod istim uvjetima