Predložak by:Hrvach37

Slika by:Hrvoje
( thompson.hr )


< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Siječanj 2009 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (12)
Lipanj 2007 (21)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari...on/off

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
T-Portal


Stranice koje često posjećujem
ili stalno visim na njima:

Thompson.hr
TihoOrlić
Tiho-MySpace
NemaLove
Ivan
Nikola



O MENI:
Ja se zovem Barbara. Imam 16 godina. Idem u 2. razred ekonomske škole. Živim u Sisku. Volim pjevati i pisati pjesme. Obožavam ThoMPsona i Tihu. Obavezno gledam sve tekme hrvatske rukometne i nogometne repke te Dinama za kojeg navijam otkad znam za sebe. Obožavam igrati rukomet i odbojku. U slobodno vrijeme se družim sa najfrendovima, pjevam i gnjavim sve oko sebe wink

DINAMO!!!


HRVATSKA RUKOMETNA REPKA!!!


HRVATSKA NOGOMETNA REPKA!!!





TIHO ORLIĆ




Opasno je ljubiti

Opasno je ljubiti...
Opasno je ljubiti,
možeš se zaljubiti.

Opasno je ljubiti,
možeš se zaljubiti.
Sve je lako obećati,
a sutra se ne sjećati.
Opasno je ljubiti.

Ne tražim ja tebe mala ni ime ni broj
već sam sutra predaleko, al´ sam noćas tvoj.
Miris guma, autoceste i distorzija
to je život koji živim, pokreće me ta energija.

Ako skitam ako lutam i živim po svom
to ne znači da ne sanjam obitelj i dom.
Moja pjesma budi ljubav među ljudima,
a da li sam sada sretan ili tužan kog´ to zanima.

Opasno je ljubiti,
možeš se zaljubiti.
Sve je lako obećati,
a sutra se ne sjećati.
Opasno je ljubiti,
opasno je ljubiti...



Falit ćeš mi

Sve što imam, osim tebe,
sve je davno bilo.
Drage žene, staro društvo,
sve me ostavilo.

U životu prošli dani
više ne postoje,
ono što je nekad bilo,
samo tužni broje.

Hej, falit ćeš mi ti,
kada jednom odeš ljubavi...
Kad te tuđe ruke taknu,
iz mog svijeta kad te maknu,
hej, falit ćeš mi ti...

Na po puta ja ću stati,
kada to se desi.
Evo uzmi moje srce,
i njega ponesi.

U životu prošli dani
više ne postoje,
ono što je nekad bilo,
samo tužni broje.

Hej, falit ćeš mi ti,
kada jednom odeš ljubavi...
Kad te tuđe ruke taknu,
iz mog svijeta kad te maknu,
hej, falit ćeš mi ti...

Što ću bez tebe?
Ti si meni sve.
Kad u srcu znam,
Teško ću ja sam!

Hej, falit ćeš mi ti,
kada jednom odeš ljubavi...
Kad te tuđe ruke taknu,
iz mog svijeta kad te maknu,
hej, falit ćeš mi ti...








Ostani

Žalim za sve tvoje uplakane noći.
Znam kako je teško,da ti nije lako.
Hoćeš li mi ikad oprostiti moći?
Ispravio sve bi,kad bi znao kako.

Sve si o njoj čula,lagati ti neću.
Znaj da nije bilo iskreno i čisto.
Stobom dijelio sam i radost i sreću.
Ništa mi bez ne bi bilo isto.

Ostani,nemoj ići,ostani.
Ostani,budi tu uz mene,
da nam bolje krene.

Ostani,nemoj ići ostani.
Ostani i za sva vremena
budi moja žena.
Ostani....

Vjerujem da pamtiš dane naše sreće.
Postojao cijeli svijet je samo za nas.
Te besane noći,večere uz svijeće,
sjaj u tvome oku isti je i danas.

Daj mi svoju ruku,bit će kao prije.
Sa mnom će ti biti ispunjeni snovi.
Sanjam toplo gnjezdo,dijete što se
smije.
Pusti neka ljubav mirnoj luci plovi

Ostani,nemoj ići ostani.
Ostani i za sva vremena
budi moja žena.
Ostani....




Dobra vila

Prošao sam zlato blato i preživio
al’ se nisam
Bog zna čemu ja nadivio
nisam znao dugo, dugo da si čekala,
da si svoje dobro srce
za me čuvala

Dobra vila, dobra vila
uvik si mi bila,
dobra vila jer me nisi nikad ostavila
dobra vila

Došla si mi onda
kad sam skoro klonuo,
pružila si meni ruku kad sam tonuo

Dobra vila, dobra vila
uvik si mi bila,
dobra vila jer me nisi nikad ostavila
dobra vila






Ajde priđi bliže

Vidiš li na očima
da ne spavam noćima.
Vidiš li na usnama,
mokre su od pelina.

