petak, 29.05.2009.
Je li Sonia Sotomayor 'Obamin David Souter'?
Piše Bojan Klima
Odmah po objavi njezine nominacije, američki su konzervativci počeli napadati predsjednikovu kandidatkinju za Vrhovni sud, sutkinju saveznog suda na Manhattanu Soniu Sotomayor. Kritičari tvrde da je ova Amerikanka portorikanskog podrijetla 'prije svega politički aktivist, a manje sudac' te da zbog toga ne može objektivno presuđivati. Sonia Sotomayor nazvana je čak i 'obrnutim rasistom' – zbog izjave da bi 'jedna sutkinja latino-američkog podrijetla, zbog svog životnog iskustva, vjerojatno donosila bolje odluke od nekog muškarca bijele boje kože'.
Realističniju sliku o ovoj sutkinji rođenoj u Bronxu Amerika će dobiti za vrijeme postupka potvrde, u Senatu Sjedinjenih Država, koji će početi uskoro. Prije toga, Sonia Sotomayor treba ispuniti upitnik od 10 stranica koji se tiče njezina osobnog života, financijske situacije i profesionalne karijere. Dobar dio podataka odnosi se na informacije o mogućem sukobu interesa.
Sve informacije koje Sonia Sotomayor priloži dokumentaciji za postupak potvrde njezine kandidature provjerit će i istražitelji senata a i mediji. Pretpostavlja se da ih je Bijela kuća – koja je sutkinju nominirala za Vrhovni sud – već provjerila.
Uz to, senatskom Odboru za pravosuđe, Sotomayor treba dostaviti kopije svih članaka koje je objavila u profesionalnim časopisima, transkripte svih javnih govora koje je održala, preslike svih novinskih intervjua te – najvažnije – sve svoje presude.
A njih je u 16 godina - koliko je Sonia Sotomayor provela na raznim stupnjevima američkog saveznog sudstva – bilo oko 450. Zanimljivo je međutim da ova 54-godišnja sutkinja do sada nije presuđivala o najkontroverznijim pitanjima kojima se često bavi Vrhovni sud Sjedinjenih Država – o pobačaju, o pravima homoseksualaca, o smrtnoj kazni te čitavom spektru pitanja koja se odnose na ustavno načelo razgraničenja crkve i države.
U tom smislu, Sonia Sotomayor je svojevrsna nepoznanica, pogotovo za najvjernije pristaše predsjednika Baracka Obame iz lijevog krila Demokratske stranke. Oni zapravo i ne znaju je li Sonia Sotomayor – izdanak katoličkog školskog sustava – zaista tako 'liberalna' kao što to tvrde republikanci. Možda će ona u svojoj mandatom neograničenoj karijeri sutkinje Vrhovnog suda biti poput svog prethodnika, Davida Soutera?
Davida Soutera je, naime, 1992. u Vrhovni sud imenovao republikanac George W.H. Bush - pod pretpostavkom da je Souter konzervativac. No, David Souter je razočarao republikance - u sljedećih 17 godina bio je, bez zadrške, vrlo pouzdani član 'liberalnog bloka' na Vrhovnom sudu SAD koji ima devet članova.
Liberalne političke organizacije već sada upozoravaju da o Soniji Sotomayor 'ne znaju dovoljno'. Ukratko, žele spriječiti da Sonia Sotomayor postane 'Obamin David Souter'.
srijeda, 27.05.2009.
Hoće li povratak SAD u Vijeće za ljudska prava UN-a povećati legitimitet tog tijela?
Ovaj mjesec Sjedinjene Države su okončale trogodišnje izbivanje iz Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava, ponovno se pridružujući ovom tijelu kojeg mnogi kritiziraju jer je omogućilo zemljama ozbiljnim kršiteljicama ljudskih prava, kao što su Libija, Kina i Zimbabve, da budu aktivne članice.
