Predložak by:Hrvach37

Slika by:Hrvoje
( thompson.hr )


< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Siječanj 2009 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (12)
Lipanj 2007 (21)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari...on/off

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
T-Portal


Stranice koje često posjećujem
ili stalno visim na njima:

Thompson.hr
TihoOrlić
Tiho-MySpace
NemaLove
Ivan
Nikola



O MENI:
Ja se zovem Barbara. Imam 16 godina. Idem u 2. razred ekonomske škole. Živim u Sisku. Volim pjevati i pisati pjesme. Obožavam ThoMPsona i Tihu. Obavezno gledam sve tekme hrvatske rukometne i nogometne repke te Dinama za kojeg navijam otkad znam za sebe. Obožavam igrati rukomet i odbojku. U slobodno vrijeme se družim sa najfrendovima, pjevam i gnjavim sve oko sebe wink

DINAMO!!!


HRVATSKA RUKOMETNA REPKA!!!


HRVATSKA NOGOMETNA REPKA!!!





TIHO ORLIĆ




Opasno je ljubiti

Opasno je ljubiti...
Opasno je ljubiti,
možeš se zaljubiti.

Opasno je ljubiti,
možeš se zaljubiti.
Sve je lako obećati,
a sutra se ne sjećati.
Opasno je ljubiti.

Ne tražim ja tebe mala ni ime ni broj
već sam sutra predaleko, al´ sam noćas tvoj.
Miris guma, autoceste i distorzija
to je život koji živim, pokreće me ta energija.

Ako skitam ako lutam i živim po svom
to ne znači da ne sanjam obitelj i dom.
Moja pjesma budi ljubav među ljudima,
a da li sam sada sretan ili tužan kog´ to zanima.

Opasno je ljubiti,
možeš se zaljubiti.
Sve je lako obećati,
a sutra se ne sjećati.
Opasno je ljubiti,
opasno je ljubiti...



Falit ćeš mi

Sve što imam, osim tebe,
sve je davno bilo.
Drage žene, staro društvo,
sve me ostavilo.

U životu prošli dani
više ne postoje,
ono što je nekad bilo,
samo tužni broje.

Hej, falit ćeš mi ti,
kada jednom odeš ljubavi...
Kad te tuđe ruke taknu,
iz mog svijeta kad te maknu,
hej, falit ćeš mi ti...

Na po puta ja ću stati,
kada to se desi.
Evo uzmi moje srce,
i njega ponesi.

U životu prošli dani
više ne postoje,
ono što je nekad bilo,
samo tužni broje.

Hej, falit ćeš mi ti,
kada jednom odeš ljubavi...
Kad te tuđe ruke taknu,
iz mog svijeta kad te maknu,
hej, falit ćeš mi ti...

Što ću bez tebe?
Ti si meni sve.
Kad u srcu znam,
Teško ću ja sam!

Hej, falit ćeš mi ti,
kada jednom odeš ljubavi...
Kad te tuđe ruke taknu,
iz mog svijeta kad te maknu,
hej, falit ćeš mi ti...








Ostani

Žalim za sve tvoje uplakane noći.
Znam kako je teško,da ti nije lako.
Hoćeš li mi ikad oprostiti moći?
Ispravio sve bi,kad bi znao kako.

Sve si o njoj čula,lagati ti neću.
Znaj da nije bilo iskreno i čisto.
Stobom dijelio sam i radost i sreću.
Ništa mi bez ne bi bilo isto.

Ostani,nemoj ići,ostani.
Ostani,budi tu uz mene,
da nam bolje krene.

Ostani,nemoj ići ostani.
Ostani i za sva vremena
budi moja žena.
Ostani....

Vjerujem da pamtiš dane naše sreće.
Postojao cijeli svijet je samo za nas.
Te besane noći,večere uz svijeće,
sjaj u tvome oku isti je i danas.

Daj mi svoju ruku,bit će kao prije.
Sa mnom će ti biti ispunjeni snovi.
Sanjam toplo gnjezdo,dijete što se
smije.
Pusti neka ljubav mirnoj luci plovi

Ostani,nemoj ići ostani.
Ostani i za sva vremena
budi moja žena.
Ostani....




Dobra vila

Prošao sam zlato blato i preživio
al’ se nisam
Bog zna čemu ja nadivio
nisam znao dugo, dugo da si čekala,
da si svoje dobro srce
za me čuvala

Dobra vila, dobra vila
uvik si mi bila,
dobra vila jer me nisi nikad ostavila
dobra vila

Došla si mi onda
kad sam skoro klonuo,
pružila si meni ruku kad sam tonuo

Dobra vila, dobra vila
uvik si mi bila,
dobra vila jer me nisi nikad ostavila
dobra vila






Ajde priđi bliže

Vidiš li na očima
da ne spavam noćima.
Vidiš li na usnama,
mokre su od pelina.

Ja ne mogu vječno tako,
ni sam više ne znam kako,
ja ne mogu vječno tako,
nije lako, putovati sam.

Ajde priđi bliže,
ako se ne bojiš,
bilo bi mi lakše
da uz mene stojiš.


Sve iz moje prošlosti,
sudbinske su ludosti.
Tog života dosta je,
iza mene ostaje.

Ja ne mogu vječno tako,
ni sam više ne znam kako,
ja ne mogu vječno tako,
nije lako, putovati sam.

Ajde priđi bliže,
ako se ne bojiš,
bilo bi mi lakše
da uz mene stojiš.




Daleko je

Pricaju mi da razbijas tugu,
ne vjerujes da ja nemam drugu,
jer ja bez tebe ne znam,
ja bez tebe necu

Volim tebe djevojcice mala,
volim zato sto si iz Mostara,
bez ljepote tvoje,
dani mi ne postoje

Daleko je srce od tebe
daleko je, a tebe nema kraj mene

Kad se vratim, poljubicu cestu,
a ti budi na starome mjestu,
bez ljepote tvoje,
dani mi ne postoje

Daleko je srce od tebe
daleko je, a tebe nema kraj mene



Naša prva noć

Tvoje usne su tražile moje,
moje tijelo prekrilo je tvoje.
Ljubavni čin pod svodom nebeskim
i krici što paraju u noć.

U zagrljaju svome imala si mene.
U očima tvojim vidio sam sebe.
Ljubavna strast obuzela tijela i nas.

Ove noći te nije,nije te sram.
Ove noći baš sve želim da ti dam.
Ove noći u nama rodila se moć.
Ovo je naša,naša prva noć.

Poljupci su moji prosipali tebe,
dok si snažno ti željela mene.
Drhtava tijela tražila su spas
i oduzela glas.

Na ramenu mome sklopila si oči
u ovoj divnoj i proljetnoj noći.
Tvoja ljepota u meni je simbol života.





Što se ne vratiš

Još iz snova mirišeš na cvijeće
Uspomene vratiti te neće,
Onog ljeta sve sam tebi dao
Al znaj da mi nije žao.

Vrijeme ide zar ti stalo nije,
Zar ne želiš da je kao prije,

Godine prolaze ti ne prolaziš
Još uvijek volim te
Još u snove dolaziš,
Godine prolaze
Ti ne prolaziš
Još uvijek volim te
Što se ne vratiš?

Zlatnu kosu tko ti sada plete,
Ljetne noći na tebe me sjete,
Bilo lijepo to perje i svila
kad si moja bila.

Vrijeme ide zar ti stalo nije,
zar ne želiš da je kao prije?

