nedjelja, 28.10.2007.

aLoNe

Više ne znam što ću. . . Ne želim se osjećati kao prije ali to je neizbježno.
Svakim danom jedva čekam da se ujutro probudim i da krenem na vlak za školu.
Znam da u školi neću biti sama i to mi je jako drago. Nemam osjećaj da je nedjelja. Naravno vi ne znate zašto to ne osjećam. Svaki dan provodim u samoći. Starci su jedini s kojima pričam i koji su doma, iako ne tako često ali ipak. . . jučer sam se osjetila kao nekada. Puna sreće. Napokon okupile smo se nas 3. nakon punih 4 mjeseca. Osjetila sam onu toplinu prijateljstva, ali kako sve ne bi u mom životu bila idila. . .
Nisam imala o čemu pričat s njima. Obje imaju dečke i u ozbiljnim su vezama a tek su . .. uglavnom mlađe su od mene 2 god.
Počele su jedna po jedna pričati o njima. Smijale su se i blistale. A ja! Ja nisam imala o kome pričati. Osjećala sam se izgubljeno nekim dijelom. Nemojte pomisliti da sam ljubomorna što imaju dečke jer,. . . da hoću mogu biti sa mnogo njih al jednostavno. . .
I ono što se još dogodi je da sam ponovno sama. Svake nedjelje bile smo zajedno ili bar jedna od njih i ja a sada. . . i tako već 4 mj. Sama sam nedjeljama. Sjedim po cijele dane u sobi i razmišljam. Švrljam po netu, slušam pjesme koje me podsjećaju na sve što je prošlo. Kako me to ubija. . . uh. . . .al ono svaki dan mi je. ..
U srijedu će kao i svake godine biti Noć vještica. Znam da neće biti kao prije. Doći će mi kuma. .. to je jedino će mu se veselim. Znam da ćemo opet nas dvije uživati, zajedno piti možda kao i pretprošle godine na igralištu bježat od policije al. . . barem nešto. . . da ne budem tako. . .

subota, 06.10.2007.

Alone in darkness. . .

Baš kao i danas padala je kiša. Samo je datum bio drugačiji. Sjedila je sama na stanici i čekala društvo. Na lijevoj ruci imala je sat, na koji je neprestano gledala. Ljudi su prolazili. Sve joj se činilo tmurno. Ljudi puni briga, puni bola. Ugledala je staricu koja je prelazila cestu. Bila je nasmijana. Od svih mrzovoljnih lica ona je imala smiješak koji je zračio toplinom.
I dalje je čekala ali nitko nije dolazio. Stari činilo se kako su svi zaboravili na dogovor. Sjedila je i sjedila. Bila je spremna ustati i krenuti ali nešto ju je vuklo da ostane.
Spustila je glavu na koljena. Sjetila se zašto bi se osjećala usamljeno? Zašto bi dopustila da propadne ono što su planirali. Bio joj je rođendan ali naravno svi su zaboravili. Nakon toliko godina i toliko rođendana zašto da i ovaj provede u tuzi!
Podigla je glavu. Sa svojih smeđih oči obrisala suze i ponosno se nasmijala. Nasmijala se baš kao ona starica u prolazu. Osmijeh je zračio toplinom. Ustala je i krenula. Na raskrižju se zaustavila i nije znala kamo da krene. Zažmirila je i okretala se. Kroz zatvorene oči osjećala je svjetlost koja je dolazila sa uličnih lampa. Plava kosa lepršala je u svakom okretaju.
Zaustavila se i polako otvorila oči. Odredila je put. Sigurna u sebe hodala je osvijetljenim ulicama. Iz daljine čuo se smijeh. Ekipa se skupila oko škole. Pjevali su one stare pjesme. Krenula je ka njima. Što se više približavala glasovi su bili poznatiji.
Okrenuli su se prema njoj i tada je shvatila da su to tako zvani njeni prijatelji.
Povikali su njeno ime a ona je stajala. Osjetila je bol u srcu. Nešto kao da je udarilo tamo gdje najviše boli. Oči su zasjale i suza je krenula.
Par njih krenulo je prema njoj. A ona. . .ona se polako okrenula onako kao na povjetarcu. Još jednom pogledala prema njima i potrčala. Nije htjela da je nađu.
Trčala je kao nikada do sada.Osjećala se tako jadno,tako prevareno...

Ostala sam bez inspiracije . . . nastavak ću objavit kada ga napišem.
Pusa svima. . . .

ponedjeljak, 01.10.2007.

Yep this is ife

Godinu starija, a sve isto! Nije da nešto posebno očekujem ali bilo bi ljepo da mi se barem nešto onako dobro dogodi! dal tražim previše?
uvijek želim drugima dobro i vidim da su svi sretni. nadam se da ću i ja jednom biti.
ne žalim se sada kada ovo pišem, jer mogu reći da. . .mi je društvo puno pomoglo. svaki rođendan sam bila sama doma. starci kao i po obićaju rade. pamtim rođendane iz osnovne. svaki put oći su mi bile pune suza . . . ali ove godine samo su dvije suze pale.
napokon dogodilo se nešto što sam željela baš za rođendan. ne znam dal vam se akda dogodilo da osoba koja vam puno znači ne prića s vama, ajd da kažem najbolja frendica. to se odugovlači već npr.3 mj. izbjegava vaše kontakte. e pa ja sam poželjela da mi se ta osoba obrati.
dobila sam sms koji sam pročitala više puta. bio je to sms od nje. sjela sam na krevet i čudila se sama sebi. skupila sam hrabrosti i pozvala je kod sebe.
noć je pala i izgubila sam svaku nadu. vrata su se polako otvorila i začuo se glas. srce mi je ubrzano lupalo. htjela sam od sreće pustiti suzu, ali sam se suzdržala. ono što sam dugo ćekala događalo se i to baš na onaj dan koji mi je kao i svake godine sve manje značio.
samo sam se sjetila kako zbog običnog nesporazuma možemo izgubiti nešto važno.
ovih dana sjetila sam se i njega. prijatelja kojeg sam izgubila. sjetila sam se onih dana kada sam dolazila na stanicu a on je gledao u mene i smiješio se. joj tek onih dana u školi. svih onih šala. još nisam skupila hrabrosti i obrisala njegov broj iz mob. znam da mi se više nikad neće javiti, neće me pogledati svojim ljepim očima i nasmiješiti se. ali . . . teško mi je obrisati broj. njemu je uskoro trebo biti rođendan ali nažalost nije ga doživio. već 2 godine ga nema i mogu vam priznati nije mi lako. zašto uopće to pišem ? ?