petak, 30.01.2009.
Lobiranje - korisna profesija na zlu glasu
'Rogove i rep ostavio sam kod kuće' – našalio se u nedavnom razgovoru za Glas Amerike David Wenhold, direktor Američke udruge lobista, na račun svog poziva.
Wenholda je na ovakav odgovor potaklo moje pitanje: zbog čega je vaša profesija na tako lošem glasu, kada – kako kažete – čini toliko dobra, a bez nje američki demokratski sustav ne bi uopće mogao funkcionirati.
Pravo na lobiranje, odnosno zagovaranje pojedinačnih ili kolektivnih interesa – 'podnošenjem predstavki vlastima' – predviđa Prvi amandman Ustava Sjedinjenih Država. Na početku, krajem 18. i početkom 19. stoljeća, građani su razmjerno lako u svojim zajednicama ostvarivali svoje interese, no s modernizacijom, razvojem i širenjem Amerike, 'zagovaranje' interesa postalo je složenije i teže.
I za to su sve češće bili angažirani profesionalci. Lobiste prvi spominje predsjednik Ulysses Grant, 1869. Primijetio je da mu u predvorju i hodnicima, lobbyies, hotela Willard - koji se nalazi preko puta Bijele kuće, a u koji je odlazio na cigaru i čašicu brandyja – prilaze ljudi, lobbyists, koji od njega traže neku uslugu, ili u svoje ime ili u ime klijenata.
Danas, u Americi lobiraju svi – poslovni krugovi, sindikati, profesionalne udruge, ne-profitne organizacije, etničke grupe… Pri tome imaju dva cilja. Prvi je ishoditi usvajanje određenog zakona, odnosno promijeniti određenu vladinu politiku. Drugi cilj je osigurati financiranje određenog 'projekta' državnim novcem, potpuno ili djelomično.
Iako se lobiranje u medijima najčešće povezuje s incidentima i ekscesima, njegova priroda će nam postati možda jasnija ako ga povežemo s nekim bliskim ciljem – recimo, s ulaskom Hrvatske u NATO savez, za što je hrvatska zajednica u Sjedinjenim Državama u Washingtonu uspješno lobirala više od 15 godina.
srijeda, 28.01.2009.
Odnosi s Iranom moraju biti dvosmjerna ulica
Već i sama odluka da svoj prvi službeni intervju da televizijskoj postaji Al Arabiya iz Dubaija – svojevrsna je poruka američkog predsjednika Obame islamskom svijetu da želi izmijeniti smjer američke vanjske politike prema muslimanskim zemljama.
Obama je priznao da su Sjedinjene Države u prošlosti pravile pogreške, ali je naglasio da to nije razlog da se s islamskim svijetom ne obnove odnosi na razini kakva je nekad postojala.
Vrijeme će pokazati u kojoj je mjeri ta želja obostrana. Barack Obama je, na primjer, ocijenio važnim uspostavljanje izravnih diplomatskih kontakta s Iranom. Nije dugo morao čekati na odgovor: dva dana kasnije predsjednik jedine teokratske države na svijetu uzvratio mu je popisom zahtjeva.
Predsjednik Islamske republike Iran zatražio je od Obamine administracije “fundamentalne” promjene vanjske politike. Mahmoud Ahmadinedžad također je inzistirao na isprikama Washingtona za – kako je rekao – "60 godina zločina protiv iranskog naroda".
Prerano je za zaključke o iranskoj spremnosti da na Obamine izraze dobre volje u budućnosti uzvrati istom, ili sličnom mjerom, ali se prema prvim izjavama Ahmadinedžada čini da predstoji još puno posla.
Sudjelujte u našj anketi o tome želi li Teheran poboljšavanje odnosa s Washingtonom.
ponedjeljak, 26.01.2009.
Što se čita(lo) u Bijeloj kući
Kako se čini, među američkim predsjednicima ne vlada velika konkurencija kad je u pitanju čitanje knjiga. Kažu da čak ni John Kennedy, koji je sam primio Pulitzerovu nagradu za svoje djelo Profili hrabrosti, nije odmakao daleko od romana o Jamesu Bondu. Iznimka je možda bio jedino Bill Clinton koji je bio poznat po tome da paralelno čita između tri i deset knjiga, a omiljena romani su mu neamerička djela - Marquezovih Sto godina samoće i Coelhov Alkemičar.
