srijeda, 28.03.2007.

Hey ljudi

Danas mi je relativno dobar dan, osim što pada kiša! ! Doma sam došla u 4 i kao trebala bi štrebati ali ne da mi se. . . Još samo ovu godinu idem na engleski i gotovo je. Neću dolaziti tako kasno doma!
Čim sam ušla u kuću susjeda je došla. Kako je samo naporna. . . Svaki dan dolazi a ja nemam srca reć da mi smeta! ! I tako ljepo sad trpim! Još nas je i na večeru pozvala a ja ču se pravit da me zub boli ili nešto drugo. He he! Joj moram zahvaliti svima vama koji su mi davali svijete. Puno su mi pomogli! Iako ipak mi je još malo :-( ! A ne znam sve će biti kasnije ok. Nadam se! Pozitivno ću misliti ako ću uopće moć misliti! Drago mi je što u školi imam potporu koja mi neizmjerno znači! Život se neprestano okreće. . .
Odlučila sam podijeliti sa vama jednu "pjesmu" ako se tako može nazvati. Jedan dečko ju je napisao samo za mene, ali rekao je da nije dovršena, a i nema baš smisla ipak evo je:





Plakali smo držeći se za ruke,
dok se mjesec smiješio nad gradom.
Kleo sam se vračajuć se tebi,
voljet ću te vječno ali kradom.
Oboje smo ove noći znali da susreta
više neće biti.
Dok ku srcu gorjela je želja.
Život će nas jednom sastaviti.
Još sa starom željom život živim,
nek te meni vrati pjesmom ovom.
Nek ponovo u noći blistaju oći tvoje
boje kestenova.
Oči tvoje boje kestenova ne daju mi
da te zaboravim.
Čekajuć te vrijeme čini svoje.
Tebe nema ja polako starim. . .




Još ni danas ne vjerujem u tu pjesmu, a dobila sam je prije 1-2 mj od meni jako važne osobe. Govorili li pjesma da me stvarno voli??? Ma nije moguće pogotovo ne sada nakon svega!
Zaboavio je sve što smo davno rekli, ali moj ponos je ostao barem djelomično

utorak, 27.03.2007.

Jaka potpora!

Danas sam dobila jaku potporu koja mi je puno značila!
Pričala sam sa curama o jednoj temi i došli smo na mene. . . Ispričala sam im teška srca kako sam iskorištena! Zbunjeno i u strahu su me gledale, a oči su im sjale. . . Završila sam sa pričanjem i napravili smo minutu šutnje! Nisam znala što me očekuje. Hoću li čuti ono što želim ili nešto sasvim deseto??? Promatrala sam ih i odjednom. Jedna je rekla da ne može vjerovati. Nisam ni mislila da će nešto drugo reći! Još uvijek sam u iščekivanju čekala na one riječi i napokon: . . . Rekle su mi da me nije vrijedan. . . Znale su kakav je gad i kako se ponašao prema meni, ali ovo ih je potreslo! Nisu ni sanjale da se to moglo dogoditi!
Jedna mi je rekla da se sjajno držim. Nju kada je ostavio dečko bila je u totalnom kurcu, ali to je i pokazivala. A ja. . . Ja sam nakon ovoga što nijedna cura ne želi ostala kao svoja. . . Od tog dana vidjele su osmijeh na mom licu, moje gluposti pod nastavom, ali nisu vidjele moj srušeni ponos! Od tog dana, ustvari od tog jutra u školu sam išla nasmijana kao nikad,a u sebi sam izgarala od tuge i povrijeđenosti! Još ni sama ne znam kako uspijevam ostati nasmijana, pogotovo kada ga vidim! Srela sam ga par puta a osmijeh mi je ostao na licu iako sam željela zaplakati i to tako jako me svi čuju! Oni koji me dobro poznaju vidjeli su promijene na meni. Počela sam nositi crnu odjeću, sada još više nerviram profesore, a inače sam šutjela pod nekim predmetima! Stara je skužila da me ništa ne zanima. Danju spavam a noćima gledam kroz prozor u tamu i plačem! Ipak jedna od cura mi je vidjela ruku! Uzela je škare i napisala si na ruku ime dečka. Nije joj išla krv. Dala sam joj svoju ruku i meni je upisala, ali moje ime! Nisam htjela ništa više. I ovako boli sama pomisao na njega!. Rekla mi je: I to ti je napravila osoba koju voliš. Naravno znala je odavno da ga volim svim srcem, ali nije nikom govorila. Odnosno većina cura to i sada zna!
Bolno je bilo kada sam jučer pogledala na prozor i vidjela ga sa sestričnom. Ne bi ništa rekla iako mi je palo sve u vodu, ali nisam mogla vjerovati da je bio sa njom. Mala ide tek u 7 razred, a koliko on ima godina. . . ?!! Malo sam se smirila a onda sam dobila sms: „Kad voliš nekog moraš i da patiš, kad izgubiš ljubav želiš da je vratiš. Čuvaj ono što svim srcem voliš i da ode nemoj nikad da dozvoliš!“
Eh, , , ipak je zakasnila ta poruka!

