...:::Girl of darkness:::...

...:::Marija:::...
...:::Girl of darkness:::...
...::::Ekonomistica:::...
...:::Balavac:::...
27.09'
4b. ekonomske
maturantica



I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here ...



Image Hosted by ImageShack.us



When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me


Image Hosted by ImageShack.us



Don't know what you're expecting of me
Put under the pressure of walking in your shoes



Image Hosted by ImageShack.us


Can you forgive me again?
I don't know what I said
But I didn't mean to hurt you

I heard the words come out
I felt that I would die
It hurt so much to hurt you




...::: Like a stone in the water:::...


Oprosti mi što ti ovo ne mogu reći u oči.
Oprosti mi jer drugačije ja neću moći.
Oprosti mi što sada drugoga volim.
Oprosti mi ja te molim.
Da te volim to je bila moja želja, ali
srce ne sluša, ono te voli….
Ali kao prijatelja.
(samo za njega, koji nije uspio dobiti moju ljubav.
Iako smo blizu a tako daleko znaj da imaš
Posebno mjesto u mom srcu. Volim te)




Sumrak se eto spušta čuje se zvona glas. .
žalosno pismo ti pišem rastanku našem
došao je čas.
U ruci pero mi drhti kao da želi reći,
Suza za suzom lije kao da nešto krije.
Zašto je tako moralo biti?
Zašto mladost mora da vene?
Zašto sada život ne napušta mene?
Tko je prvi izmislio ljubav?
Tko je prvi počeo voljeti?
Zašto nije pomislio da i ljubav može boljeti?




Opet. . . nakon toliko vremena...
baš kad sam mislila da sam te preboljela...
od bola sam zaplakala...
opet kiša iz očiju mi lije. . .
nitko ne zna kako teško mi je...

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Srpanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (8)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (15)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (9)
Siječanj 2007 (9)
Prosinac 2006 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


KomeNtari ..Visish/Nevidish

by °°LiL BuT EviL°°

...:::Girl of darkness:::...

Image Hosted by ImageShack.us


Sjetit ces se jednog dana sto bio si mi u zivotu,
shvatit ces koliko si mi...znacio.
Jedne noci kada zuti ce mjesec past nad hladan grad
znat ces da nema me vise,
a shvatit ces da nitko te nikada...nije volio kao ato sam
te nekada voljela ja.Otici ces...na moj grob i uz zapaljenu
svijecu moliti za oprost,ali umjesto glasa mog sto
oprost ti daje,ti cut ces samo jecaje svoje i svoje suze
kako padaju po mojoj vjecnoj postelji
Nadam se da pitati tada ces sam sebe kako mogao
si pustiti da samo tako odem,kako mogao si
po zadnji put usne mi usnama dirati,a da to nisi radio
iskreno,a da to nisi radio jer si me volio.Digni se
tada,ljubavi jedina,i otidi uz pratnju tisine i
svojih koraka,hodaj polako,ne okreci se i
ne vracaj se jer tvoje me prisustvo...i mrtvu
boli.



od dana: 8.srpnja.2008 u 18:53 ima vas....




Boomp3.com



Free Site Counter
Get a Free Site Counter





Zabava i nagrade

The Darkness Inside

Killia

lady grenouille

Ivchy-kumica

Hypnoticc

Eric Corvus

2LUDAKUMA

Labia

black angel92

Magic dreams

_dark_angel_of_death

Bucik@....Luda Pitomačanka

nosen dahom sna


Image Hosted by ImageShack.us



I will not make the same mistakes that you did,I will not let myself cause my heart so much misery,I will not break the way you did...You fell so hard,I've learned the hard way, to never let it get that far...