Godine prolaze ti ne prolaziš
Još uvijek volim te
Još u snove dolaziš,
Godine prolaze
Ti ne prolaziš
Još uvijek volim te
Što se ne vratiš?
što se ne vratiš?



Nisu to gromovi

Ponese me pjesma na krilima svojim,
onim istim putem snova, tragovima tvojim...
Al` to je k`o da rijeku probaš vratiti na izvor,
tu povratka više nema, ne postoji izbor...

Nestalo je iz tvog oka sjaja,
ali još nas ova pjesma spaja,
spaja nas, spaja...

Nisu to gromovi, niti divlji vjetrovi,
pjevam ti snagom svom i za tebe i za dom...

Ne može se čisto spojit ta dva svijeta,
kad djetetova suza krene, to boli i smeta...
Zato sada sviram i ne volim stati,
jer te pjesma bar na kratko u moj život vrati...

Nestalo je iz tvog oka sjaja,
ali još nas ova pjesma
spaja, spaja nas, spaja….e,e,….

Nisu to gromovi, niti divlji vjetrovi,
pjevam ti snagom svom i za tebe i za dom...





Ženit ću se

Ženit ću se i ja ove zime,
nek se čuje sve do vode Drine

Oštar kamen ko iglica, cura mi je jedinica.
Meka trava nešto grebe, cura moja nosi remen.

Reci curo kako voliš na kamenu il na travi.
a gdje bi htjela ruke moje malo niže il na glavi?
Hej!!!

Ženit ću se i ja ove zime,
nek se čuje sve do vode Drine,
Ženit ću se i ja ove zime,
nek se čuje sve do vode Drine
Sve do vode Drine !

Reci curo kako voliš na kamenu il na travi,
a gdje bi htjela ruke moje malo niže il na glavi?
Hej!!!

Ženit ću se i ja ove zime,
nek se čuje sve do vode Drine...
Sve do vode Drine!



Stari se

Između nas sto svijetova
Između nas sto vijekova
Ko joj plavo more sad ljubi u očima
Da mi je znat

Iza nas sto ratova
Iza nas sto prevara
Tko joj ruž sa usana skida
Dok ja skitam da mi je znat

Stari se, stari se
Al bez nje ni pakla ni raja
Pa se pitam ima li kraja
Ima li kraja

Stari se, stari se
Al bez nje na isto mi dođe
Kakav bio život mi prođe
Život mi prođe

Stari se, stari se, stari se

Ispred nas sumrak vremena
A iza nas zlatno sunce sja
Tko joj usne usnama dira
Dok ja sviram i pjevam

Ona nikad neće saznati
Ona nikad neće saznati
Da zbog nje svijet ću srušiti
Zapaliti i umrijeti

Stari se, stari se
Al bez nje ni pakla ni raja
Pa se pitam ima li kraja
Ima li kraja

Stari se, stari se
Al bez nje na isto mi dođe
Kakav bio život mi prođe
Život mi prođe

Stari se, stari se, stari se




Srce kameno

U moj život davno,
došla si iz sjene,
s anđeoskim licem,
i sa srcem žene...
Nećeš biti moja,
nikad, nikad više,
i bit će mi teško,
kad travanj zamiriše

Odavno nikome zore nisam dao,
jeli to zbog tebe, il' sam davno pao?
Odavno nikome noći nisam krao,
jeli to zbog tebe, jel' ti žao ženo,
što je sada moje srce kameno...

Neka starom cestom
život dalje krene,
a ostaje za mnom
buket koji vene...
Čudno neko doba,
svako svakom sudi,
ti ne vjeruj uvijek
što ti kazu ljudi...

Odavno nikome zore nisam dao,
jeli to zbog tebe, il' sam davno pao?
Odavno nikome noći nisam krao,
jeli to zbog tebe, jel' ti žao ženo,
što je sada moje srce kameno...




MARKO PERKOVIĆ THOMPSON:



O THOMPSONOVOM MEDALJONU:





Na prednjoj strani medaljona pokraj lika svetog Benedikta s lijeve i desne strane stoji natpis : „CRUX SANCTI PATRIS BENEDICTI“ ili u prijevodu „KRIŽ SVETOG OCA BENEDIKTA“ Još je na prednjoj strani oko lika sveca i natpis : „EIUS IN OBITU NOSTRO PREASENTIA MUNIAMUR“ što znači : „NA NAŠEM SMRTNOM ČASU NEKA NAS NJEGOVA PRISUTNOST ZAŠTITI“
Križ - iznad njega natpis: Pax - MIR. U četiri kuta križa nalaze se slova CSPB, što znači: Crux sancti Patris Benedicti - KRIŽ SVETOG OCA BENEDIKTA. Na okomitom kraku križa (odozgo prema dolje): CSSML, a na poprečnom kraku NDSMD, što znači: Crux sancta sit mihi lux - Non draco sit mihi dux - NEKA MI KRIŽ BUDE SVJETLO - NEKA MI ZMAJ NE BUDE VOĐA. Slova u krugu: V R S N S M V S M Q L I V B što znači: Vade retro satana, non suade mihi vana, sunt mals quae libas, ipse venena bibas. ODLAZI, SOTONO, NIKAD MI NE SAVJETUJ TAŠTINE, ZLO JE ONO ŠTO MI PRUŽAŠ, POPIJ SAM SVOJ OTROV.


MARKO PERKOVIĆ THOMPSON - BILO JEDNOM U HRVATSKOJ


Početak

In pricipio erat verbum
et verbum erat apud Deum
et Deus erat verbum

Na početku stvorio je svjetlo
i čovjeka da Mu bude slika
evo ti pa vladaj zemljom pravedno

Prvo vrijeme čovjek bješe dobar
bješe slika i prilika Boga
sve dok nije htio puno više

Na svog brata digao je ruku
otimao zemlju, latio se maća
prevario svoga Oca i zagazi u grijeh

ooooooooo...
ooooooooo...

Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju
nije nas ostavio Bog

I od tada čovjek vara Boga
na sve strane ratovi i droga
kao da je Zemlja izgubljeni svijet

Svađaju se narodi i rase
i proroci lažni zaluđuju mase
djeca, vjera, tijelo, prodaje se sve

Nekad čovjek bješe samo lovac,
a sad bližnjeg ubija za novac
napada i krade i svijetom sije strah

ooooooooo...
ooooooooo...

Kiše padaju, polja rađaju, dijeca sanjaju
nije nas ostavio Bog...

Tvoje riječi izvrnuli, Bože
k'o da s Vragom žve ispod kože
ne znaju za milost, ni za kajanje

A ja necu žvjet' u tom grijehu
neću takav put za našu djecu
ej da može moja pjesma popraviti svijet

Obranimo ljubav, ona svima treba
praštanje i nada darovi su s neba
pogledaj u oči Stvoritelju svom

ooooooooo...
ooooooooo...

Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju
nije nas ostavio Bog

Nije nas, nije nas
nije nas ostavio Bog

Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju
nije nas ostavio Bog...