Kad su nakon američkih izbora fotografi slikali predsjednika Obamu kako izlazi iz zrakoplova s knjigom u ruci, počelo se nagađati što novi američki predsjednik čita u tom trenutku i koje su mu najomiljenije knjige, a počelo se govoriti i o čitalačkim navikama bivših predsjednika. Knjiga koju je Barack Obama držao u ruci na toj fotografiji je djelo Fareeda Zakarije Post-američki svijet, u kojem autor pokušava dokazati da će doći do opadanja američke moći i utjecaja prvenstveno zbog uspona Kine i Indije, a ne zbog američkog slabljenja.
Mnogi su bili iznenađeni kad je prošle godine Karl Rove u Wall Street Journalu napisao da je tadašnji predsjednik George Bush strasni čitatelj knjiga i da se s njim natjecao u tome tko će pročitati više knjiga tijekom godine dana. Krajnji rezultat – po Roveu – skoro nevjerojatnih 110:95 u korist bivšeg savjetnika predsjednika Busha. U istom smo tekstu saznali da sad već bivši američki predsjednik najviše voli čitati biografije i knjige o baseballu, te da je tijekom te godine pročitao knjige o Abrahamu Lincolnu, Marku Twainu, Andrewu Carnegieu, belgijskom kralju Leopoldu i Džingisu Kanu. Od romana bivši američki predsjednik je pročitao čak osam krimića Johna MacDonalda u kojima se pojavljuje privatni detektiv Travis McGee. Pročitao je i roman Sljedeći Michaela Crichtona i špijunsko politički triler Vincea Flynna Izvršna ovlast. U istoj godini bivši američki predsjednik pročitao je i roman Stranac nobelovca Alberta Camusa. U spomenutom tekstu Karl Rove iznosi kako su posve slučajno on i predsjednik Bush u jednom trenutku čitali istu knjigu – biografiju Abrahama Lincolna koju je napisala Doris Kerns Goodwin pod naslovom Ekipa rivala. Zanimljivo je da se na posteru u jednoj knjižnici u Illinoisu nalazi fotografija iz 2006. godine na kojoj se vidi tadašnji senator Barack Obama kako čita tu istu knjigu.
.jpg)
Međutim, samo letimičan pogled na knjige o kojima je u svojim interviewima govorio novi predsjednik, pokazuje da njega privlači nešto drugačija literatura. Na YouTubeu se može pronaći video na kojem Barack Obama kaže da mu je najdraža knjiga djelo Mauricea Sendaka Gdje su divlje stvari, pisana za djecu. Od knjiga za koje kaže da su najviše na njega utjecale tu su klasici američke književnosti kao što je Hemingwayov roman Za kim zvono zvoni, Nevidljivi čovjek Ralpha Ellisona i Melvilleov Moby Dick. Barack Obama – i sam autor dvaju prošlogodišnjih bestsellera Snovi mog oca i Smjelost nade – važnom knjigom za svoje obrazvoanje smatra i autobiografiju crnačkog aktivista Malcolma X-a i djela kao što su Filozofija i književnost Petera Thompsona i Nietzscheovo Tako je govorio Zaratustra. Od klasika američki predsjednik je često izdvajao i Solomonovu pjesmu, nobelovke Toni Morrison, koja je inače zdušno podržavala njegovu predsjedničku kampanju, Shakespeareovog Hamleta i Zlatnu bilježnicu, britanske nobelovke Doris Lessing.
petak, 23.01.2009.
Imenovanje Richarda Holbrookea - važe li pouke s Balkana i u Afganistanu?
Piše Bojan Klima
'Kako ćemo uhvatiti Bin Ladena, ako ne možemo uhvatiti Karadžića?' – upitao je u jesen 2001., tjedan dana nakon terorističkih napada na New York i Washington, na CNN-u Richard Holbrooke bivši mirovni izaslanik predsjednika Clintona za Balkan.
Iako je čelnik bosanskih Srba već više od pola godine u zatvoru haaškog Tribunala, Richard Holbrooke će se problematikom al-Qaide, Pakistana i Afganistana sljedećih godina baviti i izravno, nakon što ga je predsjednik Barack Obama imenovao posebnim izaslanikom za Južnu Aziju.
