Pročitano
Adams, Jessica: Tom, Dick i Debbie Harry

Amis, Martin: „Strijela vremena“

Aridjis, Chloe: Knjiga oblaka

Baretić, Renato: Osmi povjerenik

Berlinski, Mischa: „Terenski rad“

Boell, Heinrich: Biljar u 9.30

Böll, Heinrich: Gdje si bio, Adame?

Böll, Heinrich: Gledišta jednog klauna

Brown, Dan: Velika obmana

Bulgakov, Mihail: Majstor i margarita

Carroll, Lewis: Alica u zemlji čuda

Cheek, Mavis: Seksualni život moje ujne

Cheek, Mavis: Napredak Patricka Parkera

Chevalier, Tracy: Djevičanski plavo

Chevalier, Tracy: Gospa i jednorog

Coelho, Paulo: Đavo i gospođica Prim

Daswani, Kavita: U ime udaje

Englander, Nathan : Ministarstvo posebnih slučajeva

Etxebarria, Lucia: Ljubav, znatiželja, prozac i sumnje

Etxebarria, Lucia: O svemu vidljivom i nevidljivom

Eugenides, Jeffrey: Bračni zaplet

Fortes, Susana: Čekajući Roberta Capu

Giffin, Emily: Bez djece, molim

Hamilton-Paterson, James: Kuhanje s Fernet Brancom

Heller, Joseph: Kvaka 22

Hofmann, Corinne: Bijela masajka

Hofman, Corrine: Povratak u Barsaloi

Hornby, Nick: Kako biti dobar

Hui, Wei: Vjenčanje s budhom

Hui, Wei: Šangaj baby

Kundera, Milan: Nepodnošljiva lakoća postojanja

Kundera, Milan: Knjiga smijeha i zaborava

Kundera, Milan: Smiješne ljubavi

Kundera, Milan: Šala

Kušan, Ivan: 100 najvećih rupa

Llewycka, Marina: Kratka povijest traktora na ukrajinskom

Lodge, David: Misli ...

Magnus, Ariel: Kinez na biciklu

Mailer, Norman: Američki san

Malamud, Bernard: Pomoćnik

Marai, Sandor: Kad svijeće dogore

Marias, Javier: U boju sutra na me misli

Anouk Markovits: Zabranjena sam

Mian, Mian: bombon

Miller, Henry: Rakova obratnica

Murakami, Haruki: Kafka na žalu

Murakami, Haruki: Lov na divlju ovcu

Murakami, Haruki: Moj slatki Sputnik

Murakami, Haruki: Norveška šuma

Murakami, Haruki: Južno od granice, zapadno od sunca

Murakami, Haruki: Kad padne mrak

Murakami, Haruki: Pleši pleši pleši

Murakami, Haruki: Tvrdo kuhana zemlja čudesa & kraj svijeta

Nicholls, David: Jedan dan

Nothomb, Amelie: Biografija gladi

Obermannova, Irena: Priručnik za neposlušne žene

Palmer, Lilly: Sve zbog dugog nosa

Pamuk, Orhan: Zovem se crvena

Pamuk, Orhan: Muzej nevinosti

Paasilinna, Arto: Dražesno kolektivno samoubojstvo

Perišić, Robert: Naš čovjek na terenu

Pilić, Zoran: Krimskrams

Popov, Alek: Misija London

Rudan, Vedrana: Uho, grlo, nož

Shalev, Zeruya: Ljubavni život

Sa, Shan: Igra go

Sa, Shan: Carica

See, Lisa: Snježnica i tajna lepeza

See, Lisa: Zaljubljena Peonija

Segal, Erich: Muškarac, žena i dijete

Shute, Nevis: Grad kao Alice

Tajder, Ana: Od barbie do vibratora

Tajes, Claudia: Seksualni život ružne žene

Updake, John: Udaj se za mene

Vargas Llosa, Mario: Vragolije zločeste curice

Vuković Runjić, Milana: Ulica nevjernih žena

čitam, mislim, pišem ...

14.07.2014., ponedjeljak

Alek Popov „Misija London“

Kroz karikaturizirane likove autor se htio nasmijati politički imenovanim diplomatima i osoblju koje po nekim težim vezama dospijeva u London i slične željene gradove po Europi. U kojima se nastavljaju ponašati provincijski, odnosno jedino onako kako i mogu. A onda se događaju zabune, apsurdi, komične, tragikomične i tragične situacije.
Samokritika vlastitom podrijetlu, neumrlom socijalizmu, svojoj domovini Bugarskoj, danas ravnopravnoj članici EU. No, priču će sigurno prepoznati i pripadnici mnogih drugih naroda, pa tako i ja.
Zgodan knjižuljak, nije me natjerao na glasan smijeh, ali lagani podsmjeh, da.


citati:

prva rečenica:
Košta Gibaničarov sjedio je u dvorištu iza kuće na Hide Park Gateu i brojao avione koji su prelijetali South Ken-sington.“

posljedne 2 rečenice:
Sve ono što nas ne ubije, učini nas jačima. Dabogda crk'o onaj tko je to rekao!