Dolazak Hrvata

U junačkoj zemlji miloj, lijepoj i dalekoj
u godini Gospodnjoj šest stotina i nekoj
spustila se na tu zemlju sila
plava je krv narod predvodila

Drhti zemlja, kamen puca
kroz nebeska vrata
dojahao bijeli vitez
sa maćem od zlata

Dajte mi komad zemlje svete
zemlja je i mati i dijete

Ljubi svoju zemlju na njoj ti sagradi dom
i brani je krvlju svojom, povezan si s njom
ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod
i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod

Dajte mi komad zemlje svete
zemlja je i mati i dijete

Bijeli vitez krenu natrag kroz nebeska vrata
ostavio lijepu našu bez gladi i rata
pred nebeskog Oca klekne s riječima od zlata
„Predao sam zemlju svetu u ruke Hrvata“

A junacka zemlja moja mila
do danas je rijeci zapamtila

Ljubi svoju zemlju na njoj ti sagradi dom
i brani je krvlju svojom, povezan si s njom
ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod
i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod

Dajte mi komad zemlje svete
zemlja je i mati i dijete

Ljubi svoju zemlju na njoj ti sagradi dom
i brani je krvlju svojom, povezan si s njom
ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod
i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod

Dajte mi komad zemlje svete
zemlja je i mati i dijete



Duh ratnika

Odakle si, iz koje fronte stižeš
hej ratniče umornog koraka...
odavno se ovdje boj ne bije,
zašto kao duh ovuda lutaš?

Ja sam duša hrvatskih ratnika,
domovinu tražim i stijeg što se vije,
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira traži je...

Pa ovo je zemlja tvoja
zar ne vidiš ti?
domovina koju smo svi snili...
za njenu slobodu krv si svoju dao
i tisućljetni san je stvarnost postao

Ne poznam je takvu i tužna mi se čini,
u snovima je mojim ponosna i lijepa,
a gdje su joj junaci i sinovi vrli,
a gdje vrednote za koje smo mrili...

Ej ratniče te Hrvatske nema,
čim propupa snašle je nevolje...
podigle se na nju sile tame,
udarile na krunu i prijestolje...
uvijek je bilo i uvijek će biti
onih što će dušu vragu prodati,
ali zato bdijte jer morate bditi,
domovini ponos vratiti...

Sve bih dao da je vidim
ponosnu i lijepu ko u snovima
sve bih dao da je vidim
i opet bi spreman stao svoj bi život dao

Ja sam duša hrvatskih ratnika,
domovinu tražim i stijeg što se vije
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira traži je...



Ratnici svjetla

Kada vidiš kamen
na kojemu piše
da je ratnik pao
i nema ga više
nemoj samo proći
k'o da ne postoji
tu su hrabro pali
prijatelji moji...

Slušaj kako grmi, kako more pjeni
pitaju te jesu li zaboravljeni
za njih se pomoli, nek' mi braća znaju
heroji se nikad ne zaboravljaju

Slušaj kako grmi, kako more pjeni
pitaju te jesu li zaboravljeni
za njih se pomoli, nek' mi braća znaju
heroji se nikad ne zaboravljaju

Branili su zemlju i rame uz rame
k'o ratnici svjetla stali protiv tame
zato zora sviće, zato dan se budi
hvala im na svemu, slobodni smo ljudi



Dan dolazi

Ljeto, jesen, zimu i proljeće
sve to jedan život nosi
kada s neba anđeo doljeće
rađamo se i odemo bosi

Zbogom nebo plavo
i mog doma rosna travo
dobri moji prijatelji svi
zbogom ljubavi

Dan dolazi za heroje i sirotinju
dan dolazi da se spase koji vjeruju
zapjevajmo, dan dolazi

Kada zora rano zamiriše
ja je neću vidjet više
a kad divje ruže procvjetaju
raduju se koji znaju

Zbogom nebo plavo
i mog doma rosna travo
dobri moji prijatelji svi
zbogom ljubavi

Dan dolazi za heroje i sirotinju
dan dolazi da se spase koji vjeruju
zapjevajmo, dan dolazi

Dan dolazi za heroje i sirotinju
dan dolazi da se spase koji vjeruju
zapjevajmo, dan dolazi



Sine moj

Šutnja je ćesto jača i od riječi
ali pjesma ruši sve
tuku na me vjetrovi razni
al' ne dam se zbog tebe
o, sine moj

Znam da sa tvojim pogledom toplim
vidiš u meni sve
ali ja tebe gledam k'o nebo
i živim za tebe
o, sine moj

Neka na putu tvom vodi te Bog
izdati nećeš tad ti roda svog
samo je vjera sačuvala mene
ljubio sam Boga, a On mi dao tebe
sine moj

Neka u tvom srcu uvijek ima mjesta
za dobre ljude sve
koji pod svetim barjakom idu
kroz javu i kroz sne

Šutnja je ćesto jača i od riječi
ali pjesma ruši sve
i tebe će tući vjetrovi razni
al' ne daj da slome te
o, sine moj

Neka na putu tvom vodi te Bog
izdati nećeš tad ti roda svog
samo je vjera sačuvala mene
ljubio sam Boga, a On mi dao tebe
sine moj

Neka na putu tvom vodi te Bog
izdati nećeš tad ti roda svog
samo je vjera sačuvala mene
ljubio sam Boga, a On mi dao tebe
sine moj



Diva Grabovčeva

Bila jednom u tim davnim danima
Grabovčeva lijepa kči
gdje iz kamena voda teće
na Hercegovu tlu
gdje iz kamena raste cvijeće
u sjećanje na nju

Dušman tuće, mlado tijelo ubija
u oku joj gasi nevin sjaj
molitva je na usnama bila joj za kraj
umre tijelo, al' duša ode u Gospin zagrljaj

Diva, Diva Grabovčeva
zauvijek na nebu s'ja
teće voda Hercegova
tamo gdje bi njezin kraj

Pogledaj u oči našim ženama
i kad vidiš jedan divan sjaj
to je Diva Grabovčeva
još je ona živa znaj

Teće voda Hercegova
tamo gdje bi njezin kraj

Diva, Diva Grabovčeva
zauvijek na nebu s'ja
teće voda Hercegova
tamo gdje bi njezin kraj

Surovo je ovo vrijeme, ljudi zli
vlada opći nespokoj
ja se osjećam bolje kada pjevam ti o njoj
o toj ženi, ćistoj, hrabroj
Divi Grabovčevoj

Diva, Diva Grabovčeva
zauvijek na nebu s'ja
teće voda Hercegova
tamo gdje bi njezin kraj

Diva, Diva Grabovčeva
zauvijek na nebu s'ja
teće voda Hercegova
tamo gdje bi njezin kraj



Kletva kralja Zvonimira

Prodali su naše snove Judini sinovi
suho zlato bacili u blato
buđenje je bilo tako lijepo, možda prekasno
i nevinom krvlju plaćeno

Ej, umorna zemljo izmučena
ima li još tko umrijeti za te

Prodali su naše snove Judini sinovi
suho zlato bacili u blato
pred vratima tuđim opet za pravdu molimo
težak sada križ mi nosimo

Ej, umorna zemljo izmučena
ima li još tko umrijeti za te

Kralju Dmitre Zvonimire
kroz planine odjekuju krici
u tamnici tvoji su vojnici

Izdajice, ne imali mira
ubili ste kralja Zvonimira
izdali ste naše velikane
i sinove što su majke dale

Jučer gledam sliku naroda
baca cvijeće po herojima
a već sutra pobjednike sude
prodaše ih za Judine skude

Kralju Dmitre Zvonimire
kroz planine odjekuju krici
u tamnici tvoji su vojnici


Moj dida i ja

Preko polja kroz sjećanje ide
kršan čovik, tvrde brade side
pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka riječ je bila mu duboka

Čvrst je dida bio kao stijena
hrabra srca i kamenih gena
sva je mudrost utkana u njemu
njegove su priče učile me svemu

