Dijeta za sretniji život

ponedjeljak , 01.05.2017.

Osmjesi. Lijepe riječi. Talenti. Intelekt. Mudre misli i duboki razgovori. Duhovitost. Možda novac? Nesvakidašnjost. Snaga. Empatičnost. Sigurnost kojom zračiš. Ugodan izgled. Neka tvoja vrlina, kvaliteta, snaga, jakost... Bilo koja. Ona, koja zadivi drugo ljudsko biće, zahvaljujući kojoj mu se lako i poletno, sasvim elegantno i onako, neprimjetno, zavučeš pod kožu...
E, to nije teško zavoljeti. To mogu voljeti svi.

Pitanje je, tko te voli, koga voliš, zbog njegovih mana, slabosti, rana...?
Onih sitnih mušica i malih nepodnošljivosti koje vrište: Hej, ja sam ljudsko biće! Ranjeno. Slabo. Izuzetno jako. Čudno i čudnovato. Najbolje i najgore. Sve, u isti tren.


Puno je toga što mogu dati i ponuditi. Još je više toga zbog čega ćeš me obožavati.
Pa ipak.. Nisam superjunjakinja. Ne želim to ni biti. Hipersenzibilna sam, izoštrena, ponekad impulzivna, kritična i neuračunljiva. Slomljiva. Padnem, kako bih ponovno ustala. Kada ustanem, znam da ću ponovno pasti. A taj pad, boljet će još više nego prethodan. Ali, kada ponovno ustanem, svaki put, sve je slađe i slađe. A rast kojim to iskustvo rezultira, nemjerljiv je... Život je kao feder koji me čas baca gore, ka onoj najboljoj verziji mene, pa me, tako oštro i naglo, vraća onoj „drugoj“ ja. Onoj ranjivoj. Tugaljivoj. Ponekad zbunjenoj, uplašenoj. Slomljivoj, pod nizom tereta i očekivanja.



(Pinterest)

Jaka sam, proživjela sam i preživjela mnogo. Pa ipak, nekada ne mogu izdržati, čak ni ono malo.
Možeš li me ipak voljeti? Možeš li me prihvatiti? Pružiti mi ruku i usprkos svemu znati koliko sam divna? Jer... Sve to i puno više od toga, sve sam to ja!



Nismo superjunaci... Nosimo u sebi boli, terete, strahove i mane koje nas ponekad guše i ne daju nam da se otisnemo daleko... Da se vinemo u nebo, poletimo, slobodni od svega, a vođeni čistom energijom ljubavi. Prepušteni rastu, životu... Umjesto toga, režemo si krila, utapamo se u vlastitim sumnjama i tugama, željama da budemo netko i nešto drugo. Od sebe očekujemo savršenost.

Očekujemo ju i od drugih. Volimo ih, ljubimo, darivamo... Dok ne zaribaju. Dok ne dođu teški dani. Dok ne padnu i ne postanu lošijom verzijom sebe. Dok se ne izgube. Dok ne postanu ranjivi. Onda nestajemo i shvaćamo kako naša bezuvjetna ljubav uopće nije bila bezuvjetna. Volim te dok si takav, takav i takav... Kada to prestaneš biti, neću te više voljeti. Neću te pokušati razumjeti. Kritizirat ću te i, zahvaljujući tamnim naočalama koje nosim na licu svoga ega, neću vidjeti svoje mane. Samo tvoje. Hinit ću savršenost, igrati uloge, bježati od potpune bliskosti jer ona može rezultirati otkrivanjem onog iskonskog, nesavršenog ja, kojeg se plašim i od kojeg bježim. Radije ću živjeti u svom ružičastom balonu. A, kada se on neminovno raspline, krivit ću tebe. Njega. Nju. Ta, ja ne mogu biti kriva! Tražit ću dalje. Započeti novi parnerski odnos. Novo prijateljstvo. S nekim "boljim". S nekim tko mi više odgovara. S nekim tko će savršeno zadovoljavati moje potrebe. A kada moja projekcija završi i kada ponovno okusim ono gorko razočaranje nastalo rasplinutim očekivanjima, opet ću se okrenuti. Očajavati i samosažalijevati, ovu sebe koja nikako da doživi sreću... Jer ne zna iskreno voljeti druge. Jer ne može voljeti sebe.



