|
|
svakodnevno
petak, 15.07.2005.
Toleranije mi dajte!!!!
Šetajući tako po blogovima koje posjećujem, u više navrata sam primijetila da su neki komentari bili ružni, grubi ili čak uvredljivi situacije u kojima netko nekoga optužuje za dvoličnost, za patetičnost, daju se kritike kako netko odgaja svoju djecu, rade se psihoanalize ljudi, pljuje se po ljudima radi nekih njihovih životnih postupaka, pa sve do toga da im smeta kako netko piše Č i Ć, kako radi razmake,....
Mi se ovdje, barem većina nas, osobno ne poznaje. Nitko o nikome ne zna dovoljno da bi mogao raditi psihoanalizu, nitko ne zna kakav život netko vodi, kakvog je religioznog, političkog, spolnog ili bilo kojeg opredjeljenja, kakvog je imovinskog stanja, kakvih je tjelesnih kvaliteta ili mana, koje mentalne i intelektualne razine i dr. U takvoj situaciji vrlo je lako nekoga uvrijediti ili, još gore, povrijediti.
Netko će možda reći da je iz tekstova, slika ili nečeg drugog mogao vidjeti ili ocijeniti osobu. Neka mi oproste svi oni iskreni, ali ja i na sve tekstove i slike gledam s jednom rezervom, jer koliko su one autentične i istinite ovisi opet o osobi koja je kreator bloga, a ja o njoj ipak premalo znam, a da bih mogla ocijeniti da li je sve što piše istina. Nekome je sve ovo možda prilika da se prikaže u nekom drugom svjetlu, da možda zaglumi nekog drugog, da nekoga isprovocira, da nekome unese nemir ili nelagodu. Zato mislim da nas ne trebaju opterećivati tuđi tekstovi, ali isto tako ni komentari.
Stvarno mislim da blog nije mjesto gdje bi ljudi trebali jedni druge kritizirat, analizirat, kategorizirat, osuđivat. A nikako ne vrijeđat. Možda sam u krivu, ali ja sam ovo mjesto shvatila kao isključivo moje, mjesto gdje mogu odložiti svoje misli, osjećaje, doživljaje, dojmove što sve ne, i to u onolikoj mjeri koliko ja to hoću. Naravno, ne rijeđajući i ne omalovažavajući nikoga. Jedina razlika između pisanja dnevnika u neku bilježnicu i pisanja na blogu, je ta što sam dozvolila da ljudi to čitaju, ukoliko im je zanimljivo. Nitko nikoga ne prisiljava da čita niti itko mora doći na bilo koji blog ukoliko mu isti ne paše iz bilo kojeg razloga.
Ja osobno čitam vrlo različite blogove. Redovno čitam one koji mi po životnoj filozofiji autora odgovaraju i slični su mojim životnim opredjeljenjima. To nikako ne znači da neću pročitati (i to redovno) i druge blogove koji su mi zanimljivi, veseli, zabavni ili neobični. Ima tu ljudi s kojima sam sigurna da se u životu ne bih mogla družiti, jer su previše vulgarni, površni, ili premladi, ali to je njihov dnevnik, njihovo mjesto i mnoge smatram vrlo pametnima, duhovitima i zabavnima. Smatram da svatko ima barem nešto pametno i lijepo za reći.
Zato ne vidim razloga da bilo tko bilo kome na ovom mjestu piše bilo što ružno, uvredljivo ili prosto. Niti se itko ima ljutiti što netko drugi na SVOM blogu piše na način i o onome što mu odgovara, što ga veseli ili tišti (ukoliko nikoga ne vrijeđa).
Nemojte me krivo shvatiti. Ne mislim da kritika nije dobrodošla, osobito dobronamjerna. Ali, molim vas, ne mogu prihvatiti da ovdje netko nekome pametuje kako će odgajati svoje dijete, a da nije JAKO dobro upoznat sa cijelom situacijom (mogućnostima, okolini, sklonostima itd.) ili da netko nekome zamjera Č i Ć pa sad osoba koja očito ne vidi razliku između ta dva slova mora svaki put raditi lektoriranje svog teksta. Ma kako da ne!!!!!!!
Svako od nas ima pravo izbora čitanja blogova,
I zato, ljudi, pišite samo lijepe stvari, ako nemate nešto lijepo za reć, kliknite na ixić i otvorite nešto drugo. Pustite druge da se zabavljaju i druže, da se opuste i zabavljaju, da im ovo mjesto bude oaza i bijeg od svakodnevnice ili mjesto gdje će opisivati svoju svakodnevnicu ako za to imaju potrebu.
Peace, brothers!!! Malo više tolerancije, i svi sretniji!!!!
|
|
|