glagoljica u 20 stoljeću
petak, 16.02.2007.
Otvorenje izložbe fotografija Pisah se - 550 godina Prvog vrbničkog misala Julije Vojković
Držite te knjige kao zrcalo pred očima vašim
U ponedjeljak, 12. veljače 2007. u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu otvorena je izložba fotografija Julije Vojković, članice Društva prijatelja glagoljice koja se dvadesetak godina aktivno bavi glagoljicom. Ova joj je četvrta samostalna izložba, a u njoj je spojila dvije velike ljubavi - glagoljicu i fotografiju.
Izložba od šesnaest fotografija Prvog vrbničkog misala, rukopisne glagoljske knjige nastale 1456. godine, nastala je zahvaljujući susretljivosti vrbničkog župnika Antuna Zeca koji je autorici omogućio dodir s ovim neprocjenjivim blagom hrvatske kulture i pismenosti.
"Pred sobom imate pogled na ovu ljepotu, očima Julije koja je toliko svestrana u izražajima, da svaki dan traži nove. Od svog posla i sveg ostalog od čega pobjeći ne može, smiraj nalazi u ljepoti koju je davno pronašla u glagoljici", tim je riječima izložbu otvorio autoričin suprug Davor Vojković obraćajući se okupljenim ljubiteljima i proučavateljima najstarijeg hrvatskog pisma. Vraćajući posjetitelje u davna vremena u kojima su pisari uz plamen svijeće pisaljkama od trstike pisali sipinim crnilom po štavljenoj koži, podsjetio je na važnost tih nepoznatih čuvara našega imena, bez kojih bismo kao službeni jezik imali neki od tuđih jezika koji su tutnjali kroz našu povijest i bez kojih bismo pisali onako kako drugi hoće. Dajući podršku svojoj ljubi, Vojković je pozvao istaknutoga glumca Ivicu Vidovića, prijatelja svojega oca, da pročita stihove iz pjesme Injoštar (tintarnica) viškog pjesnika Jakše Fjamenga. Autorica je iznijela svoju zadivljenost ukrasnim inicijalima i minijaturama u starim misalima i brevijarima te velikom ljubavlju pisara i anonimnih glagoljaša koji su hrvatsku riječ zapisivali za vječnost. "Nije mi namjera bila dokumentaristički fotografirati pojedine stranice ove nevjerojatne knjige. Namjera mi je bila da onaj tko ih gleda osjeti pergamenu pod prstima, čuje škripanje pera pisara..." objasnila je autorica dodajući kako je osjetila potrebu da ono što je vidjela i imala priliku doživjeti, mora podijeliti s drugima. Ovu jedinstvenu izložbu moguće je pogledati do 26. veljače, a svakako je treba pogledati, jer zna što govori nepoznati pop glagoljaš iz 14. st. kad kaže: "Zato draga braćo, držite te knjige kao zrcalo pred očima vašim."
Martina Valec-Rebić
nedjelja, 11.02.2007.
Prvi vrbnički misal
Prvi vrbnički misal jedna je od najljepših hrvatskih glagoljskih liturgijskih knjiga koju je u Senju 1456. napisao arhiđakon Toma, vikar senjskog biskupa, po narudžbi vrbničke župne crkve. Misal je pisan na pergameni. Ima 512 stranica (256 listova) veličine 22 X 28,7 cm i vrlo je lijepo ukrašen. Ističu se dvije šesterobojne slike: jedna prikazuje mrtvoga Krista u krilu Djevice Marije, a druga raspetoga Krista ispod čijeg križa stoje majka Marija i učenik Ivan. Knjiga obiluje inicijalima uglavnom crvene boje kojoj se najčešće dodaju plava ili zelena. Ima i lijep uvez iz 16. st. od bukve presvučene kožom.
Jezik je staroslavenski hrvatske redakcije sa znatnim pohrvaćivanjima u glasovima i oblicima. Po sadržaju to je uobičajeni misal rimske kurije s temporalom, redom mise i kanonom, votivnim (zavjetnim) misama, sanktoralom (liturgijskim sadržajem), kalendarom i ritualom (obrednikom). Zanimljivi su brojni mlađi zapisi koji donose podatke o uporabi ove knjige, ali i zanimljivosti iz lokalne povijesti.
Misal se čuva u Župnom uredu u Vrbniku.
(Izvor: knjiga Pisana hrvatska kultura, Izbor iz djela pisanih latinicom, glagoljicom i ćirilicom od VIII. do XXI. st., 1. svezak: VIII. – XVII. st., Veda, Križevci-Zagreb, 2005., autora akademika Josipa Bratulića i Stjepana Damjanovića)
ponedjeljak, 05.02.2007.
Izložba Pisah se! - 550 godina Prvog vrbničkog misala u fotografiji
Pokret, pjesma, crtež, u kamenu uklesan znak, pisana riječ. Priča, mit, znanje i vjerovanje. Zabilježeni, da se ne zaborave. 550 godina Prvog vrbničkog misala kako ga je vidjelo oko kamere, u izložbi Pisah se! Julije Vojković.
Pisah se! A zapišite i vi:
12. veljače 2007. u 19 sati u Knjižnici i čitaonici Bogdan Ogrizović (Preradovićeva 5, Zagreb) otvaranje je izložbe.
Izložba je otvorena od 12. do 26. veljače 2007. Oko iza kamere: Julija Vojković // glagole
srijeda, 31.01.2007.
Prvi vrbnički misal, pisan 1546. g.
Galerija je nazvana BITI PISMEN BITI SVOJ, to je slogan i podnaslov knjige HRVATSKA GLAGOLJICA, prof. Darka Žubrinića, glavnog krivca što se bavim glagoljicom punih 20 godina. Darko mi je otvorio svijet glagoljice u likovnom smislu, fascinantni su ukrasni inicijali i minijature u starim misalima i brevijarima. Ako se zamislimo i vratimo u to doba bez struje, bez kistova, boja, razređivača, gumica, papira, tada je jasno kolika je to bila velika ljubav pisara i anonimnih glagoljaša, koji su hrvatsku riječ zapisivali za vječnost. Pisali su trstikom, sipinim crnilom na štavljenoj koži. Uz plamen svijeća. U Omišaljkom brevijaru, pisar je sa strane napisao: bole me križa, ili, pisar bi pil. Kad naiđete na takav tekst sa strane shvatite kako ste povezani s nekom zlatnom niti sa svojim korijenima. ZATO DRAGA BRAĆO, DRŽITE TE KNJIGE KAO ZRCALO PRED OČIMA VAŠIM nepoznati pop glagoljaš, 14.st. Krk je kroz stoljeća bio središte glagoljske pismenosti. Njastariji glagoljski natpis je iz 11. st. iz crkve sv. Lovre u gradu Krku. U 13. st. je Papa Inocent IV legalizirao upotrebu glagoljice i starohrvatsko bogoslužje. Glagoljica je ostala u upotrebi do početka 19. st. Spomenici pisani glagoljicom: Baščanska ploča, Vrbnički Statut, 1. vrbnički misal i 2. vrbnički misal. Glagoljaši su to vrijeme sigurno bili bolje obrazovani od prosječnoga seoskog, zapadnog i istočnog svećeništva, a moguće da je slično bilo i u redovničkim bratstvima. Od toga vremena datira uspon glagoljskog pisma i slavenskog bogoslužja te su dva kasnija stoljeća, 14. i 15. zlatno doba hrvatske glagoljske pismenosti i književnosti. To je razdoblje pripremilo i utrlo put hrvatskom humanizmu i renesansnoj književnosti koja se javlja krajem 15. stoljeća.
