svakodnevno

četvrtak, 24.02.2005.

Umjetnost

Dotakla sam se već teme književnosti i moje sklonosti ka čitanju. U jednom periodu svog života hrana za dušu , utjeha i pokretač u mom životu bila je poezija. U ogromnim količinama. Čitala sam je, bolje reći gutala, bilo gdje i bilo kada. Nešto najvrijednije na mojim policama je knjiga naslova "Gorki med" - hrvatska poezija 19. i 20. stoljeća. Dobila sam je na dar prije nekih 18-tak godina. Njoj se uvijek i često vraćam. Obožavam čitati D.Cesarića, A.Dedića, Z.Goloba, L.Paljetka,... Mislim da se romani, povijesne knjige, opećito proza može vrlo lijepo prevesti. Ali poezija je nešto posebno, ona se događa ovdje i sada, u jednom trenutku, na jednom jeziku, onom koji je pjesniku prisan od trenutka postojanja. Ona ima snagu i vjerodostojnost samo u izvornom obliku. Uvijek me iznova fascinira sposobnost prenošenja nekog osjećaja, impresije ili događaja u tako divno složene riječi. Nemojte misliti da ja čitam i volim samo Hrvatske pjesnike. Čitam ja i Nerudu i Lorku i još mnoge, ali oni pripadaju nekom drugom prostoru, nekom drugom moru, planini, ljudima.

Glazba. Glazba je nešto što svatko od nas uzima zdravo za gotovo. Mislimo da je ona nešto što nam pripada, na što imamo neopozivo pravo. Glazbu sam počela gledati drugim očima kada sam polako krenula slušati klasičnu glazbu. Nisam fanatik za klasičnu, volim slušati gotovo sve (osim narodnjaka). Ali slušajući klasiku čini mi se da ljepotu, neizmjernost, beskonačnost i bezvremenost glazbe možemo osjetiti upravo kroz tu vrstu glazbe. Samo me ona može odvesti u svijet mašte i samo uz nju mogu osjetiti tu neku drugu dimenziju. Glazba je sasvim sigurno nešto što je moja svakodnevna potreba i ne mogu zamisliti život bez nje.

Kada je Bog dijelio slikarski talent mene nitko o tome nije obavijestio i ja sam definitivno propustila priliku da od toga nešto ugrabim. Možda zbog toga slikarstvo nije vrsta umjetnosti koju obožavam, ali su slikari svakako umjetnici kojima se možda i najviše divim.

Upravo to što mnoga umjetička djela uzimamo zdravo za gotovo, čini umjetnike tako velikima i velikodušnima. Oni pripadaju samo sebi, a opet na neki divan način i svima nama.

I zato, dragi umjetnici, God bless you!!

I SAD TE GLEDAM

I sad ge gledam.
Pomalo si tuđa,
a opet, posve moja.

I gledam gdje se prsti tvoje ruke
naglo pretapaju u moje,
i kako tvoje noge idu kao moje.

I tvoje lice, i tvoje, moje bore
i tvoje zjenice, i sve što ikad kažeš,
i kako zapravno tek sad se znamo;

i gdje se znak jednakosti
uspostavlja uz ono što je bilo tuđe,

i kako se pripadanje
povećava, čim ono što drugi zovu ljubav
biva manje

pa treba ići, dugo skupa ići:

bit ćeš mi tu, i ja ću biti tu i nećemo se znati
sve dok nam jedne noći naša lica
obraz uz obraz tiho naslonjena
ne kažu nešto što kao glazba mami:
već tri put umrli mi smo tri put jači
i tvoja ruka zrači u mojoj šaci
i nema više pitanja - a što to znači
nećemo više znati mi mi sami.

Nikica Petrak

- 21:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 23.02.2005.

Ljubavna noć

Jugo. Kiša. Depra. Imala sam noć punu ljubavi. A ne, ne. Nije to.