Ja ne mogu vječno tako,
ni sam više ne znam kako,
ja ne mogu vječno tako,
nije lako, putovati sam.

Ajde priđi bliže,
ako se ne bojiš,
bilo bi mi lakše
da uz mene stojiš.


Sve iz moje prošlosti,
sudbinske su ludosti.
Tog života dosta je,
iza mene ostaje.

Ja ne mogu vječno tako,
ni sam više ne znam kako,
ja ne mogu vječno tako,
nije lako, putovati sam.

Ajde priđi bliže,
ako se ne bojiš,
bilo bi mi lakše
da uz mene stojiš.




Daleko je

Pricaju mi da razbijas tugu,
ne vjerujes da ja nemam drugu,
jer ja bez tebe ne znam,
ja bez tebe necu

Volim tebe djevojcice mala,
volim zato sto si iz Mostara,
bez ljepote tvoje,
dani mi ne postoje

Daleko je srce od tebe
daleko je, a tebe nema kraj mene

Kad se vratim, poljubicu cestu,
a ti budi na starome mjestu,
bez ljepote tvoje,
dani mi ne postoje

Daleko je srce od tebe
daleko je, a tebe nema kraj mene



Naša prva noć

Tvoje usne su tražile moje,
moje tijelo prekrilo je tvoje.
Ljubavni čin pod svodom nebeskim
i krici što paraju u noć.

U zagrljaju svome imala si mene.
U očima tvojim vidio sam sebe.
Ljubavna strast obuzela tijela i nas.

Ove noći te nije,nije te sram.
Ove noći baš sve želim da ti dam.
Ove noći u nama rodila se moć.
Ovo je naša,naša prva noć.

Poljupci su moji prosipali tebe,
dok si snažno ti željela mene.
Drhtava tijela tražila su spas
i oduzela glas.

Na ramenu mome sklopila si oči
u ovoj divnoj i proljetnoj noći.
Tvoja ljepota u meni je simbol života.





Što se ne vratiš

Još iz snova mirišeš na cvijeće
Uspomene vratiti te neće,
Onog ljeta sve sam tebi dao
Al znaj da mi nije žao.

Vrijeme ide zar ti stalo nije,
Zar ne želiš da je kao prije,

Godine prolaze ti ne prolaziš
Još uvijek volim te
Još u snove dolaziš,
Godine prolaze
Ti ne prolaziš
Još uvijek volim te
Što se ne vratiš?

Zlatnu kosu tko ti sada plete,
Ljetne noći na tebe me sjete,
Bilo lijepo to perje i svila
kad si moja bila.

Vrijeme ide zar ti stalo nije,
zar ne želiš da je kao prije?

Godine prolaze ti ne prolaziš
Još uvijek volim te
Još u snove dolaziš,
Godine prolaze
Ti ne prolaziš
Još uvijek volim te
Što se ne vratiš?
što se ne vratiš?



Nisu to gromovi

Ponese me pjesma na krilima svojim,
onim istim putem snova, tragovima tvojim...
Al` to je k`o da rijeku probaš vratiti na izvor,
tu povratka više nema, ne postoji izbor...

Nestalo je iz tvog oka sjaja,
ali još nas ova pjesma spaja,
spaja nas, spaja...

Nisu to gromovi, niti divlji vjetrovi,
pjevam ti snagom svom i za tebe i za dom...

Ne može se čisto spojit ta dva svijeta,
kad djetetova suza krene, to boli i smeta...
Zato sada sviram i ne volim stati,
jer te pjesma bar na kratko u moj život vrati...

Nestalo je iz tvog oka sjaja,
ali još nas ova pjesma
spaja, spaja nas, spaja….e,e,….

Nisu to gromovi, niti divlji vjetrovi,
pjevam ti snagom svom i za tebe i za dom...





Ženit ću se

Ženit ću se i ja ove zime,
nek se čuje sve do vode Drine

Oštar kamen ko iglica, cura mi je jedinica.
Meka trava nešto grebe, cura moja nosi remen.

Reci curo kako voliš na kamenu il na travi.
a gdje bi htjela ruke moje malo niže il na glavi?
Hej!!!

Ženit ću se i ja ove zime,
nek se čuje sve do vode Drine,
Ženit ću se i ja ove zime,
nek se čuje sve do vode Drine
Sve do vode Drine !

Reci curo kako voliš na kamenu il na travi,
a gdje bi htjela ruke moje malo niže il na glavi?
Hej!!!

Ženit ću se i ja ove zime,
nek se čuje sve do vode Drine...
Sve do vode Drine!