SAD su se morale natjecati za mjesto u Vijeću, inače nasljedniku negdašnjeg problematičnog Povjerenstva za ljudska prava, međutim, nijedna zemlja nije se uključila u utrku za jedno od sedam mjesta rezerviranih za zapadnoeuropske zemlje i druge demokracije industrijaliziranog svijeta. U utrci za 18 upražnjenih mjesta samo su Azerbeidžan i Kenija izgubili.
Američka odsutnost iz rada ovog tijela izazvala je dosta kontroverznih stavova u Sjedinjenim Državama. Vijeće za ljudska prava ima 47 članica i predstavlja vjerojatno najvažnije tijelo svjetske organizacije za promicanje kulturnih, građanskih i političkih prava. Ono proučava situaciju vezanu uz problematiku ljudskih prava u državama diljem svijeta i priređuje desetke izvješća u čijem radu sudjeluju brojni stručnjaci za pitanja slobode vjere, slobodu tiska, pitanje ilegalnog zlostavljanja zatvorenika i druga važne međunarodne pokazatelje stupnja poštovanja ljudskih prava.
Ono što je Sjedinjene Države držalo posljednje tri godine podalje od ovog tijela bila je nevoljkost Vijeća za ljudska prava da kritizira najteže kršitelje na svijetu – od kojih su mnogi bili članovi Vijeća. Bivši američki veleposlanik pri Ujedinjenim narodima John Bolton bio je ključni američki dužnosnik iza odluke da se Washington povuče iz rada ovog tijela. Nakon američkog izbora ranije ovaj mjesec Bolton je skeptično izjavio kako ne vjeruje da će to dovesti do bilo kakve promjene.
Mnogi analitičari vjeruju da će američki povratak u Vijeće biti koristan jer će Washington imati riječ pri izradi izvješća o stanju ljudskih prava u drugim zemljama, te da bi administracija predsjednika Obame trebala pokušati iskoristiti svojevrsni globalni "medeni mjesec". Isto tako, neki analitičari kažu da su pojedine zemlje članice Vijeća često slijedile kineski glas iz straha da bi ih Peking mogao na neki način kazniti, što će se sa Sjedinjenim Državama u punom članstvu također izmijeniti.
I dok zagovornici američkog članstva u Vijeću Ujedinjenih naroda za ljudska prava tvrde da će sudjelovanje Washingtona, kao dugogodišnjeg autoriteta na polju ljudskih prava, pridonijeti strožim i objektivnijim izvješćima o stanju ljudskih prava, protivnici – poput bivšeg američkog veleposlanika pri Ujedinjenim narodima Johna Boltona – tvrde da američko sudjelovanje "legitimizira jedno u osnovi nelegitimno tijelo". Analitičar međunarodnih ustanova pri Zakladi Heritage u Washingtonu Nile Gardiner tvrdi da odluka Washingtona o povratku u Vijeće zapravo daje "glazuru respektabilnosti jednom diskreditiranom tijelu koje ne zaslužuje da ga se prizna kao organizaciju za promicanje ljudskih prava" – i dodaje da administracija predsjednika Obame "živi u svijetu fantazija, ako misli da se to Vijeće može reformirati".
Na web sajtu Hrvatske redakcije Glasa Amerike možete sudjelovati u anketi i iznijeti svoje mišljenje o američkom povratku u Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda.
petak, 22.05.2009.
Biden u Sarajevu: nekad i sad
Piše Žorž Crmarić
Tek je završio s doručkom i prije nego se ukrcao u autobus, koji je u pratnji UNPROFOR-a prevozio više promatrača na birališta, Josepha Bidena sam presreo i upitao za njegova očekivanja od izbora u Bosni i Hercegovini. Ne očekujem da ovo preko noći postane „obećana zemlja”, ali očekujem multi-etničku vlast – rekao je tadašnji senator Biden. Ovo je bila višenacionalna zajednica, koja je u harmoniji živjela generacijama i takva će biti u budućnosti – ocijenio je senator.
Bilo je to 1997. godine, u hotelu Holliday Inn u Sarajevu. Sada, dvanaest godina kasnije, zanimalo me hoće li prilikom posjeta Sarajevu ponoviti ako ne ista onda bar slična očekivanja. Slušajući njegovo obraćanje članovima Parlamenta i upozorenje na „uspon nacionalističke retorike“ te naglašavanje da „riječi koje se koriste razaraju državu umjesto da se koriste riječi kompromisa“ – prepoznao sam istu poruku koju je nekada naglašavao.