Poštenim putem ići bit će teško, znaj
al' samo ćeš tako stići gdje je vjećni sjaj

Hej, da mi je s tobom kao prije dočekati zore
pogledati dolje sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva
drugo vrijeme, ista sudbina

Gleda na me planina Svilaja
sa očima njegovoga sjaja
crpio je snagu tamo gore
planina mu iscrtala bore

Njegove su ispucale ruke
meni bile kao mirne luke
kako da mu zahvalim na svemu
sinu ime dao sam po njemu

Poštenim putem ići bit će teško, znaj
al' samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj

Hej, da mi je s tobom kao prije dočekati zore
pogledati dolje sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva
drugo vrijeme, ista sudbina

Hej, da mi je pogledati dolje
sa Svilaje na Petrovo polje
pa da viknem jače od oluje
da me dida još jedanput čuje

Hej, da mi je s tobom kao prije dočekati zore
pogledati dolje sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva
drugo vrijeme, ista sudbina



Neka nitko ne dira
u moj mali dio svemira


Istok, Zapad, svako brani svoje
a ja ne sm'jem ono što je moje oduvijek
jedini moj svijet

I samo zato za njih sam fašista
a nikad nisam htio tuđe ništa
samo nju, zemlju slobodnu

Mirno živim ponosan na svome
makar nije uvijek sve po mome

Napadaju ta sluganska pera
k'o da oni branili su sela
miševi iz rupa izišli

Eh, što im se povampire lica
kad se vije naša šahovnica
sveta zastava

Mirno živim ponosan na svome
makar nije uvijek sve po mome

Nek' se čuje, nek' se zna
nek' vijori zastava
neka nitko ne dira
u moj mali dio svemira

U eteru lažu, obmanjuju ljude
tako lako pravednima sude
jesam kriv zato što sam živ

Domoljublje prozvali fašizam
tako brani njihov komunizam
prozirna demagogija

Mirno živim ponosan na svome
makar nije uvijek sve po mome

Nek' se čuje, nek' se zna
nek' vijori zastava
neka nitko ne dira
u moj mali dio svemira

Nek' se čuje, nek' se zna
nek' vijori zastava
neka nitko ne dira
u moj mali dio svemira


Tamo gdje su moji korijeni

Podiglo se sunce i toplinu prosipa
a jutro mi nosi miris bilja gorskoga
pa se sjetim zlatnih suza, burnog vremena
bio sam k'o divlji vjetar svih tih godina

Kada čujem naše pjesme krv u meni vri
to je ljubav što u duši godinama zri
i dok vrijeme ide tu sve jače pripadam
neću svoje lice kriti samo jedno znam

Bog će uvijek svakom dati
samo treba vjerovati
biti Božijeg lica slika
posijati gdje si nika

Tamo gdje su moji korijeni
sto ljepota živi u meni
tamo nosim svaku pobjedu
svojoj zemlji, svome narodu
svojoj zemlji, svome narodu

Odvest ću te u dolinu moje radosti
kod izvora sreće, pokraj rijeke mladosti
nek' nas nebo blagoslovi, snove ostvari
i sinove sokolove da nam podari

Bog će uvijek svakom dati
samo treba vjerovati
biti Božijeg lica slika
posijati gdje si nika

Tamo gdje su moji korijeni
sto ljepota živi u meni
tamo nosim svaku pobjedu
svojoj zemlji, svome narodu
svojoj zemlji, svome narodu

Svojoj zemlji, svome narodu
svojoj zemlji svome narodu...
Nosim svaku pobjedu



Lipa Kaja

Dok se mjesec nebom zlati
znam da tvoja duša pati
ja te molim, ne predaj se

Jer kad zora u dan pukne
bit će kasno da jaukne
glasa tvoga niko čuti neće

Da su tvoji prije znali
kome su te obećali

Ne daj Bože da sad ode
kad smo došli do slobode
lipa Kajo roda moga
ne udaj se za drugoga
hej, lipa Kajo, lipa Kajo

Kad na Gackom zora pukne
bit će kasno da jaukne
glasa tvoga niko čuti neće

Da su tvoji prije znali
kome su te obećali

Ne daj Bože da sad ode
kad smo došli do slobode
lipa Kajo roda moga
ne udaj se za drugoga
hej, lipa Kajo, lipa Kajo



MPT - STARIJE

Geni kameni

Čvrsta ruka i poštenje
Sveta voda i krštenje
budi čovik to je dika
budi roda svoga slika

Nedaj na se, nedaj svoje
nemoj tuđe, prokleto je
jer ko život tako prođe
ponosan pred Boga dođe

gdje god da te život nosi
uvik moraš znati ko si, hej

Geni, geni kameni
vatra gori u meni
geni, geni kameni
takvi smo mi rođeni


Geni, geni kameni
vatra gori u meni
geni, geni kameni
takvi smo mi rođeni
Uzmi ili ostavi


Loša bila 45-ta
rasula nas preko svijeta,
a sad nova loza raste
vratile se kući laste

Plave krvi, bijela lica
rađaju se nova dica
na kamenu ka na svili
di oduvik mi smo bili

Gdje god da te život nosi
uvik moraš znati ko si, hej

Geni, geni kameni
Vatra gori u meni
Geni, geni kameni
Takvi smo mi rođeni

Geni, geni kameni
Vatra gori u meni
Geni, geni kameni
Takvi smo mi rođeni
geni kameni



Pukni, puško

Sanjam dragu, haljina joj bijela
u daljini tužna glazba svira
šta da radim, sve bi dao sada
mjesto mraka da me ona dira

Strah me sada da se ne probudim
novu rosu zorom da ne vidim
ej, sudbino, evo tebe k meni
odnesi me toj voljenoj ženi

Pukni, puško, poludit ću
nema drage, ostarit ću
pukni, puško, nek me nema
evo zore, ko zna šta se sprema

Pukni, puško, poludit ću
nema drage, ostarit ću
pukni, puško, nek me nema
evo zore, ko zna šta se sprema

Ej, mjeseće sva si moja nada
preklinjem te, pomozi mi sada
proklete su za me hladne noći
gdje da idem, gdje još mogu poći

Pukni, puško, poludit ću
nema drage, ostarit ću
pukni, puško, nek me nema
evo zore, ko zna šta se sprema

Pukni, puško, poludit ću
nema drage, ostarit ću
pukni, puško, nek me nema
evo zore, ko zna šta se sprema



Iza devet sela

Daleko, daleko iza devet sela...
Čujes li me
kako dozivam te rode
priko devet šuma i velike vode
po prašnjavom putu
ti uz rijeku kreni
kad zapiva sokol
sve si bliže meni

Nemoj ići lijevo
na križanju staze
tu ne ide nitko
svi se zvijeri paze
nego, hajde, desno
do velike stijene
gorske će te vile
poslati do mene

Daleko, daleko iza devet sela
daleko sam ja
gdje su vuci, vile i hajduci
tamo gdje sam rođen ja

Daleko, daleko iza devet sela
daleko sam ja
gdje se zvijezde
kao ptice gnijezde
tamo tebe čekam ja

Čujes li me
kako dozivam te rode
priko devet šuma i velike vode
budit će nas sunce
velikoga sjaja
a u zraku miris
moga rodnog kraja

Daleko, daleko iza devet sela
daleko sam ja
gdje su vuci, vile i hajduci
tamo gdje sam rođen ja