ponedjeljak, 26.03.2007.

Ponos ili srce

Znam nije ni moj život baš osobito dobar, ali neki si tako uništavaju ponos. . . Danas sam čula priču o frendici iz osnovne. Pretvara se u osobu koju je najviše mrzila! Ponašanje joj je na nuli, a pretvara se u da moram tako reći „kurvu“. Ne znam kako si to dopušta i kako joj to drugi dopuštaju. Već vidim kako će ispasti! Bit će sa samim kretenima i naletjet će na nekog koji će je dobro iskoristit, a kasnije će se udarat u glavu i pitat gdje joj je pamet bila.
Znam kako će se osjećat onda. I mene su iskoristili. Ustvari samo jedan, i to onaj kojeg sam najviše voljela, ustvari najgore je što ga i sad volim! Zadala sam si cilj u životu. Završim školu i odlazim na faks što dalje iz ovog prokletog mjesta. Odnosno što dalje od njega! Možda ga onda nakon 4 godine uspijem nekako zaboraviti! Ali sumnjam u sve to. To su samo moje želje koje nikako da se ostvare a traju već dugo, dugo! Škola mi je katastrofa! Teško je a ja nemam snage da ispravljam ocijene. . . Ja još uvijek sanjam. U svom svijetu sam koji nema smisla! A što to uopće ima smisla?? Štrebanje po cijele dane? Moji me muče sa time, ali najlakše se praviti da učim a umjesto toga razmišljam. Razmišljam ali samo o nekim stvarima. U zadnje vrijeme samo mi gluposti dolaze na misli. Heh opet samoozljeđivanje! Luda sam. Pogledala sam si ruke i vidjela urezano ime! Duboko u kožu! Starci mi još nisu vidjeli a imam to dosta dugo! Još bolje! Ma gdje god prođem ili okrenem se sve me podsjeća na ono što više nemam. Pisala sam dnevnik i sjetila se svih trenutaka. Sreće, tuge, smijeha. . . Dani i noći. . . A najviše 13.3 u 3 ujutro! Taj dan sam bila sretna kao nikad, ali onda kao da sam mrtva. Sms koji mi je upropastio život. Dan koji sam dugo čekala pretvorio se u najgoru pogrešku. Još nemam snage o tome pričati. I kako onda nakon svega još ima snage i dostojanstva poslati mi sms dal bi mogli ponovno?? !! Iako mi srce govori da pokušam ponos govori drugo!
Uglavnom sretna neću biti nikako!

subota, 24.03.2007.