Kao i kad je bio senator iz Delawarea, tako i sada kao dopredsjednik Sjedinjenih Država, Joe Biden je s istom otvorenošću i bez uvijanja govorio o „opasnosti etničkog kaosa“ i obećanju pune američke pomoći ukoliko se izabere put istinske multi-etničnosti.
petak, 15.05.2009.
Dolazak Bidena na Balkan ukazuje na 'neuspjeh Europe'
Američki dopredsjednik Joe Biden će sljedeći tjedan posjetiti Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Kosovo. Will Englund piše u časopisu National Review da je cilj ovog posjeta 'spriječiti da se Balkan ponovno nađe na naslovnicama svjetskih listova'. Edward Joseph u časopisu Foreign Policy primjećuje da Bidenov posjet ukazuje na činjenicu da je Europska unija – baš kao i prije gotovo dvadeset godina – nesposobna sama riješiti vlastite sigurnosne probleme.
Na Balkanu Joe Bidena shvaćaju ozbiljno – piše Will Englund. Kao predsjedatelj senatskog Odbora za međunarodne odnose ovaj demokrat iz savezne države Delaware se već početkom devedesetih zalagao za američku vojnu intervenciju u Bosni i Hercegovini, u korist Bošnjaka. 1993. godine, prilikom posjeta Beogradu, Biden je, navodno, Slobodanu Miloševiću ulice rekao da je ratni zločinac. Američki je dopredsjednik također jedan od prvih američkih političara – uz sada već pomalo zaboravljenog Boba Dolea – koji je podržao nezavisnost Kosova.
Međutim, sama činjenica da američki političar tako visokog ranga uopće mora dolaziti u regiju – devet godina nakon pada Miloševića, deset godina nakon akcije NATO saveza na Kosovu i 14 godina nakon što je odlučna američka diplomatsko-vojna intervencija prekinula rat u Bosni i Hercegovini – ukazuje na pravi problem, a to je nedostatak europskog vodstva u rješavanju vlastitih sigurnosnih problema, piše Edward Joseph.
'Kada je Balkan u pitanju, Bruxelles je, u najboljem slučaju, indiferentan, a u najgorem – podijeljen', piše u časopisu Foreign Policy Edward Joseph, gostujući predavač u Centru za tranatlantske odnose na Sveučilištu Johns Hopkins u Washingtonu. On kao primjere navodi da pet članica Europske unije još uvijek nije priznalo državnost Kosova te očit nedostatak bilo kakve europske politike prema Bosni i Hercegovini, zbog čega je, dodaje Joseph, u Sarajevu najkonzistentniji lobist za članstvo u Uniji – Washington.
Na sreću, piše ovaj washingtonski analitičar s dugim iskustvom u regiji, američko je čelništvo na Balkanu i danas dobrodošlo. Joe Biden će biti srdačno dočekan u sve tri zemlje, čak i u Srbiji – čiji vođe žele otvoriti novo poglavlje u odnosima sa Sjedinjenim Državama.
ponedjeljak, 11.05.2009.
Kibernetski ratnici iz West Pointa
Prošli smo mjesec saznali da su hackeri, vjerojatno iz inozemstva, prekopirali nekoliko tera-bajtova podataka o najskupljem programu američke vojske u povijesti – lovcu poznatom po imenu F-35 Joint Stike. Anonimni dužnosnici Pentagona priopćili su da su špijuni iz kibernetskog prostora ukrali podatke o konstrukciji i elektronskoj opremi budućeg najmodernijeg američkog vojnog zrakoplova. Prošle godine član Zastupničkog doma američkog Kongresa, republikanac Frank Wolf, izjavio je da su kineski hackeri ušli u kompjuterski sustav njegova ureda. Izrazio je sumnju da je to posljedica njegove dugogodišnje kritike kineskih vlasti na planu poštivanja ljudskih prava.