Misija NATO saveza u Afganistanu te pobjeda nad talibanima jedan je od vanjskopolitičkih prioriteta nove administracije u Washingtonu. Ona će – kako se očekuje – od europskih saveznika zatražiti da pojačaju svoje kontingente u Afganistanu a od nekih će, na primjer Njemačke, zatražiti da preuzmu i aktivniju, borbeniju ulogu u misiji. Pakistan pak Washington smatra jednom od najopasnijih kriznih točaka u svijetu. Riječ je o zemlji koja je netom izišla iz dugogodišnje vojne diktature, koja ima nuklearni program, a na njezinom se teritoriju – tvrde mnogi - nalaze i uporišta al-Qaide i talibana.
Richard Holbrooke - bivši veleposlanik Sjedinjenih Država u Ujedinjenim narodima, diplomat koji se iskušao u mnogim američkim angažmanima u inozemstvo, od onog u Vijetnamu pa do Bosne i Kosova – sada će biti 'point man' Baracka Obame u Južnoj Aziji, ali i u metropolama Zapadne Europe, od kojih će Washington zatražiti jači angažman u Afganistanu.
Holbrooke je inače već na početku misije NATO saveza u Afganistanu, početkom 2002. izjavio da 'pouke s Balkana važe i u Afganistanu'. 'Na Balkan smo stigli prekasno, s premalim efektivima, no kada smo zaista zagrizli, naš je angažman bio presudan' – ovako je na Sveučilištu Johns Hopkins u Washingtonu američku ulogu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj sažeo čovjek kojeg se često naziva 'arhitektom' Daytonskog mirovnog sporazuma.
U vezi koordinacije između Washingtona i europskih metropola kada je u pitanju sukob u bivšoj Jugoslaviji, Holbrooke je tada izjavio: 'Kada god smo s našim saveznicima debatirali treba li nešto učiniti ili ne, čuli su se glasovi da je najbolje ništa ne činiti jer će doći do pobune lokalnog stanovništva. Međutim, kad god smo se ipak odlučili reagirati, da nešto učinimo – nije bilo problema, ili su oni bili neznatni… Zato pouka glasi: u ovoj regiji, agresivnost se isplati.'
Važi li ovo i za situaciju u Afganistanu, sedam godina kasnije? Ili će se Amerika, barem kada je u pitanju susjedni Pakistan, odlučiti za tzv. soft power – diplomaciju, ekonomsku pomoć i druge oblike nenasilnog ostvarivanja utjecaja?
Zanima nas što vi mislite? Richard Holbrooke poznat je u regiji i mislimo da vam neće biti teško odgovoriti i na anketno pitanje na našem web sajtu – važe li Holbrookeove pouke s Balkana za Afganistan i Pakistan.
utorak, 20.01.2009.
'Nada umjesto straha; sloga umjesto sukoba'
U svom inauguracijskom govoru Barack Obama je pozvao svoje sugrađane na 'obnovu Amerike'. Temelj te obnove, rekao je 44. predsjednik Sjedinjenih Država, bit će pojačan 'odnos odgovornosti, za sve'.
Uspoređujući sadašnju gospodarsku krizu i rat protiv terorizma s izazovima iz prošlosti, Obama je rekao Amerika danas – kao i u prošlosti, kada su izazovi znali biti i veći – 'bira nadu, umjesto straha; slogu umjesto sukoba.'
Naciji koja je prilično nervozna zbog slabe ekonomske situacije – 11 milijuna neuposlenih i trilijuni dolara izgubljeni na burzi – čula je od svog novog predsjednika riječi umirenja ali i odlučnosti da se problemi konfrontiraju izravno i odmah. Predsjednik Obama najavio je novi ekonomski stimulus koji bi trebao pokrenuti gospodarstvo – masivnom obnovom infrastrukture, investicijama u razvoj alternativnih izvora energije te dodatnim financiranjem školstva i zdravstva.
Osvrćući se na stare ideološke podjele između konzervativaca i liberala o ulozi vlade na ekonomskoj sceni, Obama je rekao: 'Aktualno pitanje više nije je li državna uprava prevelika ili premala, već je li efikasna.'
Obraćajući se svijetu, Barack Obama založio se za 'bolju suradnju i veće razumijevanje među zemljama.' Poruka islamskom svijetu glasi: 'tražimo način da krenemo naprijed, u skladu s zajedničkim interesima i u međusobnom poštovanju.'
