Kad sam stvarno "sama"
utorak , 03.01.2017.
Danas sam, napokon, ostala sama.
Bilo mi je potrebno to vrijeme za sebe..
...
(Nebula, feelgrafix.com)
Danas sam, napokon, shvatila kako sam zaboravila biti sama..
Ja, sama sa sobom. Ja. I ja. I nitko više..
Ako ne možemo biti sami sa sobom, kako možemo biti s drugim ljudima?
Ljubav i pažnja idu ruku pod ruku. Možemo li reći da se uistinu volimo, ako na sebe ne obraćamo pažnju?
Ne obraćanje pažnje ide ruku pod ruku sa ne svjesnošću, ne zanimanjem, „prolaženjem kroz prste“...
Želimo li to? Želimo li da nam stvari prolaze kroz prste?
Da nam život prođe kroz prste?
Da promaknemo sami sebi, živeći život za druge, nikada ne razmišljajući o sebi i vlastitim potrebama?
Kakav bi to bio propust! Ne spoznati vlastito biće s kojim, potpuno nesvjesno, provodimo svoje ovozemaljske dane.
Bježati od iskonskog sebe, tražiti ga u drugim ljudima, tražiti ga na krivim mjestima....
Tražiti ga van sebe.
Ironično, jer to jedino mjesto gdje ga možemo susresti...
Ako ga napokon poželimo susresti.
Ako se prestanemo bojati njegova lica.
Ako srušimo barijere i prestanemo biti ono što drugi žele da budemo i ono što mi mislimo da trebamo biti.
Ako mu pogledamo u lice, prigrlimo ga i dozvolimo mu da, napokon, jednostavno bude.
Bez osuđivanja. Jer to i je poanta svega..
Ajmo malo gledati sebe, život i diviti se! Razmišljati o svemu onome što imamo, a ne onome što nemamo.
Ajmo zavoljeti i početi cijeniti ono sto imamo..
Ta ljubav i zahvalnost će nam se vratiti, desterostruko.
Energija ne nestaje. Što je više dajemo, to je više primamo. Energiji i kreaciji nema kraja.. To nije potrošna roba. Ne možemo ne imati ako dajemo..
Ako dajemo, jedino tako moći ćemo i primiti.
Ako dajemo, dobit ćemo.
Ako dajemo ljubav i živimo ljubav, ljubavi nam nikad ne manjka...
Kada ste vi posljednji put bili sami sa sobom?
Mene je inspiriralo da napišem ovaj tekst :)...
Oznake: samoća, duhovnost, ljubav prema sebi, zahvalnost
komentiraj (4) * ispiši * #