Kineske aktivnosti na polju online špijunaže posljednjih godina izazivaju zabrinutost u Americi, a postoje indicije da se kineski hackeri nalaze iza krađe ogromne količine informacija o lovcu F-35. Tvrtka McAffee koja se bavi sigurnošću online sustava smatra da je Kina najagresivnija od oko 120 zemalja koje se bave špijunažom putem Interneta. Prema njoj, kineski su hackeri prošle i pretprošle godine ušli u njemačke, američke i indijske računalne sustave.
U posljednjih šest mjeseci Pentagon je potrošio oko 100 milijuna dolara na obranu od napada u kibernetskom prostoru i saniranje problema nastalih zbog njih. Prije dva mjeseca Bijela kuća je objavila da će "obaviti reviziju kako bi osigurala da su sve sigurnosne inicijative američke vlade u kibernetskom prostoru u potpunosti integrirane, da imaju dostatne fondove i da su koordinirane s Kongresom i privatnim sektorom".
Stoga ne čudi da se u vjerojatno najpoznatijoj američkoj vojnoj akademiji kopnene vojske West Pointu uvježbavaju nove ratne igre. Nedavno je skupina pitomaca ove akademije dobila zadatak da uspostavi potpuno novu kompjutersku mrežu i zadrži ju non-stop funkcionalnom tijekom četverodnevnog razdoblja. Ne izgleda kao strašno složeni zadatak, ako se ne zna da su tijekom ta četiri dana najvrsniji hackeri Američke nacionalne agencije za sigurnost – NSA – pokušavali upasti u mrežu i prekinuti njen rad. Ova vježba bila je svojevrsni diplomski ispit za skupinu pitomaca koji su izabrali informativnu tehnologiju kao užu specijalnost u kopnenoj vojsci.
U pustinji blizu Las Vegasa, u nizu neupadljivih kamp prikolica, neki od najboljih hackera provode noći i dane pokušavajući pronaći slabe točke i upasti u ogromne kompjuterske sustave oružanih snaga. Riječ je o eskadronu američkog ratnog zrakoplovstva koji je stacioniran u obližnjoj bazi Nellis. Ove aktivnosti svakako potvrđuju nedavne navode ministra obrane Roberta Gatesa koji je rekao da se Sjedinjene Države nalaze praktički "stalno, svaki dan, na udaru napada iz kibernetskog prostora", te da Pentagon namjerava učetverostručiti broj stručnjaka za kibernetsko ratovanje.
Kibernetsko ratovanje na West Pointu, aktivnosti Pentagonovih vlastitih hackera i izjave ministra obrane upućuju na jednu stvar – da u svim rodovima američke vojske postoji svijest kako je prijetnja kompjuterskog napada jednaka napadu koji bi mogao obaviti vojni lovac ili borbena brigada.
utorak, 05.05.2009.
Propast tiskanih novina i ponovno rađanje novinarstva
Pad naklada dnevnih američkih listova doveo je do ukidanja većeg broja njih u potpunosti i do izlaženje mnogih drugih samo u online izdanjima. Stečaj listova se ipak ne može promatrati u klasičnim ekonomskim parametrima profita i poslovne efikasnosti, jer s njihovim odlaskom ne gube se samo radna mjesta već i svojevrsni kapaciteti za kontrolu ponašanja političara, drugih javnih djelatnika i korporacija. Isto tako novine su često koncentrirane na lokalnu zajednicu, iz koje vijesti nijedan nacionalni ili globalni medij neće pokrivati.
Većina ljudi shvaća i prihvaća pomak od tiskanog prema online novinarstvu. Međutim, ono što izaziva zabrinutost, uz gubitak kapaciteta za "motrenje", jest pouzdanost informacija koje su dostupne online. Svatko može pokrenuti svoj web sajt ili napisati blog i proglasiti se novinarom. Novina kao pojam, s druge strane, predstavlja instituciju (nedavno ukinuti list Rocky Mountain News bio je stariji od 150 godina) s više manje jasno definiranim standardima i onim što se očekuje od novinara u smislu provjeravanja činjenica i nepristranosti.