Naime, pođem ja sinoć leć i zaspem skoro odmah. Ljubav života moga i dalje gleda TV. Probudim se ja tako u neko doba noći, sasvim solidno čujem glas TV-a, a još solidnije čujem vrlo dražesno hrkanje s moje lijeve strane. Ono što me očito probudilo je light show nekog disca na nekom strnom programu, što je blagotvorno djelovalo na moje usnule oči. Srca prepunog ljubavi, snenog pogleda, nježno laktom drmnem ljubav života moga, i kroz zube procjedim "Gasi TV!!" On se muževno promeškolji i mrtav blesav mi odgovara "Zašto da gasim TV kad ne mogu spavat od tebe. Hrčeš." U nevjerici se okrećem prema njemu i na moje ogromno iznenađenje na njegovim ušima ugledan slušalice. On ih je naravno stavio da meni ne smeta ton TV-a. Ma kako je pažljiv!!!! Podsjećam cijenjenog čitatelja da u gornjem tekstu stoji da ja čujem zvuk TV-a, vidim slušalice na njegovim ušima i čujem njega kako hrče. Ništa od ovoga nisam sanjala, života mi.

Tada on, iz velike ljubavi prema meni, demonstrativno skida svoje slušalice, gasi TV i beštimajući se okreće na drugu stranu, nakon čega naravno ne može zaspati cijelih 2 minute.

Dok ja, puna ljubavi, ne više snenog pogleda, zurim u savršeni mrak, i naravno ne mogu više zaspati. Pomišljam na apaurin, ali kasno je, ko će me ujutro dignut. Pomiljšam na još jedan izljev ljubavi u vidu drmanja laktom, ali odustajem, i počnem putovati u Japan. Kad sam sletila na aerodrom napokon sam zaspala. Ujutro sam bila živčana jer nakon pustih planova, pakiranja i maltretiranja po aerodromima, od Japana nisan vidila ni J.

Tješi me jedino to što smo sve gore navedeno radili samo iz velike ljubavi jedno prema drugom.

Po ko zna koji put zaključujem da su muški nedovršeni. To valjda datira još od onog biblijskog rebra. Ali, sačuvaj me Bože, bez njih se ne može.

- 21:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 15.02.2005.

Sjećanje na Valentinovo

A zaista sam jučer (na Vlaentinovo) imala potrebu napisati nešto, ali najprije nisam imala vremena, a onda je računalo bilo zauzeto. "Najbolji od svih partnera" je zadovoljavao svoje računarske potrebe.

Kako danas već nemam neku inspiraciju kao jučer, posegnut ću za tuđom. Naime, ovo ljeto sam čitala knjigu "Klub obožavatelja" Gorana Tribusona. Tribuson je vrlo čitljiv, stil jednostavan, realan, prožet gorko slatkim humorom. Ova knjiga je pisana kao autobiografija, a ovo što ću napisati je opis početka jedne velike ljubavi:


" Da govno ne mora nužno zadati smrtni udarac emocijama, odnosno da pojedine rijetke, rekao bih privilegirane ljubavi, baš mogu započeti spontanim činom defektacije, uvjerio sam se još davno, negdje u onim godinama kada smo se kao desetogodišnjaci igrali rata u velikom voćnjaku Brenzinim djeda i bake. Izgubivši se trenom iz svoje postrojbe, naoružan lomnim drvenim mačem i mnogo efikasnijom toljagom, našao sam se u blizini bare čija je površina bila prekrivena žabokrečinom i lopočjem, i na tom mjestu spazio lijepu plavokosu djevojčicu, kako zalazi među veliko mesnato lišće trputca, svlači gaćice, spušta se u čučanj i počinje bezbrižno kakati, nesvjesna da je proždiru oči zbunjenog i izgubljenog ratnika. Da, tako sam prvi put u životu vidio svoju veliku, tajnu i nepreboljelu ljubav, Mašu Žalac, Brenzinu sestričnu koja je živjela u Sarajevu i dolazila ovamo samo za vrijeme ljeta, provodeći s nama dobar dio školskih praznika. Premda smo bili otprilike iste dobi, ona je djelovala mnogo zrelije i iskusnije, i u svemu me pokušavala podučiti, glumeći osobu kojoj ništa nije strano, i kojoj se u svemu imam podčiniti. Unatoč toj nadmoći, koja bi koga drugoga možda i uzrujala, ja sam jedva čekao da dođe kraj školske godine, jer sam znao da s ranim ljetom dolazi i moja Maša iz Sarajeva, djevojčica u koju sam se smrtno zaljubio gledajući je kako kaka u dubokoj travi."