Zgodni citati;

Bilo je meko proljetno jutro s promjenjivom naoblakom. U kutu dvorišta forzicija je jarko cvjetala. Košta Gibaničarov sjedio je na stepenicama, bos, u tra¬pericama i potkošulji. Do nogu mu je bila poluprazna boca Becsa, a među prstima mu je dogorijevala zabo¬ravljena cigareta. Avioni su prelijetali približno svake dvije minute. Buka motora vukla se još dugo za njima, sve dok se ne bi neosjetno slila s bukom novih strojeva koji su pristizali. Izbrojao ih je više od dvadeset Njihov zvuk podsjećao ga je na udaranje mora. Prozori kuće zijevali su širom otvoreni. Propuh je raznosio miris sta¬rih opušaka. Tanke zavjese bacakale su se poput volana pijane glumice. U blagovaonici na prvom katu još uvi¬jek su se vidjeli tragovi sinoćnje pijanke. Bližilo se jeda¬naest sati, ali Košta nije žurio s raspremanjem. Imao je cijelo poslijepodne na raspolaganju. U međuvremenu preletjela su još tri aviona. Uporna zvonjava izbacila ga je iz blažene ravnoteže. Košta si je prvo rekao da nema te sile koja bi ga natje¬rala da otvori. Poslije se smekšao shvativši da su slična raspoloženja pogrešna i štetna za njegovu biografiju.“

Očajno su pokušavali izaći iz zajedničkog lonca, ne gledajući gdje gaze. Veliko natjecanje za Europu je počelo. Zemlje favoriti su slavili jer su bili za prsa ispred svojih bivših saveznika, ali radost im je pomračila spoznaja da između njih i razvijenih europskih država leži još puno milja. Zemlje u zaostatku, medu kojima je bila i Varadinova domovina, bile su sretne da im je natjecanje uopće dopušteno. Nisu se ni pokušavali mjeriti sa Zapadom jer im je u svijesti odzvanjala izreka nepoznatog balkanskog mudraca: "Nećemo ih stići i da trče nama u susret" Hranili su svoj ponos time da ima još i težih slučajeva, poput Moldavije i Jugoslavije, koje ionako nisu našle mjesto za "stolom za pregovore" Zapadni diplomati nerado su gledali taj ne baš bistri koktel votke, palinke i loze koji su morali ispiti.“

Razgovori s njima nisu iziskivali više od tristo riječi i prvi put u svojoj karijeri posumnjao je da bi ga i jedan dobro istrenirani imbecil s lakoćom mogao zamijeniti na toj funkciji. Da nije možda upravo on taj imbecil?

o političarima:
Posljednjih nekoliko godina Varadin je izbliza promatrao ljude na čelu države i uhvatio je procese koji su se u njima neumoljivo odvijali, gotovo bez iznimke. Vlast ih je isisavala iznutra poput ostriga: lica su im se lijepila za lubanje, oči su im postajale okrugle i nepokretne, spremne iskočiti van poput sačmi. I osjetila su im se mijenjala: stara su atrofirala, a na njihovim su se mjestima pojavljivala nova koja su više nalikovala osjetilima guštera i insekata. Prvo su gubili sposobnost slušanja, kao da više nisu prodirali u smisao riječi, a potom su prestajali i gledati - gledali su kroz ljude, kao da su od stakla. Vjerovali su jedino vibracijama koje su odašiljali u svim smjerovima, da bi im se vratile noseći informaciju o okolnome svijetu.“

kako je postao veleposlanik
On sam kopao je rukama i nogama kako bi se izvukao iz svog jadnog ureda u ministarstvu i znao je da se za to vrijedi boriti i ponižavati do posljednjeg daha. Poznavao je i slatki umor od pobjede kad mandatić već spava u tvome džepu, ušuškan pokraj karte i putovnice. Tada odjednom prestaješ mariti, opuštaš se i počinješ ga premještati iz jedne u drugu nogavicu - i tako čitave tri godine. Pa zaslužio si to, mamicu mu! Sve dok ne sletiš ponovno u prašnjavi sofijski ured, prikovan mizernom plaćom. Odmor je gotov! I sve počinje ispočetka: aktiviraš se, mobiliziraš svu energiju nakupljenu tijekom mandata i trčiš gore-dolje po katovima kao lud; uspostavljaš stare veze, tražiš nove moguće pokrovitelje, visiš pred njihovim kabinetima satima, cviliš, puzaš, osluškuješ s jednim jedinim ciljem - da im dopizdi od tebe i da te opet protjeraju izvan granice. Što dalje, to bolje.“

jedan sporedni lik:
Plesač s vatrom jednako je sjedio u predsoblju veleposlanstva poput indijanskog vojnika, očekujući znak duhova sudbine. Imao je ravnu gustu kosu, koja se spuštala Čak do ramena. Lice mu je bilo crnpurasto i četvrtasto s gustim debelim obrvama. Nosio je crnu rokersku jaknu s resama na rukavima i crvene kaubojske čizme. Na stolu je ležao njegov portfolio, uvezan u masivni kožni fascikl.
Navikao je čekati, Nisu ga mogli uplašiti čekanjem. Tijekom dugog niza godina provedenih u Londonu izlizao je fotelje u stotinama ureda - malih i velikih. Dupe mu je postalo tvrdo kao peta dobrudžanskog seljaka. Obično bi ga ljubazno saslušali, uzeli mu posjetnicu i nikad se više ne bi javili
.“


- 14:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga
... i osjećam želju ostaviti svoj dojam ...
NA POČETAK
poštanski sandučić:
ggirry@gmail.com
_________________________________

koliko nas ima

tko chita?
__________________
a i drugi chitaju:
FORUM
knjiški moljac
suzette
xiola
mačka u martama
projekt prodaj maglu
Urbana riječ
lupiga

--------------------------------

bookmark
booksa
lupiga
metro

--------------------------------

BLOG.HR
ponekad osjećam i ja
__________________________
_____________

kvaka-22
moj fotoblog
______________

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se