Blog Glasa Amerike na hrvatskom

srijeda, 29.04.2009.

Obama obnovio optimizam, no tek će se vidjeti hoće li njegova politika biti uspješna

Prvih stotinu dana predsjedničkog mandata Baracka Obame bilo je vrlo dinamično razdoblje. Glavni predsjednikov uspjeh bio je paket poticajnih mjera za oporavak američke ekonomije vrijedan gotovo 800 milijardi dolara. Ne samo da ga je Bijela kuća po hitnom postupku sastavila, već ga je i vrlo brzo 'progurala' kroz Kongres. Poduzeti su i prvi koraci u sanaciji financijskog sektora te automobilske industrije.

Na vanjskopolitičkom planu, najavljeno je zatvaranje zatočeničkog centra u vojnoj bazi Guantanamo, u roku od godinu dana, ustanove koja je znatno nagrizala imidž Amerike na svjetskoj sceni. Bijela je kuća najavila mogućnost kaznenog gonjenja bivših vladinih dužnosnika koji su bili autori pravnog obrazloženja za korištenje torture u istrazi tamo zatočenih stranaca osumnjičenih za terorizam, ili pak onih koji su zapovjedili takve protuzakonite metode ispitivanja.

Predsjednik Obama je i definirao vremenske okvire budućeg povlačenja iz Iraka, što je bilo i jedno od njegovih obećanja iz izborne kampanje. Također, signalizirao je i volju da stupi u dijalog s protivnicima Amerike – Iranom i Kubom. Obama je imao i sreće - popularnost mu je bila ojačana i uspješnim spašavanjem jednog američkog pomorca kojeg su zarobili somalijski pirati.

Dugoročni ciljevi poput ekonomskog oporavka i obnove američkog ugleda u svijetu 'gurnuti' su na izvjestan način posljednjih dana u drugi plan, zbog izbijanja krize na području javnog zdravstva. Epidemija svinjske gripe jučer je u Sjedinjenim Državama odnijela i svoju prvu žrtvu.

Iako se na ekonomskom planu zamjećuju izvjesni znakovi oporavka, Amerika je i dalje u dubokoj gospodarskoj krizi. Bez obzira na to, predsjednik Barack Obama je osobno vrlo popularan, čak i među dobrim brojem svojih političkih neistomišljenika. Primjerice, Barack Obama je na izborima za predsjednika države u studenom prošle godine osvojio 53 posto glasova, međutim danas – prema anketi Gallupa - čak 65 posto Amerikanaca smatra da on vrlo dobro obavlja svoj posao.

Pred Obamom su i veliki dugoročni projekti koji će definirati njegov mandat – reforma zdravstva te rekonstrukcija američkog energetskog sektora. Ti se ciljevi od jučer čine nešto bližima, jer se demokratskoj većini u Senatu SAD pridružio i jedan republikanac, senator Arlen Specter iz Pennsylvanije. Time je Demokratska stranka u Senatu došla na domak broja od 60 glasova, apsolutnoj većini koja poništava tzv. filibuster – zakonodavno oruđe u ruci oporbe koja njime može blokirati svako izglasavanje vladinih prijedloga.

29.04.2009. u 20:11 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 27.04.2009.

Globalna diskusija o prvih 100 dana administracije Baracka Obame

Glas Amerike Vas poziva da sudjelujete u dvosatnoj globalnoj multimedijskoj diskusiji (radio, TV, internet) o prvih 100 dana Obamine administracije, 5. svibnja 2009. godine od 17 sati po srednjeeuropskom vremenu (15.00 UTC).

Program će biti emitiran uživo iz Newseuma u Washingtonu, a o zadatoj temi govorit će priznati svjetski stručnjaci. Posebno će se analizirati učinjeno kada su u pitanju odnosi sa mulsimanskim svijetom, Europom, Kubom i Sjevernom Korejom. Nezaobilazna tema, svakako, bit će globalna ekonomska situacija.

SUDJELUJTE I VI!


Pridružite se stručnjacima i novinarima Glasa Amerike i sudjelujte u diskusiji sa pitanjima i komentarima koje nam možete poslati e-mailom, u vidu Twitter poruke, putem Youtube-a našeg bloga ili na stranici hrvatske redakcije Glasa Amerike.

