Blog Glasa Amerike na hrvatskom

petak, 05.02.2010.

Tolerancija, ali samo uz doručak

Piše Ivica Puljić

Održan je u Washingtonu 58. Nacionalni molitveni doručak, manifestacija na kojoj se okupe ljudi iz cijelog svijeta, različitih vjerskih, nacionalnih i političkih uvjerenja. Bude tu predsjednika, premijera, ministara, vjerskih poglavara, diplomata, poslovnih ljudi…i svi su oni dobili poziv da dođu na molitveni doručak.

Mnogi se i utrkuju da dođu, jer tom doručku nazoči i američki predsjednik, državna tajnica, najviši vojni časnici, brojni senatori i kongresmeni.

Sama ideja je doista plemenita – okupiti ljude s raznih strana svijeta da zajedno sjednu za stol i pomole se Bogu, svatko svom bez razlika, bez pritisaka, bez politiziranja.

Ovogodišnjem molitvenom doručku je, kao i obično, nazočio veći broj gostiju s europskog jugoistoka, točnije Zapadnog Balkana. Oni, su, kao i ostali gosti, bili pozvani od strane nekog američkog zakonodavca, koji obično nema pojma tko je osoba koju je njegov ured pozvao, jer za dolazak na molitveni doručak se – lobira. Tako, zapravo, razne interesne skupine odlučuju tko će se Bogu moliti u istoj prostoriji s američkim predsjednikom, a onda i prezalogajiti na zajedničkom doručku.

Ali, svaki gost plaća svoj dolazak i boravak. Ako je riječ o saborskom zastupniku onda to plaća Sabor, ako pozvani član vlade onda to plaća Vlada, ako je iz neke oporbene stranke, onda plaća stranka ili gost sve plaća iz vlastitog džepa.

Jedini gost iz Republike Hrvatske bio je Ivan Bagarić, saborski zastupnik koji, u stvari, uopće nije iz Hrvatske nego je iz Bosne i Hercegovine. Ali, da ne ulazimo u tu priču, previše je komplicirana. Bilo je još pozvanih iz Hrvatske, ali nisu došli zbog štednje, što je za svaku pohvalu.

Iz Slovenije, primjera radi, nije došao nitko! Ali, zato jeste iz znatno siromašnijih zemalja Zapadnog Balkana. Iz Bosne i Hercegovine čak osam, iz Srbije sedam, iz Makedonije šest…Znaju li poreski obveznici u tim zemljama koliko to sve košta? Na desetke tisuća dolara i to sve ide iz džepova samih građana koji tako i ne znajući, plaćaju najskuplji doručak na svijetu.

Razgovarao sam s nekoliko gostiju iz BiH i svi odreda kažu kako je molitveni doručak „…predivna manifestacija koja okuplja toliko različitosti na jednom mjestu što i jeste najljepše da jedni druge uvažavamo…“ Kada bi oni tako govorili u Bosni i Hercegovini, kada bi u parlamentu imali djelić uvažavanja međusobnog o kojem govore na sav glas dok su u Washingtonu, ne bi to bila najnesretnija europska zemlja, zemlja koja, prema američkim obavještajcima, predstavlja najveću opasnost po europsku stabilnost.

Ali, ne – kada se vrate svatko će puhati u svoj rog, svatko će braniti svoje nacionalne interese kroz nacionalne stranke…i time širiti istodobno mržnju prema drugačijem. Gospodo nacionalna – ne pozivaju vas u Washington na Nacionalni molitveni doručak radi toga što Amerikanci vole s vama jesti nego zato da barem dio onog što doživite na tom skupu prenesete u svoje zemlje, stranke, domove. A, poruka je jednostavna i zove se - međusobna tolerancija.