Izravno se obraćajući kolegama u svijetu koji vladaju uz pomoć korupcije i gušenja oporbenog mišljenja, Barack Obama je rekao: 'na krivoj ste strani povijesti. Ali, mi smo spremni pružiti vam ruku, ako ste vi voljni na trenutak otvoriti svoju stisnutu šaku.'
Onim snagama koje svoje ciljeve žele postići putem terora, predsjednik Obama je uputio ovu poruku: 'bit ćemo tu duže od vas. Pobijedit ćemo vas.'
ponedjeljak, 19.01.2009.
Obamin uspjeh - tipično američki ili univerzalni fenomen?
Piše Ivica Puljić
Izdvajale su se među tisućama posjetitelja na Nacionalnom Mallu u Washingtonu. Ne po entuzijazmu - kojim su bili „nabijeni“ svi koji su došli pozdraviti novog predsjednika Baracka Obamu na koncertu pred inauguraciju – nego po iskrenoj i neopterećenoj radosti što se sve to događa.
„On je sjajan, pametan, obrazovan, hrabar…Michelle je prava dama, model za svaku Amerikanu“ – naprosto je vikala Elizabeth. Rekla mi je da se tako zove. Ona i njene dvije prijateljice su iz Alabame, jedne od onih američkih južnjačkih država, gdje je crnačko ropstvo potrajalo dokle se god to moglo.
U Alabami je Martin Luther King 1955.godine i pokrenuo svoju dugu bitku za građanska prava Amerikanaca crne boje kože. Oni rijetki tamošnji bijelci koji su bili protiv rasne segregacije nisu smjeli ni „zucnuti“, jer osvete su u to vrijeme bile teške i okrutne.
Da je živ, Martin Luther King bi danas imao 80 godina i ne bi mogao vjerovati svojim očima – američki predsjednik je crnac, bjelkinje iz Alabame vrište od sreće zato što je baš on predsjednik, a na desetke tisuća Amerikanaca – svih rasa i vjera - obilježava njegov rođendan…
San Martina Luthera Kinga se ostvario, a ja se, u sred te gomile ljudi u glavnom američkom gradu pitam „Jesu li u Hrvatskoj ljudi spremni prihvatiti da im netko „drugačiji“ bude predsjednik, jesu li ljudi u Bosni i Hercegovini spremni dati glas i nekom tko „…ne govori kao ja…“ i na kraju - jesu li zapadnoeuropske zemlje spremne izabrati predsjednika koji nije bijel ili koji nije kršćanin…?
Ja mislim da nisu, ali pošto ja znam što mislim više me zanima što vi mislite o ovoj temi i teoriji da su Sjedinjene Države još jednom prve probile rasnu barijeru.
četvrtak, 15.01.2009.
Obamina inauguracija - inspiracija svijetu?
"Snaga Amerike nije u njezinom oružju ili njezinom bogatstvu. Snaga naše zemlje ima korijene u njezinim idealima – demokraciji, slobodi, šansi za sve koji u njoj žive kao i u beskrajnom optimizmu“ – izjavio je u Chicagu 4. studenog, netom nakon izborne pobjede, demokratski senator Barack Obama, koji za nekoliko dana postaje 44. predsjednik Sjedinjenih Država.
Slične se za Amerikance, a vjerujemo i mnoge strance, inspirativne misli mogu očekivati i u inauguracijskom govoru Baracka Obame, u utorak, 20. Siječnja, kada on postaje 44. predsjednik Sjedinjenih Država.
'Demokracija, sloboda, šansa za sve…'
Jesu li ovi, prema Baracku Obami, 'američki ideali' zaista atraktivni za stanovnike ostatka svijeta?
Odgovor na ovo pitanje, svake godine početkom siječnja, nudi se u tri utjecajne američke studije.
Ne-vladina organizacija Freedom House, koju je početkom četrdesetih godina osnovala Eleanor Roosevelt, navodi da je 2008. došlo do izvjesnog sužavanje političkih sloboda na svjetskoj sceni, no Hrvatsku je – kao i prethodnih godina – smjestila među 'slobodne zemlje'.
Organizacija Human Rights Watch izvijestila je da je prošle godine Hrvatska 'postigla skromniji pomak na planu poštivanja ljudskih prava', za kojeg, međutim, tvrdi da je bio 'motiviran željom da zemlja uđe u Europsku uniju'.
Dnevnik Wall Street Journal i Zaklada Heritage su rangirali ekonomske slobode u zemljama svijeta – u toj je anketi Hrvatska zauzela prilično neslavno 116. mjesto, među pet europskih država u kojima je poduzetnicima najteže poslovati.