E-mail sa pitanjima ili komentarima pošaljite na: croatian-service@voanews.com
Twitter poruke možete uputiti na @glasamerike.

Možete nam se javiti i s komentarom, odnosno, video porukom na YouTube kanalu. Možete nam čak poslati i link sa porukom koju ste postavili na svoju YouTube stranicu.

Komentare možete ostaviti i na našem blog sajtu…

27.04.2009. u 20:05 • 1 KomentaraPrint#

petak, 24.04.2009.

Jesu li vojni TV analitičari skrivena ruka Pentagona?

David Barstow
S pet osvojenih Pulitzerovih nagrada ovaj tjedan moglo bi se reći da su novinari New York Timesa dominirali ovogodišnjom dodjelom. Međutim, jedan od njih - David Barstow – izazvao je svojim nagrađenim tekstom kontroverzu i nekoliko kongresnih istraga već godinu dana ranije. Prilog je objavljen na istaknutom mjestu u travnju prošle godine pod naslovom Iza TV analitičara, skrivena ruka Pentagona s nadnaslovom Stroj za slanje poruke.

Barstow kaže da je radio skoro dvije godine na ovom napisu u kojem je pokušao dokazati da su umirovljeni američki generali i viši časnici plaćeni od Pentagona i kompanija koja rade za njega kako bi opravdavali rat u Iraku i neke druge diplomatske poteze američke vlade. U svom nagrađenom prilogu novinar New York Timesa tvrdi da bivši generali manipuliranjem činjenica pred TV publikom pokušavaju stvoriti dojam pozitivnog praćenja ponašanja administracije u ratu i da koriste svoj utjecaj u vojno-industrijskom kompleksu kako bi na nepošten način unaprijedili svoje "pojedinačne poslovne interese".

Po objavljivanju prošle godine ovaj je napis izazvao burne reakcije čitatelja, što je dovelo do toga da je čak četrdeset jedan član Kongresa podnio službeni zahtjev Ministarstvu obrane za provođenjem temeljite istrage odnosa umirovljenih generala s Pentagonom, vojno-industrijskim kompleksom i medijima. Kongresni zastupnici izrazili su ozbiljnu zabrinutost da se "novac iz proračuna troši za propagandu i publicitet koje nije autorizirao Kongres". S desne strane političkog spektra čule su se kritike da je Barstowovo izvješće neutemeljeno i da promiče liberalne ciljeve te da se autor ponašao neodgovorno i neprofesionalno.

Međutim, ovaj slučaj mnogi su promatrali i kao školski primjer "demokracije u praksi". Novinsko izvješće izazvalo je burne reakcije javnosti, što je konzekventno dovelo do kongresnih saslušanja. Da bi se u potpunosti zadovoljili zahtjevi Kongresa u ovom slučaju pregledano je preko 12 tisuća stranica raznih dokumenata i saslušano preko 30 svjedoka, uključujući umirovljene časnike koji rade kao TV analitičari, osoblje Odjela za odnose s javnošću Ministarstva obrane i dužnosnike vodećih medijskih kuća. Sva pregledana dokumentacija i ispitani svjedoci, međutim, nisu identificirali da postoji neki organizirani način na koji umirovljeni časnici uljepšavaju svoja izvješća kako bi ih učinili pozitivnijim za bivšu administraciju. U skladu s tim, nije zatražena dodatna istraga i cijeli je slučaj zatvoren.

Barstowljevi kritičar se zgražaju nad činjenicom da je Pulitzerova nagrada dodijeljena za napis koji nije činjenično utemeljen, dok drugi naglašavaju da su u ovom slučaju bili bitniji događaji koji su uslijedili nakon objavljivanja teksta – jer su potvrdili da američki demokratski sustav funkcionira upravo onako kako su ga očevi utemeljitelji nacije i zamislili "u zemlji slobodnih i u domu hrabrih".

24.04.2009. u 18:15 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 21.04.2009.

UN-ov skup o rasizmu zasjenila mržnja prema Izraelu

Sjedinjene Države bojkotiraju konferenciju Ujedinjenih naroda o rasizmu poznatu kao Durban II, koja se upravo održava u Ženevi. Washington je to učinio zbog toga što je očekivao da će ovaj međunarodni skup prerasti u 'spektakl mržnje prema Izraelu i anti-semitizma' – baš kao što je to bila i prva konferencija svjetske organizacije o rasizmu koja je 2001. održana u Durbanu u Južnoj Africi. Sjedinjenim Državama u bojkotu su se ove godine pridružile i Australija, Novi Zeland, Kanada, Poljska, Nizozemska, Njemačka, Italija te Izrael.