NIJE LI LJUBAV PREKRASNA?!

Ako imate preporučiti neku dobru knjigu, otvorena sam za prijedloge


- 16:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.02.2005.

Oduševljenje

Mislim da sam na najboljem putu da se "navučem" na bloganje. Toliko me zaokupilo to što sam uspostavila kontakt s nekima od vas da me čisto strah. Vjerojatno vam je to sve čudno jer ste većina vas u ovom "điru" (nadam se da vam ova riječ govori nešto o mom prebivalištu?!) pa ste zaboravili kakav je osjećaj pročitati prve komentare na svoj post (koji u mom slučaju i nije bio nešto inteligentan i zanimljiv). Ja sam ODUŠEVLJENA.

Proći će vjerojatno još neko vrijeme dok se makar malo ne otvorim i počnem na papir (??) stavljati svoje impresije, događaje, misli ili ne daj Bože osjećaje. Prilično sam zatvorena osoba i jako držim do svoje privatnosti, ali sve ovo shvaćam kao zabavu i jedno neobično druženje. Nadam se da ovaj moj stav neće nikoga uvrijediti.

Pozdrav svima, a BigMammi big pozdrav.

- 20:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.02.2005.

Hvala, hvala

Osvježili ste mi dan, svi vi koji ste napisali komentar. Hvala svima. Ima toliko blogova koje sam htjela komentirati, ali još nisam u potpunosti skužila kako se to radi. Šta se upisuje u rubriku nadimak? Jesam li jadna kad ne znam niti te pizdarije? Ali naučit ću ja, with a little help.

Završavam sa stihovima TBF "Ništa mi neće ovi dan pokvarit..."

Hvala i pišite.


- 21:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 04.02.2005.

Bit će bolje

Moram priznati da sam pomalo razočarana što nema niti jednog komentara (ili možda stvarno puno očekujem), premda još ne znam niti kako sve to funkcionira i kako uoće netko može saznati za moj blog?????
Samo se nadam da ako budem uporna da će mi se mžda netko javiti i makar mi malo razjasniti tisuću nepoznanica vezano za blogove.
Jedino što mi ide je čitanje blogova od kojih mi je najcool BigMamma i Maritin kutak. Jednostavno ih obožavam čitati. Ludilo!!!!

- 21:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 02.02.2005.

Samo hrabro

Po treći put pokušavam našto napisati, jer mi već dva puta nekim čudom nestaje post. Nije bed jer sam tek nedavno počela koristiti računalo uopće. Trebalo je dakle vremena da se uopće odlučim pokušato otvoriti svoj blog (bilo je tu znatnih problema), ali srce junačko je i to izdržalo. Još uvijek izgleda prilično "anemično", ali će vremenom dobiti svoj pečat.

Obzirom da mi je sve ovo novo, možete zamisliti kakav će to doživljaj za mene biti kada (i ako) na ovom mjestu ugledam prvi komentar. Zato: samo naprijed!!!

- 22:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Ljudi, događaji, dojmovi, moje i tuđe misli
Meni bliski, meni dragi i meni zabavni blogovi
Jasna
Helix
Felix
Opaljena
Alkion
Cramberrie
Veneca
xvii
Friva

Email
giorgino@net.hr