Novine su te koje su često određivale što je u nekoj zajednici bitno i što je vijest... A s prijelaznom na online izvještavanje mnogo će se toga izgubiti. Neće postojati neko središnje mjesto za vijesti, već deseci web sajtova koje će ljudi vjerojatno odabirati prema svojim političkim uvjerenjima. Na gubitku će uglavnom biti čitatelji. Za pretpostaviti je da će korupcija u vladinim institucijama doživjeti bum jer ćemo ostati bez nadzora koji su osiguravali tiskani mediji. S druge strane, mogu li web sajtovi s novinskim sadržajima i bloggeri srušiti kompromitiranog predsjednika na način na koji su to učinili Bob Woodward i Carl Bernstein s Richardom Nixonom sedamdesetih godina prošlog stoljeća?
Da izgledi za oporavak tiskanog novinarstva nisu blistavi mnoge je uvjerila prošlotjedna izjava investitora i jednog od najbogatijih ljudi na svijetu Warrena Buffeta. Inače poznat kao osoba koja čita pet dnevnih listova, izjavio je da ne bi preuzeo vlasnički udio ni u jednim novinama "ni po kojoj cijeni". Po njemu, novinska industrija ima potencijal za beskonačne gubitke. "Ne vidim ništa na obzoru što mi moglo preokrenuti ovaj trend," – izjavio je Buffet.
Prema dostupnim podacima, 396 najvećih američkih listova zabilježilo je pad prodaje tijekom protekle godine dana u prosjeku sedam posto. Oni koji bilježe rast su izuzetno rijetki, a jedini veliki dnevnik koji je zabilježio povećavanje prodaje jest Wall Street Journal, čija se naklada tijekom protekle godine povećala za 0,6 posto. Listovi Chicago Tribune, Los Angeles Times, Baltimore Sun, Philadelphija Inquirer i Minneapolis Star-Tribune, da nabrojimo samo neke, nalaze se u postupku tzv. zaštićenog stečaja. Možda će im zaštita od vjerovnika pomoći da se restrukturiraju, smanje troškove i prebrode ova teška ekonomska vremena. U svakom slučaju omogućit će im da se pripreme za tranziciju od strategije "prvo na webu, onda u novinama", na strategiju "samo na webu".
petak, 01.05.2009.
NAORUŽANA POSADA KAO RJEŠENJE?
U prva tri mjeseca ove godine 61 brod je napadnut u području somalijske obale, u usporedbi sa samo šest u prvom kvartalu prošle godine. Iako međunarodna zajednica posljednjih godina patrolira tim područjem sa sve više ratnih brodova, piratstvo je i dalje u porastu.
Sjedinjenih Država, Europska unija, Rusija, Kina i Indija najavljuju daljnje jačanje prisutnosti ratnih brodova u vodama istočne Afrike, ali su sve glasniji i pozivi na naoružavanje posada i korištenje usluga naoružanih zaštitarskih firmi. U kongresnoj raspravi o toj temi, kongresnik Dana Rohrabacher je ovog tjedna zatražio da pomorske kompanije počnu angažirati naoružane zaštitare i na taj način se zaštite od pirata.
Prema drugom, sličnom rješenju – zaštita bi se osigurala naoružavanjem posade. Oba ova prijedloga odbacuje osoba koja je prošli mjesec bila u središtu jedne piratske otmice – zapovjednik broda Maersk Alabama, Richard Phillips, koji je sebe ponudio piratima u zamjenu za oslobađanje posade. On se protivi naoružavanju posade kao i postavljanju specijalnih zaštitara, jer bi to – kako kaže - potpuno izmijenilo temelje pomorstva.
Zapovjednik Phillips zagovara jačanje prisutnosti i suradnje ratnih mornarica u područjima u kojima pirati najčešće napadaju civilni pomorski promet. Naoružavanje posede i angažiranje zaštirara može – po njegovoj ocjeni - biti samo dopunsko, pomoćno sredsvo.