Zabrinutost zapadnih država bila je potvrđena jučer, prvog dana konferencije, na kojem je glavni govornik bio predsjednik Irana Mahmud Ahmedinedžad. U svom govoru, on je Izrael nazvao 'najokrutnijim i najrepresivnijim rasističkim režimom na svijetu'.

Čim su počele uvrede na račun židovske države, dvoranu su napustili diplomati iz 23 europske zemlje – koje su ipak odlučile da sudjeluju u radu skupa UN-a o rasizmu. Republika Češka se nakon Ahmedinedžadovog govora odlučila pridružiti bojkotu konferencije.

Na obje strane političkog spektra u Sjedinjenim Državama postoji suglasnost da je Washington trebao bojkotirati ovaj skup. Kako piše dnevnik New York Times, već je prva konferencija Ujedinjenih naroda u Južnoj Africi pokazala pristranost. Izrael je bio jedina zemlja svijeta koja je bila izdvojena kao, navodno, 'rasistička', a potpuno su ignorirane teška kršenja ljudskih prava u zemljama poput Irana, Kine ili Sudana – piše uvodničar newyorškog dnevnika.

Prema američkoj ne-vladinoj organizaciji Freedom House, koja prati stanje političkih i građanskih prava širom svijeta, Izrael je jedina 'slobodna' zemlja na Srednjem istoku, i ona jamči puna građanska prava svojim državljanima arapskog podrijetla koji žive u granicama iz 1967. godine. Arapska manjina u Izraelu predstavlja gotovo petinu stanovništva te zemlje.

Upravo zbog toga možda i nije pametna američka taktika bojkota skupa u Ženevi - piše komentator britanskog Guardiana. Washington je naime dopustio 'jednom i ne toliko utjecajnom političaru poput Ahmedinedžada da u vlastite svrhe monopolizira međunarodni skup o važnom svjetskom problemu'.
'Rasizam je stvarni problem u mnogim dijelovima svijeta. Odbijanje Washingtona da s fanaticima poput Ahmedinedžada debatira o anti-semitizmu predstavlja, zapravo, pobjedu tih fanatika, ali i velik poraz za sve žrtve rasizma u svijetu' – piše u Guardianu Anthony Lerman.

21.04.2009. u 19:02 • 0 KomentaraPrint#

petak, 17.04.2009.

Neovisna država Teksas?

Rick Perry
Američki mediji ovih su dana izvještavali o stotinama anti-poreski skupova, tzv. "čajankama", nazvanim po Bostonskoj čajanci, kad su se ogorčeni Amerikanci 1773. godine pobunili protiv britanskih kolonijalnih poreza i bacali čaj s brodova u bostonskoj luci. Međutim, jedan od tih prosvjeda - koji su održani 15. travnja, na dan koji je krajnji rok Amerikancima za prijavu poreza na prihod – privukao je veću pažnju od svih drugih. Bio je to skup u Austinu, u Teksasu, gdje je guverner ove savezne države Rick Perry nagovijestio da bi se Teksas mogao odcijepiti od Sjedinjenih Država. "Teksas je jedinstveno mjesto. Kad smo 1845. godine pristupali Uniji jedna od stvari oko kojih smo se složili je bila da ćemo moći napustiti uniju, ako tako odlučimo".

Republikanac Perry rekao je da je to mogući scenraij, ukoliko Washington nastavi s rastrošnim ponašanjem i guranjem zemlje u dug. Teksaški demokrati kritiziraju zbog pozivanja na komadanje države, dok guverner tvrdi da je krivo shvaćen. "Nije li lijepo da živimo u zemlji u kojoj se to može slobodno reći?! No, želim naglasiti da sam također rekao da su Sjedinjene Države - fenomenalna zemlja" – pojasnio je Perry.