Stari se

Između nas sto svijetova
Između nas sto vijekova
Ko joj plavo more sad ljubi u očima
Da mi je znat

Iza nas sto ratova
Iza nas sto prevara
Tko joj ruž sa usana skida
Dok ja skitam da mi je znat

Stari se, stari se
Al bez nje ni pakla ni raja
Pa se pitam ima li kraja
Ima li kraja

Stari se, stari se
Al bez nje na isto mi dođe
Kakav bio život mi prođe
Život mi prođe

Stari se, stari se, stari se

Ispred nas sumrak vremena
A iza nas zlatno sunce sja
Tko joj usne usnama dira
Dok ja sviram i pjevam

Ona nikad neće saznati
Ona nikad neće saznati
Da zbog nje svijet ću srušiti
Zapaliti i umrijeti

Stari se, stari se
Al bez nje ni pakla ni raja
Pa se pitam ima li kraja
Ima li kraja

Stari se, stari se
Al bez nje na isto mi dođe
Kakav bio život mi prođe
Život mi prođe

Stari se, stari se, stari se




Srce kameno

U moj život davno,
došla si iz sjene,
s anđeoskim licem,
i sa srcem žene...
Nećeš biti moja,
nikad, nikad više,
i bit će mi teško,
kad travanj zamiriše

Odavno nikome zore nisam dao,
jeli to zbog tebe, il' sam davno pao?
Odavno nikome noći nisam krao,
jeli to zbog tebe, jel' ti žao ženo,
što je sada moje srce kameno...

Neka starom cestom
život dalje krene,
a ostaje za mnom
buket koji vene...
Čudno neko doba,
svako svakom sudi,
ti ne vjeruj uvijek
što ti kazu ljudi...

Odavno nikome zore nisam dao,
jeli to zbog tebe, il' sam davno pao?
Odavno nikome noći nisam krao,
jeli to zbog tebe, jel' ti žao ženo,
što je sada moje srce kameno...




MARKO PERKOVIĆ THOMPSON:



O THOMPSONOVOM MEDALJONU:





Na prednjoj strani medaljona pokraj lika svetog Benedikta s lijeve i desne strane stoji natpis : „CRUX SANCTI PATRIS BENEDICTI“ ili u prijevodu „KRIŽ SVETOG OCA BENEDIKTA“ Još je na prednjoj strani oko lika sveca i natpis : „EIUS IN OBITU NOSTRO PREASENTIA MUNIAMUR“ što znači : „NA NAŠEM SMRTNOM ČASU NEKA NAS NJEGOVA PRISUTNOST ZAŠTITI“
Križ - iznad njega natpis: Pax - MIR. U četiri kuta križa nalaze se slova CSPB, što znači: Crux sancti Patris Benedicti - KRIŽ SVETOG OCA BENEDIKTA. Na okomitom kraku križa (odozgo prema dolje): CSSML, a na poprečnom kraku NDSMD, što znači: Crux sancta sit mihi lux - Non draco sit mihi dux - NEKA MI KRIŽ BUDE SVJETLO - NEKA MI ZMAJ NE BUDE VOĐA. Slova u krugu: V R S N S M V S M Q L I V B što znači: Vade retro satana, non suade mihi vana, sunt mals quae libas, ipse venena bibas. ODLAZI, SOTONO, NIKAD MI NE SAVJETUJ TAŠTINE, ZLO JE ONO ŠTO MI PRUŽAŠ, POPIJ SAM SVOJ OTROV.


MARKO PERKOVIĆ THOMPSON - BILO JEDNOM U HRVATSKOJ


Početak

In pricipio erat verbum
et verbum erat apud Deum
et Deus erat verbum

Na početku stvorio je svjetlo
i čovjeka da Mu bude slika
evo ti pa vladaj zemljom pravedno

Prvo vrijeme čovjek bješe dobar
bješe slika i prilika Boga
sve dok nije htio puno više

Na svog brata digao je ruku
otimao zemlju, latio se maća
prevario svoga Oca i zagazi u grijeh

ooooooooo...
ooooooooo...

Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju
nije nas ostavio Bog

I od tada čovjek vara Boga
na sve strane ratovi i droga
kao da je Zemlja izgubljeni svijet

Svađaju se narodi i rase
i proroci lažni zaluđuju mase
djeca, vjera, tijelo, prodaje se sve

Nekad čovjek bješe samo lovac,
a sad bližnjeg ubija za novac
napada i krade i svijetom sije strah

ooooooooo...
ooooooooo...

Kiše padaju, polja rađaju, dijeca sanjaju
nije nas ostavio Bog...

Tvoje riječi izvrnuli, Bože
k'o da s Vragom žve ispod kože
ne znaju za milost, ni za kajanje

A ja necu žvjet' u tom grijehu
neću takav put za našu djecu
ej da može moja pjesma popraviti svijet

Obranimo ljubav, ona svima treba
praštanje i nada darovi su s neba
pogledaj u oči Stvoritelju svom

ooooooooo...
ooooooooo...

Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju
nije nas ostavio Bog

Nije nas, nije nas
nije nas ostavio Bog

Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju
nije nas ostavio Bog...



Dolazak Hrvata

U junačkoj zemlji miloj, lijepoj i dalekoj
u godini Gospodnjoj šest stotina i nekoj
spustila se na tu zemlju sila
plava je krv narod predvodila

Drhti zemlja, kamen puca
kroz nebeska vrata
dojahao bijeli vitez
sa maćem od zlata

Dajte mi komad zemlje svete
zemlja je i mati i dijete

Ljubi svoju zemlju na njoj ti sagradi dom
i brani je krvlju svojom, povezan si s njom
ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod
i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod

Dajte mi komad zemlje svete
zemlja je i mati i dijete

Bijeli vitez krenu natrag kroz nebeska vrata
ostavio lijepu našu bez gladi i rata
pred nebeskog Oca klekne s riječima od zlata
„Predao sam zemlju svetu u ruke Hrvata“

A junacka zemlja moja mila
do danas je rijeci zapamtila

Ljubi svoju zemlju na njoj ti sagradi dom
i brani je krvlju svojom, povezan si s njom
ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod
i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod

Dajte mi komad zemlje svete
zemlja je i mati i dijete

Ljubi svoju zemlju na njoj ti sagradi dom
i brani je krvlju svojom, povezan si s njom
ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod
i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod

Dajte mi komad zemlje svete
zemlja je i mati i dijete



Duh ratnika

Odakle si, iz koje fronte stižeš
hej ratniče umornog koraka...
odavno se ovdje boj ne bije,
zašto kao duh ovuda lutaš?

Ja sam duša hrvatskih ratnika,
domovinu tražim i stijeg što se vije,
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira traži je...

Pa ovo je zemlja tvoja
zar ne vidiš ti?
domovina koju smo svi snili...
za njenu slobodu krv si svoju dao
i tisućljetni san je stvarnost postao

Ne poznam je takvu i tužna mi se čini,
u snovima je mojim ponosna i lijepa,
a gdje su joj junaci i sinovi vrli,
a gdje vrednote za koje smo mrili...

Ej ratniče te Hrvatske nema,
čim propupa snašle je nevolje...
podigle se na nju sile tame,
udarile na krunu i prijestolje...
uvijek je bilo i uvijek će biti
onih što će dušu vragu prodati,
ali zato bdijte jer morate bditi,
domovini ponos vratiti...

Sve bih dao da je vidim
ponosnu i lijepu ko u snovima
sve bih dao da je vidim
i opet bi spreman stao svoj bi život dao

Ja sam duša hrvatskih ratnika,
domovinu tražim i stijeg što se vije
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira traži je...



Ratnici svjetla

Kada vidiš kamen
na kojemu piše
da je ratnik pao
i nema ga više
nemoj samo proći
k'o da ne postoji
tu su hrabro pali
prijatelji moji...

Slušaj kako grmi, kako more pjeni
pitaju te jesu li zaboravljeni
za njih se pomoli, nek' mi braća znaju
heroji se nikad ne zaboravljaju

Slušaj kako grmi, kako more pjeni
pitaju te jesu li zaboravljeni
za njih se pomoli, nek' mi braća znaju
heroji se nikad ne zaboravljaju

Branili su zemlju i rame uz rame
k'o ratnici svjetla stali protiv tame
zato zora sviće, zato dan se budi
hvala im na svemu, slobodni smo ljudi



Dan dolazi

Ljeto, jesen, zimu i proljeće
sve to jedan život nosi
kada s neba anđeo doljeće
rađamo se i odemo bosi

Zbogom nebo plavo
i mog doma rosna travo
dobri moji prijatelji svi
zbogom ljubavi

Dan dolazi za heroje i sirotinju
dan dolazi da se spase koji vjeruju
zapjevajmo, dan dolazi

Kada zora rano zamiriše
ja je neću vidjet više
a kad divje ruže procvjetaju
raduju se koji znaju

Zbogom nebo plavo
i mog doma rosna travo
dobri moji prijatelji svi
zbogom ljubavi

Dan dolazi za heroje i sirotinju
dan dolazi da se spase koji vjeruju
zapjevajmo, dan dolazi

Dan dolazi za heroje i sirotinju
dan dolazi da se spase koji vjeruju
zapjevajmo, dan dolazi



Sine moj

Šutnja je ćesto jača i od riječi
ali pjesma ruši sve
tuku na me vjetrovi razni
al' ne dam se zbog tebe
o, sine moj

Znam da sa tvojim pogledom toplim
vidiš u meni sve
ali ja tebe gledam k'o nebo
i živim za tebe
o, sine moj