Novi je američki predsjednik najavio da će se u ostvarenju američkih interesa više oslanjati na tzv. 'soft power' – diplomaciju, ekonomsku pomoć, suradnju na području kulture, a ne toliko na vojnu silu. Naglasak bi u odnosima s drugim državama – kako je najavila na svjedočenju u Senatu Sjedinjenih Država kandidatkinja za šeficu američke diplomacije Hillary Clinton – bio na dijalogu i pregovorima.
Washington će, kao i u prošlom desetljeću, polaziti od pretpostavke da su 'američke vrijednosti i ideali' – sloboda, demokracija, gospodarski razvoj i prosperitet za što više ljudi – atraktivni i drugim zemljama te da će one, zbog toga, biti sklone slijediti primjer Sjedinjenih Država.
Zanima nas, dragi naši čitatelji, što Vi mislite o ovoj postavci novog predsjednika SAD. Hoće li dolazak Baracka Obame na čelo SAD inspirirati nove aktiviste na području zaštite ljudskih prava u Hrvatskoj? Hoće li se liberalizirati politika prema azilantima? Ili, hoće li se hrvatska ekonomija, recimo, 'osloboditi' visokih poreznih stopa, koje su među najvišima u Europi?
ponedjeljak, 12.01.2009.
Američki autori na popisu najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj
Na popisu najprodavanijih prevedenih beletrističkih djela u Hrvatskoj protekle godine, koji je priredio Jutarnji list, nalazi se 14 romana koji su izvorno napisani na engleskom jeziku, a od toga čak devet djela američkih autora. Najprodavanija knjiga u Sjedinjenim Državama 2008. godine - roman Praskozorje spisateljice Stephenie Meyer - plasirala se u hrvatskom prijevodu također na prilično visoko deveto mjesto s 2133 prodana primjerka. Riječ je o četvrtom nastavku tzv. Serije sumraka. Objavljivanje ovog djela u kolovozu u SAD je mnoge podsjetilo na "potteromaniju" proteklih godina, kad su u ponoć Amerikanci čekali u knjižarama da bi među prvima kupili novo djelo poznate sage. Samo u prva dvadeset i četiri sata prodano je milijun i 300 tisuća primjeraka ovog romana. I preostala tri djela iz Serije sumraka – Pomrčina, Sumrak i Mladi mjesec - prokrčila su put među najprodavanije prevedene knjige u Hrvatskoj s prodajom ispod dvije tisuće primjeraka. U Sjedinjenim Državama četiri knjige iz ove serije i dalje dominiraju popisima najprodavanijih knjiga u 2008. s višemilijunskim nakladama svaka.
Među u Hrvatskoj prevedenim bestsellerima prva dva mjesta zauzimaju romani kćeri bivšeg irskog premijera Cecilije Ahern P. S. volim te i Na kraju duge. Nijedna od ovih knjiga ne nalazi se među sto najprodavanijih u SAD protekle godine. Roman Koliba Williama P. Younga - o čovjeku čija je kći oteta, a on dobiva tajanstveni poziv da se pojavi u jednoj izoliranoj kolibi – još se uvijek u SAD nalazi na prvom mjesto mekoukoričenih izdanja po prodaji, a u ukupnom plasmanu za prošlu godinu bio je na četrnaestom mjestu. Isti roman u hrvatskom je prijevodu zauzeo sedamnaesto mjesto s tisuću petsto prodanih primjeraka. Od američkih autora u Hrvatskoj se prošle godine prodavao i roman Patricie Cornwell Trag, još jedan nastavak serije krimića o forenzičarki Kay Scarpetti. Put među najprodavanije autore u hrvatskom prijevodu prokrčila si je i Donna Woolfolk Cross sa svojim prvijencem Papisa Ivana, o fiktivnoj prvoj poglavarici Rimokatoličke crkve. Na dobru su prodaju među hrvatskim čitateljima naišli i romani Lauren Weisenberger Vrag nosi Pradu, po kojem je snimljen film s Meryl Streep u naslovnoj ulozi, i Svatko tko je netko.