Demokrati misle da je Perryjeva izjava o odvajanju od SAD-a prilično bizarna, jer Teksas ima dosta drugih problema a glasači uopće ne razmišljaju o odvajanju. Međutim, neki analitičari tvrde da u izrazito konzervativnoj bazi Republikanske stranke – koja se boji da država ne preraste u svojevrsnog 'Velikog brata' – guvernerove riječi imaju izvjesnu jačinu. Prema anketi tvrtke Rasmusen Reports, za ostanak u Sjedinjenim Državama glasalo bi 75 posto Teksašana, 18 posto bi glasalo za odvajanje, dok sedam posto nije sigurno. Inače, prema ovoj anketi, 31 posto Teksašana smatra da njihova savezna država ima pravo na odvajanje od Sjedinjenih Država. Međutim, u stvarnosti, savezna zakonska uredba kojom je Teksas postao jedna od američkih saveznih država ne predviđa takvu mogućnost.

17.04.2009. u 18:13 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.04.2009.

Problem beskućništva u SAD dodatno produbljen recesijom

Homeless
Posljednji podaci o broju beskućnika u velikim američkim gradovima poput Los Angelesa, New Yorka ili Chicaga pokazuju da je on u porastu. Taj kronični problem urbane Amerike pogoršan je sveopćom krizom američkog gospodarstva, a kao najveći uzrok beskućništva promatra se gubitak radnih mjesta i ovrha nad kućama i stanovima. Ta dva faktora dovela su i do toga da su neki ljudi svoje ogorčenje prelili na ulicu – u Los Angelesu, primjerice, organizirani su prosvjedi protiv jednog građevinara koji je sklopio partnerske odnose s jednom bankom koja se pokazala kao problematična pri izdavanju hipotekarskih stambenih zajmova.

I kako se žrtve recesije polako pridružuju "kroničnim beskućnicima", u nekim američkim gradovima niču prava šatorska naselja. Posljednji primjeri toga su glavni grad Kalifornije Sacramento i Fresno. Što se događa s ljudima nakon ovrhe nad kućom ili stanom? Oni sretniji uspiju iznajmiti stanove, manje sretni privremeno se presele kod rodbine i prijatelja, a oni najmanje sretni žive u jeftinijim motelima ili automobilima, što je često korak prema beskućništvu "u punom opsegu". Ipak, gradske vlasti u Los Angelesu, koji se sa svojih 70 tisuća ljudi bez doma promatra kao glavni grad američkih beskućnika, kažu da velika većina ljudi koja ostane bez kuće ili stana ne završi na ulici.

Ono što najviše zabrinjava je sve veći broj djece beskućnika. Nacionalni centar za beskućničke obitelji objavio je studiju koja pokazuje da je svako pedeseto dijete u Sjedinjenim Državama beskućnik, a teška ekonomska situacija ovu statistiku pogoršava iz dana u dan. Ista studija pokazuje da samo u saveznoj državi Floridi živi oko 50 tisuća djece bez krova nad glavom. Stručnjaci upozoravaju da beskućništvo također vodi do drugih društvenih problema – kao što su ovisnost o alkoholu i drogama – te da za taj problem treba pronaći rješenje u širem kontekstu. Možda je najpreče, kažu oni, osigurati pristupačno stanovanje stanovnicima velikih američkih gradova s nižim primanjima.

Zanimljiv trend bilježi se i u izdavanju novina namijenjenih beskućnicima. Dok se naklade konvencionalnih listova konstanto smanjuju i dok pada prihod od oglašavanja u tiskanim izdanjima, u desetak američkih gradova prodaja listova za beskućnike upravo cvijeta. Naklada lista Real Change u Seattleu dosegla je u prosincu rekordnu razinu od 72 tisuće prodanih primjeraka, a list Street Roots u Portlandu zabilježio je u posljednjih nekoliko mjeseci povećanje prodaje od preko 30 posto.

13.04.2009. u 17:45 • 1 KomentaraPrint#

petak, 10.04.2009.

Pregovarati ili udariti - nakon više od 200 godina, Amerika se ponovno bavi piratima

Otmica američkih moreplovaca od strane somalijskih pirata na otvorenom moru uz Rog Afrike podsjetila je na događaje s početka 19. stoljeća, kada su Washington mučili slični problemi – također uz obale Afrike.

