|
|
...:::Marija:::...
...:::Girl of darkness:::...
...::::Ekonomistica:::...
...:::Balavac:::...
27.09'
4b. ekonomske
maturantica
I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here ...
When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me
Don't know what you're expecting of me
Put under the pressure of walking in your shoes
Can you forgive me again?
I don't know what I said
But I didn't mean to hurt you
I heard the words come out
I felt that I would die
It hurt so much to hurt you
Oprosti mi što ti ovo ne mogu reći u oči.
Oprosti mi jer drugačije ja neću moći.
Oprosti mi što sada drugoga volim.
Oprosti mi ja te molim.
Da te volim to je bila moja želja, ali
srce ne sluša, ono te voli….
Ali kao prijatelja.
(samo za njega, koji nije uspio dobiti moju ljubav.
Iako smo blizu a tako daleko znaj da imaš
Posebno mjesto u mom srcu. Volim te)
Sumrak se eto spušta čuje se zvona glas. .
žalosno pismo ti pišem rastanku našem
došao je čas.
U ruci pero mi drhti kao da želi reći,
Suza za suzom lije kao da nešto krije.
Zašto je tako moralo biti?
Zašto mladost mora da vene?
Zašto sada život ne napušta mene?
Tko je prvi izmislio ljubav?
Tko je prvi počeo voljeti?
Zašto nije pomislio da i ljubav može boljeti?
Opet. . . nakon toliko vremena...
baš kad sam mislila da sam te preboljela...
od bola sam zaplakala...
opet kiša iz očiju mi lije. . .
nitko ne zna kako teško mi je...
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sjetit ces se jednog dana sto bio si mi u zivotu,
shvatit ces koliko si mi...znacio.
Jedne noci kada zuti ce mjesec past nad hladan grad
znat ces da nema me vise,
a shvatit ces da nitko te nikada...nije volio kao ato sam
te nekada voljela ja.Otici ces...na moj grob i uz zapaljenu
svijecu moliti za oprost,ali umjesto glasa mog sto
oprost ti daje,ti cut ces samo jecaje svoje i svoje suze
kako padaju po mojoj vjecnoj postelji
Nadam se da pitati tada ces sam sebe kako mogao
si pustiti da samo tako odem,kako mogao si
po zadnji put usne mi usnama dirati,a da to nisi radio
iskreno,a da to nisi radio jer si me volio.Digni se
tada,ljubavi jedina,i otidi uz pratnju tisine i
svojih koraka,hodaj polako,ne okreci se i
ne vracaj se jer tvoje me prisustvo...i mrtvu
boli.
od dana: 8.srpnja.2008 u 18:53 ima vas....
Boomp3.com
Get a Free Site Counter
Zabava i nagrade
The Darkness Inside
Killia
lady grenouille
Ivchy-kumica
Hypnoticc
Eric Corvus
2LUDAKUMA
Labia
black angel92
Magic dreams
_dark_angel_of_death
Bucik@....Luda Pitomačanka
nosen dahom sna
I will not make the same mistakes that you did,I will not let myself cause my heart so much misery,I will not break the way you did...You fell so hard,I've learned the hard way, to never let it get that far...
Možda misle da preuveličavam ali to je dio mene.
Možda sam sve umislila, ali tako je bilo.
Iako su bili uz mene u dobru i zlu nisu trenutno tu.
Potreban mi je samo mali zagrljaj da osjetim toplinu…
I kome da priznam kako mi je?
Nitko ne razumije.
Tko će mi reći dobro je ?
Nikoga nema.
Pitam se hoće li netko ustati i doći do mene!
Prazno je.
Zar je uzalud sve što sam činila?
Sva ona dobrota u meni, a sada….
Kada je najpotrebnije nema nikog!
Ima li smisla živjeti ovako?
Uz toliko tuge i ustajalih osjećaja. . .
Jednom ću stati i reći sve na glas.
Bojim se da taj dan neće doći.
Nitko neće slušati.
I ja ću kao i uvijek biti sama.
Sama u svijetu u kojem sam rođena.
Sama među ljudima koji su oko mene.
Sama….
Ali doći će dan kada će svi pomisliti na mene
I upitat se: Dali smo mogli pomoći?
A ja ću i dalje biti sama daleko od njih.
Umrla sam.. .
Večeras kad shvatila sam kakav si.
Umrlo je moje srce, koje te nekad toliko voljelo.
Umrla je moja duša koja je zbog tebe tolike
Godine patila.
Umrlo je moje tijelo…
Moje oči, koje bez tvojih pogleda više nemaju sjaj.
Moje usne, koje bez tvojih poljubaca ne vrijede ništa.
Umrlo je sve u meni, a ti ni ne shvaćaš koliku si mi bol
Nanio, za cijeli život me povrijedio.
Ali opraštam ti sve, štoviše, žalim te, jer ti ne znaš voljeti,
Ni ljubav primiti.
Sada idi iz mog srca iz moje duše dok moji snovi kao kule
U pijesku se ruše.
Ne želim zbog tebe više plakati i patiti, jer znam da jednog
Dana ću te zaboraviti.