Daleko, daleko iza devet sela
daleko sam ja
gdje se zvijezde
kao ptice gnijezde
tamo tebe čekam ja


Lijepa li si

Kad se sjetim suza krene
zamirišu uspomene
svake stope rodnog kraja
i narodnih obićaja

Prepoznah ljepotu tvoju
što probudi ljubav moju
kad sam s tobom srce moje
kuca jače, veliko je

Oj Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
jedna duša, a nas dvoje
pozdrav Liko, velebita diko
lijepa li si

Kad Neretva moru krene
ti se tada sjeti mene
mojoj pjesmi budi tema
za sve one kojih nema

Ajde Istro i Zagorje
podignimo sve tri boje
zagrlimo se pred svima
neka vide da nas ima

Oj Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
jedna duša, a nas dvoje
pozdrav Liko, velebita diko
lijepa li si


E, moj narode

Od vremena još od Krista
Nova lica, scena ista
Vražje sile se trude
Da nas ne bude

Antikristi i masoni
Komunisti ovi, oni
Šire sotonske fraze
Da nas poraze
E, moj narode, e, moj narode

A mi gluhi, nijemi, slijepi
Svatko u svom mraku strepi
Narod biran od Boga
Guši nesloga

Iz povijesti naše slavne
A i ove ne baš davne
Sve smo što nam je vrijedno
Stekli zajedno
E, moj narode, e, moj narode


Uzmimo u ruke sudbinu i sreću
Ni ja više tako ne mogu ni neću
Uzmimo u ruke sudbinu i sreću
E, moj narode, e, moj narode


Generacije junaka
I pobjednička vojska jaka
Još se brine i gine
Zbog Domovine

S nebeskih tih visina
Daj nam Bože opet sina
Da nas vodi iz bijede
Sve do pobjede…e, moj narode


Uzmimo u ruke sudbinu i sreću
Ni ja više tako ne mogu i neću
Uzmimo u ruke sudbinu i sreću
E, moj narode e, moj narode



Prijatelji

Prijatelji, ćesto mislim na vas
nije ovo vrijeme dobro za nas
nisu cure što su bile
sve su se u gradu skrile
prijatelji, kako ste mi danas

Sjetite se na ponosne dane
kada jedan uz drugoga stane
sve smo mogli, sve smo smjeli
i bili smo što smo htjeli
prijatelji, ćesto mislim na vas

Kažite mi, jeste li se umorili
jesu li nas prevarili
je l' nas vrijeme pregazilo
kažite mi, pjevate li pjesme stare
kao nekad uzdignute glave
da l' ste isti kao nekada
prijatelji, ćesto mislim na vas

Rado bih vas sve vidio zdrave
samo da nas opet skupa stave
pa da ko na prvoj crti
zapjevamo protiv smrti
prijatelji, kako ste mi danas

Kažite mi, jeste li se umorili
jesu li nas prevarili
je l' nas vrijeme pregazilo
kažite mi, pjevate li pjesme stare
kao nekad uzdignute glave
da l' ste isti kao nekada
prijatelji, ćesto mislim na vas

petak, 27.07.2007., 22:06

Ej... wave

Evo da vam se malo javim. Bila sam s društvom kod bivše škole. Bilo nas je jako puno i stvarno nisi mogao skužit šta se di događa. Mi cure smo se natračale o svemu i svačemu. Dečki su naravno glumili majmune kao i obično. Sutra idem do grada s društvom i nadam se da ćemo se dobro zabaviti. Evo pozdravljam cijelu svoju ekipu, pa i one koji nisu bili danas kod škole, a to su: Kiky, Daja, Škic, Ivo, Ivka, Tomo, Tina, Martina, Tonka, Selma, Margita, Paco, Luka, Gec, Petra, Nina... I još puno, puno mojih ludica, al' ja sam ipak najveća. E sad da vam ispričam jednu anegdotu... Tak se mi zafrkavamo i vidimo nekog klinju kak se vozi biciklom po obližnjem polju. I ja naravno kažem, e da bar padne, kad ono nisam ni izrekla do kraja, mali već leži u travi...roflroflroflrofl Mi smo pucali od smijeha umjesto da mu pomognemo, al' mali se brzo digo. Tak su me frendovi pokušali nagovoriti da izgovorim još nešto da vide jel stvarno djeluje... Ma ludnica zujo I to bi bilo to za danas iz mog ludog života! Puno vas voli i svima šalje veeeeliku pusu vaša Barbara! kiss

srijeda, 25.07.2007., 12:21

Hej!!!

Ljudi moji ja sam vam danas super! Presretna sam kaj je Dinamo napokon sprašio onaj Hazar! Malo me na početku uznemirio onaj Hazarov gol i pomalo nespretan Koch.




Kada je u igru ušao Davor Vugrinec, vratio je Dinamu nadu, i ubrzo je zatresao protivničku mrežu.




Nakon toga su se igrali produžetci. Mandžukiću je napokon krenulo, i to je bilo 2 - 1 za Dinamo.




Nakon puno bezuspješnih pokušaja, u strijelce se upisao i Josip Tadić.




Tako je utakmica završila 3 - 1 za Dinamo, koji nastavlja svoj pohod u Europi.




A sada jedna moja pjesma za Dinamo:

Ima jedan klub, u modrom dresu igra,
ime mu je Dinamo iz zagrebačkog Maksimira...
I znaj, kad se nebo otvori,
to on loptu u mrežu pospremi,
i sunce zimi počne sjati
kad na teren izađu plavi anđeli...
Jedan do drugog ponosno stoje,
zabijaju golove za navijače svoje.
Sa tribina čuje se vika,
u boj za narod svoj poručuje publika!
Dinamo šampione do pobjede nas vodi nove,
nitko ti nije ravan ni sezone ove...
Nikad nećeš izgubiti ono što je tvoje,
uvijek imaj vjere u Bad Blue Boys-e svoje...
Oni će te svugdje u Europu pratiti,
a svima tima strancima dupe će sprašiti,
i ni'ko nikad više protiv Dinama
neće imati hrabrosti nešto reći,
jer će im odma suze poteći!!!

utorak, 24.07.2007., 17:51

Bijeli križ opomenu šalje, putniče stani, ni koraka dalje...




ponedjeljak, 23.07.2007., 17:06

wave

Evo sada jedne pjesmice koju sam napisala za svoga pokojnog djeda...
Iako ga već dosta dugo nema, još uvijek mi fali, kao i prvih dana...

Sjećanje na tebe,
u davnu prošlost vrati,
kada su mi bili
lijepi i bezbrižni dani...
Bez tebe je u mom srcu
velika praznina,
ispunit ju ništa neće,
ona je svetinja...
Još uvijek ponekad
tu si kraj mene,
čuvaš svoju jedinu,
princezu malenu...
Od kad si otišao
tuga me guši,
al' uspomene na tebe
nikad neće da sruši...
Kad te se sjetim,
tvoga lica starog,
ruku ispucalih i snažnih,
ali duha mladog,
bol u meni sve jače tinja,
i znaj da te nitko ne voli
kao ja...

subota, 21.07.2007., 18:31

Još jedan vruči dan...