Umorna

Vratila se ja sa putovanja! Bila sam sa starcima u Varaždinu! Bilo mi je ok.ali Đaruga mi falila nenormalno! Odmah sam zvrckala ljude da dođu k meni ali nitko nemre, , , Kao starci nekaj seru i te spike! Brrr hladno mi je! Došla sam vas malo pozdravit pa odo! E javile mi se 2 bivša! Ma ko ih šljivi . . . Sad sam gledala fotke na net-u o Vukosavljevici. Stavit ću i ja neke! Odo ja sad! *Pusa. Joj da moram ovo reć! Kumo čula sam jednu pjesmu! Samo da znaš riječi! Govori o prijatelju izgubljenom! Kao otišo je na onaj svijet! Sjetila sam se opet svega i njega

četvrtak, 22.03.2007.

Lažni sjaj

Nekima ide baš kako hoću u životu ali meni nikako ne uspijeva.
Zaboravljam na prošle dane, ali uporno mi dolazi nova slika! Nova osoba. . .Možda je to samo iluzija, ali pre stvarno je za takvo nešto! Znam da će biti pogrešno! Ne želim se ni u što upuštati. Želim slobodu jer to mi tak dobro ide. . . Ali nešto me vuče! Nisam ga vidjela par dana ali sve me podsjeća na njega! Poludjet ću! Ne sjetim se više 1.love! I to mi je drago. Svaki dan mi pošalje koji smiješak ali to mi je tako zaostalo da ne mogu više to gledati pa se ni ne obazirem. Danas sam bila sa društvom na cugi i svi su govorili protiv njega. Nije mi smetalo jer da sam ja počela bilo bi puno gore još bi ga jače mrzili. Kao ja bi trebala učiti za sutra a ne mogu. Pišem odmah prvi sat Deutsch, a onda imam novčarstvo pa knjigovodstvo . . . Ma samo mi to treba. . . Mučim se sa tom glupom zadaćom ali ništa. . .jednostavno nemam pojma. Od prekjučer sam bubana. . .Imam upalu grla. Pijem neke ogromenske tablete. Ne mogu ih ni popiti! Samo na gluposti mislim! I muči me samo to pitanje dali da opet uđem u vezu? Hoću li OPET biti povrijeđena!!!

ponedjeljak, 19.03.2007.

Život je ipak lijep!

Da si mojih suza vrijedan i da neću proći jeftino! Ma to se sve mi nadamo. . . Nakon dugo vremena vidjela sam frendicu iz osnovne! Odmah mi se žalila kako je plakala zbog nekog tipa koji ju ne šljivi ni 5 %! Žao mi je bilo, ali taj tip onda stvarno nije vrijedan njenih suza! Uvijek sve počne i onda završi, ali naravno mi plačemo! To se ne smije događati! Bar ne sad! Bilo je dosta svih onih proplakanih noći i jutara kada se neispavana probudim i vidim razmazanu olovku koja odaje umorne crte moga lica. U zadnje vrijeme stalno govorim kako treba samo gledati unaprijed a ne prošlost koja je većini bolna. Prve ljubavi, prvi izlasci itd. . .Uglavnom kod nekih ima više razočaranja nego onih lijepih stvari sa kojim bi se hvalili. Tako i ja! Ima lijepih stvari, prekrasnih. . . Ali ima i onih zbog kojih sam danima patila i radila stvari zbog kojih se sada kajem! Najteže je ljubav. Morate to priznati! Gledala sam cure oko sebe. Idu u 8 razrede, a vežu se previše za dečke koji će ih na kraju uvjeriti, zavesti i ostaviti. Ja sam jednom nasjela ali mislim da više neću. Ustvari nikad neću reći nikad. Treba imati cilj zašto živimo, a ne zbog jednog dečka koji ti zavrti pamet patiti i kasnije se kajati što si se podala. Stara mi često govori: Kada te iskoriste idu dalje a tebe ostavljaju samu kao u pustinji. Kako bi bilo da ostanem u pustinji? ? Ah ta pustinja mi se već dogodila! Bila je kao ispunjenje mojih snova ali onda počeo se pojavljivati pijesak koji je sve više dolazio sa vjetrom i tako zatrpao ono meni najmilije! Vjetar i sad puše i odnosi pijesak koji će možda vizualno nestati ali u srcu će ostati trag. Ponos mi je jači i toga se držim! Neću propasti ako sam sve izgubila! Ono što je bilo moje više nije, a ja što sam bila nečija više nisam. Snovi su mi lakši. Nema više noćnih mora koje su me budile i ostavljale me budne. Ali nema ni poruka u pola noći od kojih bi preokrenula sa očima ali imala nasmijano lice.
Sada sam se sjetila: Kaže se da ako što se više smiješ nećeš imati bora. Onda sam ja zajedno sa Snoopy zajamčeno bez bora.. . . Dosta tuge! Bila mi je kumica iz Slovenije, i bio je ovo prvi put da nismo pričale o prošlosti. Mislim jesmo ali ne onako da suze teku ili da se oči sjaje. Iako su se sjale od malo „soka“! Uglavnom super nam je bilo!! He he u autu! Evo pozdravljam vas sve! A kumi sretan povratak u Ljubljanu. Sjeti me se koji put! *pusa. . .vojim vas*

