| |
Dnevnik.hr
<
listopad, 2007
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari Da/Ne
design: downwithlov3.blog.hr
Opis blogaJa i svijet oko mene. Ja kako sazrijevam i odrastam a svijet nekako ostaje isti. Ili se i on mijenja ali ne u harmoniji sa mnom.
Moja razmišljanja i stavovi, ne više samo na papiru.
Moj duh, duša i razum, jer u svemu što radim dajem potpunu i cijelu sebe.
LinkoviBlog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Moje preporuke:
Mima- urnebesna zabava!
Luki & Goldie
Snježa - s one strane velike bare
Jedan mali dobar anđeo
Pootha-jedan moj dobar frend
Francek
Najbolji frend na svijetu!!!!!
ninna
Shot at 2007-08-20
O meni:
*čak 19 godina stara
*studentica novinarstva i kroatologije
*zaljubljena u svijet oko sebe
*vlasnica velike kornjače i još većeg mačka
*najveći strah - ostati sama
*od nedavna Zagrebčanka ( a bila sam puno toga )
*jako bogata: imam najbolje prijatelje na svijetu 
*mrzim sve zmije, kukce i pauke ( u stavri, užasno ih se bojim )
*volim glazbu, najviše talijansku i španjolsku
*u sljedećem životu bih voljela biti puma
*zaluđenik svih anime crtića
*vjerujem u bajke i u nadprirodno
*boje koje mrzim: crvena, žuta i narandžasta
*volim: plavu i svijetlo ružičastu
*sanjar, i kad sam budna spavam
*mrzim kemiju više od ičega, sva sreća da je više nemam
*obožavam špagete i općenito talijansku kuhinju
*ne volim povrće ( sva ta zelena jela )
*volim knjige ( i čitati ih i pisati )
*volim ljude ali mislim da ih ima previše zlih i nepoštenih
*volim život i cijenim svaku sekundu svog postojanja
Javite mi se na:
blue-unicorn@hotmail.com
Pišem o ljubavi jer je ona po meni smisao svega, života i općenito postojanja. Pri tome ne mislim samo na ljubav dečka i cure već i prijatelja, majke i djeteta. Ljubav je ono što nas pokreće i čini nas živim. Bol neuzvraćene ljubavi je nešto što nažalost dolazi u paketu. Jer, ljubav je nož s dvije oštrice. Ali ona bolja je vrijedne svega. Jer samo kad volimo i kad smo voljeni znamo da uistinu postojimo.
Shot at 2007-08-20
FEELINGS
Nothing more than feelings
Trying to forget life
Feelings of love
Tear drops
Rolling down on my face
Trying to forget life
Feeling of a love
Feelings
For all my life I feel it
I wish I have never met you girl
You will never come again
Feelings
Again in my arms
Feelings
Feelings like I have never lost you
Feelings like I have never have you
Again in my heart
Feelings
For all my life I feel it
I wish I have never met you girl
Albert Morisson
Pustite me da volim i biti ću sretna, oduzmite mi srce i uvenut ću.
Šta je sreća?
Probuditi se s osmjehom na licu i s još većim leći u krevet već unaprijed radujući se sljedećem jutru.
Život bez ljubavi je život kakav ja ne želim živjeti.
Bože, daj mi snage da volim i kad nisam voljena, da dajem i kad ne primam, da postojim čak i kad nikog nije briga.
Počne uvijek na isti način, glupom SMS porukom. Jedno glupo "Šta ima, kako si, ja sam". I još glupljim odgovorom "Nisam mislila da ćeš se javiti", da, kako da ne.
I sve tu počinje. Tim nekoliko glupih poruka, poruka na koje ti tijelo zadrhti, riječi na koje ti usne protrnu. Odjednom zvuk vlastitog mobitela doživljavaš na potpuno drugi način. Kad šuti mrziš ga, vičeš na njega, nervira te što ne zvoni, a onda kad zazvoni, a nije on....bacaš ga u agoniji. Isto tako, kad ti prenese njegove tople riječi, doživljavaš nešto posve drugo, nosiš ga svugdje sa sobom, ništa drugo nije bitnije.
A poruke se glupe. Ne prenose ono što bi trebale prenjeti. Prikazuju dvije budale koje ne žele reći ono što misle, ono što osjećaju. Dvoje sljepaca koji tapkaju u mraku, ne želeći se približiti dovoljno da im se lica osvjetle. Radije ostaju u mraku, prikriveni...teško je reći....izraziti... A osjećaji bujaju, postaju presnažni, poruke više nisu dovoljne a dvoje sljepaca se ne usuđuje na više. Snovi ubijaju, budnost donosi spoznaje, spoznaje da mobitel nije dobar prijenosnik, nije dovoljan.
I dogodi se sreća, jer njih jedino sreća može izbaviti....izlaze na hladnoću noći.
Ona drhti dok bira šta će obući, ništa nije dovoljno dobro, kosa joj ne valja. Stotinu pitanja joj prolaze glavom. Šta joj je ovo trebalo, možda je sve zabluda, možda ničega nema....
I predomišlja se, uvijek se predomišlja, želi se vratiti u sigurnost toplog kreveta, ali nešto jače ju u tome sprječava
Na koncu izlazi, hladni vjetar je umiva svojom oštrinom, ali ne smeta, samo pomaže. Vraća joj ono malo razuma što je imala. Drhti, ali nije joj hladno. Opet se predomišlja.
I onda....I onda ga ugleda....Sve staje. Nijedna misao joj se više ne zadržava u glavi, sve je isparilo, nema zvukova, nema ljudi koji prolaze, nema ničega, samo on. Samo on kako stoji i gleda ju, i tupavo se smješi, ali njoj je to naljepši osmjeh koji je ikada vidjela. Njoj su to naljepše oči koje ju tako pozorno promatraju,skidaju i ponovo oblače. Njoj su to najmekše ruke koje su ikada dotakle tajne njenog tijela...Nešto najljepše.
I prilazi mu, izgovara promuklo "Bok", sramežljivo spušta pogled ali ga on svojim baršunastim pogledom iznova digne.
I gledaju se...Šta je vječnost?
I svjesna je... povrjedit će je, jako...plakat će opet, trebala bi se okrenuti, otići i ne vratiti nikada.
A šta radi? Ostaje,. A mislila je da nema snage opet pokušati....
Nada je mač s dvije oštrice. Pomaže ti da nastaviš, da se boriš i ne posustaješ. Da živiš i raduješ se glupim detaljima. Da nastaviš tražiti.
No isto tako je upravo ona kriva za sve iste greške koje uporno radiš, misleći "bit će drukčije"
Nada je glavni krivac što je ona prva glupa SMS poruka uopće dobila odgovor....