Neka na putu tvom vodi te Bog
izdati nećeš tad ti roda svog
samo je vjera sačuvala mene
ljubio sam Boga, a On mi dao tebe
sine moj

Neka u tvom srcu uvijek ima mjesta
za dobre ljude sve
koji pod svetim barjakom idu
kroz javu i kroz sne

Šutnja je ćesto jača i od riječi
ali pjesma ruši sve
i tebe će tući vjetrovi razni
al' ne daj da slome te
o, sine moj

Neka na putu tvom vodi te Bog
izdati nećeš tad ti roda svog
samo je vjera sačuvala mene
ljubio sam Boga, a On mi dao tebe
sine moj

Neka na putu tvom vodi te Bog
izdati nećeš tad ti roda svog
samo je vjera sačuvala mene
ljubio sam Boga, a On mi dao tebe
sine moj



Diva Grabovčeva

Bila jednom u tim davnim danima
Grabovčeva lijepa kči
gdje iz kamena voda teće
na Hercegovu tlu
gdje iz kamena raste cvijeće
u sjećanje na nju

Dušman tuće, mlado tijelo ubija
u oku joj gasi nevin sjaj
molitva je na usnama bila joj za kraj
umre tijelo, al' duša ode u Gospin zagrljaj

Diva, Diva Grabovčeva
zauvijek na nebu s'ja
teće voda Hercegova
tamo gdje bi njezin kraj

Pogledaj u oči našim ženama
i kad vidiš jedan divan sjaj
to je Diva Grabovčeva
još je ona živa znaj

Teće voda Hercegova
tamo gdje bi njezin kraj

Diva, Diva Grabovčeva
zauvijek na nebu s'ja
teće voda Hercegova
tamo gdje bi njezin kraj

Surovo je ovo vrijeme, ljudi zli
vlada opći nespokoj
ja se osjećam bolje kada pjevam ti o njoj
o toj ženi, ćistoj, hrabroj
Divi Grabovčevoj

Diva, Diva Grabovčeva
zauvijek na nebu s'ja
teće voda Hercegova
tamo gdje bi njezin kraj

Diva, Diva Grabovčeva
zauvijek na nebu s'ja
teće voda Hercegova
tamo gdje bi njezin kraj



Kletva kralja Zvonimira

Prodali su naše snove Judini sinovi
suho zlato bacili u blato
buđenje je bilo tako lijepo, možda prekasno
i nevinom krvlju plaćeno

Ej, umorna zemljo izmučena
ima li još tko umrijeti za te

Prodali su naše snove Judini sinovi
suho zlato bacili u blato
pred vratima tuđim opet za pravdu molimo
težak sada križ mi nosimo

Ej, umorna zemljo izmučena
ima li još tko umrijeti za te

Kralju Dmitre Zvonimire
kroz planine odjekuju krici
u tamnici tvoji su vojnici

Izdajice, ne imali mira
ubili ste kralja Zvonimira
izdali ste naše velikane
i sinove što su majke dale

Jučer gledam sliku naroda
baca cvijeće po herojima
a već sutra pobjednike sude
prodaše ih za Judine skude

Kralju Dmitre Zvonimire
kroz planine odjekuju krici
u tamnici tvoji su vojnici


Moj dida i ja

Preko polja kroz sjećanje ide
kršan čovik, tvrde brade side
pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka riječ je bila mu duboka

Čvrst je dida bio kao stijena
hrabra srca i kamenih gena
sva je mudrost utkana u njemu
njegove su priče učile me svemu

Poštenim putem ići bit će teško, znaj
al' samo ćeš tako stići gdje je vjećni sjaj

Hej, da mi je s tobom kao prije dočekati zore
pogledati dolje sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva
drugo vrijeme, ista sudbina

Gleda na me planina Svilaja
sa očima njegovoga sjaja
crpio je snagu tamo gore
planina mu iscrtala bore

Njegove su ispucale ruke
meni bile kao mirne luke
kako da mu zahvalim na svemu
sinu ime dao sam po njemu

Poštenim putem ići bit će teško, znaj
al' samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj

Hej, da mi je s tobom kao prije dočekati zore
pogledati dolje sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva
drugo vrijeme, ista sudbina

Hej, da mi je pogledati dolje
sa Svilaje na Petrovo polje
pa da viknem jače od oluje
da me dida još jedanput čuje

Hej, da mi je s tobom kao prije dočekati zore
pogledati dolje sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva
drugo vrijeme, ista sudbina



Neka nitko ne dira
u moj mali dio svemira


Istok, Zapad, svako brani svoje
a ja ne sm'jem ono što je moje oduvijek
jedini moj svijet

I samo zato za njih sam fašista
a nikad nisam htio tuđe ništa
samo nju, zemlju slobodnu