četvrtak, 15.03.2007.

Na kraju lijepo je voljeti, otvoriti srce, dati srce ali nikad ne moliti

Kada jednom odeš daleko od mene i kada više neću znati za tebe, plakat ću tiho, teše skroz dok moje srce diše. Tražit ću te kao što te i sada tražim, u besanim noćima, sanjam te u svojim snovima. No tebe nema. Ti si daleko od mene. Često se pitam ima li šanse za nas dvoje i nadam se duboko u sebi da nije kasno. Osjećam se kao prosjak što za ljubav molim i naša me ljubav boli, ali varam samu sebe i mislim, ma tu je kraj mene. Često misliš da sam pametna, lijepa, mlada . . .Ali zašto onda ponekad dopuštaš da ja patim. Svi pričaju čovjek jednom gubi sve. Kad je tako ja ću gubiti zbog tebe. Ako me ipak ostaviš, molim te sjeti se da sam te najviše od svega voljela a onda se vrati i pokupi sve što je tvoje jer nikad više kao nekad ne ćemo biti nas dvoje. Kada te budu za mene pitali reci tada u ime naše stare ljubavi i našeg sna da si me bar malo volio. Jednom ćeš mi oprostiti što sam tebe zavoljela, što sam tvoje usne ljubila i što sam te sanjala. I sada kada ovo pišem mislim da me duša boli i peče. Sve ovo oprosti 16-godišnjakinji koja te puno voli. I na kraju lijepo je voljeti, otvoriti srce, dati srce ali nikad ne moliti. Ali ako te nekad izgubim istinu će moje srce znati. Samo ću te pitati što ti ona znači?

ponedjeljak, 12.03.2007.

Šetnja

Bilo je sunčan dan. Šetala sam parkom. Vidjela sam ga. Približavao se a ja sam stajala i drhtala od same pomisli što ako mi se obrati. . . Srce mi je kucalo u najvećoj brzini! Još par metara i . . . .Došao je do mene. Gledala sam u te njegove smeđe oči koje su oduvijek sjale kao dva bisera. Prišao je i mogla sam osjetiti kako diše. Pogled mi se spustio od same pomisli na prošlost! Rukom me nježno pomilovao po licu i podigao mi glavu. Rekao je da mu je žao!
Nisam mogla a da ne pustim suzu. Lagano mi se nasmiješio. Sa drveće su počele padati latice bijele boje. Osjetio se lagani vjetrić! Zagrlio me. Osjećala sam se tako sigurno, tako voljenom. . . Kao nikad do sad! Suze su počele još jače padati niz obraze. Sjeli smo na klupu. Ispričao mi je sve o čemu sam imala mnoga pitanja. Njegove riječi bile su tako uvjerljive, tako lijepe. . . Samo mi je ostalo da se prepustim i čeka što će biti dalje. . . I tada tada je sve nestalo. On i njegove riječi su nestale. Probudila sam se sam u velikom krevetu koji je bio hladan. . . Shvatila sam da se ovo nikad nije ni događalo. A tako sam uživala. . . I na kraju još uvijek patim!