Image Hosted by ImageShack.us



Možda misle da preuveličavam ali to je dio mene.
Možda sam sve umislila, ali tako je bilo.
Iako su bili uz mene u dobru i zlu nisu trenutno tu.
Potreban mi je samo mali zagrljaj da osjetim toplinu…
I kome da priznam kako mi je?
Nitko ne razumije.
Tko će mi reći dobro je ?
Nikoga nema.
Pitam se hoće li netko ustati i doći do mene!
Prazno je.
Zar je uzalud sve što sam činila?
Sva ona dobrota u meni, a sada….
Kada je najpotrebnije nema nikog!
Ima li smisla živjeti ovako?
Uz toliko tuge i ustajalih osjećaja. . .
Jednom ću stati i reći sve na glas.
Bojim se da taj dan neće doći.
Nitko neće slušati.
I ja ću kao i uvijek biti sama.
Sama u svijetu u kojem sam rođena.
Sama među ljudima koji su oko mene.
Sama….
Ali doći će dan kada će svi pomisliti na mene
I upitat se: Dali smo mogli pomoći?
A ja ću i dalje biti sama daleko od njih.


Image Hosted by ImageShack.us


Umrla sam.. .
Večeras kad shvatila sam kakav si.
Umrlo je moje srce, koje te nekad toliko voljelo.
Umrla je moja duša koja je zbog tebe tolike
Godine patila.
Umrlo je moje tijelo…
Moje oči, koje bez tvojih pogleda više nemaju sjaj.
Moje usne, koje bez tvojih poljubaca ne vrijede ništa.
Umrlo je sve u meni, a ti ni ne shvaćaš koliku si mi bol
Nanio, za cijeli život me povrijedio.
Ali opraštam ti sve, štoviše, žalim te, jer ti ne znaš voljeti,
Ni ljubav primiti.
Sada idi iz mog srca iz moje duše dok moji snovi kao kule
U pijesku se ruše.
Ne želim zbog tebe više plakati i patiti, jer znam da jednog
Dana ću te zaboraviti.
I znaj da ne mrzim te, ja opraštam ti sve....

...:::Girl of darkness:::...

Image Hosted by ImageShack.us



If we could see tomorrow
What of your plans
No one can live in sorrow
Ask all your friends
Times that you took in stride, their
Back in demand
I was the one who's washing
Blood of your hands


Image Hosted by ImageShack.us



I got a
Heart full of pain
Head full of stress
Handful of anger
Held in my chest
Uphill strle
Blood, sweat and tears
Nothing to gain
Everything to fear

četvrtak, 28.06.2007.

+samo jedan korak+

Hladna soba. Ona sama! Sjedila je u kutu spustivši glavu na koljena. Osjećala je strah kao nikada do sada. Nije mogla opisati taj osjećaj. Bilo je toliko boli, toliko prijezira. . . .
Čula je korake koji su dolazili prema vratima sobe. Osjećala je napetost i iščekivala je ulazak osobe čije je korake čula. Mislila je to je on. Svemu je kraj. Vrata su se otvorila i ona je podigla glavu. Oči su joj bile pune suza, lice crveno, a ispod očiju vidjela se razmazana olovka koju je imala na očima. Pogledala je prema vratima ali. . .ali nikoga nije bilo! Ustala je i krenula . Htjela mu je reći koliko joj je žao. Znala je da varanje donosi posljedice, ali bilo je jače od nje.
Obukla je crnu jaknu. Uzela je maramice sa stola . . . bila je spremna priznati sve. Priznati ono što je učinila a da nije bila ni svjesna. Bila je spremna na ono što ju čeka. Nadala se da će joj oprostiti, ali nešto joj je govorilo da ne očekuje nemoguće. Griješila je i htjela je to riješiti.
Htjela se promijeniti. . .ali to je ono što je ona htjela.
Izišla je iz kuće. Zastala je ne tren i duboko udahnula. Bila je spremna. Sad ili nikad.
Prolazila je kroz uličicu. Kao da ulazi u tunel koji nema kraja. . . svjetla su bila oko nje ali činilo joj se kao da ulazi u sve veći mrak. Tama je prolazila kroz njenu krv. Osjećala je udarce srca kao nikad prije.
Koraci su ponovno kretali prema njoj. Nije vidjela nikoga, ali osjetila je prisutnost druge osobe. Nepoznate osobe. Produžila je korake i ubrzala ali činilo se kao da je nešto vuče. Snažan stisak osjetila je na licu. Snažna ruka prekrila joj je usta i primila je.
Odupirala se ali bio je jači. Odvukao ju je u park. Bacio na tlo, a ona je vrištala. Nitko je nije mogao čuti. Legao je na nju a ona se pokušavala osloboditi. Boljelo je. Sjetila se svih trenutaka koje je samo jednom prevarom uništila. Tuga, bol, krivnja . . . sve se pojavilo u istom trenutku. Otvorila je oči i pogledala mu lice sa suzama u očima. Bio je . .. bio je to. . .
Završetak njenog života. Zaklopila je oči i tako ostala ležati. . .
A samo je htjela priznati. . .

