svakodnevno
srijeda, 28.09.2005.
Omiš- još jedno od mojih ljetnih lutanja
U nekoliko navrata ovo sam ljeto bila u Omišu. I tamo, kao i u Trogir, vrlo rado odlazim s vremena na vrijeme. Već ste sigurno primijetili da preferiram male dalmatinske gradove. Čudesan je to gradić. Čudesan spoj mora i rijeke. Čudesan spoj prirode i suvremene arhitekture.  Ono što definitivno «nagrđuje» doživljaj tog lijepog gradića je magistrala koja ide točno uz obalu i točno kroz samo središte Omiša. Šteta, jer upravo je to najživlji dio grada, ili se bar meni tako čini. Tu su brojni štandovi, slastičarnice, pekarnice, trafike. Tu se također nalaze štandovi sa hranom, kako bi mi rekli - pazar. Uvijek je pun prodavača i ljudi koji neprestano cirkuliraju gore – dolje. Taj pazar radi i pun je čak i do 21.00 i kasnije (što u Splitu nije slučaj – popodne rade samo neki štandovi i prilično je mrtvo). Kada se malo uđe među uske kale, otkriva se stari dio i ljepota starih dalmatinskih kuća i trgova. Jedan od njih je i onaj na kojem se već godinama odvija festival dalmatinskih klapa. U baš u tom starom dijelu brojni restorani i konobe iznijeli su svoje stolove i to direktno na ulicu, na uske prolaze. S obje strane uskih uličica postavljeni su stolovi za kojima ljudi jedu, piju, razgovaraju, dok je između njih provlače šetači i prolaznici. Čini se da ta činjenica da netko nekome gleda u tanjur ne smeta ni jednima ni drugima. Meni to i nije baš privlačno, ali - tko voli nek' izvoli.  Šetajući tako Omišom, nabasala sam na jednu prodavaonicu u kojoj se prodaju originalna domaća pića: kruškovac, liker od višnje, prošek, orahovica.... , pa sam uz dozvolu vlasnika, slikala unutrašnjost koja je vrlo skromna, ali neobična.  Šetnjom smo došli do plaže na istočnoj strani Omiša koja me ugodno iznenadila. Prošle godine je bila prilično neuređena. Plaža je inače prirodno lijepa, pješčana (tko to voli, savršenstvo, ja osobno preferiran žalo, pa čak i «sike»). Sada se tu nalaze kafići koji izgledaju kao da su na nekom tropskom otoku, lijepo uređene klupe. Postavljen je i spomenik poginulim braniteljima Domovinskog rata.  Osobito je lijep prizor vidjeti kulu Peovica (Mirabella) sa sjeverozapadne strane, pogotovo noću kada je predivno osvjetljena.  Vrijedi se zaustaviti i pogledati. Nemojte samo proći magistralom, stanite, prošetajte, pojedite slaju. Preporučam.  |
- 19:33 - Komentari (14) - Isprintaj - #
srijeda, 14.09.2005.
Moj poklon svim blogerima
|
«Radost je piscu misao koja sva može postati osjećaj, i osjećaj koji može sav postati misao. Takva misao koja pulsira, takav točni osjećaj pripadali su tada i pokoravali se samotniku: naime, da priroda drhti od zanosa kad se duh smjerno klanja pred ljepotom. Iznenada poželi pisati. Eros doduše, kažu, voli dokolicu i samo je za nju stvoren. Ali na ovoj točci krize iskušenikovo je uzbuđenje bilo usmjereno na stvaranje. Povod gotovo da i nije bio važan. Upit, poziv da se ispovjedi i izjasni o jednom određenom velikom i gorućem problemu upućen je duhovnom svijetu i stigao je i do ovog putnika. Tema mu je bila dobro poznata, bliska njegovu iskustvu, a želja da je rasvijetli svojim riječima odjednom je postala neodoljiva.» Thomas Mann: «Smrt u Veneciji» |
- 12:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ljudi, događaji, dojmovi, moje i tuđe misli |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||