Kad ništa nije sigurno,znači da je sve moguće...

nedjelja, 23.09.2007.

perspektiva...

Vjerujem da je život lijep...predivan i prebogat...a razlog zašto to ne vidimo uvijek, upravo je zbog njegove veličine.
Čini mi se da njegovu puninu možemo vidjeti tek kad postanemo svjesni onih malih dijelova...koji naše postojanje čine smislenim.
Sigurna sam da ste se barem jednom zaustavili...postali svjesni života koji cirkulira oko vas...u tišini promatrali bogatstvo koje vas okružuje...i bili ste sretni...što postojite i što ste dio svega toga.
Načinom na koji promatramo, poniremo u Energiju koja nas je stvorila...i koja je stvorila sve oko nas. Tom spoznajom jedinstvenosti sa svime i sa svakim, otkrivamo veličanstvenost našeg bivanja...jer smo dio svega...i bitni smo u svemu...

Povod ovom tekstu bio je jedan,hmm...trenutak....crtica iz života, rekli bi neki.
Neki dan stojim na balkonu, dan je bio...ahh,recimo da je bilo i boljih. Taj tren dolazio je jedan automobil, parkirao se i iz njega je izašao jedan mladić. U ruci je držao ...ružu...Na trenutak je zastao,pomirišao je,nasmješio se i krenuo dalje...Možda sam preveliki sentimentalac, ali to je definitivno bio jedan od ljepših prizora u zadnje vrijeme...
Podsjetilo me da sam možda zaboravila gledati na pravi način oko sebe...

utorak, 11.09.2007.

strpljenje...

„Imajte strpljenja i rješit ćete sve svoje probleme...“ – to je bila poruka gledateljima na kraju jednog dokumentarnog filma kojeg sam odgledala prije dobre 2,3 godine...
Kao i sve ostalo – imati strpljenja – stvar je osobnog izbora...i nema veze sa karakternim crtama ili nekim (ne)modificiranim genom.
Jeste li ikad razmišljali o sebi kao jedinoj osobi koja radi protiv vas?
Zašto ste ikad pomislili da nešto ne možete ili da nečega niste dovoljno vrijedni? Pretpostavit ću, zato jer to niste realizirali u određenom vremenskom roku...bilo da je riječ o danima ili godinama...i zato jer ste to privremeno stanje doživjeli kao trajno...
Nekako mi se čini da tamo gdje prestane vjera u sebe, prestane i strpljenje, jer jedno podržava i produbljuje drugo...a oboje nas vodi do toga da čujemo onaj tihi glas koji nam šapće: Bit će sve u redu...
Smirite se u tišini i odlučite riješiti sve svoje probleme.
Odaberite strpljenje umjesto brzopletosti kada ne možete djelovati, umirite uzavreli ego i pogledajte oazu koja se nalazi ispod njega. Vidjet ćete da se stvari odvijaju upravo onako kako bi trebale...

nedjelja, 02.09.2007.

...povratak...

Čini mi se neprikladnim nastaviti tamo gdje sam stala sa zadnjim smislenim postom...i praviti se kao da se ništa nije promijenilo...
Sve se promijenilo...svaki dan se sve mijenja...i to je dobro.
Želim vjerovati da sam ja jedini nositelj promjena oko sebe...osmjehom i riječima...odlukama koje donosim i poznanstvima koje održavam...
I moj dolazak ovdje,promijenio me...i to je dobro.
U ime mojeg povratka...i promjene...nešto za vas...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Vi ne živite svaki dan da biste otkrili što vam život nosi,nego da biste ga stvarali.
Vi stvarate svoju stvarnost svake minute,a da to vjerojatno ni ne znate...



Život je čist plamen,a mi živimo od nevidljiva sunca u nama samima.
sir Thomas Browne



Nije strašna nesreća umrijeti neostvarenih snova već je nesreća ne sanjati... Nije sramota ne dosegnuti zvijezde već nemati zvijezde kojima ćeš težiti.
Benjamin Mays



Pravilo za sreću:
Imati nešto čime ćeš se baviti,
nekoga koga ćeš voljeti,
nešto čemu ćeš se nadati.
Immanuel Kant



Dragi su mi.....jako dragi....

Anathema borealis
Auris
aquaria
Big blue
brineta
Festina lente * ma vratit će se još ona
greentea
ja
Kao da je važno
majstorica s mora
Marginalna Društvena Kronika
mrtva priroda
Petar Pan u haljini
prilagodba na tijesnu kožu
Rain Dancer
sakica
sam
Santea
Sanja
svaasta




Counter



vas je trenutno u mojem virtualnom svijetu