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Primijetila sam kako se počinjem mijenjati. Ne želim to ali stvarno to slučajno radim. Shvatila sam sa neki događaji jako utječu na moje JA. Više nisam sigurna u sebe. Možda sve ono što mi se događalo. . .
Ivan utječe na mene. Osjećam se krivom što mu ne mogu uzvratiti osjećaje koje on osjeća prema meni. Teško mi je i zaista ne znam dal mi je ikad bilo tako.
Možda u nekim situacijama, ali. . . Svaki dan idemo zajedno na vlak. Idemo na praksu, ali nije više kao prije. Sve bih dala da me samo pogleda. Da opet vidim njegov smiješak koji mi je upućivao kada me vidio. Nije ništa kao prije, a to ostavlja trag na meni. Znam kako mi je bilo kada se nismo pričali neko vrijeme bilo mi je teško, ali ovo je nešto neopisivo. Ne znam koju bi riječ ili rečenicu napisala za ovaj osjećaj. Mislim da sam samo korak bliže uništenju svog života. Nitko nije do sad utjecao tako na mene, čak ni Dario a to ne bi tek tako rekla. Sad sam ga zaista izgubila.
Javljaju mi se oni koji bi me uništili, a ja samo što ne učinim nešto kako bi to i ostvarila.
Neki su primijetili da se mijenjam. Imam potrebu da nosim crno. To najbolje izražava moju unutrašnjost. . .


Free Image Hosting at www.ImageShack.us



| Just Say SomeThiNg (9) | PriNt sOmeThinG | # |

srijeda, 27.06.2007.

evo samo da probam malo slikica stavit pa ću neke svoje. . .



| Just Say SomeThiNg (12) | PriNt sOmeThinG | # |

četvrtak, 21.06.2007.