Samo kraj!

Mučim se a ne ide mi! Dođe mi da samo plačem ali moram biti i jaka. Najgore je kada te povrijede tebi drage osobe! Ja sam danas napravila odluku kako jedna osoba ne bi patila, a za uzvrat ja patim. Ali ne zbog odluke! Stara ljubav se vraća a ja ostajem. Ostajem u tamnoj ulici! Na jednom blogu sam pročitala sve ono što se meni događalo, ali još uvijek se događa! Ponekad pomislim kako moj život postoji samo u snu. Zvukovi motora čuju se sa ulice! Zvuci koji su mi prije davali snage da pomislim kako sve nije gotovo, ali sada. . . Za mene su to zvuci nade u nešto što želim. Možda previše želim a premalo dajem! Pa neka mi netko kaže u čemu griješim! Kao da živim u sapunici. Stari osjećaji se vraćaju, tek je uvod. A gdje je onda završetak? Trudim se zaboraviti prošlost, ali kako? Pokušavala sam preboljeti ali nikako da maknem taj miris koji me podsjeća na njega! I onaj bijeli medo koji me gleda svaki put kada uđem u sobu. . . .Kao afrodizijak! Sve leti oko mene a samo ja stojim i stojim i stojim. . . U školi me buka ubija jer ne čujem ono što želim čuti i ne vidim jer nema onog što želim vidjeti! Hodnici iako nisu dugi čine se ko najduži tuneli bez kraja! Nadam se da će kraj brzo doći, jer ja ovako više ne mogu!

četvrtak, 08.03.2007.

!

Evo ja sam danas tak happy! Možda ne baš tak ali ide nakak. . .
Bila sam na piću sa dečkima iz konobara. Super smo se zabavljali, ali tamo je bio on. Bilo mi je teško jer nakon toliko vremena stajala sam ispred njega oći u oći Moram ić nastavit ću sutra......... *pusa*

nedjelja, 04.03.2007.

2 U 1

1 : Dio: Od sada idem samo naprijed. . . Gledat ću naprijed i probati ne slušati nikoga. Sunčan je dan ali meni kao da pada kiša. Već smo svi naviknuti na ovo. Danas sam bila jako iznenađena. Neke osobe stvarno imaju smisla za iznenađenja! Bar mali osmijeh mi ostao na licu i sada ga pred svima držim da ne moram prepričavati detalje. Jučer su cure došle i njihov zagrljaj mi je puno značio! Još kada sam ih vidjela, a one mokre do kiše! Ma kiša zna kada treba padati. . . Sada rješavam engleski samo da ne mislim. Morala sam doć malo pisati jer. Ma ne znam zašto! Sada ću ić malo do igrališta! Bit će zabavno. Cure se mire sa dečkima, a ja ću plakati! That's life! Pozdrav svima! *vojim vas*

2: Dio: Nisam odmah stavila post pa ga sada nastavljam! Ađoj stara me vidjela. . Stala je na pola ceste, a ja gore na Đarugi!!! Ups. . . kaj mi je sve rekla, i boli malo, ali kaj da radim! Znam da će reć da se drogiram i da pijem. Ali kaj da joj radim! Nije ona kriva kaj me rodila. A možda i je kaj me baš takvu rodila! Kumo tnx na zagrljaju i ja tebe jako vojim, iako mi ne vjeruješ! Opet te molim za oprost, ali znam da je uzalud! ! Uf zutra fucking školu. . . a kaj da radim. Možda ne odem, ne da mi se gledati neke ljude. Pogotovo još kaj je roditeljski a ja nisam rekla! He he! Ide to meni! Kumo sve za tebe. *vojim te!*

myspace layout

MySpace

layout for myspace

myspace layout

myspace layout