Mirno živim ponosan na svome
makar nije uvijek sve po mome

Napadaju ta sluganska pera
k'o da oni branili su sela
miševi iz rupa izišli

Eh, što im se povampire lica
kad se vije naša šahovnica
sveta zastava

Mirno živim ponosan na svome
makar nije uvijek sve po mome

Nek' se čuje, nek' se zna
nek' vijori zastava
neka nitko ne dira
u moj mali dio svemira

U eteru lažu, obmanjuju ljude
tako lako pravednima sude
jesam kriv zato što sam živ

Domoljublje prozvali fašizam
tako brani njihov komunizam
prozirna demagogija

Mirno živim ponosan na svome
makar nije uvijek sve po mome

Nek' se čuje, nek' se zna
nek' vijori zastava
neka nitko ne dira
u moj mali dio svemira

Nek' se čuje, nek' se zna
nek' vijori zastava
neka nitko ne dira
u moj mali dio svemira


Tamo gdje su moji korijeni

Podiglo se sunce i toplinu prosipa
a jutro mi nosi miris bilja gorskoga
pa se sjetim zlatnih suza, burnog vremena
bio sam k'o divlji vjetar svih tih godina

Kada čujem naše pjesme krv u meni vri
to je ljubav što u duši godinama zri
i dok vrijeme ide tu sve jače pripadam
neću svoje lice kriti samo jedno znam

Bog će uvijek svakom dati
samo treba vjerovati
biti Božijeg lica slika
posijati gdje si nika

Tamo gdje su moji korijeni
sto ljepota živi u meni
tamo nosim svaku pobjedu
svojoj zemlji, svome narodu
svojoj zemlji, svome narodu

Odvest ću te u dolinu moje radosti
kod izvora sreće, pokraj rijeke mladosti
nek' nas nebo blagoslovi, snove ostvari
i sinove sokolove da nam podari

Bog će uvijek svakom dati
samo treba vjerovati
biti Božijeg lica slika
posijati gdje si nika

Tamo gdje su moji korijeni
sto ljepota živi u meni
tamo nosim svaku pobjedu
svojoj zemlji, svome narodu
svojoj zemlji, svome narodu

Svojoj zemlji, svome narodu
svojoj zemlji svome narodu...
Nosim svaku pobjedu



Lipa Kaja

Dok se mjesec nebom zlati
znam da tvoja duša pati
ja te molim, ne predaj se

Jer kad zora u dan pukne
bit će kasno da jaukne
glasa tvoga niko čuti neće

Da su tvoji prije znali
kome su te obećali

Ne daj Bože da sad ode
kad smo došli do slobode
lipa Kajo roda moga
ne udaj se za drugoga
hej, lipa Kajo, lipa Kajo

Kad na Gackom zora pukne
bit će kasno da jaukne
glasa tvoga niko čuti neće

Da su tvoji prije znali
kome su te obećali

Ne daj Bože da sad ode
kad smo došli do slobode
lipa Kajo roda moga
ne udaj se za drugoga
hej, lipa Kajo, lipa Kajo



MPT - STARIJE

Geni kameni

Čvrsta ruka i poštenje
Sveta voda i krštenje
budi čovik to je dika
budi roda svoga slika

Nedaj na se, nedaj svoje
nemoj tuđe, prokleto je
jer ko život tako prođe
ponosan pred Boga dođe

gdje god da te život nosi
uvik moraš znati ko si, hej

Geni, geni kameni
vatra gori u meni
geni, geni kameni
takvi smo mi rođeni


Geni, geni kameni
vatra gori u meni
geni, geni kameni
takvi smo mi rođeni
Uzmi ili ostavi


Loša bila 45-ta
rasula nas preko svijeta,
a sad nova loza raste
vratile se kući laste

Plave krvi, bijela lica
rađaju se nova dica
na kamenu ka na svili
di oduvik mi smo bili

Gdje god da te život nosi
uvik moraš znati ko si, hej

Geni, geni kameni
Vatra gori u meni
Geni, geni kameni
Takvi smo mi rođeni

Geni, geni kameni
Vatra gori u meni
Geni, geni kameni
Takvi smo mi rođeni
geni kameni



Pukni, puško

Sanjam dragu, haljina joj bijela
u daljini tužna glazba svira
šta da radim, sve bi dao sada
mjesto mraka da me ona dira

Strah me sada da se ne probudim
novu rosu zorom da ne vidim
ej, sudbino, evo tebe k meni
odnesi me toj voljenoj ženi

Pukni, puško, poludit ću
nema drage, ostarit ću
pukni, puško, nek me nema
evo zore, ko zna šta se sprema

Pukni, puško, poludit ću
nema drage, ostarit ću
pukni, puško, nek me nema
evo zore, ko zna šta se sprema