ekipa

Došao je i taj dan! Dan kada završavaju i ovu školsku godinu,. . . Napokon! !
Sms poruke su stizale an sve strane. . . Naravno nisu mogli ni dan jedni bez drugih, bila je to odlična ekipa. . . Nisu išli u iste škole ali bili su jako povezani, možda i previše, ali za prijateljstvo to je bilo savršeno! Dogovorili su se da će te večeri slaviti uspješnu školsku godinu, iako im ocijene nisu bile pretjerano dobre! Bližila se večer a oni su već trpali potrebne stvari u torbe. . . Svi su se žurili kako ne bi došli zadnji. . . Počelo je!
Sjeli su oko vatre koju su upalili „kako ih ne bi komarci grizli“.
Točili su vino i sok u čaše, jer što je fešta bez malo alkohola! Nevjerojatno je kako su svi bili sretniji i zabavnije nego prije! Nije dugo trajalo!
Došao je Dario. Nitko ga nije podnosio zbog svoje umišljenosti kako je savršen, i naravno zbog ostalih stvari koje je učinio, a pogotovo Mariji! Ona je u trenutku kada je došao ispustila čašu. Svi su zašutjeli a on je pogledao prema njoj. Upitao je dali mogu popričati. Svi su u iščekivanju gledali sljedeći korak. Ustala se i krenula prema njemu. Rekla je samo na kratko!
Otišli u sa strane i počeo je onaj bolan razgovor. . .
Kao i inače govorio joj je kako želi ponoviti sve ono što je bilo. Onu savršenu vezu koju su imali obnoviti i krenuti dalje. Blijedo je gledala u njega, u njegove smeđe oči! Znala je da su to samo prazna obećanja. On je kao i inače htio biti dio tog savršenog društva a znao je da mu je ona ulaznica, jer tko je sa njom upada u taj kako su nazivali „klub“.
Slušala je njegove riječi i znala je da može reći ne. Po prvi put osjećala je ponos od boli koju je prije doživjela. Znala je da ima podršku od Marka koji je nažalost bio odsutan te večeri.
Vatra je sve jače gorjela a svi su iščekivali sljedeći korak. . .
Odbila ga je. Njegov ego bio je povrijeđen. Nije mogao dopustit da ga ona za koju je mislio da je može imati kada se sjeti odbije. Uh kako je to boljelo. . .
Vratio joj je! Otišao je, a ona se nije vračala. Ivan se ustao i krenuo da vidi gdje je ali pojavila se. Laganim koracima stupala je prema njima. . . Oči su joj sjale kao krijesnice u noći! Sjela je na mjesto pored vatre koje je bilo hladno! Pitali su što je, a ona je šutjela.
Nešto nije bilo u redu. . . Spustila je glavu, a Ivan ju je podigao. Bila je uplakana. Na licu imala je mrlju krvi. Gledali su u nju i pitali što je bilo ali on je šutjela. Nasmiješila se, što nitko nije očekivao. Usnica je bila rasječena. Nije htjela popustiti nije htjela a ovako je završila. Nije joj ljubav ništa značila. Rekla je i da me udario pred svima ne bi boljelo. Htjela je po svome ma koliko boljelo i koštalo tako je i učinila. . . Svima se vidio sjaj u očima.
Okupili su se oko nje, i zagrlili. Voljela je ali nije htjela patiti.
Dečki su međusobno šaputali. Dogovarali su se kako će ga uništiti,ali ona ne smije znati. Javili su Ivanu. Bio je ljut kao nikad, htio je biti pored nje ali . . .to nije bilo moguće. Dečki su sjeli na motor krenuli su za Dariom. Marija je shvatila što se događa, ustala se i počela bježati. Mislila je ako nestane da se neće dogoditi nešto što bi moglo povrijediti bilo koga.
Ana ju nije mogla zaustaviti. Primila je mobitel i čula glasan zvuk guma koje su u velikoj brzini naglo zakočile. Pao joj je mobitel iz ruke, i potrčala je prema cesti. Molila se samo da to nije. . .ali . . . Također i dečki su se vratili i krenuli istim putem.
Dotrčali su, nije se ništa vidjelo. Krenuli su pred auto a tamo . . . tamo je ona ležala. Mrtva!
Stajali su nepomično, zaleđeni. Krenuli su prema njenom nepomičnom tijelu ,dozivajući njeno ime, ali nije ih čula. Dario se vratio. Zaustavio se da pogleda što se dogodilo. Krenuo je k Mariji da ju traži za oprost, a vidio ju je kako leži. Svi su se ustali i pogledali ga svojim očima koje su izgarale mržnjom. . .
Okrunio se i otišao. . . Noć koja je trebala biti nešto jako ljepo, provedene u druženju. . .postala je tragedija! Došao je i pogreb. Svi su stajali u crnome uplakani, a Dario je stajao iza drveta i promatrao kako je spuštaju u hladan grob. Htio je da je on bio na njenom mjestu, ali sada je sve već bilo gotovo. Više nije bila ona ekipa kao nekad

Image Hosted by ImageShack.us



| Just Say SomeThiNg (11) | PriNt sOmeThinG | # |

utorak, 19.06.2007.

I'm back

Prošlo je dosta vremena nakon mojeg zadnjeg javljanja.
Jučer nam je bio zadnji dan škole, a toga nismo ni bili svjesni! Popili smo zadnje piće i zabavljali se! Upravo slušam mjuzu i jedna za drugom dolaze tužne pjesme. . . Počinje moja nova depra. Iskoristit ću to za pisanje nove priče. Već dugo nisam imala toliko inspiracije pa. . . Dakle ljudi čujemo se. . .



| Just Say SomeThiNg (7) | PriNt sOmeThinG | # |

utorak, 05.06.2007.

