|
|
| < | listopad, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovaj blog napravila sam zato sto mi treba nesto moje,nesto gdje mogu ostaviti sve svoje emocije i osjecaje...Bez icijih predrasuda i prigovaranja...Upravo zato zelim ostaviti ovaj blog anoniman...Kako bih mogla sve svoje osjecaje napisati bez ikakvog straha i srama... I bez icijih glupih komentara...
...za mog malog...
Progoni me slika prošlosti,
naše prošlosti…
Cesto se sjetim onih dana,
dana srece, dana kada smo se voljeli…
Pitam se zašto je zivot takav,
uzme sve što zelimo da traje zauvijek...
Mozda je to naša sudbina;
ali zašto te onda ne mogu preboljeti…?!
Zašto suze teku kad misim na tebe…?!
Zašto srce boli kad te vidim s drugom…?!
Ne mogu više ovako zivjeti,
zivjeti sa suzama, tugom i boli
i slikom prošlosti koja mi srce slama…
I što poslije svega od ljubavi ostane…?!
Trag u pijesku koji lako briše se…
Gomila fotografija, uspomene sve,
Sjecanje i spoznaja da više nemam te…
Mozda je luda da te volim, mozda ponizno
da za ljubav molim...Al jednog dana kad
shvatis rijeci moje, saznat ces da si izgubio
nesto sto je zauvijek moglo biti TVOJE...!!!!
Ludo je zeljeti da se vrate stari dani...
I kad dode novo ljeto...Nece biti kao lani...
dok vrijeme lijeci stare rane, do skorog susreta
brojim teske i spore dane...vidjet cu...
sto donosi novi dan...mozda novu ljubav,
iluziju, san...I dok spusti se noc, dusa
zalosno misao krije..bilo je lijepo, al trajalo nije...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Znala sam da će nešto poći po zlu. Sve je ovo bilo nekako predobro da bi se ostvarilo…Bila sam gotovo sigurna da je sad sve super i kako smo sretni, ali moram priznati da negdje duboko u sebi sam imala neki glupi osjećaj da od te veze ne može biti ništa. Čini mi se da mi jednostavno nije suđeno, ma nemam sreće u ljubavi. Ali ne želim plakati…Ne želim plakati zbog njega, jednostavno ne želim. Nije on vrijedan mojih suza…I iako ga volim, volim više od svega, ne želim ga ni vidjeti…Samo bi mi bilo još teže…Ipak je to njegova odluka, a ja na nju ne želim utjecati…Ma ni najmanje. On je izabrao nju, i ja bi to trebala poštovati…Da, to kaže moj razum…Ali moje je srce daleko na drugoj strani. Jednostavno ga ne mogu zaboraviti i to preboljeti…Koliko god pokušavala…Jednostavno ne ide…Svi moji pokušaji su, bojim se, uzalud…Ali ipak, s druge strane, nadam se da mi samo treba malo vremena…Malo vremena za razmišljanje, i da ga konačno zaboravim…Ili barem pokušam zaboraviti…Nadam se uspješno…