Ej, mjeseće sva si moja nada
preklinjem te, pomozi mi sada
proklete su za me hladne noći
gdje da idem, gdje još mogu poći

Pukni, puško, poludit ću
nema drage, ostarit ću
pukni, puško, nek me nema
evo zore, ko zna šta se sprema

Pukni, puško, poludit ću
nema drage, ostarit ću
pukni, puško, nek me nema
evo zore, ko zna šta se sprema



Iza devet sela

Daleko, daleko iza devet sela...
Čujes li me
kako dozivam te rode
priko devet šuma i velike vode
po prašnjavom putu
ti uz rijeku kreni
kad zapiva sokol
sve si bliže meni

Nemoj ići lijevo
na križanju staze
tu ne ide nitko
svi se zvijeri paze
nego, hajde, desno
do velike stijene
gorske će te vile
poslati do mene

Daleko, daleko iza devet sela
daleko sam ja
gdje su vuci, vile i hajduci
tamo gdje sam rođen ja

Daleko, daleko iza devet sela
daleko sam ja
gdje se zvijezde
kao ptice gnijezde
tamo tebe čekam ja

Čujes li me
kako dozivam te rode
priko devet šuma i velike vode
budit će nas sunce
velikoga sjaja
a u zraku miris
moga rodnog kraja

Daleko, daleko iza devet sela
daleko sam ja
gdje su vuci, vile i hajduci
tamo gdje sam rođen ja

Daleko, daleko iza devet sela
daleko sam ja
gdje se zvijezde
kao ptice gnijezde
tamo tebe čekam ja


Lijepa li si

Kad se sjetim suza krene
zamirišu uspomene
svake stope rodnog kraja
i narodnih obićaja

Prepoznah ljepotu tvoju
što probudi ljubav moju
kad sam s tobom srce moje
kuca jače, veliko je

Oj Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
jedna duša, a nas dvoje
pozdrav Liko, velebita diko
lijepa li si

Kad Neretva moru krene
ti se tada sjeti mene
mojoj pjesmi budi tema
za sve one kojih nema

Ajde Istro i Zagorje
podignimo sve tri boje
zagrlimo se pred svima
neka vide da nas ima

Oj Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
jedna duša, a nas dvoje
pozdrav Liko, velebita diko
lijepa li si


E, moj narode

Od vremena još od Krista
Nova lica, scena ista
Vražje sile se trude
Da nas ne bude

Antikristi i masoni
Komunisti ovi, oni
Šire sotonske fraze
Da nas poraze
E, moj narode, e, moj narode

A mi gluhi, nijemi, slijepi
Svatko u svom mraku strepi
Narod biran od Boga
Guši nesloga

Iz povijesti naše slavne
A i ove ne baš davne
Sve smo što nam je vrijedno
Stekli zajedno
E, moj narode, e, moj narode


Uzmimo u ruke sudbinu i sreću
Ni ja više tako ne mogu ni neću
Uzmimo u ruke sudbinu i sreću
E, moj narode, e, moj narode


Generacije junaka
I pobjednička vojska jaka
Još se brine i gine
Zbog Domovine

S nebeskih tih visina
Daj nam Bože opet sina
Da nas vodi iz bijede
Sve do pobjede…e, moj narode


Uzmimo u ruke sudbinu i sreću
Ni ja više tako ne mogu i neću
Uzmimo u ruke sudbinu i sreću
E, moj narode e, moj narode



Prijatelji

Prijatelji, ćesto mislim na vas
nije ovo vrijeme dobro za nas
nisu cure što su bile
sve su se u gradu skrile
prijatelji, kako ste mi danas

Sjetite se na ponosne dane
kada jedan uz drugoga stane
sve smo mogli, sve smo smjeli
i bili smo što smo htjeli
prijatelji, ćesto mislim na vas

Kažite mi, jeste li se umorili
jesu li nas prevarili
je l' nas vrijeme pregazilo
kažite mi, pjevate li pjesme stare
kao nekad uzdignute glave
da l' ste isti kao nekada
prijatelji, ćesto mislim na vas

Rado bih vas sve vidio zdrave
samo da nas opet skupa stave
pa da ko na prvoj crti
zapjevamo protiv smrti
prijatelji, kako ste mi danas

Kažite mi, jeste li se umorili
jesu li nas prevarili
je l' nas vrijeme pregazilo
kažite mi, pjevate li pjesme stare
kao nekad uzdignute glave
da l' ste isti kao nekada
prijatelji, ćesto mislim na vas

nedjelja, 23.09.2007., 17:44

... My song...eek

Kroz ovu pjesmu nešto ću ti reći,
jer na mom je srcu previše rijeći...
Koliko te volim, ma kad bi samo znao,
pitam se dali bi mi ikad srce svoje dao...
U očima tvojima ja pronašla sam sreću,
ja ih prestat čuvati nikada neću...
Kad bi barem one bile uz mene,
svaki put kad mi suza niz lice krene...
Voljela bi da mi osmijeh tvoj razvedri dan,
pa da, kad sklopim oči, s njim utonem u san...
Al' što mi znači pjesma ova,
kad daleko je ljubav tvoja...
Ti ju ne shvaćaš,
i svaku nadu u meni potapaš...