Kiša

Kiša polagano pada a ja opet krenula u pohod razmišljanja o životu. Prešlo mi je to u naviku. .
Ah barem nešto. Zašto je život tako kompliciran? Da barem znamo odgovor na to pitanje ali nitko ne zna. Barem tako mislim. Postoje tolike suprotnosti koje se mogu danima opisivati. Kao tama i svijetlo! Pravi primjer. Kada nešto želim započeti netko je uvijek tu da bi učinio suprotno. Moji pokušaji da učinim nešto bolje spriječeni su. Raspad jednog prijateljstva ako to tako mogu nazvati nije spriječen. Zašto kada nešto želimo zamijeni svoje pravo značenje. Izgubi smisao. Često mi se ovih dana dogodi da kada nešto počnem drugi završe umjesto mene.
Jeli to sudbina. . . Tko uopće zna što je sudbina. Za neke stvari je prekasno.
Prisjećam se svih stvari koje sam učinila i zbog kojih mi je žao, a i zbog kojih mi je drago.
U životu nam se dogodi da nesvjesno radimo stvari koje utječu na našu okolinu, a nitko nas ne upozorava. To bi trebalo prestati. Nitko ne želi svojim ponašanjem izazvati mržnju, osječaj tuge i depresije koji svi osjećamo.
Kad malo bolje razmislim zašto sam ja uopće ponekad u depresije? ? ? Mislila sam to je zbog vremena i stvari koje sam ja učinila, ali ne to nije tako! Nakon svakog incidenta sa frendicama, u školi pod odmorima. . . raste moja napetost i onaj osjećaj kada poželim da me nema. Ipak nisam ja kriva. Okolina prenosi sve pozitivno i negativno na nas. Kada je netko tužan i ja sam, a to se mene ni ne tiče. Mislila sam ja sam kriva zbog svih svađa u društvu ali nisam. Ja sam samo kriva što nisam prije shvatila neke stvari.
Moje depresije bile su posljedice ljudi koji ne mare za ljude poput mene. Svi misle samo na svoj bolji život,svoju sreću, a nas zaboravljaju. Nisu svi bezosjećajni kao neki.
Ponekad se osjećam kao da padam u tamnu provaliju koja nema kraja. Oko mene se čuju uzdasi tuge, plača. . . . to budi onu dubinu mojih osjećaja koji su preosjetljivi.
Mogu zahvaliti što nisam prodala svoju dušu i svoj ponos koji još držim u sebi, za razliku od nekih. Promatrala sam malo ljude u školi. Svi se druže u nekim grupama.
Ima ih raznih: štreberi, bogataši, šminkeri te ostali koje ni ne želim nabrajati. Jedni protiv drugih rade urote a zapravo su svi isti.
Još mi je ta slika u glavi ali ja ostajem pri svojem mišljenju. Ne biram prijatelje po izgledu već po njihovoj unutrašnjosti. Vanjski izgled najčešće vara, možda oni koji su uvijek nasmijani i ponižavaju nisu ono kako izgledaju. Mislim da je to samo maska koja sakriva njihovu tugu s kojom se ne mogu nositi. . .
Ma dosta sad o tome jer inače ću se raspisati malo previše. A moram napisati ono što osjećam u tom trenutku. Ovih dana nakon skandala u nedjelju sa „frendicom“ počelo je sve ići na bolje. U nedjelju je većina stala na moju stranu što mi je dalo snagu da idem dalje, čak i ljudi za koje se nisam ni nadala. Mogu ponosno objaviti da sam postala novinarka za školske novine Strukovnjak. A i još nešto sa čime se ponosim je da će svaki put izaći jedna od mojih priča koje sam napisala. Jučer sam pričala sam frendom (Ivanom 2) i odlučili smo da ćemo otvoriti zajednički blog u srijedu. . ipak ne idemo u školu u četvrtak pa. . . Ne znam ni sama o čemu će biti ali. . .bit će i za cure i za dečke. Tko zna, vidjet ćemo još. U petak odlazim u Zagreb polagati engleski. Idem na tečaj već 6 godina pa moram polagati za Cambridge. Ako položim sve vas častim sa pićem. . .he he! Btw u nedjelju imamo vatrogasno natjecanje a o rezultatima ču obavijestiti na blogu od DVD-a Vukosavljevice koji će se otvoriti. Odlučila sam napisati nešto napokon o sebi pa evo u boxu. Pusa! Volim vas sve.



| Just Say SomeThiNg (17) | PriNt sOmeThinG | # |

subota, 02.06.2007.