Ja evo ubijam vrijeme u hladovini svoje sobe... Uskoro ću malo do škole s Petrom, da se malo ispričamo jer se nismo dugo vidjele, ona je bila na moru i stigla je sinoć kući. A ja sam vam sinoć bila u Hrastelnici gdje se slavio Sveti Ilija, i tradicionalno ko svake godina bilo je pjesme, ringišpila, štandova i puno ljudi. Vjetrić je malo rashladio vručinu i bilo je super. Vidjela sam skoro sve iz bivšeg razreda, a i svoju bivšu rasku. Napričale smo se, našetala sam se s frendovima, naludirala i napjevala. Kad sam ispred ringišpila čula pjesmu "Srce nije kamen" odmah sam ju počela pjevati, sve dok nisam skužila da svi gledaju u mene, jer je bilo prilično glasno... I tako sam ugledala jednog dečka... cerek E cure moje, da ste vi njega vidjele... cerek Presladak je bio. Ima valjda 19 godina, i prekrasne nebesko plave oči. Tak je on par puta pogledavao i prolazio. Bio je kod ringišpila, i puštali su pjesme, i tad je zasviralo "Srce kameno" od Tihe Orlića. Ja sam vrisnula od sreće, i počela pjevat na sav glas, a zatim sam se od srama skrivala iza frendova jer su svi opet buljili. On je par puta pogledavao, i tada sam ja otišla s frendovima malo u šetnju i više ga nisam vidjela. no Došla sam kući oko 00:30h i bila ko pokisla, jer ga nisam više vidjela. I tak mi se jedna super fešta pretvorila u komu. Al' kad dobro promislim, pa i nije to tako loše, ili kak bi Hladno Pivo reklo, nije sve tako sivo. Sad bar znam da mi se moja stara simpatija više definitivno ne sviđa! thumbup To je sve od mene, ostavite mi puno komentara :) pozzz wave

četvrtak, 19.07.2007., 17:00

Pjesme...

Svjetla grada bude me, miris benzina osjeti se...
Zvuk motora mora se čuti ma sve mi to na tebe sluti...
Misli mi lete posvuda, traže te u snovima,
proklinju sve one duše zle koje su nas rastavile...
Ali sad, njima u inat, ponovo smo zajedno
i u lice im se smijemo...
Niste se trebali s nama spetljati, jer mi smo duše dvje
što ljubav svoju ćemo braniti, a vi ćete nadrapati...
Dolaze ta dva anđela što zemljom su zavladala...
Ti anđeli smo dušo ja i ti,
i vječno protiv sila zla ćemo se boriti!


Tebe voljeti, tako teško je,
strpljenja imati, još teže je...
Bogu se moliti, a tebe voljeti, ma nemoguće...
Treba se kajati i čisto živjeti,
tebe cijelim srcem i dušom ispovijediti,
Svetom vodom se krstiti, a tebe zaboraviti...
Takav grijeh kao što si ti ne smije nitko probati,
htio si me upropastiti, moju vjeru uništiti....
U tvome oku spava sotona,
u tvom se zagrljaju bude prokletstva...
Iza tvojih leđa navire zlo,
izdiže se sve do jedno srce ne bude zarobilo,
ali ja dopustit neću to...


Te tvoje oči plave
izluđuju me i koštat će me glave...
Kada jednom u nepoznato kročim,
povratka nema, iako kočim...
Te tvoje usne što u meni gore,
kao kad vatra plane,
dovest će me u opsjednuto stanje,
i nije važno dal' te želim više ili manje...
Do ludila doveo si me,
samo mi njeno ne spominji ime,
jer to će me ubiti, nemoj ju kao mene ljubiti...
Kruže priče da nisi dobar kao prije,
brižan i dobar, kažu, ostao nije...
srce mu pati jer sreću traži,
da kao izvor žeđ si utaži...
Al' osmjeh svoj nikad ne skida,
dal' to je maska il' srce ranjenika...?


U molitvi provodim sate,
i samo neke bolne uspomene
sjete me na te...
Tad se sve rane u srcu otvore,
a svima drugima vrata srca zatvore...
Ako život važan nije zašto toliko boli,
kad te razočara onaj koga srce voli...?
Najgore je kad se suze isuše,
i tada s tugom sve u meni ruše...
Jer teško je tako živjeti,
i u ljubav se razočarati...


Kad te vidim ma odma sam sretna,
pomalo luda i nespretna,
srcem svim te volim ja,
tvoja sam, tvoja, al' baš sva...
Kad osmjeh svoj ti mi pokloniš,
odmah me svojom učiniš..
Volim te puno, ludo moja mala,
najviše na svijetu i jače ne bi znala...
Volim te da bi život za te dala,
pa makar nikad više sreće ne imala...
Kad po gitari ti raspališ,
sviraš dok žice ne polomiš...
Ma kakvi Iron Maiden-i,
bolji su tvoji zvuci vatreni...


Opaka cura postajem,
samo zbog tebe ne odustajem...
da ti pokažem što propuštaš,
da malo češće za mene pitaš...
Nije mi više dovoljno
to što si dobar, zgodan, fin,
treba mi nešto opako,
a ne jedan mamin sin...
U crno sad se oblačim,
novu stranicu okrečem,
i nije dobro kad se naljutim,
da neke ljude susrećem...
Sad na kraju dana,
kada sam opaka, sretna,
al' sama,
u potrazi za savršenim,
život mi se čini svršenim...
Al' kad jednom takvog sretnem,
možda opakost na stranu metnem...

srijeda, 18.07.2007., 19:53

... ah ...

Nemam pojma kaj da vam pišem jer mi se baš niš zanimljivo nije dogodilo... Osim toga što je u Komarevu bilo ok, i kupila sam si isti medaljon kakav ima Thompson smijeh Evo vam sad jedna pjesmica koju sam ja napisala... Neš me puklo u glavu i riječi su se same slagale na papir i ispala je ova katastrofa:

Velika je zemlja naša u kojoj živimo,
ima još puno ljepota kojima se divimo.
Za ratove i nesreće mnoge ljude krivimo,
al' sudbina je tako htjela i mi tu ništa ne možemo...
Sad smo sretni, al' nespretni kad dopuštamo
da ju tako lako uništavamo...
Treba cijenit' sve ljepote, Hrvatsku punu dobrote...
Treba čuvat' naše blago,
uništit' ju zato ni'ko nije mog'o,
jer smo je branili,
i mnoge hrabre ljude izgubili...
Plavo nebo najljepše iznad nje se prostire,
plavo more beskrajno uznemiruju zle bure...
Dragi Bog se uzdiže iznad Velebita,
doziva sve planine da ju štite
od zla svijeta...

nedjelja, 15.07.2007., 11:47

Ej!!!

Evo i ja sam uhvatila malo vremena da napišem koju sitnicu iz svog života... Ovak... Jučer sam bila u gradu, na rođendanu moje super frendice Dajane. Društvo je bilo zakon, super smo se zabavili, napričali, nazezali, naglupirali (prvenstveno ja nut ). Danas idem u Komarevo kod bake na pećenicu, a poslije je tamo isto neka fešta, ili ti "Proštenje" kak to oni zovu. Samo kaj dolaze pjevat one glupe starudije Slavonske lole (ili ti budale) bang headbang . Al dobro, ko će njih slušat uopće... Biti ću uglavnom kod igrališta di se pušta bolja glazba i di je ringišpil. zujo Eto to vam je sve za danas od mene... I ostavite mi puno komentara... Pozzz...wave

četvrtak, 12.07.2007., 13:44

Iz jednog intervjua s Thompsonom...