A sada malo slika sa sinoćnjeg Thompsonovog koncerta u zagrebačkom klubu The Best:

Uvijek dobro raspoloženi Marko Perković Thompson započeo je svoj koncert oko ponoći:

Image Hosting by Picoodle.com Image Hosting by Picoodle.com Image Hosting by Picoodle.com

Marko i bend su pjevali i svirali 2 i pol sata, na oduševljenje publike u Bestu:

Image Hosting by Picoodle.com Image Hosting by Picoodle.com Image Hosting by Picoodle.com

Damir Šomen je kao i uvijek uživao u sviranju i držao ludi ritam:

Image Hosting by Picoodle.com


I šećer na kraju... Tiho Orlić:

Image Hosting by Picoodle.com
Image Hosting by Picoodle.com Image Hosting by Picoodle.com

četvrtak, 13.09.2007., 09:22

Kada budeš mama i gurala kolica ti se sjeti svojih školskih prijateljica...

Evo baš sam se sjetila toga stiha koji smo pisali u osnovnoj. Kad god se sjetim svoga starog razreda poželim bar na jedan dan da samo svi opet na okupu. Užasno mi fale, čak i oni za koje sam mislila da mi nikad neće. Tih 8 godina je prošlo jako brzo, čak možda i prebrzo. Znam da se jednog dana neću svega toga sjećati, ali ću se sjećati da sam imala najbolji razred na svijetu. Užasno mi fale i profesori koji su bili legende, moja raska, najbolja na svijetu... ma svi... Fali mi glazbeni pjeva i ono naše pjevanje pod odmorom, po hodniku, u razredu... Sada kad nićeg više nema ostaju mi samo lijepa sjećanja u kojima još mogu uživati dok se ne izbrišu... Evo za kraj sam napisala jednu pjesmu koja je posvećena mom najfrendu Patriku: eek

Prijatelja kao ti stvarno malo ima,
a prijatelji su najvažniji svim ljudima...
Sjećaš li se naših školskih dana,
kada sam te gnjavila i bila dosadna?
Sjećaš li se naših šala i gluposti,
mojih mušica, mana i ludosti?
Nikada se na me nisi ljutio,
i kad sam to zaslužila ti to nisi htio...
Sve svoje tajne sam ti pričala,
i svaki tjedan za drugim dečkom slinila...
Ti si me uvijek saslušao,
i kad je trebalo uz mene si bio...
A sada kada nema više tih dana,
na srcu se otvori jedna rana...
Fali mi jako prijateljstvo tvoje,
jer sve se mijenja, ništa isto nije...
Svatko sada kreće svojim putem,
a ja bi htijela bar još jednom
da te u školskoj klupi sretnem!

Tiho Orlić: "Nisu to gromovi"
" Zato sada sviram i ne volim stati jer te pjesma bar na kratko u moj život vrati..."

petak, 07.09.2007., 15:47

Eheeeeeeeeeeej!!! naughty

Evo napokon sam skupila materijala da napišem novi post!rofl Bila sam ovih dana u gužvi zbog početka škole tako da nisam stigla... Moj novi razred, 1.c, je zakon! Ima nas 25, a od toga samo 6 dečki cry Sad smo se svi upoznali i sprijateljili, i svi su mi super! Upoznala sam i ostalo društvo iz a i b razreda. Uglavnom profesori su svi više-manje dobri, a sada vidjet ćemo kakve će biti ocijene! thumbup Jedino nas živcira to kaj nam stalno nestaje spužva iz razreda... lud Malo mi je bilo teško ustajati se u 7h jer sam navikla spavati do 10h, ali hvala Bogu idući tjedan idemo popodne, pa ću spavati duže. rofl

p.s. malo mi je bilo dosadno pod nastavom pa sam napisala jednu pjesmusmokin :

U moje misli ulaziš kad hoćeš,
a kad te tjeram van iz njih nećeš!
Volim te puno, sad i ti to znaš,
pjesmom najlakše kažeš što osjećaš!
Ma da mi je samo jedan dan da budem tvoja,
najveća bi tada bila sreća moja.
Pogledaj me, u očima mi sjaj,
zamisli nas zajedno i ne misli na kraj!
Dali me voliš sada šapni mi,
dali će me tvoje ruke grijati u ovoj zimi?
Hoće li mi tvoje plave oči biti zvijezda vodilja,
ili ću ih kao prije tražiti u snovima?

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se