1804. godine, predsjednik Thomas Jefferson odlučio je prekinuti praksu da tamošnjim piratima vlada Sjedinjenih Država isplaćuje godišnje čak petinu svog tadašnjeg državnog proračuna. Pojačana je ratna mornarica te osnovan Marinski korpus i ta je sila – po prvi put u američkoj povijesti - poslana na prekomorsko putovanje, kako bi zaštitila trgovačku flotu Sjedinjenih Država. Marinci su se brzo obračunali s morskim razbojnicima – što su ovjekovječili i početni stihovi njihove himne: 'From the Halls of Montezuma, to the Shores of Tripoli..“

Možda nas upravo zbog toga i nisu dirali više od 200 godina – primjećuje komentator televizijske mreže Fox Cal Thomas.

Danas, u post-Jeffersonovom, ali i post-Bushovom svijetu ovakav je model sve teže primijeniti – bez obzira na činjenicu što se u vodama oko Roga Afrike nalaze ratne mornarice više od desetak zemalja svijeta, uključujući Sjedinjene Države, Rusiju i Kinu. Borbu protiv pirata naime regulira Konvencija Ujedinjenih naroda o otvorenom moru iz 1982. koja ne predviđa međunarodne mjere protiv utočišta pirata na kopnu. Somalija je pak zemlja u rasulu i u njoj ne funkcionira pravni poredak, a plijen koji pirati otmu na pučini, kao i otkupnine za strane taoce, predstavljaju temelj lokalne ekonomije.

Američka je ratna mornarica u regiju Roga Afrike uputila dodatno brodovlje ali i stručnjake Saveznog istražnog ureda, FBI-ja, za pregovore s otmičarima. Podsjetimo, u rukama otmičara je Richard Phillips, kapetan američkog teretnog broda Maersk Alabama, koji se dragovoljno ponudio za taoca, pod uvjetom da pirati oslobode njegovu posadu.

U samom Washingtonu, Senat SAD najavio je svjedočenja o problemu piratstva - što vjerojatno neće previše impresionirati somalijske 'ribare s kalašnjikovima'. Washington se, podsjetimo, nalazi i pod političkim pritiskom nakon neugodnog višegodišnjeg skandala s vojnim zatvorom Guantanamo, u kojem su stranci, osumnjičeni za terorizam, zatočeni bez obzira na činjenicu što protiv njih nije bila podignuta optužnica.

U sjeni Guantanama odlučivat će se možda i o skorim kontroverznim pitanjima. Što učiniti sa zarobljenim piratima, sada kada je najavljeno zatvaranje Guantanama? Imaju li i pirati pravo na odvjetnike? Hoće li se za njih založiti neka od međunarodnih organizacija koje štite ljudska prava? I gdje ih poslati ako ih američki sud oslobodi na temelju neke pravne 'tehnikalije'?

Američka reakcija na piratski izazov pozorno će se pratiti širom svijeta.

Popustljivost bi mogla dovesti do novih otmica i novih ucjena.

Represivne mjere mogle bi međutim dovesti i do novih međunarodnopravnih i političkih kontroverzi - poput onih s Guantanamom, iz vremena Georgea Busha – za koje se Obamina administracija nadala su definitivno 'stvar prošlosti'.

10.04.2009. u 20:56 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 06.04.2009.

Amerika nije, niti će ikad biti u ratu s Islamom

„…Turska i Sjedinjene Države mogu izgraditi model partnerstva u kojem jedna pretežito kršćanska i jedna pretežito muslimanska zemlja mogu stvoriti suvremenu međunarodnu zajednicu koja pokazuje poštovanje, sigurna je i napredna…“ Uvjeravajući domaćine u Ankari u dalekosežni strateški značaj jakog američko-turskog savezništva, predsjednik Barak Obama je rekao:

“…Jedna od najjačih strana Amerike je da - iako imamo vrlo brojno kršćansko stanovništvo, mi sebe ne smatramo kršćanskom nacijom, niti židovskom nacijom, niti muslimanskom, mi sebe smatramo nacijom građana koje povezuju zajedničke ideje i vrijednosti.” Američki je predsjednik izrazio uvjerenje da je i suvremena Turska nastala na sličnim načelima.

Ukazujući na sličnosti dvije zemlje glede sekularnog ustroja koji istodobno jamči vjerske slobode, Barack Obama je poručio da se nada širenju te poruke na Istoku i na Zapadu, kao i američko-turskom partnerstvu koje bi – u tom pogledu – moglo imati globalni odjek.