I znaj da ne mrzim te, ja opraštam ti sve....
If we could see tomorrow
What of your plans
No one can live in sorrow
Ask all your friends
Times that you took in stride, their
Back in demand
I was the one who's washing
Blood of your hands
I got a
Heart full of pain
Head full of stress
Handful of anger
Held in my chest
Uphill struggle
Blood, sweat and tears
Nothing to gain
Everything to fear
Forsirali su je! Htjeli su da bude posebna, savršena! Brinuli su se samo za njenu školu. Samo za to! Nisu marili za njene osjećaje, želje . noćima je gledala prijatelje kako zajedno provode noći u smijehu i pjesmi. Nisu znali kako bi joj pomogli. Kada nikog nije bilo i kada bi svi već spavali izašla bi van iskradajući se iz kuće! Šetala je ulicama i promatrala sve u sjaju svjetiljki na stupovima. Maštala je o svijetu u kojem bi svi bili slobodni čak i ona! Znala je da pripada nekamo ali. . . Kamo? Kome? Šetnja ju je promijenila. Vidjela je osobu u daljini. Po mraku kretala se prema njoj. Tko li je to? Približavalo se a nju je obuzela jeza. Postalo je hladno! Došao je od nje. Nikad prije se nisu vidjeli. Obučen u crno, tetovaža kao narukvica na ruci. Upitao je što radi sama u sred noći! Odgovorila je uplašeno. Bojala se!
Srce je ubrzao lupalo, ali osjetila ej nešto kao nikad prije. Osjećala se sigurno. Prvi put u svom jadnom životu. Htjela je pobjeći ali srce nije dalo. Sjeli su na klupu. Pogledi su im se sreli. Vidio se samo sjaj u očima. Pričali su dugo. . . teme su proizlazile same od sebe. Oslobodila se kao nikad prije nikome. I to sve osobi koju ni ne poznaje. Sati su prilazili i bilo je vrijeme za povratak kući. Bio je ljubazan i dopratio ju je do kuće. Stigli su i oprostili su se. Mislila je da ga neće više vidjeti. Nije mogla spavati. Svake noći je izlazila i niko je nije vidio. Htjela je biti sa njim. Potajno su se nalazili. Sve to se pretvaralo u nešto veliko! Vjerovala je sebi da čini pravu stvar. Imala je priliku da se prepusti, uživa u životu napokon. Bili su suprotnost. Ona poput anđela a on sasvim suprotno. Kao crno i bijelo! Oboje su bili svjesni svojih postupaka. Prepustili su se. Predložio je bijeg od svih. Bila je spremna samo su čekali da završi školu. Trajalo je malo duže otkad su se upoznali. Otkad su progovorili i osjetili ono. . . promijenila se, prijatelji su odmah shvatili. Roditelji kao ni obično nisu brinuli o njenoj sreći! Uništavali su je! Osjećala se kao lutka! Samo je on bio taj koji je uvijek bio uz nju. Došla je jednog dana kući umorna poslije škole. U kući je bio čovjek nepoznata lica. Lice mu je bilo puno gorčine i bora. Sjela je. Otac je primio na ruke novac, a majka je zaplakala. Još uvijek je sjedila i promatrala što se događala. Okrenula se i vidjela putne torbe, a u njima njezina odjeća. Majka je pogledala u nju. Prodali su je. Zar je nimalo nisu voljeli? Što im je ona kriva? Daju je čovjeku kojeg ni ne poznaju. Jesu li mislili na nju? Na njezine osjećaje? Primili su je čvrsto da ne pobjegne i odveli je u auto. Plakala je i odupirala se. Misli su joj letjele ka njemu. U tom trenutku naišao je on. Pokušao je spriječiti to. Bezuspješno. Veselo su objavljivali svatove. On je patio kao i ona. Došao je i taj dan. Crkva puna ljudi. Nije htio ostati bez nje, kao ni ona bez njega. Obukla je bijelu vjenčanicu,napisala pismo, a zatim stavila i bijeli veo. Pogledala je prema vratima, i vidjela da je čekaju. Pismo je bacila kroz prozor. Znala je da će doći. Postao je dio nje, ali morala se odvojiti od njega. Došla je do crkve,a on je za to vrijeme čitao pismo. Trčeći je krenuo prema crkvi da je spriječi. Ona je već ležala. Tuga ju je prevladala. Ležala je u bijeloj haljini, još uvijek živa ali u mukama. Došao je i kleknuo. Primio je u naručje. Pogledi su se kao prvi put opet sreli. Čvrsto ju je zagrlio, šapnula mu je na uho da ga voli. Najednom svi su zašutjeli i čule su se njene posljednje riječi. Nasmiješila se i rekla: oprosti! Ne ubijam samo sebe već i malog anđela. Izgovorila je to i oči su se zaklopile. Nije ih više otvorila. Umrla je! Sa sobom je odnijela i dijete koje je nosila. Koje je bilo znak ljubavi! Iako mrtva izgledala je poput anđela u bjelini i nježnog lica sa osmjehom.