The voice of me

Malo ću se odmoriti od pisanja priča.
Ipak imala bih tema koje bi mogla obraditi, ali preteško mi je.
Frendica mi je bila na blogu i vidjela je post o prijateljima koji su me izdali. Ispričala mi se. Rekla sam da se ne radi o njoj jer nisam imala snage. To je problem kod mene. Ne mogu reći nekome loše što mislim o njemu. Ali drugi govore o meni.
Opet prijatelji. . . pa svijet se vrti oko njih, jer su bitni u našim životima, ali jesmo li mi bitni u njihovim? ? ?
Pitanje je to koje me proganja ovih dana. Istina se ponekad otkrije kao što sam i ja otkrila. Jedna od frendica koja me povrijedila nije kao prije.
Dvoličnost- to je njezin problem. Mislila sam da joj mogu reći sve ali već duže vrijeme to nije tako. Bahatost, oholost, zavist, ljubomora. . . to prevladava kod nje.
Osjećam se krivom, ali ja sam žrtva.
Ponašam se prema njoj kao i prema drugima. Ne želim glumiti neke face koje bi ih usrećile, već sam onakva kakva jesam, ali to nije dovoljno. Ne znam točno je li problem u meni ili u njoj. Njezine riječi o meni koje priča pred svima samo ne kada sa ja pored nje, potakle su me na razmišljanje o tome kakva sam ja osoba zaista.
Ponekad sam sretna,a ponekad u depri. . .dobro više u depri ali tko nije. Zašto svima s kojima se družim ne smeta moje ponašanje a njoj da.
Željela sam svima ugoditi i biti onakva kakva njima odgovaram. Slučajno sam se promijenila. Počela sam raditi ono što ne smijem. Škola je bila katastrofa. Povukla sam se u sebe. A zatim nisam imala nikog osim sebe. Teško mi je bilo, ali neki su govorili da sam se promijenila na bolje, ali oni koji me stvarno poznaju vidjeli su moj problem.
Nisam izlazila i pisala sam samo dnevnik u kojem su bile moje boli, razočaranja, kao i moj prvi post koji sam napisala. Većinu svoje boli sam prenijela na postove koje sam objavila i koje ste pročitali, samo što ja na kraju nisam umrla. Evo tu sam živa, a opet nesretna.
Trenutačno se osjećam jednostavno slomljena na tisuće komadića.
Po svemu što čujem nisam dobra osoba. Ili si to samo umišljam.
Kako starim život mi postaje katastrofa, i želim se vratiti u one godine gdje sam bila sretna i gdje je bio on. Moj prijatelj. Možda je i to utjecalo na mene. Pa da vam malo objasnim:
Prije 2 godine na badnjak javili su mi jednu vijest koja je probudila u meni nešto što je dugo čučalo zatvoreno. Javili su mi da mi je prijatelj umro. (poginuo) od tog dana tuga i samoća su prevladale u meni. Željela sam do sad ostati optimistična ali nije mi lako. To je moj grijeh. Više ne mogu razmišljati pozitivno. Kada dođem u društvo mnogima se pojavi osmijeh na licu što me vide, ali nije to to. Nema onog osmijeha što bi rado ponovno vidjela. Nema onog lika koji bi došao na stanicu i prišao mi. Nema njega. Ne znam zašto to pišem ali imam potrebu za time. Pokušavam čuvati prijatelje jer ih ne želim izgubiti zbog tuđih pogrešaka. A sada oni za koje sam mislila da me cijene okreću mi leđa.
Možda sam to i zaslužila ali da barem znam u čemu griješim.
Znam da postoje ljudi koji me istinski vole.
Evo prije dva dana sam opet doživjela ono: u osnovnoj najbolji prijatelj mi je rekao da me voli, i kao što su postovi o ljubavi govorili, bili smo dugo zajedno ali nije uspjelo. . . 4 godine voljeti ga bilo je jako bolno. . . a sada ponovno mi se to događa. Najbolji prijatelj, dakle jedan od Ivana rekao mi je da me voli. Šok mi je bio kad sam to čula. Rekao je da sam od svih nešto posebno. Ne kao drugi već sasvim drugačija. On je rekao nešto pozitivno u meni, a sad kako će to prijateljstvo završiti ne znam, nadam se da se neće promijeniti.



| Just Say SomeThiNg (9) | PriNt sOmeThinG | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se