Što se prvih odjeka tih riječi u Turskoj i Sjedinjenim Državama tiče, ono što je nepobitno je najava novog pristupa u premošćivanju razlika između zapadnog i islamskog svijeta. Ili, riječima Baracka Obame: “Ako budemo zajedno radili vjerujem da ćemo biti u mogućnosti oblikovati novu strategiju koja će premostiti podjele imeđu muslimanskog svijeta i Zapada, što će dovesti do više prosperiteta i više sigurnosti.”

06.04.2009. u 21:47 • 1 KomentaraPrint#

petak, 03.04.2009.

Hrvatska u NATO-u, na obostranu korist Zagreba i Bruxellesa

Hrvatska i Albanija postaju punopravne članice NATO saveza na njegov 60. rođendan. Prije dvadeset godina – u vrijeme 'jogurt revolucije' i 'hrvatske šutnje' odnosno diktature Envera Hodže – teško je bilo zamisliti da će se u rasponu kraćem od jedne generacije pred stožerom NATO saveza razviti zastave sa 'šahovnicom' i 'orlom', simbolima čije je isticanje – podsjetimo – u staroj SFRJ bilo zabranjeno.

Hrvatska i Albanija ušle su u Sjeverno-atlantski savez ne samo zato što su se iz korijena promijenile u odnosu na 1989., već i zbog toga što se promijenio i NATO.

Prvotna svrha tog obrambenog saveza osnovanog u travnju 1949. bila je – prema riječima njegovog prvog glavnog tajnika, britanskog Lorda Ismaya – 'zadržati Amerikance unutra, Ruse vani, a Nijemce ispod'. Danas je NATO ne samo obrambeni savez već sve više i asocijacija država koja jamči opću političko-sigurnosnu stabilnost na kontinentu, temeljenu na zajedničkim demokratskim vrijednostima.

Primjer za takvu evoluciju Sjeverno-atlantskog saveza su i prijenosi nadležnosti nad mirovnim misijama u Bosni i Hercegovini i na Kosovu s NATO-a na Europsku uniju. Svoju vojnu komponentu NATO danas 'upražnjava' većinom izvan Europe – primjerice u misiji u Afganistanu ili pak patrolirajući uz obalu Somalije, gdje štiti brodove raznih zemalja od tamošnjih pirata.

Misija u Afganistanu – u kojoj uz više od 35 drugih država sudjeluju već godinama i Hrvatska i Albanija - počela je u jesen 2001., nakon terorističkih napada al-Qaide na New York i Washington. Cilj misije NATO-a u Afganistanu je pomoći lokalnim vlastima da stabiliziraju i obnove zemlju kako ona ne bi ponovno postala utočište terorista za nesmetano planiranje novih napada na Zapad.

Hrvatski vojnici i časnici dolaze u NATO s jedinstvenim iskustvom – jedini su koji su, još razmjerno donedavno, ratovali na teritoriju vlastite zemlje, u sukobu koji je imao i elemente građanskog rata a i strane agresije - a sve u sjeni međunarodnog, prilično neuspješnog, mirovnog napora.

Već samo zbog takvog, jedinstvenog iskustva njezinih vojnika, Hrvatska je NATO savezu dragocjen član.
Što se tiče koristi od članstva u NATO-u za Hrvatsku, navedimo samo onu najizravniju, najočitiju: njezine su granice od prekjučer još sigurnije – prema Članu 5. Povelje NATO saveza, napad na jednu članicu tretira se kao napad na sve ostale.

03.04.2009. u 20:19 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< travanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (5)
Svibanj 2011 (5)
Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (6)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (8)
Veljača 2010 (7)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (8)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (9)
Rujan 2009 (7)
Kolovoz 2009 (8)
Srpanj 2009 (5)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (7)
Travanj 2009 (9)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (10)
Prosinac 2008 (10)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (2)

Komentari da/ne?

Postanite naš fan na Fecebooku

GlasAmerike na Facebooku

Opis bloga

Razgovarajmo o Americi, kažite nam što mislite o ovdašnjoj politici, društvenim kretanjima, biznisu, kulturi i američkom utjecaju na svijet. Što vam smeta, što vam se sviđa...

Linkovi

Glas Amerike na hrvatskom




Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Dijeli pod istim uvjetima

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se