|
|
...:::Marija:::...
...:::Girl of darkness:::...
...::::Ekonomistica:::...
...:::Balavac:::...
27.09'
4b. ekonomske
maturantica
I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here ...
When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me
Don't know what you're expecting of me
Put under the pressure of walking in your shoes
Can you forgive me again?
I don't know what I said
But I didn't mean to hurt you
I heard the words come out
I felt that I would die
It hurt so much to hurt you
Oprosti mi što ti ovo ne mogu reći u oči.
Oprosti mi jer drugačije ja neću moći.
Oprosti mi što sada drugoga volim.
Oprosti mi ja te molim.
Da te volim to je bila moja želja, ali
srce ne sluša, ono te voli….
Ali kao prijatelja.
(samo za njega, koji nije uspio dobiti moju ljubav.
Iako smo blizu a tako daleko znaj da imaš
Posebno mjesto u mom srcu. Volim te)
Sumrak se eto spušta čuje se zvona glas. .
žalosno pismo ti pišem rastanku našem
došao je čas.
U ruci pero mi drhti kao da želi reći,
Suza za suzom lije kao da nešto krije.
Zašto je tako moralo biti?
Zašto mladost mora da vene?
Zašto sada život ne napušta mene?
Tko je prvi izmislio ljubav?
Tko je prvi počeo voljeti?
Zašto nije pomislio da i ljubav može boljeti?
Opet. . . nakon toliko vremena...
baš kad sam mislila da sam te preboljela...
od bola sam zaplakala...
opet kiša iz očiju mi lije. . .
nitko ne zna kako teško mi je...
| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sjetit ces se jednog dana sto bio si mi u zivotu,
shvatit ces koliko si mi...znacio.
Jedne noci kada zuti ce mjesec past nad hladan grad
znat ces da nema me vise,
a shvatit ces da nitko te nikada...nije volio kao ato sam
te nekada voljela ja.Otici ces...na moj grob i uz zapaljenu
svijecu moliti za oprost,ali umjesto glasa mog sto
oprost ti daje,ti cut ces samo jecaje svoje i svoje suze
kako padaju po mojoj vjecnoj postelji
Nadam se da pitati tada ces sam sebe kako mogao
si pustiti da samo tako odem,kako mogao si
po zadnji put usne mi usnama dirati,a da to nisi radio
iskreno,a da to nisi radio jer si me volio.Digni se
tada,ljubavi jedina,i otidi uz pratnju tisine i
svojih koraka,hodaj polako,ne okreci se i
ne vracaj se jer tvoje me prisustvo...i mrtvu
boli.
od dana: 8.srpnja.2008 u 18:53 ima vas....
Boomp3.com
Get a Free Site Counter
Zabava i nagrade
The Darkness Inside
Killia
lady grenouille
Ivchy-kumica
Hypnoticc
Eric Corvus
2LUDAKUMA
Labia
black angel92
Magic dreams
_dark_angel_of_death
Bucik@....Luda Pitomačanka
nosen dahom sna
I will not make the same mistakes that you did,I will not let myself cause my heart so much misery,I will not break the way you did...You fell so hard,I've learned the hard way, to never let it get that far...
Možda misle da preuveličavam ali to je dio mene.
Možda sam sve umislila, ali tako je bilo.
Iako su bili uz mene u dobru i zlu nisu trenutno tu.
Potreban mi je samo mali zagrljaj da osjetim toplinu…
I kome da priznam kako mi je?
Nitko ne razumije.
Tko će mi reći dobro je ?
Nikoga nema.
Pitam se hoće li netko ustati i doći do mene!
Prazno je.
Zar je uzalud sve što sam činila?
Sva ona dobrota u meni, a sada….
Kada je najpotrebnije nema nikog!
Ima li smisla živjeti ovako?
Uz toliko tuge i ustajalih osjećaja. . .
Jednom ću stati i reći sve na glas.
Bojim se da taj dan neće doći.
Nitko neće slušati.
I ja ću kao i uvijek biti sama.
Sama u svijetu u kojem sam rođena.
Sama među ljudima koji su oko mene.
Sama….
Ali doći će dan kada će svi pomisliti na mene
I upitat se: Dali smo mogli pomoći?
A ja ću i dalje biti sama daleko od njih.
Umrla sam.. .
Večeras kad shvatila sam kakav si.
Umrlo je moje srce, koje te nekad toliko voljelo.
Umrla je moja duša koja je zbog tebe tolike
Godine patila.
Umrlo je moje tijelo…
Moje oči, koje bez tvojih pogleda više nemaju sjaj.
Moje usne, koje bez tvojih poljubaca ne vrijede ništa.
Umrlo je sve u meni, a ti ni ne shvaćaš koliku si mi bol
Nanio, za cijeli život me povrijedio.
Ali opraštam ti sve, štoviše, žalim te, jer ti ne znaš voljeti,
Ni ljubav primiti.
Sada idi iz mog srca iz moje duše dok moji snovi kao kule
U pijesku se ruše.
Ne želim zbog tebe više plakati i patiti, jer znam da jednog
Dana ću te zaboraviti.
I znaj da ne mrzim te, ja opraštam ti sve....
If we could see tomorrow
What of your plans
No one can live in sorrow
Ask all your friends
Times that you took in stride, their
Back in demand
I was the one who's washing
Blood of your hands
I got a
Heart full of pain
Head full of stress
Handful of anger
Held in my chest
Uphill struggle
Blood, sweat and tears
Nothing to gain
Everything to fear
Nikad se nemojte žrtvovati za druge, jer nikad ne znate dali bi oni učinili za vas!
Da to je savjet trebala ali. . . nitko nije bio tu kako bi mi to rekao.
Znam za prijatelje se treba žrtvovati ali samo ako su vrijedni toga. Znam da je bila vrijedan toga, i naravno ja nisam osoba koja ne bi pomogla ali ja sam ta koja je ostala kriva. Previše ljudi je upleteno u neke stvari i ja ostajem. Ja sam ta koja je kao sve uništila.
Puno puta sam se zaklela da neću više biti osoba koju svi mogu iskorištavati, ali ipak nije mi lako gledati prijatelje kako pate. Kada malo bolje razmislim, nitko nije bio uz mene kada je ON učinio nepravdu prema meni. Iskoristio me i ostavio. Samo sam dobila poruku kako me nije vrijedan, samo to. Uvijek se osjećam nekako ne mogu to ni izgovoriti. . . Možda iskorišteno?
Gledala sam jednu emisiju o poznatim ljudima. Bili su sebični i nakon jedne pogreške počeli su cijeniti ono što imaju. Možda ja sada cijenim previše ono što ne bih trebala. Opet se uvlačim u nešto što će mi pokvariti raspoloženje. Ma ustvari ko da se može još više pokvariti.
Osjećam kao da nikud ne pripadam. Svi se odvajaju. . . veseli me jedino što sam jučer shvatila da se neke samo neke stvari vraćaju u normalu. Dugo izbjegavanje Ivana promijenilo se. Sjedili smo kao i svake večeri i počeli smo pričati. Inače radili smo gluposti i odlučili smo napraviti još jednu, neću sad pričati koju da ne bi. . . ipak bili smo sami, mislila sam priča se sa mnom samo zbog toga, ali nije. Jučer smo kao nekad od sveg društva ostali Ivan,Ivan i ja.
Sjedili smo na starom mjestu, ja naravno u sredini. Osjećala sam se kao prije. Falilo mi je to. Opet kao nekad zezali smo se, smijali. Možda sam se tada osjećala kao da nisam napuštene.
Možda ću imati priliku doživjeti sve ono kao i prije.
Shot at 2007-08-13