Od proze koja ne dolazi s anglo govornog područja u Hrvatskoj se dobro prodavao roman mlade saudijske spisateljice Rajaae Alsanea Djevojke iz Rijada, djelo talijanske spisateljice Rite Monaldi Imprimatur, roman Mjerenje svijeta njemačkog pisca Daniela Kehlmanna i dva romana brazilskog pisca Paula Coelhoa Alkemičar i Vještica iz Portobella. Iako su svi ovi romani objavljeni i u Sjedinjenim Državama, nijedan od njih nije postigao neki veći komercijalni uspjeh. U jednom od naših sljedećih unosa na blogu pokušat ćemo povući sličnu paralelu i u publicističkim djelima, odnosno, non-fictionu.
četvrtak, 08.01.2009.
Power lunch u Bijeloj kući
Sučeljen s ekonomskom krizom, dva rata i ponovno zapaljenim Srednjim istokom, Barack Obama se jučer sastao s ljudima koji jedini - iz prve ruke – znaju što ga u Bijeloj kući čeka. Susreo se i ručao sa svojim prethodnicima – aktualnim predsjednikom države te tri bivša predsjednika.
'Svi mi, kao i cijela naša zemlja, želimo da budete uspješni' – poručio je pred kamerama Baracku Obami predsjednik George Bush, okružen svojim ocem Georgeom W.H. Bushom, Billom Clintonom i Jimmyjem Carterom.
Susret četvorice državnika s ukupno 24 godine predsjedničkog iskustva i novog stanara Bijele kuće ukazuje i na ozbiljnost sadašnjeg trenutka i predsjedničkih odgovornosti koje očekuju Baracka Obamu.
Svaki od Obaminih prethodnika koji su se jučer sastali u Ovalnom uredu hvatao se u koštac s krizama raznih vrsta: Bush senior je imao Zaljevski rat, Carter krizu s taocima u Iranu, Clinton Bosnu i Hercegovinu a sadašnji predsjednik terorističke napade od 11. rujna i Irak.
Amerikanci od novog predsjednika očekuju da pokrene posustalu ekonomiju te uspješno privede kraju dva ratna sukoba, u Iraku i Afganistanu. Upitan što su mu savjetovali prethodnici, Barack Obama je ostao razmjerno tajanstven – izjavio je da su savjeti bili 'konstruktivni' a odnosili su se najviše na unutrašnju organizaciju Bijele kući te učinkovitost procesa donošenja izvršnih odluka.
ponedjeljak, 05.01.2009.
Web-roman kao književna alternativa blogovima
Izdavaštvo je rođeno u 15. stoljeću, međutim, način na koji čitamo iz temelje je izmijenjen mnogo puta do 21. stoljeća. Vrijeme koje smo nekoć provodili s knjigom u ruci, danas često provodimo čitajući i komentirajući blogove i "surfajući" Internetom. I kako se mijenjaju čitalačke navike, izdavačka industrija mora konstantno smišljati nove načina da bi se održala na životu.
Najnovija književna alternativa blogovima je "wovel", odnosno, web-roman, riječ koja je nastala od riječi web i roman na engleskom (novel). Za razliku od druge proze koja se piše i objavljuje u nastavcima, wovelov zaplet kontroliraju čitatelj. Nakon svakog novog nastavka oni glasuju o daljnjem tijeku radnje, a romanopisac wovela postavlja novo poglavlje na web svaki tjedan. Tijekom protekle godine pojavila se i prva izdavačka kuća koja objavljuje wovele – Underland Press. Glavna urednica Victoria Blake kaže da je za autore web-romana najveći izazov kako održati brzi tempo i pažnju čitatelja.
Evo kako to funkcionira u Underland Pressu : autor vowela na kraju poglavlja napiše nekoliko mogućih pravaca radnje. Čitatelji potom glasuju za onaj koji bi željeli pročitati u sljedećem poglavlju. Posebna se pažnja obraća na duljinu poglavlja-nastavaka - ona moraju biti dovoljnu dugačka da privuku čitatelja, ali i dovoljno kratka da ih se može pročitati na radnom mjestu. Glasuje se od ponedjeljka do četvrtka. Autor piše novo poglavlje u četvrtak i petak, a urednici ga editiraju u petak i subotu da bi se do početka novog tjedna moglo pojaviti na webu. Trenutno "roman u nastajanju" na web stranicama ove izdavačke kuće jest djelo znanstvene fantastike Firstworld autorice Jemiah Jefferson. Sva tako objavljena djela ova izdavačka kuća na kraju tiska i u klasičnom obliku.
