|
|
svakodnevno
petak, 08.04.2005.
Nimalo zanimljiv i bolan dan
Gledala sam večeras na RTL-u neki film. U najavi triler. U početku se činio skroz OK. Radilo se o vatrogascu koji istražuje djela serijskog piromana, bla, bla... I onda je počelo. Ima ženu i djecu. Ima i ljubavnicu koja ima djecu. Počele su se miješati neke scene da bi nakon 25 minuta saznali da on usporedo s istragom piše i knjigu i događanja iz nje se isprepliću sa stvarnošću(???). Onda prikazuju spomenutog piromana koji je u stvari maskirani on. Đizus Krajst. Pa ga onda optuže da je on piroman. Pa završi u zatvoru. Onda ga vidimo kako u zatvoru razgovara (preko telefonske slušalice) sa ženom, kad se kamera ponovo vrati vidiš da on u stvari razgovara s ljubavnicom, onda se kamera vrati pa je to opet žena, pa njegova starija kći, onda opet ljubavnica, pa žena pa tako jedno 10 puta. Who TF he is talking to? Je li to knjiga ili stvarnost? Na kraju ga vidimo u zatvoru kako bleji u televizor i to je to. The question is: ko je tu piroman? Mislim, da to ekranizacija nekog Kafkinog ili Proustovog romana pa da se još i zamislim. Ma u pič-mič. Sva sreća da sam tijekom filma obavila nekoliko vrlo kvalitetnih stvari tipa turpijanje noktiju, čupanje obrva, jedenje čokolade, ispijanje kapućina, sokova i ostalih zdravih namirnica.
Ako je netko slučajno skužio o čemu u gore spomenutom filmu radi, lijepo molim, neka se javi.
Dopuštam da je ovakva moja impresija rezultat velike grintavosti (nervoze, op.a.) koja je vezana uz bolove koje trpim od jučer. Naime, obavljajući svakodnevno skidanje prije odlaska u krevet sagnula sa se i tada se dogodilo. KRC. Donji dio kralježnice. Došla sam stenjući do kreveta, probudila dragog i onda je počelo skini me, obuci me, lezi me, namjesti me, pusti me, makni se. Večernja higijena bila je mišn imposibl. Noć je bila - samo takva. Danas popodne sam odlučila otići kod jednoga barbe koji namješta kralježnice, pa šta se god dogodi. Naravno da sam tamo čula preporuke vezane za kilažu, tjelovježbu itd. Uredno sam kimala glavom a rezultati se vide u gore spomenutoj čokoladi i sokićima. Ma WTF. Kad već trpim bolove mogu se barem malo nagraditi (uvik nađem skužu). Koliko je tek tamo bilo krckanja. Izvrija me tamo ovamo, livo desno, maprid nazad, lezi na leđa lezi na bok. Rasteza i poteza. Ali, rezultati su ipak tu. Nisu veliki ali čovika vesele. Nakon obloga od leda još je nešto lakše. Danas obavljam večernju higijenu (ne bojte se neću u detalje) i sama se oblačim za krevet. I zahvaljujem Bogu što sam već na bolovanju.
Evo bio je to moj nimalo zanimljiv i veseo dan u kojem je jedina svijetla točka bilo igranje s mojim najdražim ljubimcem - papigicom koju obožavam.
|
|
|