(quoteshunter.com)

Često držimo dijete. Želimo ljepše tijelo pa se odričemo koječega, u želji da dostignemo neki točno određeni cilj koji smo si zacrtali. Pitam se... Kako bi bilo mjesec dana držati dijetu koja će nam omogućiti ljepši život i čišću savjest? Dijetu, koja će nam omogućiti da napokon stanemo na noge, da iskreno zavolimo sebe i druge? Kako bi bilo kada bismo, samo na nekoliko dana, smanjili razinu svojih očekivanja? Taštine? Kada bismo smanjili negativnosti koje pomislimo, kažemo ili učinimo, sebi i drugima? Kada bismo sebe i druge jednom poštedili kritike i fokusirali se na pozitivno?

Dijetu od kriticizma. Neadekvatnosti. Dijetu od srama. Od neugode. Od bježanja od onog malog, nesavršenog ja.

Mogli bismo postiti od negativnosti i kritike i, umjesto toga, tih nekoliko dana, (učiti kako) pružati ljubav, sebi i drugima.
Izbjegavati ogovaranja. Otpustiti zamjeranja, koja nas truju ljutnjom. Umjesto toga, mogli bismo jačati svoju mogućnost razumijevanja.
Mogli bismo prestati suditi, zaključivati na temelju malo podataka, znati prije nego smo provjerili...
Mogli bismo, za promjenu, potruditi se barem malo ostrugati zaštitni filter svojih iskustava i očekivanja, koji nosimo na naočalama kroz koje promatramo svijet, pa proširiti svoju perspektivu i mogućnost stavljanja u tuđe cipele. Naučiti kako uistinu slušati druge. Čuti druge. Razumjeti druge. Voljeti druge.

Ne bi bilo loše probati... Sigurna sam da bi rezultat bio zapanjujuć i da bi nam se naš trud vratio trostruko. Vratio bi nam se u vidu manje gorčine, većeg osobnog zadovoljstva i boljih odnosa sa samima sobom i drugima.




(Happy diet; manrepeller.com)

Često zaboravljamo, i ono što volimo i ono što mrzimo, i ono što želimo i ono što se trudimo odbaciti, i ono što pohvaljujemo i ono što kritiziramo, sve je to dio nas, vas, njih. I gorko i slatko, i lijepo i ružno... Sve to, čini nas jedinstvenima, predivnima. Unikatima, ljudskim bićima, savršenima u tim svojim nesavršenostima. Upravo to čini nas onime što mi uistinu jesmo, a to je božanstveni i vrijedni ljubavi.
Sve ono što daješ i pružaš, primaš i uzimaš, sve si to ti. Nesavršen. Običan, a neobičan. Čaroban TI!
Jedan jedini. Nema drugog i nema istog!


(emilysquotes.com)

Prava, iskrena ljubav, prema sebi i svom bližnjem, ne poznaje mržnju. Odbijanje. Neprekidne zahtjeve. Napuštanja. To nije ljubav! To su mržnja, odbijanje, neprekidni zahtjevi i napuštanja.
Prava ljubav omogućava rast, preobražaj, metamorfozu. Ona nudi prihvaćanje i razumijevanje, koji pomažu osobi da postane najboljom verzijom sebe.

"Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje (Sv. Pavao, 1 Kor 13,4-8)".
Učimo od Sv. Pavla! Odbacimo ono što nas ne služi i, za promjenu, naučimo kako voljeti.


(Facebook)

Jeste li spremni odvažiti se na ovakvu dijetu? :)

Želim vam ugodnu večer!

Ana



Oznake: ljubav, dijeta za sretniji život, promjene, odnosi

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se