 Image Hosting

Marko Perković Thompson kaže da je lijep osjećaj nakon dva sina dobiti kćerkicu, malu Divu Mariju, a ako Bog da želi još sinova i kćerki. Da mu supruga nosi djevojčicu shvatio je kada se ona počela raspitivati o legendi o Divi Grabovčevoj,kako je tu pjesmu upravo radio supruga je došla na ideju da kćerkicu nazove Diva Marija. Thompson ovaj najnoviji album"Bilo jednom u Hrvatskoj" smatra njegovim najboljim albumom do sada. (A u tom mišljenju definitivno nije poslijednji!). Najveći doprinos,kako ovom albumu, tako i svakom prethodnom donio je Tiho Orlić. No, tu su još Damir Šomen (bubnjevi),Damir Lipošek Keks (gitara),Tomislav Mandarić -najmlađi i najnoviji član ekipe..Osim njih tu je još puno ljudi: Branimir Mihaljević, Žarko Febek Febo, Fedor Boić, Berislav Blažević Bero...

Kako je odlučio 2 pjesme posvetiti legendi o Divi Grabovčevoj i kletvi kralja Zvonimira, kaže slijedeće...: "Kletva kralja Zvonimira je jedan krik, kao što i sam refren kaže:
"Kroz planine odjekuju krici". To je jednostavno moj pogled na trenutnu situaciju kod nas. Što se tiče pjesme "Diva Grabovčeva", kada sam čuo cijelu priču o njoj, i kada sam posjetio njen grob, tada sam zapravo odlučio posvetiti jednu pjesmu legendi o njoj. Jer je to bila žena koja je odlučila i u smrt poći kako bi sačuvala svoj ponos."
Pjesmom "Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira" htio je na neki način odgovoriti na sve ono što se
događalo oko njega, kada su ga zbog domoljublja nazvali fašistom, i kada mu je 2003. u Nizozemskoj bilo zabranjeno nastupati. Prava istina zašto je ošišao dugu kosu koja mu je neko vrijeme bila zaštitni znak je da mu je počela smetati, a kada potpuno osijedi, kaže, možda će je opet pustiti.

Ljubav prema Bogu, obitelji i Domovini je ono što ga okupira, i misli da bi bez te tri najveće vrijednosti
čovijek bio siromašan. Na pitanje da li pomaže supruzi u kuhinji odgovorio je da zaista nezna ništa
skuhati, ali zato voli uspavljivati sina Šimuna koji neće zaspati bez njega, a on ga traži da mu pjeva
"Iza devet sela" i novu pjesmu "Početak". Marko se smatra osobom koja oprašta, i misli da je oprost dar Božji, a onaj koji oprosti je blagoslovljen. Želja mu je jednog dana sa obitelji opet živjeti u
rodnim Čavoglavama. Žao mu je što se ne može češće viđati sa kumovima, Matom Bulićem i Miroslavom Škorom, jer mu kumstvo puno znači, ali mu obveze to ne dopuštaju. U slobodno vrijeme sluša potpuno drukčiju glazbu, ali ne može se reći neka određena.. Tako sluša od Nightwish-a,
preko Iron Maiden-a,do AC DC -a. Mladima kojima je uzor poručuje da prvenstveno moraju
biti svoji. Čovjek bez ponosa,čovjek bez vjere, bez ljubavi prema drugom čovjeku, bez svijesti o vlastitom identitetu i korjenima, ne vrijedi ništa. Gdje god da te život nosi uvijek moraš znati tko si.

"Svi smo mi na neki način "odabrani" od Boga. Svaki čovjek je jedinstven i neponovljiv. U sve nas je udahnuo život, dao nam razum,ali i slobodu odabira! I te darove koje nam je dao, ne smijemo koristiti samo za sebe. Tako da ne mogu reći da sam baš ja odabran za nešto, jer je Bog odabrao svakoga od nas. Svakome je dao dar i sa svakim ima nekakav plan. A ono što ja radim, želim predati u Njegove ruke. A svi mi ćemo doći pred Njegovo lice!"





četvrtak, 05.07.2007., 17:11

Upisi su prošli...

Moram vam reći da sam se upisala u ekonomsku školu (bila sam prva na popisu) i upoznala neke profačice... Ovako na prvi pogled se čine ok... Pedagoginja je simpa, ali nadam se da neću morati jako često k njoj na razgovore. Škola je dobra, ali kad sam ušla u nju, sve emocije koje su bile u meni su eksplodirale, a u sebi sam stalno ponavljala, ja bih u svoju staru školu, ona je najbolja na svijetu. Kad sam vidjela profesorice, iako su bile jako ljubazne, meni još ne mogu zamijeniti moje iz osnovne, poput legendarnog Luje, najbolje raske na svijetu Andreje i mnogih drugih... Iz osnovne će nas 7 biti u ekonomskoj, i navodno ću ići stalno ujutro u školu!!! bang zijev namcor Imam oko 14 predmeta, uključujući i vjeronauk, kao izborni predmet kojeg sam izabrala. Knjige će se dobivati u školi, tako da moram samo u šoping po neki fora ruksak, crni naravno, s nekim rockerskim slikama... Kada sam vidjela danas i na prijavama neke cure, bila sam zbunjena jer su bile po 15-ak centimetara manje od mene...eek Ali dobro, biti će cura iz moje škole, koje su normalne visine... A dok ove ne narastu, mi šefujemo!rofl To je sve od mene za danas... pozzz wavemah

ponedjeljak, 02.07.2007., 19:14

Thompson & Tiho - Stari se... Maksimir 17.06.07.




Sveto Tlo Hrvatsko...
Thompson, Tiho, Mikulić, Zlatni Dukati...


Tiho Orlić & Thompson

E sad ćete se načitati svašta o Tihi Orliću, preslatkom Thompsonovom gitaristu, i o hrvatskoj legendi Marku Perkoviću Thompsonu:






