Godišnjica bloga i puno više od toga...

ponedjeljak , 26.06.2017.

Ovako je sve počelo...
Novi početak

Prošla je točno godina od kada sam otvorila ovaj blog.

Prije točno 365 dana, napokon sam slomila otpore i prestala tražiti izgovore.
Sjela sam i jednostavno krenula pisati... Ili, barem, dijeliti komadiće napisanog s drugima.
Prsti su kuckali, sami od sebe, a ja sam znala kako želim mnogo toga reći i dati...
Učinilo se totalno prirodnim.

Nisam imala pojma o čemu ću pisati ni da li će to itko ikada (pro)čitati.
Ipak, odlučila sam započeti. "Morala" sam započeti! :)
Shvatila sam da je to ono što mi treba kako bih napokon postala potpunom.
Spoznala sam, pisanje je nešto što želim i trebam raditi.

Bio je to moj poziv.
Poklon mene, meni.

Strast prema pisanju otkrila sam još kao djevojčica, kada sam se, dok su ostali klinci kukali, nevjerojatno veselila svakoj zadaćnici. Tada su moji radovi bili objavljivani u školskom časopisu... Kao tinejdžerica pisala sam blog koji mi je služio kao ispušni ventil i sredstvo druženja i dijeljenja misli s vršnjacima. U to doba, nastale su i moje prve pjesme. Na fakultetu sam obožavala pisati seminare, zadaće, pričice, pjesme, ma bilo kakve pisane zadatke, a pomoć sam nudila i drugima. Pa ipak, ironično, nikada se nisam percipirala dovoljno dobrom da bih napisano počela dijeliti s drugima. Ne do 26. lipnja prošle godine :).

Ovaj blog je za mene puno više od bloga... Pa i puno više od hobija.
On je prvi dokaz ljubavi, koju sam napokon uspjela probuditi prema samoj sebi.

Pisanje mi pomaže da otkrijem sebe i svijet oko sebe...
Ono mi omogućava mi da zaronim duboko i u tajnim kutcima svoje duše otkrijem mjesta za koja nisam znala da postoje...

Ipak, nisam ja ta koja piše. Ja sam samo kanal. Netko tko ima mogućnost čuti poruke mudrosti i iznijeti te ideje na način da budu razumljive drugima. I sama rado čitam svoje tekstove. Vratim se, ponekad, kad dotaknem dno, nekim "svojim" riječima i učim... Ispočetka.

Od 10. ožujka ove godine, blog broji 970 posjeta. Imala sam čast biti blogom dana i blogom tjedna. Zahvaljujući uredništvu, velik broj postova podijeljen je i na naslovnici, a s vremenom je sve više divnih duša nalazilo put do mojih riječi... Prije nekoliko mjeseci, otvorila sam i Facebook stranicu, a tamo moje riječi redovito prati 125 duša! Nekome malo, meni nevjerojatno mnogo. Ipak, nisu brojke ono što je važno!

Primarni razlozi zbog kojih sam započela pisati bili su razmjena, nadogradnja, spoznaja i propitkivanje spoznatog.
Upravo to sam i dobila, zahvaljujući vama, divnim ljudima, koji mi čitanjem, promišljanjem i komentiranjem mog rada, poklanjate ono najdragocjenije- svoje vrijeme. Hvala vam na tome! Primila sam i velik broj divnih usmenih i pismenih komentara, koji su mi potvrdili kako je ono što radim vrijedno i dobro. Ipak, kao najvažniju od svega, vidim činjenicu da sam se napokon ohrabrila. Opustila. Prepustila. Učinila cjelovitom.

Nemam pojma kako će se stvari razvijati, ali to nije ni važno. Već sada imam ono o čemu sam samo sanjala...
I ne mogu, da ne podijelim sličicu koju sam podjelila prije godinu dana, a koja mi se danas, više nego ikada, čini nevjerojatno istinitom...



Radite ono što volite.
Zaboravite propitkivanja, analize, isprike. I jednostavno KRENITE.
Zašto rasipavati svoje vrijeme ne hodeći putevima svoje duše?
Dozvolite si živjeti svoj san!

Ljubim vas i od srca hvala na svemu!

Ana


<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se