TIHO ORLIĆ



Tiho je rođen 16. studenog 1976. u Splitu. Pjevati je počeo već s pet godina u glazbenom vrtiću. Prve dvije godine života proveo je u stanu na četvrtom katu legendarne glazbene škole «Josip Hatze» u centru grada, koju će i sam početi pohađati već u šestoj godini života, kao najtalentiraniji kandidat od 180 prijavljenih te godine. Radi izrazito dobrog sluha koji je pokazao na prijemnom ispitu, profesori su mu dodijelili violinu, kao osnovni instrument , iako je želio svirati gitaru. Paralelno s pohadanjem glazbene škole, stalno je pjevao u slobodno vrijeme i činilo se da ga to više veseli, nego dosadno vježbanje nečeg što je odavno napisano, tako da nakon završene niže gl. škole nije upisao srednju i to mu je odredilo put kojim će kasnije postati poznat kao glazbeni umjetnik na ovim prostorima. Završio je srednju ekonomsku školu. Kad je bio srednjoškolac, osnovao je bend imenom „Opsesija“. Kaže: „Bili su to ludi adolescentski dani, ali bilo nam je super. Prašili smo žestoko. Svirajući sa svojim vršnjacima, kao srednjoškolac i upoznavajući «pravila» rock 'n roll kulture, jednog dana 1994. godine uputio se sa svojom ekipom u jedan splitski studio na dogovor u vezi snimanja jedne pjesme, gdje se stjecajem okolnosti našao i M.P. Thompson koji je također snimao u tom studiju. Nakon što su se upoznali , u opuštenoj atmosferi Tiho je otpjevao njegovu pjesmu «Rosa», nakon čega je Marko zamolio Tihu da mu otpjeva neke prateće vokale na pjesmama koje je pripremao za novi album! Od tog trenutka započela je jedna suradnja koja se pretvorila u veliko prijateljstvo koje je počivalo na ljubavi prema glazbi i životnom svjetonazoru te dvojice glazbenika. Marko i Tiho su naj frendovi. Mještani Čavoglava su ga proglasili počasnim sumještaninom i poklonili mu zemljiše u Čavoglavama. Rat je završio, a Tiho je uz druženje s Markom i njegovim bandom vrlo brzo shvatio život profesionalnog bavljenja glazbom i rada u studiju, kao i na probama, tako da je Marko došao na ideju da Tihu angažira u svom bandu kao bas gitaristu i pratećeg vokala! Iako nije bio basist po vokaciji, Tiho je vrlo brzo savladao bas dionice i krenuo s ekipom na prvi službeni nastup koji je bio u Njemackoj! Tiho je 1997. godine otišao na odsluženje vojnog roka, a čim se vratio počeli su planovi za njegovu solo karijeru, jer mu je to ipak bila najveća želja.Prvi službeni nastup kao solo izvodać , Tiho je imao na etno festivalu 1999. koji se održavao u Neumu s jednom rokerskom etno pjesmom «Ženit ću se», da bi godinu dana poslije snimio i dan danas veliki hit «Daleko je». To je bio odličan početak jedne karijere, a potvrda toga se dogodila 2001. godine kad su Tiho i Thompson otpjevali legendarnu «Stari se» i osvojili 1. nagradu publike i žirija na melodijama Mostara! Osvajaju i automobil Škodu Fabiju koji su poklonili jednom branitelju. Nakon takvih uspjeha, publika je očekivala prvi album Tihe Orlića, a i sam Tiho je razmišljao o snimanju albuma, ali stjecajem raznih okolnosti to će se dogoditi dosta kasnije! Kako je autor njegovih pjesama većinom bio M.P.Thompson, koji je u to vrijeme pripremao legendaran album «E moj narode», Tiho je kao i do dan danas Markove projekte stavljao ispred svega i predano sudjelovao u radu na novim Thompsonovim pjesmama! Godine 2002. Tiho pobjeduje u Topuskom na festivalu „Oni dolaze“ s pjesmom «Naša prva noć» ,odnosi prvu nagradu i izravno sudjelovanje iduće godine na HRF-u. Te godine održan je i veliki koncert Thompsona na Poljudu ispred 42.000 ljudi, gdje je Tiho uz sviranje na tom koncertu, otpjevaos Markom «Stari se» i ispunio jedan od svojih snova da pjeva na jednom takvom spektaklu i to još u svom rodnom gradu. Turneja se nastavila, a nastavili su se i Tihini uspjesi. Sljedeće ljeto,na radijskom festivalu 2003. godine s pjesmom «Što se ne vratiš» osvaja 1. nagradu po sms glasovima, a par mjeseci poslije na Zadar festu takoder osvaja 1.nagradu po internet glasovima s pjesmom «Nisu to gromovi»! 2004. na Melodijama Mostara, prvu nagradu publike, Tiho osvaja pjesmom „Dobra vila“. Interes fanova je bio toliko velik, da se više nije moglo odgađati izdavanje albuma! Tihin prvi album izdan je na ljeto 2004. godine , nakon nastupa na radijskom festivalu s rokerskom «Opasno je ljubiti" i nastupa na splitskom festivalu s baladom «Ostani»! Album je izišao u izdanju Croatia records koja će i ubuduće biti njegova izdavačka kuća! 2005. i 2006. godinu Tiho je sa svojim bandom proveo na terenu, među publikom , promovirajući album uživo na svojim nastupima, na kojima uvijek daje 110% od sebe i kako sam istiće da se glazbom i bavi da bi je mogao svirati uživo ljudima, a ne da bude neki imaginarni lik iz novina i televizije! 2006. na HRF-u nastupa s pjesmom „Srce kameno“. Na albumu M.P.T. «Bilo jednom u Hrvatskoj» koji je sniman više od godinu dana, Tiho je dao izniman doprinos kako u aranžerskom , tako i u sviračkom i producentskom dijelu albuma! Uz turneju s Thompsonom, Tiho je za ovu godinu najavio i svoj novi album koji trebao nastaviti kontinuitet uspjeha u njegovoj karijeri!





MARKO PERKOVIĆ THOMPSON



U Čavoglavama,malom mjestu u Dalmatinskoj zagori, 27.listopada 1966. rođen je Marko Perković, kao stariji sin Marije i Ante (Marko ima mlađeg brata Dražena). Završio je srednju ugostiteljsku školu u Drnišu. Radio je kao konobar u Splitu. U 25. godini života, točnije 1991. počinje Markov ratni put, kad je iz Splita, kao dobrovoljac došao u obranu rodnog sela. S gitarom i puškom u ruci, na prvoj crti obrane Čavoglava, zapjevao je s prijateljima suborcima. Tada je nastala i pjesma „Čavoglave“ - vječni hit. Marko je nadimak dobio po omiljenom mu oružju, strojnici „thompson“. Slijedila je turneja na kojoj su dvorane bile prepune. Tražile su se karte više. 27. travnja 2003. Thompson se po drugi put oženio. Odabranica njegova srca je kanađanka hrvatskog podrijekla Sandra Rogić(danas Perković). Upoznali su se nakon jednog koncerta na Markovoj turneji po Kanadi. Sandra tad nije znala da razgovara s najvećom Hrvatskom zvijezdom. 23.rujna 2003.Marko i Sandra dobili su sina Šimuna Petra, koji je ime dobio po Markovu djedu. Dvije godine poslije, 14.listopada 2005. na svijet je došao i mali Ante (Markov otac zvao se Ante). Ante je, za razliku od brata Šimuna koji je rođen u Zagrebu, rođen u Torontu. Za Valentinovo 2006. nakon što je dobio crkveni razvod od Danijele, pred oltar je odveo svoju Sandru i zavjetovao joj se na vječnu ljubav pred Bogom. 7. studenog iste godine dobili su svoju malu princezicu. Treće dijete našeg Marka, Diva Marija, dobila je ime Marija po baki, a Diva... Dok je Marko pisao pjesmu „Diva Grabovčeva“ Sandri se jako svidjelo to ime. Pjevač kaže da se nada da će imati petero djece. Thompson surađuje s mnogo ljudi s naše estrade... Samo neki od njih su Tiho Orlić, kojeg je Marko označio kao svog nasljednika, Škoro, Mate Bulić, Stavros, Zečić, te članovi njegovog benda, i mnogi drugi. U ranijim nastupima zaštitni znak bila mu je duga kosa, a danas medaljon sa likom Svetog Benedikta. Vjeru u Boga usadili su mu roditelji i to mu je nešto najsvetije. Najveća strast su mu automobili i motori,posebno Harley Davidson od 900 kubika kakvog i sam ima.
Nakon dugo vremena i fanovi su došli na svoje. Naime 9. prosinca 2006. izašao je Markov novi album. Po svemu sudeći najbolji do sada- „Bilo jednom u Hrvatskoj“. Već u prvih nekoliko tjedana prodane su tisuće i tisuće primjeraka, ne samo u Hrvatskoj nego diljem planeta. Ono što smo svi jedva čekali to je da počne turneja - počela je!!! 13.travnja 2007. u Vukovar je stigao Thompsonov bus kojeg su svi željno isčekivali. Ovo je nešto iz života Marka Perkovića Thompsona... Više saznajte na www.thompson.hr
hrvatska

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se